Moj internet dnevnik
Naše tijelo
Zdravlje
Arhiva
« » pro 2012
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Podijeli sa prijateljima
Zarada na internetu
Blog - prosinac 2012
subota, prosinac 29, 2012
Redovitim posjetima liječniku povećat ćete mogućnost ranog otkrivanja bolesti. Donosimo šest najcjenjenijih dijagnostičkih metoda koje u kombinaciji s liječničkim znanjem spašavaju tisuće života.
Važnost redovitih liječničkih kontrola ne treba isticati. Također, posve je logično da pravodobno otkrivanje bolesti može doslovno spasiti život. Ipak, uz dugačke liste čekanja u bolnicama i nedostatak vremena ljudi često posjete liječnicima ostavljaju “za sutra”. No, na žalost, “sutra” je katkad prekasno.
Redovitim posjetima liječniku povećat ćete mogućnost ranog otkrivanja bolesti. Jednom u godini preporučljivo je obaviti sistematski pregled nakon kojeg vas liječnik može poslati na neku od važnih pretraga. Iako će neke pretrage pacijenti pokušati izbjeći, važno je shvatiti koliko one mogu biti od pomoći. Donosimo šest najcjenjenijih dijagnostičkih metoda koje u kombinaciji s liječničkim znanjem spašavaju tisuće života.
Neki od pregleda nisu ugodni, ali su obvezni jer su iznimno korisni i za mnoge – spasonosni!
Ultrazvuk
Ultrazvuk stvara slike unutarnjih organa upravljajući zvučne valove u unutrašnjost tijela. Najčešće se rabi da bi se vidjelo kako se dijete razvija u trudnoći.
Ultrazvuk je također koristan za dijagnosticiranje problema s bubrezima, jetrima ili srcem. Neki kirurški postupci mogu se također obaviti točnije uz ultrazvuk. Liječnik upravlja aparatom s pokretnom kuglicom na vrhu kojim prelazi preko dijela tijela koji treba pregledati. Pregled ne boli i nije opasan te nema posljedica, pa se upravo stoga obavlja u trudnoći, a pomaže i u ranom otkrivanju brojnih bolesti.
Rendgen
Rendgenski aparat šalje kroz tijelo elektromagnetsko zračenje koje stvara sliku unutrašnjosti tijela. Najčešće se rabi za otkrivanje problema s plućima, čeljustima i zubima, a služi i za dijagnosticiranje problema s kostima kao što su prijelomi. Postupak je posve bezbolan i nema posljedica.
Visoke doze zračenja mogu prouzročiti rak, ali rendgenskim snimanjem pacijent prima iznimno male količine zračenja pa je rizik od jednoga ili dva pregleda zanemariv, a raste tek ako je pacijent pregled obavio mnogo puta.
Zračenje može štetiti fetusu pa se rendgen izbjegava u trudnoći.
Mamografija
Poseban tip rendgena koji rabi tek male količine zračenja. Njome se otkriva tumor u ranom stadiju na grudima.
Nakon što žena prijeđe 40. godinu, trebala bi obavljati mamografiju jednom godišnje, sve do dobi od 70 godina. Žena se skida do struka i stane ispred aparata. Uz pomoć tehničara jedna po jedna dojka smješta se između dvije ploče tako da su dovoljno položene da bi se rendgenom moglo slikati tkivo grudi.
Nekim je ženama ovaj postupak neugodan, ali kratko traje. Moderni aparati za slikanje ispuštaju iznimno niske količine zračenja, pa je mogućnost da će mamografija prouzročiti rak iznimno mala. Dobrobit je daleko veća kod otkrivenog raka u odnosu na količinu zračenja i rizik od raka.
Magnetska 
rezonancija
Za razliku od običnog rendgena, magnetska rezonancija rabi bezopasne magnetske i radiovalove kako bi stvorila slike unutrašnjosti tijela, što znači da pacijent nije izložen zračenju. Stvara jasne slike bilo kojeg dijela tijela, uključujući mozak i leđnu moždinu.
Dobra je također za otkrivanje problema sa srcem te pregled jetara i bubrega.
Pregled sam po sebi je bezopasan, ali kako pacijent mora provesti neko vrijeme ležeći u relativno uskom cilindru, neki ljudi dobiju napadaj panike zbog klaustrofobije.
Magnetska rezonancija najpopularniji je način slikanja tijela jer je siguran i nema posljedica. Budući da se kod ovog pregleda ne rabi zračenje, može se često obavljati.
CT
CT (kompjutorizirana tomografija) razvijena je iz rendgena.
Pacijent je izložen većem zračenju nego kod standardnog rendgena. CT je osmišljen da bi se dobile slike mozga kako bi se otkrili tumori ili druga oštećenja, a danas se koristi za svaki dio tijela.
CT je skup, pa se koristi samo ako je nužan.
Bezbolan je, ali, baš kao i kod magnetske rezonancije, pacijent leži na krevetu koji ulazi u cilindričnu cijev, pa tako može nastati panika u klaustrofobičnih.
Nedavna je studija pokazala da je opasniji nego što se mislilo, ali preporučuje se samo ako postoji opravdan razlog, odnosno ako bi dobrobit mogla biti veća od štetnosti.
Pet scan
Ovo je tip slikanja koji slika dijelove tijela te upozorava na nepravilnosti i problematična područja. Ovaj je pregled vrlo skup.
Može poslužiti za otkrivanje raka i određivanje stupnja raka, posebno na plućima, želucu i grlu, te na mozgu.
U tijelo pacijenta ubrizga se vrlo mala količina radioaktivne tvari koja se proširi tijelom i osvijetli područja zahvaćena rakom.
Pregled može trajati do sat vremena i bezbolan je. Osim toga, nije štetan jer je količina zračenja vrlo mala te ubrzo nestaje iz tijela.
Nekoliko sati nakon pregleda osoba ne bi trebala dolaziti u kontakt s trudnicama ili djecom.
relaxforum


nasetijelo @ 08:36 |Isključeno | Komentari: 0
I ne znajući, svakodnevno, kroz ono što jedemo ili ono što udišemo, u svoj organizam unosimo različite otrovne supstance. Kada bismo mogli zaviriti u naše tijelo, tamo bi, nažalost, našli razne kemikalije, teške metale, pesticide, plastične čestice, kao i desetke drugih ostataka savremenog života. 
Osloboditi se toksina iz organizma nije jednostavno, ali nije ni nemoguće. U nekoliko jednostavnih koraka, svatko može preventivno djelovati i smanjiti količinu štetnih tvari koje unosi u organizam. 
Zaštita od pesticida
Perite voće i povrće kada ih donesete kući. Voće i povrće koje konzumiramo, bez obzira da li je kupljeno na pijaci, u supermarketu, ili je uzgojeno u sopstvenom vrtu, sigurno je prskano, stoga je pranje apsolutno neophodno. Prema istraživanjima, velika količina pesticide u zraku, hrani ili vodi može stvoriti preduslova za razvoj Parkinsonove bolesti, karcinoma pluća, pa čak i Alzehajmerove bolesti. 
Plastični proizvodi
Svi smo prilikom kupovine paravana za tuširanje ili novog madraca osjetili jak miris. Uzročnik mirisa je polivinil klorid (PVC) koji se koristi za proizvodnju takvih proizvoda. PVC oslobađa otrovne kemikalije koje mogu prouzrokovati vrtoglavicu i pospanost nakon samo nekoliko udisaja. Prilikom kupovine paravana ili madraca potrebno je obratiti pažnju na to da su proizvodi napravljeni od prirodnih materijala kao što su pamuk ili konoplja, koji su sigurniji za korištenje i lakše se čiste. 
Osvježivači zraka
Daju tako lijepu svježinu vašem domu, zar ne? A, da li je to stvarno tako? Istina je da osvježivači zraka zagađuju vaš dom, jer sadrže kemikalije koje mogu nadražiti oči i dovesti do glavobolje i mučnine. Umjesto da pokušavate da prekrijete neugodan miris korištenjem osvježivača, otvorite prozor kada god vam to okolnosti dozvoljavaju. Omogućite da svjež zrak uđe u vaš dom ili ured. Prozračivanje radnog prostora je jako važno, posebno što se u većini današnjih ureda nalaze laserski štampači koji oslobađaju sitne čestice. 
Kada čistite kuću ili radni prostor pokušajte sa prirodnim rješenjima, poput vode, sode bikarbone ili octa.
Obuća
Pranje obuće će pomoći detoksikaciji vašeg doma. Pesticidi i prašina, a da i ne spominjemo pelud tokom alergijske sezone, imaju tendenciju da se zadržavaju na tlu i lako se lijepe za obuću. Obaveznim brisanjem obuće prije ulaska u kuću, ili još bolje pranjem, uveliko ćete poboljšati čistoću vašeg doma.
relaxforum


nasetijelo @ 08:32 |Isključeno | Komentari: 0
Grozna pulsirajuća glavobolja, slabost u cijelom tijelu, osjećate kao da biste mogli povratiti... Sve oko vas se okreće i okreće.. i okre... *ahh* Sve ovo standardni su simptomi mamurluka s kojima se možete susresti jutro nakon vesele noći s prijateljima, pićem, plesom i sveukupno odličnom zabavom. Mamurluk ponekad može biti neugodno pulsiranje u stražnjem dijelu vaše glave, drugi puta pak ga može popratiti samo blaga razdražljivost i osjetljivost na glasne zvukove. 
Ali većinu puta, ako ste se dobrano družili s šankom, onda ćete najvjerojatnije imati nevjerojatnu glavobolju (osobito ako ste miješali alkoholna pića) dok se soba vrti oko vas i čini vam se da svatko oko vas urla što je najjače moguće. Kako bismo vam pomogli da izbjegnete ovo samoizazvano stanje – donosimo vam neke od najboljih lijekova za mamurluk. Pročitajte ih i budite spremni.
Lijekovi za mamurluk koji funkcioniraju
Kada su u pitanju najbolji lijekovi protiv mamurluka "prirodni", "narodni" lijekovi i definitivno su najbolji. Pa krenimo redom. Zahvaliti nam možete kasnije. 
Prevencija: Prevencija je svakako bolja od lijeka. U ovo ćete se uvjeriti ako ne uspijete obuzdati svoj mamurluk. Kako biste spriječili ili neznatno smanjili jačinu mamurluka koji ste sigurni da ćete imati, pokušajte jesti što više hrane bogate škrobom prije konzumiranja alkohola. Također, pojedite 5 - 6 badema (sirovih) prije pijenja. To će smanjiti stupanj intoksikacije.
Kokosova voda: ovo je čista tekućina koja se nalazi unutar mladog kokosa – bistar sok zelenog kokosa. Vadi se iz ploda dok se meso još nije zrelo, točnije kada je stanju takozvanog gela. Pijenje kokosove vode također se dokazalo kao uspješan lijek protiv mamurluka. Ono će hidratizirati tijelo (alkohol jako dehidrira tijelo), što vam je jutro nakon itekako potrebno. Dokazano je da kokosova voda pomaže u mršavljenju, čisti bubrege, jača imunološki sustav te pruža prirodno čistu energiju. Poboljšava probavu i metabolizam i uravnotežuje pH tijela. 
Jabuke: Kaže se 'jabuka na dan otjerat će doktora' i to je u neku ruku istina. No jabuke su dobre i za mamurluk. Zato ih držite u zdjeli i označite s velikim podebljanim slovima "pojesti ujutro!"
Naizmjenično topli i hladni tuš: Još jedan uspješan lijek za mamurluk je dugo tuširanje. Naizmjenično se tuširajte toplom i hladnom (ali ne baš lednom, već više hladnijom mlakom) vodom. Ponovite postupak nekoliko puta i već će vam biti bolje. 
Kretanje: Još jedan sjajan način da biste dobili osloboditi od mamurluka, je da ga ishodate. Dakle, otiđite van na svježi zrak i prošetajte ili se provozajte biciklom. Ovo će vam pokrenuti cirkulaciju, pa ćete se osjećati osvježeni. 
Fruktoza: namirnice bogate fruktozom olakšavaju mamurluk. To je zato što fruktoza, prirodni šećer, potiče bržu razgradnju alkohola u tijelu. Dobri izvori fruktoze su, osim jabuke, med, trešnje, grožđe i rajčica.
Minerali: hrana koja sadrži mnogo minerala pomaže protiv mamurluka. Zato pokušajte pojesti voće (posebno banane i naranče), mlijeko... U stvari - najefektivniji recept za suzbijanje mamurluka je mješavina banana, mlijeka i meda. 
Tekućine: Već smo rekli – alkohol dehidrira tijelo, pa su vam potrebne tekućine. I to puno tekućine. Voda, voćni sokovi, izotonični napici, jogurt itd. Sve što će energizirati vaše tijelo i očistiti ga. Još jedan način ublažavanja mamurluka mogao bi biti da popijete čašu vode prije no što prijeđete na sljedeću rundu alkohola što će ublažiti koncentraciju alkohola u krvi i spriječiti dehidraciju.
Ako pak ništa ne pomogne – za idući put sjetite se prvog savjeta, pa pripazite s alkoholom. Želimo vam dobru zabavu bez mamurluka, ali ako bude potrebno, da se barem onda sjetite gdje ste zabilježili ove lijekove za mamurluk!
Ultimativni vodič za obračun s mamurlukom
Ne, ovo nije vodič kako izbjeći gledanje najneduhovitijeg duhovitog filma svih vremena. Skupili smo kolektivnu alkoholnu mudrost Interneta na jednom mjestu, samo za vas
U jednoj od najgorkijih životnih ironija, alkohol, koji nam donosi toliko sreće i uživanja, istovremeno nam, nekoliko sati poslije, donosi i veliku bol. U mlađim danima još smo nekako i sposobni „prehodati" mamurluk, posebice dok se za vrijeme nedjeljnog ručka s obitelji moramo praviti da smo se sinoć vratili u 22 sata kući i pili samo mineralnu, međutim, kako idemo stariji, oporavljanje od alkohola sve je teže i moramo pribjegavati različitim pomagalima.
Ne postoji niti jedan lijek za mamurluk koji je efikasan svakome i u svakoj prilici, ali narodna je mudrost kroz godine uspjela sakupiti nekoliko onih koje svakako vrijedi isprobati. Donosimo vam najbolje od njih.
Voda Svi iskusni vikend cugeri znaju da je jedno od nepogrešivih rješenja za mamurluk ostavljanje velike boce vode kraj kreveta prije nego padnete u alkoholnu nesvijest, ali ukoliko ste ovdje zbog toga što ste guglali u potrazi za načinom za borbu protiv mamurluka, pretpostavit ćemo da niste jedni od njih. Kao što ste već vjerojatno nebrojeno puta čuli, najčešći uzrok većini simptoma mamurluka jest dehidracija, stoga je najvažnije da što prije nadomjestite izgubljenu tekućinu. Za još bolji učinak, u vodu stavite sol. Pola čajne žličice na litru vode bit će sasvim dovoljno, a pomoći će vašem tijelu da se brže oporavi.
Druženje s wc školjkom Većina ljudi intimno grljenje wc školjke „obavi" već za vrijeme noćnog izlaska, ali znatan dio njih voli ovo druženje ostaviti za jutarnje sate. Iako izbacivanje otrovnog sadržaja iz želuca neće automatski izliječiti mamurluk, svakako će te se ubrzo osjećati bolje. Jedan od najgorih simptoma mamurluka jest mučnina u želucu i povraćanje jest doista najbrži i najlakši način da ga se riješite, bez obzira na to što je malo kome ugodan. Ukoliko imate problema sa izazivanjem samog refleksa, pokušajte što je brže moguće popiti veliku količinu vode, što će, osim poticanja na izbacivanje sadržaja, pomoći i da cijeli proces bude nešto manje neugodan.
Spavanje Spavanje je doista jedan od najelegantnijih načina borbe s mamurlukom, ukoliko si možete priuštiti da cijeli dan ostanete u krevetu. Ipak, budite oprezni. Ukoliko si za vrijeme jutarnjeg izležavanja ne rehidrirate organizam nekom tekućinom i nešto ne pojedete, samo spavanje neće biti dovoljno da izliječi jači mamurluk. Vrlo je važno da se između ljenčarenja u krevetu ustanete, nešto pojedete i popijete, osvježite lice i tijelo hladnom vodom te potom vratite u krevet.
Hrana Vrlo je vjerojatno da ćete se nakon cijele noći cuganja osjećati vrlo mučno i hrana vam neće biti na pameti, ali jako je važno da nešto pojedete. Počnite s nečim laganim, poput banane, koja je odličan izvor prijeko potrebnog kalija. Možete napraviti i tost, čiji će ugljikohidrati pomoći vašem tijelu da se brže oporavi. Nakon što mučnina počne prolaziti, svakako pojedite i nešto voća, kako bi nadomjestili vitamine koje vam je gotovo sigurno uništila sinoćnja tekila. Ukoliko vam zdrav omjer svih hranjivih tvari nije na listi prioriteta već samo želite hranu koja će "napraviti posao", počastite se jednim masnim burekom ili čevapima.
Alkohol Ne postoji osoba koja se, probudivši se s opakim jutarnjim mamurlukom, nije sebi i svijetu zaklela kako joj više nikada neće pasti na pamet taknuti alkohol. Barem do sljedeće dobre prilike, ako ništa drugo. Ipak, iako je alkohol zadnja stvar za koju biste pomislili da vam može pomoći kod mamurluka, u ovom se slučaju doista klin klinom izbija, uz uvjet da znate što radite i pristupite cijeloj stvari pažljivo. Nove količine alkohola privremeno će doista olakšati ili čak potpuno otkloniti simptome mamurluka, ali istovremeno je iznimno važno da, nakon što se trenutno počnete osjećati bolje, odmah krenete rehidrirati organizam i navalite na hranu sa povećanom razinom masti i ugljikohidrata. Što god učinili, budite oprezni da se „liječenje alkoholom" ne pretvori u novo cjelodnevno cuganje.
Tjelovježba Svjesni smo da vam je tjelovježba vjerojatno zadnja stvar na pameti nakon cjelonoćnog ispijanja alkohola i plesanja u nekom klubu. Ipak, čak i lagani jutarnji jogging iznimno je efikasan način da se osjećate puno bolje, ne samo zbog toga što trčanje oslobađa endorfine, već i pomaže vašem zamagljenom umu i uznemirenom želucu. Jedna od najgorih stvari kod mamurluka jest to da ste uglavnom jako fokusirani na činjenicu da se osjećate loše, što vam cijelu stvar onda čini još težom. Pustite da vam se tijelo oporavlja svojim ritmom, a vi za to vrijeme skrenite pažnju svom umu na nešto drugo. Ne zaboravit sa sobom ponijeti i dovoljnu količinu vode.
Tablete za bolove Ukoliko ste i vi jedan od onih muškaraca kojem bolja polovica stalno prigovara da ju ne sluša, ovo je nažalost jedna od onih „rekla sam ti" situacija. Srećom imate nas. Raspitajte se koje tablete koristi vaša draga ili njezine prijateljice za ublažavanje menstrualnih bolova i nagovorite ju da vam milosrdno udijeli jednu. Iako će vam na prvu zvučati kao da se šalimo, tablete za menstrualne bolove jedan su od najučinkovitijih načina za ublažavanje bolova od mamurluka i puno su efikasniji od običnih ibuprofena. Ukoliko nemate djevojku već se prisiljeni sami u ljekarni kupovati takve tablete i bojite se podsmijeha, samo jedan usputni komentar tipa „Žena me ne želi pustiti u kuću dok joj ne donesem nešto protiv bolova" dovoljan je da izazove suosjećanje u očima gospođe za pultom u ljekarni.
relaxforum


nasetijelo @ 08:29 |Isključeno | Komentari: 0
Hormoni nam snaže samopouzdanje ili nas čine lijepima i seksipilnima. Ali, mogu biti i prava noćna mora – slabe nam libido, remete san, debljaju nas, ospu prištićima...
Ponekad vam dođe da se iz čistog mira smijete, pa da se rasplačete ili pak uralkte od bijesa... To je utjecaj hormona, a oni djeluju na puno više osim našeg raspoloženja. Hormoni su nešto poput kemijskih glansika u vašem tijelu. Oni putuju kroz vaš krvotok do tkiva i organa, djeluju polako kroz određeni vremenski period i uzrokuju mnoge tjelesne procese. 
Hormoni nam snaže samopouzdanje ili nas čine lijepima i seksipilnima. Ali, mogu biti i prava noćna mora – slabe nam libido, remete sad, debljaju nas, ospu prištićima...
Kako djeluju na...
... naš seksualni život
Našu spolnost kontroliraju hormoni progesteron, estrogen i testosteron – pa seks može biti izvrstan, kakav-takav ili prava katastrofa, ovisno o razini hormona. Za većinu žena visoka razina estrogena u vrijeme ovulacije znači i najuzbudljivije vrijeme u mjesecu.
... naš izgled
Tiroksin, estrogen, testosteron i progesteron mogu popraviti ili upropastiti naš izgled. Poremećeni sklad može izazvati akne, dlačice na licu i gubitak kose. Bubuljice prije menstruacije znak su predmenstrualnog hormonskog nesklada. 
... naše zdravlje
Sveopće zdravlje organizma može biti ugroženo bilo kojim problemom endokrinog sustava. Dijabetes, Cushingova i Addisonova bolest primjeri su bolesti povezanih s hormonima. 
... našu težinu
Mršavost ili gojaznost mogu biti posljedica hormonalnog poremećaja poput policističnih jajnika ili jednostavno promjenjive razine hormona. Visoka razina estrogena tjedan dana prije menstruacije može izazvati zadržavanje tekućine u organizmu, oticanje prstiju, zglobova, grudi i nadutost trbuha. 
... naš apetit
Mnoge žene neposredno prije menstruacije imaju pojačani apetit. Uzrok je promjena razine hormona, pa tada i žene koje uvijek jedu samo tri obroka dnevno, neprestano imaju potrebu nešto žvakati. 
... našu plodnost
Problem neplodnosti obično je posljedica pomankanja gonadotropina, hormona koji kontrolira ovulaciju. Neki lijekovi mogu povećati razinu tih hormona, te vratiti ovulaciju i plodnost. 
... naše raspoloženje
Naše dobro ili loše raspoloženje pod kontrolom je endorfina, ali i posljedica neprestanih izmjena razine estrogena, progesterona i adrenalina. Prevelika količina svakog od tih tri hormona može izazvati depresiju i promjene raspoloženja, što je najčešće simptom PMS-a. Što se raspoloženja i hormona tiče i sami možete utjecati na to – vježbanjem se otpuštaju endorfini, odnosno enkefalini, koji pomažu dobrom raspoloženju. A dokazano je i da redovno vježbanje ublažava PMS. 
... naše navike
Cigarete, kava i alkohol trenutno nas umiruju, ali njihovo djelovanje na razinu hormona pogoršava praktički svaki simptom PMS-a. Pušenje uništava vitamin C u našem organizmu, djelujući time na proizvodnju spolnih hormona. Kofein pojačava proizvodnju adrenalina, koji nas čini nervoznima, a alkohol sprečava apsorpciju vitamina B, koji je već ugrožen visokom razinom estrogena. 
Najvažniji hormoni u tijelu
Hormon sreće
Zovu se endorfini, proizvode se u mozgu i prirodni su sedativi. Djeluju kao tablete protiv bolova, utječu na raspoloženje i potiču motiviranost.
Hormon energije
Tiroksin, kojeg izlučuje štitnjača, regulira metabolizam i razinu energije. Brine i o našem izgledu – premalo tiroksina imat će za posljedicu umornu i suhu kožu, pa čak i opadanje kose. 
Hormon seksa
Estrogen proizvode jajnici i nadbubrežna žlijezda, ali i posteljica trudnice. To je onaj seksipilniji od dva ženska hormona (drugi je progesteron), koji nam popravlja raspoloženje. Normalne količine estrogena održavaju tonus organizma. No, vjeruje se da povećana razina ovog hormona djeluje na apsorpciju vitamina B6, pa su žene s pojačanom proizvodnjom estrogena u dane prije menstruacije sklone depresiji. 
Hormon majčinstva
Progesteron, kojeg također proizvode jajnici, hormon je majčinstva i priprema vas za trudnoću. Premalo progesterona u odnosu na estrogen može izazvati promjene raspoloženja u drugoj polovici menstrualnog ciklusa. 
Hormon rađanja
Gonadotropini, koje luči hipofiza, kontroliraju plodnost. Najvažniji su hormon stimulacije folikula (FSH) i luteotropina (LH), koji kontroliraju ovulaciju i menstrualni ciklus. 
Hormon protiv stresa
Adrenalin, kojeg proizvodi nadbubrežna žlijezda, daje nam snagu da se suočimo s iznenadnim naporima i stresnim situacijama. Mnogo kave može potaknuti pretjeranu proizvodnju adrenalina, što izaziva nemir, lupanje srca i bezrazložnu paniku. 
Hormon natečenosti
Aldosteron izlučuje nadbubrežna žlijezda, a djeluje na bubrege navodeći ih da kontroliraju količinu soli do urina. Suviše visoka razina aldosterona izaziva zadržavanje vode u organizmu, problem koji muči brojne žene u vrijeme prije menstruacije. 
relaxforum


nasetijelo @ 08:26 |Isključeno | Komentari: 0
Tako se mogu spasiti osobe koje boluju od leukemije i nekih drugih zloćudnih bolesti krvi, te od nasljednih metaboličkih bolesti
Pod sloganom "Novi život za novi život" Zaklada Ana Rukavina poziva da se daruje krv iz pupkovine jer može nekome spasiti život. "U svijetu postoji velik broj bolesnika koji trebaju transplantaciju krvotvornih matičnih stanica, a ne mogu naći podudarnog darivatelja.
Krv iz pupkovine pohranjena u Banci krvi iz pupkovine "Ana Rukavina" povećava mogućnost pronalaženja transplantata kojim se može spasiti život oboljelima" ističu u Zakladi, utemeljenoj u spomen na novinarku Vjesnika Anu Rukavinu Erceg koja je bolovala od leukemije i čije je pismo Želim život prije nekoliko godina pokrenulo Hrvatsku.
Otkako je osnovana privatna banka matičnih stanica koja djeluje pri KBC-u Rebro u Zagrebu, rodilje pokazuju sve veće zanimanje i raspituju se o mogućnostima da u Hrvatskoj pohrane matične stanice iz pupkovine, što je prije bilo moguće samo u klinikama Austrije, Švicarske i drugih europskih zemalja.
Zahvaljujući Zakladi Ane Rukavine osnovana je prije nekoliko godina i dobrovoljna banka, u koju roditelji također mogu donirati krv iz pupčane vrpce nakon rođenja djeteta. Iz te tzv. javne banke matične stanice mogu dobiti bolesnici koji nemaju podudarnu osobu za donaciju koštane srži. Tako se mogu spasiti osobe koje boluju od leukemije i nekih drugih zloćudnih bolesti krvi, te od nasljednih metaboličkih bolesti jer matične stanice koje se nalaze u krvi iz pupkovine imaju sposobnost stvaranja stanica koštane srži i imunološkog sustava.
Postupak prikupljanja krvi
Postupak prikupljanja krvi iz pupkovine je bezbolan i traje nekoliko minuta. Radi prikupljanja krvi iz pupkovine, uobičajeni tijek poroda se ne smije mijenjati. Sigurnost majke i djeteta je na prvom mjestu, a postupak nije opasan ni za majku ni za dijete. Umbilikalna krv ili krv iz pupkovine uzima se samo kod poroda kod kojeg nema komplikacija, a ako se donira u dobrovoljnu banku postupak je besplatan.
O tome kada se treba obavijestiti rodilište da želite donirati krv iz pupkovine, te koje pri tom dokumente i protokole trebate potpisati, možete doznati na web stranici Zaklade Ana Rukavina, te kontaktirati Banku krvi iz pupkovine koja djeluje pri Kliničkom bolničkom centru Zagreb, KBC Rebro, Zavod za transfuzijsku medicinu i staničnu terapiju. Zavod trebate kontaktirati bilo da se odlučite za pohranu krvi iz pupkovine za javnu ili za privatnu banku. Na internetskoj stranici Zaklade možete naći i popis svih rodilišta u Hrvatskoj u kojima se može donirati krv iz pupkovine.
Je li prikupljanje krvi uvijek uspješno?
To je jedno od čestih pitanja rodilja, na koje iz Zaklade odgovaraju: "Prikupljanje krvi iz pupkovine nije uvijek uspješno. Ponekad je volumen krvi iz pupkovine nedostatan ili se krv može zgrušati tijekom postupka prikupljanja. To ne znači da postoji neki problem s Vašim zdravljem ili zdravljem Vašeg djeteta. Općenito se drži da tek svaka treća darovana krv zadovoljava postavljene kriterije za pohranu u javnu banku. Krv iz pupkovine koja ne zadovoljava zahtjeve kvalitete za javnu banku može se iskoristiti za unaprjeđenje procesa obrade i pohrane krvi, te istraživanja za razvoj transplantacije."
Inače krvi se čuva u tekućem dušiku na minus 196 stupnjeva celzijusa. Iz rezultata suvremenih znanstvenih istraživanja za pretpostaviti je da će se matične stanice, uz kontrolirane uvjete, moći čuvati neograničeno. Prema sadašnjoj praksi u Hrvatskoj, krv iz pupkovine čuva se u privatnoj banci do 18. godine djetetova života. Cijena, koju snose roditelji, kreće se oko 15 tisuća kuna, a uključuje set za pohranu krvi iz pupkovine, obradu krvi te čuvanje u banci. Ako se krv iz pupkovine daruje u dobrovoljnu banku, za obitelj koja se na to odluči, nema nikakve financijske obveze.
(M.G.)


nasetijelo @ 08:22 |Isključeno | Komentari: 0
Stručnjaci tvrde da je zagađenje koje dolazi od kemijskih sredstava za čišćenje, boja ili namještaja čak i veće nego ono na ulici.
U prosječnom domu zna se naći oko 80.000 kemikalija, a tek je na malom dijelu njih testirana razina štetnog utjecaja na zdravlje. 
Naime, ogroman broj sastojaka zakoni uopće ne reguliraju, pa se tako slobodno nalaze na policama u dućanima. 
Neki od najgorih otrova koje donosite u kuću.
Pesticidi 
Jeste li znali da se olovo, arsen, živa i bakar nalaze u pesticidima, te da ne postoje rigorozne mjere kontrole za određivanje njihovih razina u namirnicama koje kupujete. Mnoge kemikalije mogu oštetiti živčani sustav, ometati rad hormona, pa čak i uzrokovati rak, poručuju iz američkog National Research Councila. Budući da jabuke, celer, jagode, breskve, špinat, nektarine, grožđe, slatka paprika, krumpir, borovnice, zelena salata i kelj imaju obično najviše pesticida, te namirnice kupujte iz organskog uzgoja. 
Formaldehid 
Ova sveprisutna kemikalija uvlači se u zrak koji udišemo. A gdje se nalazi? U šminki, odjeći koja se ne gužva, sredstvima za dezinfekciju, sredstvima za čišćenje u spreju i namještaju od šperploče. Početkom ove godine američki Department of Health and Human Services klasificirao je formaldehid među poznate karcinogene. Studije na ljudima pokazuju da se izlaganje formaldehidu povezuje s povećanim rizikom od rijetkih oblika raka, kao što su onaj oko nosa i sinusa te neki oblici leukemije. Najjednostavniji način da držite razine formaldehida pod kontrolom je održavanje umjerene temperature zraka, pazite da vlaga bude na niskoj razini i da dobro prozračujete. 
Izbjeljivači na bazi klora 
Istraživanja su pokazala da su veće razine izbjeljivača opasne, i to posebno u kombinaciji s drugim kemikalijama. Izbjeljivač se nalazi u mnogim sredstvima za čišćenje – ne možete ga ne prepoznati, jer je miris deset puta jači od bilo kojeg bazena u kojem ste plivali. Ako kombinirate i neka sredstva na bazi amonijaka, lako je moguće da stvarate otrovne plinove koji oštećuju pluća. Ukratko, ako koristite sredstva za čišćenje zbog kojih zrak postaje nepodnošljiv za udisanje, vrijeme je da ih uklonite iz svog doma. 
Bisfenol-A 
BPA se već godinama opisuje kao opasna kemikalija. U jeku je debata koja se ne osvrće samo na činjenicu da BPA imitira prirodne hormone i remeti njihovu ravnotežu, nego i na to što može utjecati i na djelotvornost lijekova protiv raka dojke. Koristi se u plastičnim posudama za hranu, aluminijskim limenkama za piće, novčanicama američkog dolara, u materijalima za popravak zuba te računima. Jedite što češće svježu, nepakiranu hranu i ne koristite plastične posude. 
Olovo 
Boje s olovom su zabranjene, ali američki Centar za kontrolu i prevenciju bolesti procjenjuje da četvrt milijuna djece na području SAD-a i dalje ima po zdravlje opasnu razinu olova u krvi. Čak i ako ste uklonili olovne cijevi za vodu, olovo se nalazi u ključevima za automobil, puderu za bebe, kozmetici, umjetnom tresetu i podovima od vinila. Olovo ne miruje, nego se nalazi u prašini i zraku koji udišemo. Zbog toga je važno redovno usisavati prostor u kojem živite, a cipele izujte prilikom ulaska u kuću. 
PVC 
Sjećate se mirisa novih zavjesa za tuširanje? To je siguran znak da su kemikalije u zraku. Vinil (PVC) se često povezuje s toksičnim ftalatima koji služe za omekšavanje plastike. Sumnja se da uzrokuju rak kod životinja i ljudi. PVC se doslovno nalazi posvuda, madraci, igračke za bazen, lutke, ambalaža... Teško ga je izbjeći, stoga pažljivo birajte druge materijale. Primjerice, igračke i zavjese za tuširanje načinjene od etilen vinil acetat (EVA) plastike. 
Ftalati 
Ušli ste u sobu i osjetili ste miris parfema u zraku? To su omogućili ftalati. Ove kemikalije koje ometaju rad endokrinog sustava nalaze se u PVC materijalima, čak i u školama i bolnicama. Istraživanja su pokazala da izlaganje fetusa i djece ftalatima ometa njihov normalan razvoj. Što osobno možete učiniti? Ne koristite parfem, lak za kosu, osvježivač zraka ili mirisne svijeće. 
PFOA 
Recimo da zaista kupujte zdrave namirnice. No, u čemu kuhate? Lonci i tave s podlogom na koju se hrana ne lijepi obloženi su perfluorooktanoičnom kiselinom (PFOA). Istraživači već duže upozoravaju na štetno djelovanje ove kemikalije. Između ostalog, povećava rizik od raka i manje težine djeteta pri porodu. Posebno je opasno ako pečete na visokoj temperaturi ili ako je došlo do oštećenja podloge koja se počinje guliti. Radije koristite klasično posuđe od lijevanog željeza. 
net.hr


nasetijelo @ 08:21 |Isključeno | Komentari: 0
Dok se spuštam niz stepenište neprestano mi škljocaju koljena, tako je odmalena iako me ništa ne boli. Trebam li se zabrinuti?
Škljocanje u koljenu, naročito kod čučnja , hoda niz stepenice, klečanja (zovemo ih i krepitacije), nisu rijetkost. Iako je njihov najčešći uzrok oštećenje hrskavice na pateli (maloj kosti sa prednje strane koljena, koju kolokvijalno nazivamo i čašicom) i druge strukture koljena mogu izazivati slične simptome, poput tetiva i meniskusa. 
Najvažnije je pitanje uzrokuju li vam krepitacije bolnost. Ako ne, tada za brigu nema razloga, postoji li bolnost, naročito u plesača, adekvatna terapija vjerojatno će biti nužnost. 
Dobra iskustva imamo s primjenom metoda manualne medicine kod bolnih krepitacija koljena uzrokovanih patelom. Prilikom tih zahvata dolazi do opuštanja eventualnih napetosti u vezivnom okruženju same patele, smanjujući na taj način stres na njenu hrskavicu pri pokretanju. 
Od ostalih fizioterapijskih metoda, dobrima su se pokazali laser, ultrazvuk, te elektroterapija. Kod tetivnih uzroka važno je locirati oštećenu ili upaljenu tetivu, te je ciljano liječiti za to odgovarajućim postupcima. Ukoliko je, pak, oštećen meniskus, tada sama fizioterapija ima tek ograničeno djelovanje, te u suradnji s ortopedom treba razmotriti i druge postupke liječenja. 
Osim svega opisanog, obavezan dio terapijskog postupka predstavljaju i odgovarajuće vježbe jačanja i istezanja. 
U svakom slučaju ukoliko nemate bolnosti, a samo vas smeta zvučni efekt (iz vašeg pitanja ne znam osnovne anamnestičke podatke, koliko imate godina, čime se bavite profesionalno i u slobodno vrijeme i sl.) posjetite ortopeda ili fizijatra, koji će odlučiti da li se radi o patološkom ili fiziološkom supstratu te samim time uputiti vas na odgovarajuću dijagnostiku ukoliko to bude potrebno. 
net.hr


nasetijelo @ 08:19 |Isključeno | Komentari: 0
srijeda, prosinac 26, 2012
Neke poruke koje dolaze iz vaših usta ne odnose se samo na govor. Ispada da zubi, desni i okolna tkiva također imaju puno za reći o vašem ukupnom zdravlju.
Vaša usta su povezana s ostatkom vašeg tijela. Ono što vidimo u ustima može imati značajan utjecaj na druge organske sustave i procese u tijelu. Stvari koje se događaju sustavno u tijelu mogu se očitovati u ustima.
Istrošeni zubi i glavobolja
Previše stresa
Mnogi ljudi se čude kada saznaju da škrguću zubima. Uostalom, oni to čine u snu, kada nisu svjesni toga. I oni podcjenjuju fizičke simptome stresa. Škrgutanje zubima noću tijekom spavanja je čest znak emocionalnog ili psihološkog stresa. Često i čeljust može boljeti od stiskanje.
Glavobolje, koje su uzrokovane grčevima u mišićima tijekom škrgutanja mogu biti problem. Ponekad bol može doći iz usta i vrata ili gornjeg dijela leđa. Udlaga za zube može olakšati simptome i zaštiti zube.
Pucanje zubi
Gastroezofagealna refluksna bolest (GERB)
Starije odrasle osobe su posebno osjetljive na pucanje zubi. Emajl postaje tanak i gotovo proziran. Ali ta erozija nije normalna posljedica starenja. U stvari, to se može dogoditi u bilo kojoj dobi.
Oštećenje obično uzrokuje kiselina koja dolazi iz želuca i rastvara ih. Uzrok: gastroezofagealna refluksna bolest koja uzrokuje vraćanje želučane kiseline natrag u jednjak, a to je kratka udaljenost od usta.
Suha usta i žgaravica su povezani sa simptomima GERB-a. Poremećaji prehrane, poput bulimije, mogu oštetiti zube. Želučana kiselina s vremenom oštećuje zubnu caklinu.
Ranice koje ne prolaze
Oralni rak
Mnogi ljudi grizu unutrašnjost usta kada su živčani. Drugi ponekad zagrizu slučajno, stvarajući upalu. Ali kada otvorite upalu u ustima koja ne prolazi u roku od tjedan ili dva, važno je posavjetovati se sa stomatologom ili liječnikom.
Mnogo ljudi godišnje dobije dijagnozu raka usta. Većina njih je starije od 60 godina. Stopa preživljavanja za oralni karcinom je samo 35 posto, a to je uglavnom zbog toga što se često otkrije prekasno. Pušači imaju šest puta veću vjerojatnost da će razviti oralni karcinom.
Sumnjive oralne ulceracije imaju često crvene ili bijele (ili crne i bijele) rubove. One se mogu skrivati ispod jezika, gdje ih je teško vidjeti. Biopsija obično slijedi nakon vizualnog pregleda.
Desni preko zubi
Problemi s lijekovima
Ako primijetite da desni doslovno rastu preko zuba, i uzimate lijekove za bolest srca, ili lijekove koji potiskuju imunološki sustav, vrijedi spomenuti ovaj razvoj liječniku.
Oticanje zubnog mesa je znak da će dozu ili lijek biti potrebno prilagoditi. Određeni lijekovi mogu stimulirati rast tkiva desni. To može izazvati neugodan osjećaj. U ekstremnim slučajevima, zubi mogu biti pokriveni.
Suha usta
Sjogrenov sindrom, dijabetes
Mnoge stvari mogu uzrokovati suha usta, od dehidracije i alergije, do pušenja i novih lijekova. (U stvari, na stotine lijekova imaju suha usta kao nuspojavu, uključujući i one za liječenje depresije, inkontinencije, tjeskobe i antihistaminike). Ali nedovoljno sline je rano upozorenje na dvije autoimune bolesti: Sjogrenov sindrom i dijabetes.
Kod Sjogrenovog sindroma, bijele krvne stanice u tijelu napadaju žlijezde slinovnice, iz nepoznatih razloga.
Drugi znakovi dijabetesa su prekomjerna žeđ, trnci u rukama i nogama, učestalo mokrenje, zamućen vid i gubitak težine. Kod Sjogrenovog sindroma, oči su suhe, kao i usta, ali cijelo tijelo je pod utjecajem poremećaja. Zbog njegovih simptoma kojima oponaša druge bolesti (poput dijabetesa), ljudi su često pogrešno dijagnosticirani i može proći nekoliko godina prije nego što je ispravno dijagnosticiran.
Bijele crte unutar obraza
Lichen planus
Posljednja stvar koju može očekivati da otkrijete, dok perete zube je kožna bolest. Ali to se događa. Lichen planus, čiji je uzrok nepoznat, je blagi poremećaj koji napada muškarce i žene u dobi od 30 do 70 godina. Sluznica u ustima je često prva meta.
Oralni lichen planus izgleda kao bjelkasti uzorak na unutrašnjost obraza. Sedamdeset posto lezija se pojavljuje u ustima prije nego na drugim dijelovima tijela.
Osip se može pojaviti i na vagini. Lichen planus često prolazi sam od sebe, ali je ponekad potrebno liječenje.
Proteza
Aspiracijska pneumonija
Većina ljudi ne povezuje proteze (lažne zube) s upalom pluća, osim da misle da se obje riječi često odnose na starije. Pa ipak su u potencijalno smrtonosnoj vezi. Vodeći uzrok smrti starijih ljudi je aspiracijska pneumonija, često zbog udisanja krhotina zuba i proteza.
Kod aspiracijske pneumonije, strani materijal se udahne u pluća i dišne putove, što uzrokuje opasnu (čak i kobnu) upalu. Proteze treba ukloniti svakodnevno iz usta, očistiti specijalnom četkom i pohraniti u otopinu za čišćenje.
yuforum


nasetijelo @ 17:16 |Isključeno | Komentari: 0
Znojenje znači da vježbate dobro
Dok znojenje čini da vaše srce radi više i sagorijeva više kalorija, povećava se i rizik od ozljeda. Dakle, umjesto da vam cilj vježbanja bude da se znojite puno, trebali biste pokušati izbjeći pretjerano znojenje prilikom vježbanja. Zašto? Energija potrebne za hlađenje tijela dolazi iz žlijezda znojnica, koje leže malo ispod kože.
Metabolička energija koja se koristi za lučenje znoja i više energije koja je ispuštena iz tijela u obliku znoja, znači da je manje energije preostao za mišiće i ostale tjelesne funkcije. Stoga, što se više znojite, manje su učinkoviti vaši mišići, a time i samo vježbanje.
Ako ne boli, ne trudite se dovoljno
Manji bolovi se očekuju pri vježbanju, posebice ako je tijelo dulje bez fizičkog opterećenja, ali bol ne bi trebala biti nepodnošljiva. Zapamtite, bol je način na koji tijelo govori da nešto nije sasvim dobro, a to je znak da prestanete raditi ono što radite.
Nikada nemojte piti vodu dok vježbate
Pogrešno! Uvijek biste trebali nadoknaditi zalihe vode dok vježbate, a ako se osjećate kao da ste izgubili vodu trebali biste ju zamijeniti odmah. To je važno jer stanice u vašem tijelu trebaju dovoljno vode da biste se oslobodili od toksina.
Kada stanice nemaju dovoljno vode onda se bore za obavljanje funkcija sve dok se voda ne nadoknadi. Kada se to dogodi, vaše mišiće je teško pratiti i kao rezultat toga srce se napreže.
Izbjegavanje kasnih obroka je izbjegavanje viška kilograma
Ako jedete kasno u noć vaše tijelo će pohraniti više mastim, mislilo se do sada. Međutim, prema studiji Dunn Human Nutrition, jedenje obroka noću ne znači da će tijelo pohraniti više masnoće, nego je to u ukupnom iznosu od pojedene hrane tijekom 24-satnog perioda koji je značajniji.
Krumpir je neprijatelju
Ograničenje ugljikohidrata je jako naglašavano u provođenju nekih dijeta, ali sada znamo da volimo krumpir, rižu i tjesteninu jer su željeni izvor energije. Kako bi spriječili dobivanje kilograma, međutim, važna je tjelovježba i pravilna uravnotežena prehrana.
Preskakanje doručka će pomoći kod mršavljenja
Doručak je zaista najvažniji obrok dana! Kada spavate osam sati vaše tijelo treba energiju kako bi ispravno funkcioniralo. I premda oni koji preskoče doručak jesu u stanju nadoknaditi energetske potrebe kasnije u dan, oni vjerojatno neće dobiti sve vitamine i minerale koje mogu dobiti doručkom.
Banane su najbolji izvor energije i kalija
Oni su dobar izvor, ali i danas postoje neke rasprave da li banana ima visoki glikemijski indeks, koji podiže šećer u krvi i ometa dugoročne energetske razine. Ako ste u potrazi za alternativnim izborom, celer sadrži više kalija, više je uravnotežen oblik energije i prehrane.
Kofeinska pića su dobar izvor energije
Energetski napitci mogu dati instant energiju, ali izvješća sugeriraju da su također povezana s mučninom i nepravilnim radom srca.
U 2008, Journal of American College Health objavio je izvješće o povezanosti energetskih pića i rizičnog ponašanja, primjerice nezaštićenog seksa, zloupotrebi droga i nasilja.
Isprekidan san će dovesti do lošeg raspoloženja
Zapravo, suprotno je istinito - ako vas probudi jaka sunčeva svjetlosti, to može povećati energiju za ostatak dana. Smatra se da je to zbog činjenice da svjetlost stimulira neurotransmitere u mozgu, što zauzvrat poboljšava raspoloženje i motivaciju.
yuforum 


nasetijelo @ 17:15 |Isključeno | Komentari: 0
Oko petnaest posto populacije proljeće u zraku stimulira na plač. S prvim kihanjem i gušenjem počinju neugodni problemi. Da se stvar ne pogorša, klonite se alergena. Kako?
Svatko tko boluje od alergije trebao bi se liječiti. "Neliječena alergija i s njom povezana peludna groznica u trećini slučajeva može dovesti do astme, kada se alergija raširi dalje do gornjih i donjih dišnih puteva," upozorava alergologinja dr. Blanka Haindlová.
Alergiju je moguće riješiti pomoću metode zvane specifična imunoterapija, koja djeluje na principu cijepljenja. Doktorica Haindlova napominje da je za alergičare najvažnija prevencija, odnosno što manje kontakta s alergenom.
Slijedi 10 stručnih savjeta:
Pozorno pratite razvoj situacije s peludom
Aktualne informacije o količini alergena u zraku mogu se saznati iz novina ili sa televizije. Prema količini "svog" alergena u zraku možete planirati dnevne aktivnosti i dugoročno se pripremati preventivnim korištenjem lijekova.
Planirajte prema vremenu
Koncentracija peludnih alergena u zraku ovisi o razvoju vremena - pri zatopljenju se količina peludi značajno povećava, dok se u kišnim danima značajno smanjuje. Kada je vruć, suh i vjetrovit dan, ako možete ostanite doma. Nastojte obavljati vanjske aktivnosti kratko nakon kiše, kada je zrak najčišći.
Sa sobom nosite opremu za slučaj nužde
Ako vas muči samo lakši oblik alergije, ne treba uzimati lijekove dugoročno. Ipak, za cijelo vrijeme peludne sezone (kod nas od proljeća do jeseni) nosite sa sobom lijekove, koji vam pomažu u slučaju iznenadne alergijske reakcije.
Spriječite unošenje peludi u kuću ili auto
U razdoblju kada je vrhunac peludne sezone, nemojte previše provjetravati prostorije i po noći spavajte sa zatvorenim prozorom. Klima kod kuće ili u autu trebala bi biti opremljena tzv. HEPA filterima, koji su razvijani i korišteni u NASA-i. Ovi najbolji filteri jako su dobri za alergičare. Zrak u spavaćoj sobi vlažite pomoću hladnjaka za zrak ili ovlaživača zraka.
Riješite se prašine i grinja
Uzrok ili otežavajući čimbenik sezonske alergije mogu biti i grinje. Najviše se skupljaju u madracima ili posteljini. S vremena na vrijeme operite jastuke i pokrivače na barem 60°C, a madrace temeljito očistite. Pomaže i prirodni sprej Milbiol, koji uništava grinje u madracima, a neškodljiv je za ljudsko zdravlje. Ako je moguće, maknite tepihe, a zavjese zamijenite žaluzinama, posebno u spavaćoj sobi.
Pripazite na pelud na odjeći i koži
Uvijek kada dođete kući izvana, presvucite se u drugu odjeću. Pelud se zadržava na odjeći i nepotrebno bi vas nadraživala u domu. Pomaže i tuširanje, koje će vas osloboditi peludnih zrnaca na koži, a eventualno i pranje kose.
Drage životinje izbacite iz spavaće sobe
Nemojte kućnim ljubimcima dopuštati da spavaju u vašem krevetu ili na kauču. Iako će možda biti uvrijeđeni kada ih izbacite s njihovog uobičajenog mjesta, budite neumoljivi. Pelud se veoma dobro drži za životinjsku dlaku, tako da vam vaš pas ili mačka mogu iz šetnje donijeti velike probleme.
Redovito jedite i spavajte
Svaki dan započnite sa zdravim doručkom u koji ćete uključiti svježe voće ili džus, bogat vitaminom C. Tako ćete ojačati imunološki sustav, koji će se lakše boriti s alergijom. Ako ste umorni, simptomi alergije mogu se značajno pogoršati. Obratite pozornost na to da svaku noć spavate dovoljno.
Ako idete u šetnju, odite rano
Najbolje vrijeme za šetnje je rano ujutro ili kasno navečer, kada je količina peludi u zraku najniža. Najviše vrijednosti su oko 17 sati. Izbjegavajte livade i šume, one služe kao filter u kojem se skuplja najveća količina peludi. Unutar šume je manje peludi, kao i kod ribnjaka ili rijeka s kamenom ili pješčanom obalom.
Isplanirajte godišnji odmor
Ako znate da ste u određenom razdoblju zbog sezonske alergije doslovce neupotrebljivi, pokušajte ovu manu iskoristiti u svoju korist. U vrijeme kada je sezona peludi na vrhuncu, isplanirajte godišnji odmor i otputujte nekamo, gdje je količina peludi u zraku niža, na primjer na more ili u planine, gdje je sezona peludi pomaknuta. Na nadmorskoj visini iznad 1000 metara grinje se uopće ne pojavljuju.
yuforum


nasetijelo @ 17:13 |Isključeno | Komentari: 0
Unutar vašeg tijela nalazi se iznenađujući zaštitni mehanizam koji se zove imunološki sustav. Osmišljen je kako bi vas obranio od milijuna bakterija, mikroba, virusa, toksina i parazita koji žele napasti tijelo.
Kada nešto umre, njegov imunološki sustav (uz sve ostalo) se gasi. U nekoliko sati, tijelo napadaju bakterije, mikrobi, paraziti ... Niti jedna od tih stvari ne može se desiti kada imunološki sustav radi, ali u trenutku kada se imunološki sustav zaustavlja, vrata su širom otvorena. Nakon što umrete potrebno je samo nekoliko tjedana da ti organizmi u potpunosti demontiraju tijelo sve dok ne ostane kostur.
Imunološki sustav je složen, kompliciran i zanimljiv. Važno je razumjeti od kuda dolaze groznica, osip, upala itd., koje se dogode unutar vašeg vlastitog tijela. U ovom članku ćemo pogledati kako vaš imunološki sustav radi tako da možete razumjeti što za vas radi svaki dan, a što ne.
Vaš imunološki sustav radi neprestano na tisuće različitih načina, ali radi svoj posao uglavnom neopaženo. Imunološki sustav primjetimo kada iz nekog razloga ne reagira ili kada se dogodi nešto što možemo vidjeti ili osjetiti. Evo nekoliko primjera:
Kada se porežete, razne vrste bakterija i virusa ulaze u vaše tijelo kroz ranu u koži. Vaš imunološki sustav reagira i eliminira neprijatelja dok koža ne zacijeli sama i ne zatvori ranu. U rijetkim slučajevima imunološki sustav nešto izostavi i dolazi do infekcije. Rez se upali i često se ispuni gnojem. Upala i gnoj su nuspojave imunološkog sustava koji radi svoj posao.
Kad vas ubode komarac, to mjesto pocrveni i svrbi. To je također vidljiv znak vašeg imunološkog sustava na poslu.
Svaki dan možete udisati tisuće klica (bakterije i virusi) koje lebde u zraku. Vaš imunološki sustav bavi sa svima njima bez problema. Povremeno klica izbjegne imunološkom sustavu i prehladite se, dobijete gripu ili gore. Prehlada ili gripa je vidljiv znak da imunološki sustav nije uspio zaustaviti klicu. Činjenica da ste preboljeli prehladu ili gripu je vidljiv znak da je imunološki sustav bio u mogućnosti eliminirati uljeza nakon saznanja o tome. Da vaš imunološki sustav ne učini ništa, nikada ne biste preboljeli prehladu ili bilo što drugo.
Svaki dan možete jesti stotine klica, a opet većina njih umire u slini ili kiselini iz želuca. Ponekad, međutim, uzrokuju trovanje hranom. Tu je obično i vrlo vidljiva povreda imunološkog sustava: povraćanje i proljev dva su najčešća simptoma.
Tu su i sve vrste bolesti koje se pojavljuju kada imunološki sustav radi na neočekivane ili pogrešne načine koji uzrokuju probleme. Na primjer, neki ljudi imaju alergije. Alergije su samo pretjerana reakcija imunološkog sustava na određene podražaje na koje ne reagiraju svi. Neki ljudi imaju dijabetes, koji uzrokuje imunološki sustav koji neprikladno napada stanice u gušterači te ih uništava. U mnogo različitih bolesti, uzrok je zapravo pogreška imunološkog sustava.
Ponekad postajemo svjesni imunološkog sustava, jer nas sprječava da radimo neke stvari koje bi se inače bile korisne. Na primjer, transplantacija organa je mnogo teža nego što bi trebala biti jer imunološki sustav često odbija transplanirane organe.
yuforum


nasetijelo @ 17:13 |Isključeno | Komentari: 0
ADHD - Poremecaj Pozornosti
Od hiperaktivnosti i poremećaja pažnje, poznatijeg pod nazivom ADHD (poremećaj pozornosti s hiperaktivnosti), pati u prosjeku najmanje jedno dijete u razredu, a manifestira se kroz impulzivnost, nemir, stalno kretanje i pričanje, te nemogućnost zadržavanja koncentracije i obavljanja zadataka.
Hiperaktivnost je stvaran poremećaj, a ne razvojna faza u djetetovu životu, koju će prerasti, kao što nije ni manifestacija djetetove "zloće", niti roditeljskog neuspjeha. Svako drugo hiperaktivno dijete osjeća posljedice i u odrasloj dobi tako što se ne uspijeva koncentrirati na posao, pa ni izdržati mirno na jednom sastanku.
Kako se hiperaktivnost manifestira?
Hiperaktivnost se javlja u dobi od tri, četiri godine, te se češće javlja kod dječaka, no prije pete, šeste godina života teško ju je dijagnosticirati. Manifestira se na više načina, a nekih karakteristika prema kojima možete prepoznati hiperaktivno dijete su sljedeće:
Dijete koje boluje od poremećaja hiperaktivnosti stalno je u pokretu i ne može dugo sjediti na jednom mjestu.
Nije sposobno slijediti roditeljske ni učiteljske upute, a odgovara na pitanja i na zadatke prije nego ih čuje do kraja, pa radi greške iz brzopletosti, a ne neznanja, jer si ne daje dovoljno vremena da razmisli o zadatku.
Ima teškoća s pamćenjem, prelazi s jednog zadatka na drugi, bez da je prethodni završilo, a ponekad niti ne započne zadatak, jer smatra da ga ne može izvršiti, mada nije ni pokušalo.
Često ne razumije jednostavne riječi i rečenice, pa pogrešno interpretira izjave. Ne pamti one izjave izrečene nedavno, ali pamti one izrečene prije dosta vremena.
Povodi se za bučnom djecom, mnogo priča te često prekida razgovor.
Sklono je šetati po razredu dok druga djeca mirno sjede.
Nespretno baca predmete, a i samo se često spotiče i pada.
Ne zna se izražavati, a ima i teškoća s pisanjem ispita.
Hiperaktivno dijete također često govori i pjevuši samo sebi.
Problemi s kojima se hiperaktivna djeca susreću
Djeca koja pate od poremećaja hiperaktivnosti, često zbog toga imaju problema i kod kuće. Čak će i najbrižniji roditelj u nastojanju da dijete navede da se prikladnije ponaša, samim pokušavanjem stvoriti određenu napetost u odnosu s djetetom. Hiperaktivno dijete stvarajući buku, konstantno pričajući, skačući po kući i uništavajući stvari, smeta ostalim ukućanima, a k tome mu je često potrebno manje sna nego ostalim ukućanima, čime skraćuje vrijeme spavanja.
Supružnici s hiperaktivnim djetetom često imaju bračnih problema, koji mogu biti i posljedica djetetova ponašanja. Osjećaju se nesposobnim za izazov odgoja takvog djeteta, što utjeće na njihovo samopoštovanje, a zbog količine brige koja im je potrebna za takvo dijete, nemaju dovoljno vremena za sebe, zbog čega pate. U obitelji s više djece, hiperaktivno dijete uzrokuje rivalstvo među braćom, a česta je pojava i da u obitelji postoji više hiperaktivne djece.
Hiperaktivna djeca imaju teškoća s učenjem, što im stvara dodatne probleme, jer ih roditelji zbog toga kažnjavaju, a prijatelji im se rugaju. Oni se ne mogu koncentrirati jednako dugo kao njihovi vršnjaci, te im se lako skreće pažnja. Njihov je rukopis često nečitak i njima samima, iz razloga što su u stalnoj žurbi. Takvoj je djeci kod učenja potrebna dodatna pomoć, i to ne zato jer nisu inteligentna, nego zato što teže percipiraju neke stvari koje su njihovim vršnjacima jasne, te ih treba poticati da slušaju. Dijete koje ne prima pomoć kod učenja, a trpi zadirkivanja vršnjaka, patit će od manjka samopoštovanja.
Hiperaktivna djeca zbog zlostavljanja od strane druge djece, koja ih zadirkuju i ismijavaju, često imaju problema i sa stvaranjem prijateljstava, ali i zato jer teško zadržavaju pažnju i u igri, te teško razumiju neka pravila socijalizacije. Oni ne žele biti osamljeni, te su tužni kad su izolirani, ali ne znaju pri čemu griješe kod stvaranja prijateljstava, pa to ne mogu niti promijeniti. Njima se može pomoći, ali im se moraju dati precizne upute, jer stvari koje druga djeca nauče socijalizacijom, oni ne usvajaju spontano. Djetetu moraju pomagati i nastavnici i roditelji, i to ne na način da ih kritiziraju, već isključivo pozitivnim pristupom.
Utjecaj prehrane na hiperaktivnost
Znanstvenici su sedamdesetih godina prošlog stoljeća krenuli s istraživanjem pretpostavke da na hiperaktivnost utjeću aditivi iz hrane, prvenstveno iz slatkiša koje djeca često uzimaju u neumjerenim količinama, a puni su konzervansa i aditiva za boju i okus. Kod 30-50% djece koja su tijekom istraživanja prestala jesti hranu kojoj su dodavani aditivi, stanje hiperaktivnosti se popravilo.
Valja napomenuti da sladila nisu proizvod suvremenog društva, jer su još drevni narodi poput Egipćana i Kineza, šećerili voće, te su orahe moćili u med. Nakon sedamdesetih godina radila su se još brojna istraživanja o povezanosti hiperaktivnosti i aditiva. Različitim metodama pokušavano je utvrditi koliki je utjecaj aditiva na dječju hiperaktivnost, od praćenja sveukupne prehrane do praćenja pojedinih elemenata. Od dodavanja ili isključivanja pojedenih sastojaka iz prehrane, do praćenja djece koja su na određene vrste hrane alergična.
Naime mnogo hiperaktivne djece alergično je na neke prehrambene sastojke. Problem koji se javlja jest da djeca koja su alergična često zbog toga imaju neki oblik promjene ponašanja, pa se smatra da je mnogoj takvoj djeci pogrešno dijagnosticiran poremećaj hiperaktivnosti, što je utjecalo i na rezultate istraživanja koja su kroz godine redovito davala različite zaključke. Neki znanstvenici stoga tvrde da hrana s aditivima potiče hiperaktivnost, dok drugi tvrde da je utjecaj tih umjetnih pojačivaća okusa slab ili da ga uopće nema. Kod određenog broja djece ipak je uočen napredak nakon što su aditivi izbačeni iz prehrane, no zašto se to nije dogodilo kod svih, znanstvenici ne znaju objasniti, pa rezultate interpretiraju na različite načine, naglašavajući da su potrebna dodatna istraživanja.
Savjeti za roditelje i nastavnike
Psiholozi savjetuju roditeljima hiperaktivne djece da vježbaju društveno ponašanje s djecom, pokazujući im načine na koje žele da se djeca ponašaju. Takvo ponašanje bi trebali vježbati kroz igru, a kad ga dijete usvoji trebalo bi ga ohrabriti da se tako počne ponašati i kad je u društvu vršnjaka. Dijete se ne smije učiti svemu odjednom nego jednu ili eventualno dvije stvari istovremeno, kao npr. slušanje sugovornika do kraja i dijeljenje svojih igračaka s drugima. Kad se dijete počne tako ponašati, to ponašanje se obavezno mora nagraditi da bi se dijete potaklo na usvajanje nove vještine socijalizacije, no kod nagrađivanja, bolje je dijete pozvati na stranu, jer bi mu moglo biti neugodno ako ga se nagradi ispred vršnjaka. Nagrade također treba mijenjati, jer ako se neko vrijeme nagrađuje na isti način, djetetu bi to moglo dosaditi.
Dijete treba poticati i da vršnjake poziva doma, jer to može olakšati sklapanje prijateljstava, ali takvo druženje treba organizirati planiranjem odlaska u kino, ili da se djeci organizira igra kod kuće. Ako igra izmakne kontroli i roditelj osjeti nervozu među djecom, treba prekinuti igru i početi s nekom mirnijom aktivnosti, ili djecu ponuditi jelom.
Kod obraćanja hiperaktivnom djetetu roditelj biti jasan i precizan, da bi ga dijete pravilno razumjelo, a mora biti i dosljedan kod nagrađivanja, odnosno pohvaljivanja djeteta, te ga pohvaliti svaki put kad se prikladno ponaša, pa makar ponašanje bilo samo dobro, a ne i odlično. Također bi trebalo jedno vrijeme izbjegavati grčenje djeteta zbog lošeg ponašanja, nego se usredotočiti na pohvaljivanje pozitivnog, da bi dijete shvatilo da se može promijeniti.
Bitno je izbjegavati agresivno ponašanje kod kuće, ali i pratiti što dijete gleda na televiziji. Roditelji bi trebali znati s kim se njihovo dijete druži, te bi trebali pokušati spriječiti da se druži s agresivnom djecom, a dobro bi bilo hiperaktivno dijete upisati na neku izvanškolsku aktivnost, poput izviđača.
Uspjeh u školi hiperaktivnom je djetetu jednako važan kao i svakom drugom djetetu, mada ga teže postiže. Nastavnik treba hiperaktivnom djetetu pomoći organizirajući njegovo učenje, te uvijek pazeći da dijete zapiše što ima za zadaću. Preporuća se da hiperaktivno dijete sjedi u prvoj klupi, te da se izbjegava sjedenje u redu do vrata ili do prozora, jer se u srednjem redu lakše koncentrira na nastavnika i manja je vjerojatnost da mu nešto skrene pažnju. Također treba voditi računa da hiperaktivno dijete ima što manje stvari na samoj klupi.
Djetetu treba objasniti pravila ponašanja u razredu, a poželjno ih je napisati. Kod ispitivanja takvog djeteta valja voditi računa da mu pažnja lako odluta te mu treba postavljati više potpitanja. Djetetovo pozitivno ponašanje treba nagrađivati, a negativno opomenuti, no ne na agresivan način vikanjem ili ismijavanjem. Treba razlikovati nemogućnost od neposlušnosti. Gradivo treba podijeliti na manje cjeline, te od djeteta treba tražiti da ponovi što treba napraviti da bi se uvjerilo da je dobro shvatilo zadatak. Učitelji bi trebali preferirati usmeno ispitivanje pred pismenim, te bi hiperaktivnom djetetu trebali dati više vremena nego ostalima da odgovori. Treba mu također omogućiti da prošeće izvan razreda ako mu pažnja odluta, te osigurati dodatne aktivnosti, poput brige o brisanju ploče, jer dijete na taj način može promijeniti aktivnost, te se osjeća važno. Treba poticati suradnju u razredu, te davati primjer pravilnog društvenog ponašanja.
Najbolji rezultati se svakako postižu kroz suradnju roditelja i nastavnika. Redovita komunikacija pomaže da se nađe najbolji način rješavanja problema, te daje uvid u djetetov napredak.
Kako razlikovati nemirnu od hiperaktivne djece
Djecu koja imaju problema s prekomjernom aktivnošću te neprimjerenim, obijesnim, neposlušnim, agresivnim i izazivačkim ponašanjem nerijetko se naziva hiperaktivnom. No takvoj djeci često nedostaje dosljednosti u odgojnim postupcima i jasno postavljene granice što se može ispraviti edukacijom.
'Ako je dijete mnogo aktivnije od ostale djece svoje dobi, ako nije u mogućnosti dovoljno dugo sudjelovati u igri s drugom djecom, zaboravljivo je, neorganizirano i gubi stvari, ne može sjediti biti tiho, istrčava s odgovorima iako nije prozvan, obraća preveliku pažnju događajima u okolini više nego onome što bi trebalo raditi i ponaša se agresivno, čini se da ne sluša, govori prekomjerno, teško se igra mirno, daje odgovor prije no je saslušalo pitanje, ne može sačekati svoj red, često mijenja jednu nezavršenu aktivnost drugom, može se procijeniti da ima ADHD (poremećaj pažnje s hiperaktivnošću prema engl. Attention deficit disorder with hyperactivity) ili ADD (Attention deficit disorder), tj. ulazi u skupinu djece i adolescenata s različitim stupnjem razvojnih poremećaja od kojih su dominantni hiperaktivnost, impulzivnost i poremećaj pažnje', kaže defektologinja Nelica Šimleša.
Poremećaj ADHD obuhvaća ponašanja u kojem dominira nepažnja i/ili hiperaktivnost, javljaju se prije sedme godine života i u najvećem dijelu ostaju karakteristika ponašanja čitav život s razlikama u kliničkoj slici u zavisnosti od dobi.
Hiperaktivnost je višak aktivnosti uzrokovan viškom energije. No to nije samo faza koju će dijete prerasti niti je znak djetetove zločestoće, to je stvarni biološki uvjetovani poremećaj češći kod dječaka nego u djevojčica. Uzroci su različiti, mnogobrojni, međusobno isprepleteni te nedovoljno definirani i često nepoznati.
'Hiperaktivna djeca su izuzetno zahtjevna i zahtjevni učenici. Važno je imati na umu da ta djeca drukčije doživljavaju svijet, nisu zločesta te da problemi proizlaze iz specifičnog načina funkcioniranja njihova središnjeg živčanog sustava', upozorava defektolog Nelica Šimleša.
Smetnje prilikom ovakvoga tipa poremećaja javljaju se na više područja.
Područje motorike - teško mirno sjede, vrpolje se, okreću, zadirkuju, ustaju s mjesta
Područje pažnje - pažnja nije selektivna, što znači da je za dijete svaki podražaj jednako važan, odnosno ono ne zna uspostaviti red važnosti podražaja. To dovodi do jačanja motoričkog nemira, brzog zamora i iscrpljivanja. Roditelji ubrzo kod djeteta uočavaju 'dobri i loši' dani. U dobre dane dijete ima koncentraciju najviše do 20 minuta, a u loše dane ne dulje od pet minuta, s time da je koncentracija bolja ujutro, a opada tijekom dana.
Područje percepcije - djeca pokazuju smetnje u vidnoj i slušnoj percepciji – opažanju. Veliki postotak djece s poremećajima čitanja, pisanja i računanja jesu djeca s ADHD-om. Smanjena je brzina i urednost kod pisanja diktata i prepisivanja s ploče. Uočava se pojava misaone statičnosti i krutosti. Opća inteligencija mnogo je viša no što pokazuje dječji uradak, no dijete funkcionira ispod svojih stvarnih mogućnosti.
Emocionalno-socijalno područje – djeca su često nepredvidljiva, izmjenjuju im se dobri i loši dani, neadekvatno reagiraju. Karakteristična je i prisutnost agresivnosti, a kod neke djece i depresija.
Područje govora - izražavaju se vrlo kratkim rečenicama ili samo jednom riječju ili prekomjerno govore.
Odnosi s okolinom
'Djeca s ovim oblikom poremećaja znatno se teže nose s okolinom i osobama koje ih okružuju te im je smanjena tolerancija na frustracije. Emocionalne veze su im površne, čak i s roditeljima. Ne pokazuju strah uslijed odvajanja, lako stječu poznanike, ali ih ne mogu zadržati.
Ne mogu se prilagoditi grupi, imaju potrebu za dominacijom. Svjesna su svoje nesposobnosti da zadrže prijatelje, pokušavaju to promijeniti, ali ne znaju kako', upozorava defektologinja Nelica Šimleša.
Tijekom razvoja velik broj djece s ADHD-om razvije dodatne probleme kao što su teškoće u odnosima, nisko samopouzdanje što je jedan od bitnih faktora kasnije uspješnosti u akademskom i socijalnom napredovanju. Zbog nemogućnosti kontrole poriva i vrlo niske tolerancije na frustracije, djeca su često u sukobu s okolinom te ih vršnjaci isključuju iz svojih igara. Stoga se često druže sa znatno mlađom djecom.
'Rastom količine frustracija, njihova je agresivnost sve veća. Kod djece koja boluju od ADHD-a problemi se uočavaju odmah nakon porođaja zbog teške odgojivosti. To su najčešće iritabilna djeca koja pokazuju otežano hranjenje i spavanje, što vrlo često dovodi do poremećenog odnosa majka - dijete. Posljedično s time, kod majki se javlja osjećaj nesigurnosti i loše slike o sebi, što su bitni preduvjeti za siguran i pravilan razvoj.'
Dijete s takvim niskim samopouzdanjem i lošom slikom o sebi dolazi u školu i nalazi se pred novim zahtjevima i očekivanjima u kojima je neuspješno što intenzivira probleme, koji neki puta tek u školskoj sredini budu prepoznati u svom pravom obliku', govori Nelica Šimleša te naglašava: 'Prije početka školovanja potrebno je utvrditi radi li se zaista o poremećaju ADHD zbog adekvatnog prihvata takvog djeteta, individualiziranog pristupa, organiziranja razrednog funkcioniranja, a posebice od samog početka školovanja uspostavljanja odnosa s roditeljima u pravcu zajedničke suradnje i podrške.'
Roditelji i dijete s ADHD-om
Roditelji trebaju znati da hiperaktivna djeca vjerojatno rjeđe dobivaju pozitivne reakcije od svoje braće ili sestara te se moraju više angažirati. Ako dijete ne dobiva pozitivnu pažnju, ono će se potruditi biti zamijećeno - svojim ponašanjem će privući negativnu pažnju. Zadatak je roditelja biti pozitivan, promatrati, komentirati i nagrađivati dobro i poželjno ponašanje na taj način kako bi pohvala morala slijediti poželjno ponašanje. Pohvala mora biti povezana s konkretnim ponašanjem, mora biti konkretna i specifična.
'Pohvaljujte dijete smiješkom i pogledom, kao i samim riječima uz zagrljaj ili poljubac. Primijetite i pohvalite dijete svaki puta kada se dobro ponaša. Koristite pohvale svaki puta kada uočite ponašanje koje želite potaknuti, pohvaljujte dijete i pred drugima. Ponašanje će postati učestalije ili snažnije ako dovodi do pozitivnih posljedica', savjetuje defektologinja Šimleša.
Pojedinci s ovim poremećajem mogu biti veoma uspješni u životu, no najčešće bez prepoznavanja poremećaja i prikladnog liječenja, ADHD može imati ozbiljne posljedice uključujući neuspjeh u školi, depresiju, probleme u odnosima, poremećaj ponašanja i neuspjeh na poslu. Rana dijagnoza i liječenje od iznimne su važnosti.
'Dijete nije namjerno takvo te ga ne treba uspoređivati s drugom djecom, već mu pružiti bezuvjetnu ljubav, ali uz ukazivanje na pogrešne postupke i njegove posljedice. Iskoristimo dobre osobine djeteta kao što su otvorenost, znatiželja, kreativnost, maštovitost, visok stupanj energije i motiviranosti za sadržaje koji ih privlače i u kojima su uspješni', savjetuje defektologinja Šimleša.
Izvor: tportal.hr
Sheportal.net


nasetijelo @ 17:08 |Isključeno | Komentari: 0
Narodni recepti sa medom i cimetom
Med i Cimet 
Uvod 
• Pronađeno je da mješavina meda i cimeta liječi mnoge bolesti 
• Med se proizvodi u većini zemalja svijeta 
• Ayurvedička kao i Yunani medicina su koristile med kao glavni lijek stoljećima 
• Naučnici danas također prihvataju med kao vrlo efikasan lijek za sve vrste bolesti 
• Med može biti korišten bez sporednih efekata za sve vrste bolesti 
• Današnja nauka kaže da med iako je sladak, ako se uzme u pravoj dozi kao lijek ne šteti dijabetičarima 
• Poznati magazin po imenu Weekly World News koji je objavljen u Kanadi 17. Januara 1995. godine dao je listu bolesti koje se mogu liječiti medom i cimetom u skladu sa istraživanjima zapadnih naučnika
Artritis (upala zglobova) 
• Uzeti jedan dio meda na dva dijela mlake vode te dodati malu čajnu žličicu cimetovog praha, napraviti masu i polako masirati na bolne dijelove tijela 
• Primijećeno je da se bol smanjuje u roku od jedne do dvije minute 
• Ili, osobe koje boluju od artiritisa mogu ujutro i naveče uzeti jednu šolju vruće vode sa dvije žlice meda i jednom malom čajnom žličicom cimetovog praha 
• Ako se pije redovno, čak i hronični artritis može biti izliječen 
• U nedavnom istraživanju urađenom na Univerzitetu u Kopenhagenu, pronađeno je da su doktori tretirali svoje pacijente sa mješavinom jedne jušne žlice meda i pola čajne žličice cimetovog praha prije doručka. Rezultat je bio da je u roku od jednog tjedna od 200 ljudi koji su tretirani, njih 73 bilo totalno oslobođeno bola a u roku od jednog mjeseca, skoro svi pacijenti koji nisu mogli hodati ili se kretati zbog artritisa počeli su hodati bez bola 
Gubitak kose 
• Oni koji pate od gubitka kose ili ćelavosti mogu primijeniti masu od vrućeg maslinovog ulja, jedne jušne žlice meda i jedne čajne žličice cimetovog praha prije kupanja i držati otprilike 15 minuta a nakon toga oprati kosu 
• Vrlo je efektivno ako se drži čak i 5 minuta
Infekcije mokraćnog mjehura 
• Popiti dvije jušne žlice cimetovog praha i jednu čajnu žličicu meda u čaši mlake vode 
• To uništava klice u mokraćnom mjehuru 
Zubobolja 
• Napraviti masu od jedne čajne žličice cimetovog praha i pet čajnih žličica meda te staviti na bolni zub 
• Ovo može biti učinjeno 3 puta dnevno onoliko dugo dok zub ne prestane boljeti
Holesterol 
• Ako se pacijentu koji ima povišen kolesterol daju dvije jušne žlice meda i tri čajne žličice cimetovog praha pomiješane sa 4,5 dcl čaja, to će smanjiti nivo kolesterola u krvi za 10% u roku 2 sata 
• Kao što je navedeno za pacijente koji boluju od artritisa, ako se uzima 3 puta dnevno, liječi se bilo koje hronično povišenje holesterola 
• Što se tiče informacije iz pomenutog magazina, uzimanje čistog meda dnevno uz hranu smanjuje žalbe u vezi holesterola 
Prehlade 
• Oni koji pate od uobičajenih ili ozbiljnih prehlada trebaju uzeti 3 dana po jednu jušnu žlicu mlakog meda s ¼ čajne žličice cimetovog praha dnevno 
• Ovaj proces će izliječiti većinu hroničnih kašljeva, prehlada te isčistiti sinuse 
Nervoza i bolovi u stomaku 
• Med uzet sa cimetovim prahom liječi bolove u stomaku te također otklanja stomačne čireve u korijenu 
• Gasovi: u skladu sa studijama provedenim u Indiji i Japanu, otkriveno je da se, ukoliko se uzme med sa cimetovim prahom, stomak oslobađa gasova 
Bolesti srca 
• Napraviti masu od meda i cimetovog praha i mazati na hljeb umjesto želea ili džema i jesti redovno za doručak 
• To smanjuje holesterol u arterijama i spašava pacijenta od srčanog udara 
• Također, oni koji su već preživjeli srčani udar miljama su daleko od slijedećeg udara, ako primijene ovaj proces dnevno 
• Redovna upotreba navedenog smanjuje gubitak daha i jača otkucaje srca 
• U Americi i Kanadi različiti domovi za brigu tretirali su svoje pacijente uspješno i našli da su arterije i vene koje gube svoju elastičnost i postanu začepljene stranjem bile revitalizirane 
Imunološki sistem 
• Dnevna upotreba meda i cimetovog praha jača imunološki sistem i štiti tijelo od bakterija i napada virusa 
• Naučnici su pronašli da med sadrži različite vitamine i željezo u velikim količinama 
• Konstantna upotreba meda jača bijela krvna zrnca u borbi sa bakterijama i virusnim bolestima 
Probava 
• Kada se cimetov prah posut u dvije jušne žlice meda uzme prije jela, to smanjuje kiselinu i vari čak i “najteža” jela 
Gripa 
• Naučnik iz Španije je dokazao da med sadrži prirodni sastojak koji ubija klice početka gripe i sprječava da pacijent dobije gripu 
Dugovječnost 
• Kada se redovno uzima čaj napravljen sa medom i cimetovim prahom to produžava dugovječnost 
• Uzeti 4 žlice meda, 1 žlicu cimetovog praha i 3 šolje vode te prokuhati i napraviti u obliku čaja 
• Popiti ¼ šolje, 3 do 4 puta dnevno. To održava kožu svježom i nježnom te sprječava starenje 
• Životni vijek se također povećava tako da čak i osoba stara 100 godinu počne obavljati rutinske poslove nekoga mlađeg 20 godina 
Bubuljice 
• Od tri jušne žlice meda i jedne čajne žličice cimetovog praha napravi se masa 
• Primijeniti ovu masu na bubuljice prije spavanja i oprati ujutro toplom vodom 
• Ako se to radi svaki dan, u roku dva tjedna bubuljice će nestati iz korijena 
Infekcije kože 
• Ekcemi, lišajevi te sve vrste kožnih infekcija se liječe primjenom meda i cimetovog praha u jednakim dijelovima na oboljela mjesta
Mršavljenje 
• Svako jutro, pola sata prije doručka, na gladan stomak i naveče prije spavanja popiti med i cimetov prah prokuhan u jednoj šolji vode 
• Ako se uzima redovno, smanjuje težinu čak i najdeblje osobe 
• Također, uzimanje ove mješavine redovno ne dozvoljava masnoćama da se akumuliraju u tijelu čak i ako je osoba na visokokaloričnoj dijeti 
Rak 
• Nedavno istraživanje u Japanu i Australiji otkrilo je da se uspješno liječi uznapredovani rak stomaka i kostiju 
• Pacijenti koji boluju od ovih oblika raka trebaju dnevno uzimati jednu jušnu žlicu meda sa jednom čajnom žličicom cimetovog praha 3 puta dnevno u toku jednog mjeseca 
Umor 
• Nedavne studije su pokazale da je šećer sadržan u medu više koristan nego štetan za snagu tijela 
• Ljudi srednje dobi koji uzimaju med i cimetov prah u jednakim dijelovima su pokretljviji i fleksibilniji 
• Dr. Milton koji je radio istraživanje kaže da uzimanje pola jušne žlice meda u jednoj čaši vode sa posutim cimetovim prahom, nakon jutarnje toalete te nakon tri sata popodne kada vitalnost tijela počinje opadati, povećava vitalnost tijela u roku jednog tjedna
Loš zadah 
• Ljudi u Južnoj Americi, ujutro prije svega grgljaju (ispiraju grlo) jednu čajnu žličicu meda i cimetovog praha pomiješane u toploj vodi 
• Tako njihov dah ostaje svjež tokom cijelog dana 
Gubitak sluha 
• Svakog jutra i večeri uzimanje jednakih dijelova meda i cimeta vraća sluh 
Ako osjetite koristi od ovoga, proslijedite i dajte da i drugi osjete korist
Pripremila Mirjana Borić


nasetijelo @ 17:07 |Isključeno | Komentari: 0
Narodni lijekovi protiv kašlja
Muči vas suhi kašalj? Srećom, postoje mnogi načini suzbijanja ovog upornog i iritantnog kašlja na prirodan način.
Osim zbog prehlade, iritantni suhi kašalj može biti uzrokovan i zagađenim zrakom, hormonalnim promjenama za vrijeme puberteta, poremećajima u radu pluća, pušenjem jedne cigarete za drugom, alkoholizmom ili upalama dišnog sustava. 
Prirodni lijekovi:
Kana 
Kana nije samo za bojenje kose i ukrašavanje kože "prirodnim tetovažama". Ova biljka je izvrsna i za ublažavanje kašlja. Samo pazite da ne uzimate listove koji su tretirani insekticidima. Skuhajte šalicu vodu s listovima kane i ohlađenim čajem progrgljajte grlo. Radite tako dva puta na dan dok kašalj ne prođe. 
Bosiljak 
Bosiljak se tradicionalno koristi kod upale desni i sluznice usta, prehlade, gripe ili kašlja. Kako se koristi? Svakodnevno pojedite deset listića bosiljka za doručak kao sredstvo zaštite od prehlade. Ako vas kašalj ipak spopadne, napravite čaj od bosiljka. Listove osušenog bosiljka prelijte kipućom vodom i ostavite u poklopljenoj posudi deset minuta. Čaj uzimajte redovito, ali nakon osam dana napravite pauzu od dva tjedna. 
Luk 
Zgnječite dvije glavice luka i ocijedite njihov sok. Pomiješajte sa sokom jednog limuna i razrijedite čašom vode. Ovaj napitak uzmite dva puta dnevno kako biste ublažili kašalj. Luk je također glavni sastojak naših sljedećih savjeta: 
Uzmite žuti luk i probušite ga. Rupu napunite medom ili smeđim šećerom. Ostavite u zdjelici sat vremena, a sirup koji će se iscijediti ukusne je arome. Ili skuhajte narezani luk u jabučnom octu. Zatim dodajte med. Svakog sata uzmite po jednu žličicu. 
Bademi 
Neoguljeni bademi pomažu organizmu da se bori protiv virusnih infekcija, kao što su prehlada i gripa. Najnovija istraživanja su pokazala da prirodna kemikalija pronađena u koži badema potiče bolju reakciju imunološkog sustava na ove infekcije. Napravite smjesu od devet mljevenih badema, žlice meda i maslaca. Uzimajte ju dva ili tri puta dnevno. Med će djelovati kao antiseptik i umiriti upaljeno grlo. 
ordinacija.hr


nasetijelo @ 17:05 |Isključeno | Komentari: 0
Velik broj ljudi zanemaruje rane znakove raka, potuži se na njih nestručnim osobama i odlazi liječniku tek kad je stvar smrtno ozbiljna. Prepoznajte prve znakove i zatražite pomoć na vrijeme.
Rutinski testovi poput papa-testa i kolonoskopije su vrlo važni za ranu prevenciju raka, no da biste prepoznali bolest na vrijeme obratite pažnju na simptome koje možete i sami uočiti. 
Važno je ne zanemarivati neuobičajene, nove i neobjašnjive simptome. Iako i njih mogu uzrokovati manje opasne bolesti, ukoliko potraju, vrijedi provjeriti stanje kod liječnika. Ne želite se pridružiti oboljelima od raka koji su kod liječnika došli u uznapredovaloj fazi bolesti, kada su izgledi za izlječenje mali.
Poteškoće s disanjem
Jedan od prvih znakova raka pluća, kojeg se oboljeli sjete kasnije, je gubitak daha. 'Nisam mogla ni prošetati preko dvorišta bez da se zadišem. Mislila sam da imam astmu, ali kako to da je nisam imala ranije?', prisjeća se jedna pacijentica. 
Rak štitnjače također može uzrokovati probleme s disanjem, ukoliko kvržica ili tumor pritišću dušnik. Bilo kakvi problemi s disanjem koji potraju razlog su za posjet liječniku. 
Problemi s gutanjem i promuklost 
Problemi s gutanjem povezuju se s pojavom raka jednjaka i grkljana, a to je nekad i znak raka pluća. Promuklost, tiši glas ili osjećaj da vam nešto pritišće grkljan može biti rani znak raka štitnjače. Na isto može ukazivati i osjećaj da je nešto zapelo u dušniku. 
Učestala temperatura i infekcije 
Ovo može biti znak leukemije, rak krvnih stanica koji započinje u koštanoj srži. Leukemija uzrokuje da koštana srž proizvodi abnormalne bijele stanice pa se tijelo više ne može boriti s infekcijama. Liječnici često dijagnosticiraju leukemiju tek nakon što se pacijent opetovano žali na temperaturu, bol i simptome slične gripi koji traju duže vrijeme. 
Želučani problemi
Ma kako benigno zvučalo, ali bol u trbuhu nekima je spasila život jer su ih liječnici na vrijeme poslali na ultrazvuk i otkrili da imaju tumor jetre. Grčevi u želucu ili često problemi sa želucem mogu ukazivati i na rak crijeva. Mnogi oboljeli od raka crijeva rekli su da su njihovi liječnici isprva mislili da boluju od čira.
Slabost i umor
'Neprestano sam imala potrebu sjesti, a jednu večer sam bila preumorna da se odvezem kući,' rekla je jedna žena opisujući umor uz pomoć kojeg je otkrila da boluje od leukemije. Općenita slabost i umor, simptomi su raznih oblika tumora, pa je važno uočiti i druge simptome. U svakom slučaju, ako se bez ikakvog razloga osjećate umorno, a duže spavanje ne pomaže da umor prestane, razgovarajte s liječnikom. 
Neobjašnjiv gubitak težine
Uočite li da kilogrami nestaju, a vi niste promijenili način prehrane ili tjelovježbe, morate se zapitati zašto se to dogodilo. Gubitak kilograma može biti simptom raka crijeva i drugih tumora probavnog trakta. Ukazuje i na rak koji se proširio na jetra, jer utječe na apetit i sposobnost tijela da uklanja nečistoće. 
Promjene na noktima
Neobjašnjive promjene na noktima mogu ukazivati na razne oblike tumora. Smeđa ili crna crta ili točka ispod nokta može ukazivati na rak kože. Nova pojava zakrivljenih noktiju (rastu prema dole nakon vrhova prstiju) može ukazivati na rak pluća. Blijedi ili bijeli nokti mogu ukazivati da jetra ne funkcionira kako bi trebala, ponekad ukazuje na rak jetre. 
Kronična 'želučana kiselina', te osjećaj sitosti nakon manjeg obroka 
Najčešći rani znak raka želuca je bol u gornjem ili srednjem dijelu abdomena koji podsjeća na žgaravicu. Pogoršava se ako jedete. Zbunjuje što simptom nestaje nakon uzimanja sredstava protiv žgaravice, što vas navodi na krivi zaključak da je riječ o manjem problemu. Ukoliko imate česte napade želučane kiseline i bol u trbuhu te osjećaj sitosti nakon manjih obroka, posjetite liječnika.
Kronična žgaravica
Ako ste pojeli veliku pizzu, žgaravica je moguća reakcija želuca, ali ako se žgaravica javlja učestalo ili vas prati neprestana mala bol u prsima nakon što ste jeli, nazovite liječnika i tražite test za rak jednjaka. 
Problemi sa crijevima
Zatvor, proljev ili neka druga promjena stolice može ukazivati na rak. Ukoliko potraje duže od par dana, a nema očitog razloga (nemate ni gripu, niti ste se otrovali hranom) vrijeme je za brigu. Oboljeli od raka debelog crijeva često kažu da su uočili češću stolicu te osjećaj da nisu u potpunosti ispraznili crijeva. Jedan od prvih znakova raka gušterače je masna stolica, koja je učestala, veća, bljeđa i ima neugodniji miris nego je normalno. To je znak da vam tijelo ne apsorbira hranu normalno. Ukažite na ovo liječniku.
Simptomi raka koje žene najčešće ignoriraju:
1. Crvene, bolne i natečene dojke 
2. Promjene na bradavicama dojki (ljuštenje, uvlačenje ili izvrtanje) 
3. Naticanje ili abnormalna tjelesna težina (može ukazivati na rak jajnika) 
4. Osjećaj sitosti i gubitak apetita 
5. Neobično teške i bolne menstruacije ili krvarenje između menstruacije (može ukazivati na rak maternice) 
Simptomi raka koje muškarci najčešće ignoriraju:
1. Problemi s erekcijom (mogući znak raka prostate) 
2. Bol i osjećaj težine u slabinama, bokovima, bedrima ili trbuhu (jedan od znakova raka prostate je upravo neprestana bol u ovom području)
3. Oticanje testisa ili kvržice (mogući znak raka testisa, uglavnom je bezbolno) 
4. Ljuskava ili bolna bradavica ili iscjedak iz nje ( i muškarci mogu imati rak dojke) 
5. Poteškoća s uriniranjem ili neke promjene (rak prostate)
izvor: magazin.hr


nasetijelo @ 17:03 |Isključeno | Komentari: 0
Radijatori i nos
Ukoliko relativna vlaga zraka u prostoriji dođe blizu 100 posto, može doći do pojave kondenzacije na površinama, što dovodi do stvaranja plijesni ili hrđanja. Međutim, ni previše suh zrak nije pogodan za zdravlje.
Studije su pokazale da suhi zrak ima četiri glavna djelovanja na ljudsko tijelo: 
1. Udisanje suhog zraka je potencijalna opasnost za zdravlje koja može uzrokovati respiratorne bolesti kao što su astma, bronhitis, sinusitis, krvarenje nosa ili opća dehidracija, jer se smanjuje količina tjelesnih tekućina tijekom disanja. 
2. Isparavanje vlage s kože može uzrokovati iritaciju kože i svrbež očiju. 
3. Ako je snižena vlaga zraka, dolazi do statičkog elektriciteta - blagog šoka prilikom dodira metala. 
4. 'Subjektivna' temperatura zraka je manja nego ona na koju ukazuje termometar, tijelu je hladnije. 
Da bi nadoknadila nedostatak vlage u zraku, pluća proizvode više sluzi. I baš ova dodatna gusta sluz može stvoriti probleme astmatičarima. Najjednostavniji način da ovome doskočite je ispijanje puno vode. Dakako, to ne znači ispiti puno vode tijekom samog napada astme. Uvijek uzimajte lijek koji vam je liječnik propisao na način kako vam je to objasnio.
Problem suhog zraka može se smanjiti povećanjem relativne vlage zatvorenog prostora uz pomoć ovlaživača zraka, tj. raznih metoda isparavanja tekućine iz postavljenih posuda. Mogu pomoći čak i mokri ručnici postavljeni na radijatore. 
Osim toga, što je manja temperatura sobe, to je lakše postići željenu vlažnost zraka. Nabavite higrometar koji će vam pomoći u utvrđivanju vlažnosti zraka. 
Subjektivni osjećaj topline i vlaga
Što se tiče subjektivnog osjećaja topline, on ovisi o vlazi neke prostorije i može varirati i po pet ili šest stupnjeva na istoj temperaturi, ukoliko se vlaga mijenja od 10 do 80 posto. Naime, zbog isparavanja, ljudsko se tijelo hladi kad je izloženo suhom zraku. Osjećaj hladnoće pada kako se smanjuje vlaga. Primjerice, na temperaturi od 21 stupnja Celzijeva osoba će osjećati veću hladnoću ukoliko uđe u sobu sa suhim zrakom nakon izlaska iz kupaonice pune vlage. 
Primjerice, temperaturu zraka od 24 °C uz relativnu vlage od 0% ljudi osjećaju kao 21 °C. Kod relativne vlage od 100% istu temperaturu osjećali bismo kao da je 27 °C. 
Ugodna temperatura postiže se na 23 stupnja uz relativnu vlagu zraka od 20% ili na 21 stupanj uz 80% vlažnost zraka. Relativna vlaga od 20% uobičajena je tijekom zimskih mjeseci u domovima bez ovlaživača zraka u kojima je uključeno grijanje. 
Magazin.hr


nasetijelo @ 17:02 |Isključeno | Komentari: 0
Muči vas zima?
Ozebline i pothlađivanje su ozbiljna stanja čije se negativne posljedice mogu spriječiti ukoliko se otkriju na vrijeme i poduzmu prvi koraci zaštite.
Ozebline i pothlađivanje
Vrlo je važno biti svjestan promjena na koži koje se događaju zbog izloženosti hladnom vremenu. Ozebline su lokalna akutna oštećenja kože i potkožnog tkiva uzrokovani hladnoćom. Oštećenja nastaju nakon dužeg izlaganja ekstremnoj hladnoći. Najčešće su zahvaćeni periferni dijelovi tijela: nos, uši, prsti, ruke i stopala. 
Ozebla koža je tvrda na dodir, blijeda, hladna i u tom području osoba nema osjeta. Ako ozeblu osobu utoplimo, zahvaćena će koža porumenjeti i biti vrlo bolna. U ekstremnim slučajevima mogu nastati mjehuri, gangrena (crno nekrozno tkivo) i dubinsko oštećenje tkiva u tetivama, mišićima, živcima, pa i kostima.
Brzina kojom se razvijaju ozebline i stupanj njihove ozbiljnosti ovisi o temperaturi, a dodatno utječu i vjetar, stupanj vlage u zraku ili stanje periferne cirkulacije osobe u pitanju. 
Ozebline često dolaze u paru s pothlađenošću (hipotermijom) – stanjem opasnom po život uzrokovanim izloženosti ekstremnoj hladnoći ili dugoj izloženosti blagoj hladnoći. Simptomi pothlađenosti uključuju drhtanje, krutost mišića, nadutost lica, slabu koordinaciju, zbunjenost i niski stupanj svjesnosti. 
Prva pomoć kod ozeblina
Što trebate napraviti u slučaju pojave ozeblina i pothlađenosti tijela? 
Ozeblu osobu prenesite u toplu prostoriju i skinite svu usku odjeću koja je steže. Hladne ruke zagrijte između bedara, a stopala ili nos prekrijte i grijte rukama. Međutim, ako su ozebline duboke i nastali su mjehuri, nemojte ih bušiti, nego pokrijte sterilnom gazom.
Ako su stopala zahvaćena ozeblinama, hodanje se ne preporučuje. Smrznuti dijelovi moraju biti imobilizirani na standardni način prve pomoći, ali nikako nemojte stegnuti ud. Ozeblu osobu polegnite, a stopala podignite na povišeni položaj. 
Nemojte trljati ozeble dijelove tijela snijegom ili rukama, jednako kao i tkaninama umočenim u vrelu vodu, jer ćete tako pogoršati stanje i uzrokovati infekciju. 
Smrznuti se dijelovi tkiva ne smiju naglo grijati vrelom vodom. Prvo ozeblu osobu ugrijte 'iznutra' čajem ili toplom juhom, pa tek onda možete grijati smrznute dijelove tijela toplom vodom (nikako vrućom – temperatura neka bude oko 15 stupnjeva). Povisujte temperaturu za pet stupnjeva svakih pet minuta, sve do maksimalne temperature od 40 stupnjeva. 
Ako sumnjate na ozebline i pothlađenost – nemojte gubiti ni časa. Odmah potražite liječničku pomoć.
Prevencija za starije osobe
Centar za gerontologiju Službe za javno zdravstvo Zavoda, a ujedno i Referentni centar Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske za zaštitu zdravlja starijih osoba, izradio je upozorenje najvišeg stupnja rizika za starije osobe u Hrvatskoj radi niskih temperatura zraka tj. hladnoće: 
◦starije osobe radi sniženog bazalnog metabolizma te fizičke neaktivnosti i promjena u organima i organskim sustavima tijekom starenja pripadaju rizičnoj skupini posebno osjetljivoj na niske temperature;
preporučuje se izbjegavati izlaganje niskim temperaturama, posebice u ranojutarnjim i noćnim satima, na prvom mjestu srčanim starijim bolesnicima kao i onima oboljelim od respiratornih bolesti; 
odjeća neka bude slojevita i ne preuska, vanjski sloj nepropustan na vjetar i vlagu, po mogućnosti odjeća od vune, polipropilena i svile koja zadržava više topline u unutarnjim slojevima od pamuka; 
izbjegavajte izlazak po hladnoći, međutim pri izlasku, preporučuje se zaštititi glavu kapom, ruke rukavicama te prekriti usta šalom zbog prevencije direktnog udisanja hladnog zraka. Važna je topla i komotna obuća, bez visokih peta; 
ako primijetite povećano znojenje, potrebno je odmah presvući vlažnu odjeću koja uzrokuje gubitak topline te se osloboditi suvišne odjeće; 
ne ignorirajte drhtavicu kod boravka na vanjskom zraku, predugo izlaganje hladnoći uz pojavu drhtavice znak je za hitan povratak u unutrašnji prostor; 
izbjegavajte teži fizički rad na otvorenom te sve aktivnosti koje mogu uzrokovati umaranje i ubrzano disanje na vanjskim niskim temperaturama; 
izbjegavajte hodanje po zaleđenoj površini radi prevencije mogućih padova i lomova; 
nužno je unijeti u organizam optimalnu količinu tekućine, posebice u obliku toplih napitaka, a potrebno je izbjegavati alkohol i kofein; 
starije osobe tijekom starenja gube mogućnost osjeta promjena temperatura te savjetujemo praćenje vremenske prognoze; 
starije osobe sklone oticanju nogu i zimi trebaju paziti na elemente koje im pogoršavaju poteškoće, nužno je izbjegavati dugo stajanje i sjedenje (osobito prekriženih nogu), cipele s visokom ili preniskom potpeticom; 
u slučaju pojave simptoma poput trnjenja, te gubitka osjeta, uz izrazito blijedu, a pri utopljenju crvenu kožu okrajina, potrebno je potražiti pomoć svog izabranog liječnika obiteljske medicine; 
u vrijeme hladnih mjeseci nužno je učestalije kontaktirati stariju osobu koja uz sebe uvijek mora imati svoje osobne podatke: ime i prezime, godinu rođenja, adresu stanovanja i broj telefona kontakt osobe kojoj se može javiti o toj starijoj osobi. 
ordinacija.hr


nasetijelo @ 17:00 |Isključeno | Komentari: 0
Napravite sami lijek protiv prehlade
Jeste li znali da se lijekovi protiv hunjavice, kihanja i kašlja nalaze svugdje oko nas? Naučite sami napraviti zdrave napitke koji su izvrsni saveznici u borbi protiv prehlade.
Sirup od šipka
500 grama šipka operite u običnoj vodi, razrežite na polovice, prelijte s 3 decilitra čistog soka od jabuke i ostavite da tako odstoji preko noći.
Mješavinu prelijte u lonac i stavite na vatru dok e zakuha. Sok procijedite i zasladite medom. Ovaj ukusni napitak prelijte u staklenu posudu i čuvajte ga u frižideru. Popijte žlicu sirupa dnevno.
Topli sok od limuna
Ovo je vrlo stari i vrlo jednostavni recept koji je pun C vitamina pa samim time jača vaš imunitet. Iscijedite dva limuna i pomiješajte s istom količinom zagrijane, ali ne i kipuće vode. Limunadu zasladite šećerom ili medom i popijte toplu.
Sok od đumbira
Komad đumbira ogulite i narežite na komadiće. Kuhajte ga 10 minuta u pet decilitra vode, procijedite i zasladite medom. Želite li obogatiti okus i pojačati učinak u čaj dodajte malo cimeta, naribanu koricu limuna ili korijandera.
Čaj od lipe
Dvije žlice sušenih cvjetova lipe prelijte sa šalicom kipuće vode i ostavite da tako odstoji desetak minuta. Čaj procijedite, zasladite po želji i pijte topao. Ovaj ukusni napitak potiče znojenje i ruši temperaturu.
Zdravi mix
Cvjetove majčine dušice i kamilice nasjeckajte na sitne komadiće i prelijte s pet žlica meda. Ostavite da tako odstoji nekoliko sati i zdravi sirup je spreman za korištenje. Tijekom dana popijte tri puta po jednu
yuforum


nasetijelo @ 16:58 |Isključeno | Komentari: 0
utorak, prosinac 25, 2012
Od pamtivijeka je poznat terapijski učinak glazbe na pojedinca, koja se u modernoj medicinskoj praksi primjenjuje za liječenje zdravstvenih poremećaja uzrokovanih određenom vrstom stresa. Brojna su istraživanja koja dokazuju terapijski učinak i pozitivno djelovanje glazbe na glavobolje, migrene, smetnje usnivanja i spavanja koncentraciju i niz drugih poteškoća kojima smo danas izloženi.
Što je glazbena terapija?
Glazbena terapija je upotreba organskih zvukova i glazbe koji razvijaju međusobnu povezanost između terapeuta i pojedinca podržavajući i osnažujući tjelesno, mentalno, socijalno i emocionalno zdravlje. Glazbena terapija je indi vidualna, fleksibilna, osmišljena da prati zdravstveno stanje pojedinca i prilagođuje se psihosocijalnom i emocionalnom statusu osobe.
Kako djeluje glazba?
Vibracije zvuka djeluju na sve procese u mozgu i time izravno utječu na kognitivne (spoznajne), emocionalne i tjelesne funkcije, što glazbu svrstava u djelotvorno terapijsko sredstvo. Znanstvena istraživanja pokazuju da zvuk djeluje na stanice i organske sustave, a samim tim i na stanje svijesti, harmonizira lijevu i desnu stranu mozga, uravnotežuje krvni tlak, cirkulaciju, disanje i druge procese u tijelu.
Utjecaj glazbe na intrauterini razvoj
Postoje brojni dokazi da zvuk može utjecati na fetus te da djeca taj zvuk mogu prepoznati nakon rođenja. U jednoj studiji provedenoj na skupini majki njihove su nerođene bebe slušale zvukove violine, a nakon porođaja pratilo se ponašanje te djece u razdoblju od 0 do 6 mjeseci. Skupina djece koja je slušala glazbu bila je znatno naprednija i u grubljim i finijim motoričkim aktivnostima, u lingvističkom razvoju, nekim oblicima somatsko-senzitivne koordinacije i dijelu kognitivnog ponašanja.
Druga istraživanja upozoravaju na to da stimulacija glazbom može ubrzati razvoj i utjecati na dobivanje tjelesne težine. Bebe mogu razlikovati različite tipove glazbe. Interakcija između majke i djeteta koja uključuje glazbene aktivnosti, npr. glazbene igre ili upotrebu glazbenih igračaka može pomoći u razvoju komunikacijskih veza i ubrzati razvoj govora.
Glazbena terapija za trudnice
U mnogim zemljama postoje specijalizirani glazbenoterapijski programi namijenjeni i trudnicama i njihovim partnerima. Oni se koriste nizom glazbenoterapijskih metoda koje se provode na individualnim i grupnim seansama. Prednosti su brojne - od bioloških (djelovanje na disanje i krvni tlak) pa do socioloških (stvaranje osjećaja zajedništva kod trudnice i medicinskog osoblja).
Da bi glazbena terapija bila korisna, nije potrebno da trudnica ima glazbeni talent niti obrazovanje.
Ta vrsta terapije pridonosi ugodnijoj i zdravijoj trudnoći. Ona djeluje na probavni sustav, krvni tlak, cirkulaciju, mišiće, pomaže kod stresa, opušta i ublažava depresivna stanja. To je iznimno važno jer se zna da stres može negativno utjecati na tijek trudnoće i zakomplicirati je.
Bebe slušaju glazbu
Terapija glazbom pomaže u zbližavanju s bebom. Sluh je prvo čulo koje se razvija kod nerođene djece i ona često (udarcima "iznutra") i sama pokazuju koja im se glazba sviđa, a koja im smeta. Također, pjevanje trudnice djeluje smirujuće na bebu. Dokazano je da nerođena djeca pamte zvukove koje su slušali dok su bili u maminu trbuhu i da ih nakon rođenja prepoznaju i rado slušaju.Vođeni porođaj uz glazbu
Gotovo da nema trudnice koja se ne plaši porođaja i boli. Uz pomoć vizualizacija vođenih glazbom, žene se mogu riješiti predrasuda o porođaju, koje su najčešće posljedica naše kulture i odgoja (porođaj = bol). Istraživanja su pokazala da su trudnice koje su prošle kroz program vođenog porođaja uz glazbu pozitivnije doživljavale taj čin, što je sjajan početak majčinstva.
Glazbena terapija porođaj čini manje bolnim: glazbene i vibroakustične tehnike izravno djeluju na smanjenje osjeta boli, a posebno odabrana glazba smiruje, čime se uklanjaju napetost i stres. Vibracije zvuka izravno djeluju na puls i aktivnost mišića, što također umanjuje bol.
Na pripremama za porođaj buduće mame uz određene glazbene elemente stječu uvjetovane reflekse za duboko opuštanje. Često se za vrijeme različitih faza porođaja pušta glazba određenog tempa koja prati disanje rodilja u skladu s ritmom kontrakcija. Glazba pomaže i kod uspostavljanja pravilnog ritma disanja i potiče izlučivanje endorfina.
Glazba za obitelj
Uz glazbu je moguće pripremiti starije dijete za dolazak prinove, a neki glazbeni terapeuti održavaju i glazbene seanse za cijelu obitelj. Glazba je korisna i u razdoblju dojenja, kako bi majka bila opuštenija, relaksiranija i kako bi prikupila energiju za nove obveze.Glazba je korisna i u neonatalnoj njezi. Stimulira bebe i razvija različite sposobnosti. I konačno, nakon dolaska novog djeteta, služi za zbližavanje cijele obitelji.
Ta se metoda primjenjuje u svijetu, a provode je posebno educirani glazbeni terapeuti koji ovisno o osobi i situaciji biraju vrstu glazbe i način na koji će se terapija provesti - individualno ili u grupi, pasivno ili uz pokrete, ples i sl.
Na našem tržištu prodaju se CD-ovi s takozvanom antistres glazbom koja sadrži i zvukove prirode (vode, šume) i koja na organizam djeluje opuštajuće.
Utjecaj glazbe na psihofizičko stanje
Premda postoji dovoljno razloga da glazba sama po sebi bude dio općeg obrazovanja, sve veći pritisak svakodnevnice naveo je glazbene terapeute da potraže nove dokaze kojima će obraniti važno mjesto glazbe u prevenciji i terapiji. Tako se jedan dio istraživanja intenzivno bavi utjecajem glazbe na psihofizičko stanje pojedinca. 
Studije koje istražuju utjecaj povećanog uvođenja glazbe u učionice unutar formalnog obrazovanja otkrile su da djeca s dodatnim glazbenim satima bolje svladavaju gradivo jezika i čitanja od svojih vršnjaka. Naime, to se potvrdilo i u slučajevima kada su u odnosu na vršnjake imala manje formalnih lekcija i premda su postojale razlike između skupina koje su imale različite razine sposobnosti.
Usporednim istraživanjima ispitan je učinak slušanja izbornih predmeta iz umjetnosti na krajnje rezultate svih testova. Premda je glazba bez sumnje bila povezana s boljom izvedbom u drugim predmetima, to ne znači da je glazba tome i razlog. Prema sadašnjim spoznajama, nemoguće je pouzdano zaključiti koliki je utjecaj slušanja ili aktivnog sudjelovanja u muziciranju na druge intelektualne vještine.
Medicinska glazba uz primjerenu terapijsku rezonanciju pozitivno utječe na djecu s kroničnim smetnjama. Istraživanja koja su provedena diljem svijeta pokazuju pozitivan učinak medicinske glazbe u kroničnih bolesnika. Rezultati su uočljivi i kod bolesnika u terminalnoj fazi bolesti.
Sva istraživanja u kojima se koristila medicinska glazba slažu se u jednom: bolesnici, neovisno o skupini, redovitom primjenom medicinske glazbe kao sastavnice lije-čenja pokazuju manju razdražljivost i veću opuštenost.
Bolesnici u terminalnoj fazi bolesti naglašavaju da im je medicinska glazba pomogla, dala im duboko iskustvo životnih vrijednosti kao što su sigurnost, vjera, unutarnji mir neovisno o ishodu bolesti.
Medicinska glazba ima pozitivan učinak i na psihofizičko stanje osoba srednje i starije životne dobi.
Stručnim odabirom medicinske glazbe, uz stimulaciju psihofizičkih funkcija koje su preduvjet kvalitetnog i sadržajnog življenja, može se smanjiti razdražljivost.
Utjecaj glazbe na socijalne vještine
Postoji pozitivan učinak glazbe na osobni i društveni razvoj u dječjoj i adolescentnoj dobi. Djeca koja dobivaju dodatno glazbeno znanje u redovitoj nastavi pokazala su povećanu složnost u razredu, veće samopouzdanje, bolju društvenu prilagodbu i pozitivnije stavove. Brojna istraživanja pokazuju kako djeca lošijeg imovinskog stanja koja su dobivala individualnu poduku iz klavira također imaju veće samopoštovanje u usporedbi s kontrolnom skupinom.
U Velikoj Britaniji, u jednoj studiji o utjecaju umjetnosti u obrazovanju, najčešće je primijećen opći utjecaj povezan s osobnim i društvenim razvojem učenika. Kod glazbe primijećen je utjecaj na svjesnost o drugim ljudima, društvene vještine, ugodu i lakše prihvaćanje preseljenja. Razlike u reakcijama među školama ovisile su o stupnju glazbenog znanja i iskustva s kojim su djeca došla u školu. Neki su učenici zamijetili korist glazbenih sati zbog slušanja glazbe i razvoja glazbenih vještina, dok su drugi glazbu prihvaćali kao zabavu i zbog njezine terapeutske prirode, no ona je pojedincima dala određenu količinu samouvjerenosti da mogu javno nastupati pred drugima, pomogla je skupni rad, učila ih novim tehnikama izražavanja.
Učenici koji su svirali neki instrument spominjali su veće samopoštovanje i izraženiji osjećaj identiteta.
Istraživanje provedeno među učiteljima glazbe potvrdilo je te rezultate. Svi su nastavnici potvrdili korist od učenja sviranja nekoga glazbenog instrumenta, koji je, osim ovladavanja novom vještinom, učenicima pružio priliku za razvoj novih društvenih vještina, naučio ih timskom radu, razvio ljubav i uživanje prema glazbi te osjećaje postignuća, samouvjerenosti i samodiscipline.
Primjena glazbe u terapiji
Glazbena terapija zahtijeva stručno vođenje. Za tu svrhu postoje dodatno educirani zdravstveni djelatnici koji zajedno s timom zdravstvenih stručnjaka sukladno trenutačnom stanju i zdravstvenim poteškoćama pojedinca definiraju plan slušanja glazbe. 
Plan slušanja i primjena pojedine vrste glazbe odraz je dugogodišnjeg rada i istraživanja koji su upozoravali na pozitivne učinke medicinske glazbe s terapijskom rezonancijom na poboljšanje psihofizičkog stanja. Osnovno načelo u postizanju blagotvornog učinka glazbe je svakodnevna primjena. 
Stručnjaci, glazbeni terapeuti, smatraju da je dovoljno izdvojiti od petnaest do dvadeset 
minuta tijekom dana, ujutro odmah nakon buđenja te navečer prije odlaska na spavanje, za tiho slušanje glazbe. Pojedini stručnjaci smatraju da tiho slušanje glazbe tijekom noći može imati blagotvoran učinak.
Važno je naglasiti da to nisu jedinstvena pravila i da svaki pojedinac najbolje može osjetiti što je za njega djelotvorno. Uz dobar odabir glazbe, koju bira terapeut, i u dogovoru s oboljelom osobom postoje osnovna načela vezana uz primjenu glazbe za terapijske potrebe.
Glazba se sluša u položaju koji je za osobu relaksirajući (sjedeći, polusjedeći, ležeći). Preduvjet za pozitivan učinak je pravodobna relaksacija. Važno je pozornost usmjeriti na glazbu; ili zatvaranjem očiju kako bi se izbjegli svi podražaji iz vanjskog svijeta ili fokusiranjem na neku točku u prostoru. Imperativ je biti koncentriran na glazbu. Tijekom slušanja medicinske glazbe važno je imati kvalitetne slušalice.
Pronaći vrijeme u kojem je najmanje podražaja i najmanje vanjskih podražaja nešto je što se svakako ne smije zanemariti. Slušati glazbu treba onoliko glasno koliko je to kome osobno potrebno.
Za kraj
Glazba nije pilula i nju ne možemo prepisati kao protuupalni lijek koji u većine osoba ima jednak učinak. U primjeni glazbe glazbeni terapeut uistinu mora holistički promotriti pojedinca, doznati njegove socijalne i kulturološke navike, društvene okolnosti iz kojih dolazi i u kojima se trenutačno nalazi, podrijetlo i trenutačno psihofizičko stanje. Stoga nije pravilo da je klasična glazba dobra za opuštanje jer u pojedinim slučajevima može imati suprotan utjecaj. Katkad pojedine vrste glazbe za koje se misli da djeluju uzbuđujuće, uznemirujuće, poput roka ili popa, mogu djelovati blagotvorno na određenu osobu.
Osnovne sastavnice glazbe kao što je ton i ritam duboko su ugrađeni u ljudsku fiziologiju i funkcioniranje. Rad našeg srca i naše disanje zbivaju se u ritmičkim procesima, dok govorimo, koristimo se tonovima koji se razlikuju po jačini od tiših do vrlo glasnih. Možemo zaključiti da je glazba dio nas i da smo mi dio glazbe.
Piše: dr. sc. Dubravka Šimunović, prof. vis. šk., Dodiplomski studij radne terapije, Zdravstveno veleučilište, Zagreb


nasetijelo @ 20:51 |Isključeno | Komentari: 0
Što učiniti kada vam srce zadrhti?
Što učiniti kada vam srce zadrhti?
Mnogi ljudi već godinama žive s povremenim podrhtavanjima srca ili palpitacijom, no ne znaju da si sami mogu na brojne načine pomoći kada im se to dogodi...
Imate li kada osjećaj da vam srce podrhtava i preskače? Ako da, kako vam se često to događa? Upravo taj gubitak ritma i osjećaj preskakivanja srca koje inače ima normalan ritam može biti uznemirujuće za osobe kojima se to događa, pa makar ono trajalo možda i manje od minute.
Medicinski termin za preskakivanje srca je palpitacija. Ona se kod zdravih ljudi u principu ne bi smjela događati ili vrlo rijetko, no zbog izloženosti stresu, brigama, iscrpljenosti ili nekoj bolesti postoji mogućnost pojave palpitacije. Vrlo rijetko preskakanje i treperenje srca nije znak nekih ozbiljnijih srčanih problema, pa nema razloga za brigu.
Ono što ostaje činjenica je da sama palpitacija nije ugodna, ma kako bila rijetka ili kratko trajala i da je to znak koji vam tijelo daje da morate nešto promijeniti ili da nešto nije u redu. Ako ste zabrinuti za svoje zdravlje obavezno posjetite liječnika ili specijalista, koji će vam uz pretrage moći savjetovati što biste trebali učiniti da vam se podrhtavanja srca smanje ili nestanu.
Mnogi ljudi već godinama žive s povremenim podrhtavanjima srca, no ne znaju da si sami mogu na brojne načine pomoći kada im se to dogodi. Potrebno je samo malo strpljenja, volje i informiranosti.
Male tajne...
Čim osjetite palpitaciju srca, sjednite te stopala upirite u pod. Usredotočite se na pravilno polako i duboko disanje. Otkucaji bi se trebali vrlo brzo vratiti u pravilni ritam. Valsavov zahvat još je jedna poznatija tehnika koja bi trebala pomoći u suzbijanju palpitacije. Prstima stisnite nos i zatvorite usta i pokušajte izdahnuti. Iako to, naravno, nećete moći, doći će do porasta krvnog tlaka koji bi vam trebao vratiti normalan srčani ritam.
Kašljanje je još jedan način da vrlo brzo povisite tlak u prsima, što vam može pomoći u vraćanju srčanog ritma. Možete pokušati i s puhanjem balona, tehniku koju koriste izvođači prije izlaska na pozornicu kako bi smirili otkucaje srce i suzbili tremu.
Ozbiljniji srčani bolesnici vrlo dobro znaju da čaša vode može biti vrlo umirujuća za rad srca, pa se zbog toga i ta tehnika preporučuje osobama s palpitacijom. U biti nije do kraja jasno zbog čega voda umiruje, odnosno ujednačava rad srca, no ono što je najvažnije je da zaista pomaže. Druga mogućnost je umivanje vodom, koja može izazvati trenutni lagani šok na organizam te ujednačavanje srčanog ritma.
Hrana i šećer
Omega-3 masne kiseline vrlo su važne kada je u pitanju srce i krvne žile, pa tu činjenici ne smiju zanemariti osobe koje doživljavaju povremene palpitacije. Najveći izvor spomenutih masnih kiselina su ribe, koje se preporučuje konzumirati jednom tjedno. Ako ne jedete dovoljno riba, uzimajte dva do tri grama ribljeg ulja na dan.
Budite umjereni u jelu, jer jedan od uzroka palpitacija može biti upravo prejedanje. Naime, zbog velikih količina hrane, koje se moraju probaviti postoji mogućnost da previše krvi ode u želudac, zbog čega će srce ostati bez dovoljno krvi, što može biti uzrok podrhtavanja.
Kofein, cigarete i alkohol mogu biti jedan od uzroka palpitacija. Vjerujemo da nema niti jedne osobe koja konzumira kavu da barem jednom nije osjetila podrhtavanje srca nakon ispijene kave. Na žalost, na ovaj popis moramo staviti i čokoladu ili bilo koju hranu koja sadrži šećer, jer iznenadno povećanje šećera u krvi može dovesti do preskakanja srca. Naravno tu se javljaju i kontradikcije, jer neke osobe tvrde da im s konzumacijom slastica prestaju palpitacije.
Zdrava prehrana
Manjak magnezija može biti još jedan od uzroka pojave palpitacije, pa se preporučuje konzumacija što više cjelovitih žitarica i mahunarki, zelenog povrća, školjki i rakova. Magnezij se može uzimati i kao dodatak prehrani i to 30 miligrama na dan. U ljekarni možete bez recepta nabaviti pilule koenzima Q10, a koji pomaže u održavanju pravilnog ritma otkucaja. Koenzim je potrebno uzimati svakodnevno nekoliko mjeseci, nakon jela.
Stres i san
Na žalost, niti ovaj tekst o zdravlju ne može proći bez spomena stresa, koji može biti jedan od glavnih uzročnika palpitacije srca. Kada vam se zbog stresa počinju događati takve stvari, to znači da vam tijelo govori da morate nešto ozbiljno promijeniti u svojem životnom stilu. Osim redovitog vježbanja i meditacije koja do određene mjere može ublažiti stres, ozbiljno razmislite kako ste se doveli do sadašnje situacije. Podrhtavanja srca mogu biti početak teških srčanih bolesti. Nemojte nikako zaboraviti na san, barem sedam sati dnevno, jer premalo sna može dovesti do poremećaja otkucaja srca.
Opasni lijekovi
Lijekovi koje eventualno koristite mogu biti isto tako jedan od uzroka preskakivanja srca, bilo da se radilo o onima na recept ili ne, zato dobro pročitajte upute lijeka koji koristite. Postoji mogućnost da je podrhtavanje srca navedeno kao nuspojava. Posebnu pažnju obratite na lijekove protiv prehlade, alergija i sl., a koji se mogu kupiti bez recepta, jer mnogi od njih u sebi sadrže pseudofedrin, a koji može biti jedan od uzroka palpitacije. Tu su i antihistamini i terbulatini koji mogu povećati mogućnost preskakanja srca. Izbjegavajte dodatke prehrani koji u sebi sadrže efedru, sastojak koji služi za smanjenje tjelesne težine i podizanje razine energije. Imajte na umu da su preparati koji sadrže ovaj sastojak u nekim državama i zabranjeni. 
http://www.tportal.hr/


nasetijelo @ 20:44 |Isključeno | Komentari: 0
Kontinuirano predoziranje malim količinama popularnog lijeka protiv bolova, prehlada i temperatura paracetamola može biti opasno po život, objavili su danas znanstvenici.
Prema novom izvješću, predstavljenom u časopisu British Journal of Clinical Pharmacology, već i nekoliko pilula previše dnevno može biti opasno, ako se redovno konzumira u dužem razdoblju od nekoliko tjedana ili mjeseci. 
Tim stručnjaka sa Sveučilišta u Edinburghu zabilježio je u jednoj bolnici čak 161 slučaj predoziranja u šest godina. Ljudi koji uzimaju pilule protiv kroničnih bolova često uopće nisu svjesni da piju previše niti prepoznaju simptome predoziranja ili oštećenja jetre. Britanski znanstvenici ističu da problematično stanje može promaknuti čak i liječnicima jer testovi krvi neće pokazati značajan porast razina paracetamola kakav se očituje kod klasičnog velikog jednokratnog predoziranja u kojem pacijent popije nekoliko pakiranja lijeka. No na duže trase bolesnici koji se predoziraju malim dozama na kraju završavaju s ozbiljnijim oštećenjima od onih koji odjednom popiju puno.
Dr. Kenneth Simpson i njegovi kolege istražili su na Škotskom odjelu za transplantaciju jetre povijesti bolesti 663 pacijenta kod kojih je paracetamol izazvao oštećenja organa. Studija je pokazala da su se kod 161 bolesnika koji su uzimali malo prevelike doze paracetamola kroz duže vrijeme češće razvili problemi s jetrom i mozgom te da su im u konačnici češće trebale dijalize bubrega i aparati za disanje. Njihove komplikacije također su u većem postotku završavale smrtnim ishodom od onih koje su bile posljedica jednokratnog većeg predoziranja.
Dr. Simpson ističe: 'Ti ljudi nisu jednokratno popili jednu veliku dozu kao što to čine oni koji pokušavaju počiniti samoubojstvo, oštećenje je kod njih raslo postupno, a posljedice mogu biti smrtonosne.'
Profesor Roger Knaggs iz Royal Pharmaceutical Society kaže da pacijenti trebaju biti oprezni i slušati upozorenja stručnjaka. 
'Ako ljudi osjete da im paracetamol ne pomaže, umjesto da povećaju dozu, trebaju se konzultirati s ljekarnikom o nekom alternativnom rješenju za bolove ili se javiti nekome tko im može pomoći da otklone njihov uzrok', ističe Knaggs. 'U ovo doba godine ljudi trebaju posebno paziti kada kombiniraju lijekove protiv prehlade i gripe koji bi kao jedan od sastojaka mogli sadržavati paracetamol. Lako je konzumirati više nego što je propisano, pa je najbolje, ako imate ikakve sumnje, konzultirati se s ljekarnikom.'
Zanimljivo je da su znanstvenici iz King's Collegea u Londonu i Sveučilišta Lund u Švedskoj ovih dana prvi put otkrili kako u tijelu funkcionira paracetamol. Njihova su istraživanja pokazala da lijek djeluje na protein na živčanim stanicama koji se naziva TRPA1. Ovo otkriće trebalo bi omogućiti stvaranje novih lijekova koji bi imali isti učinak, ali ne bi bili toliko toksični. Toksičnost paracetamola jedan je od glavnih uzroka zatajenja jetre u zapadnom svijetu. 
Paracetamol sadrže mnogi lijekovi koji se prodaju u Hrvatskim ljekarnama poput Lekadola, Lupoceta, Sibralgina, Eferalgana i Panadola.
U jednoj zagrebačkoj ljekarni rekli su nam da su za odrasle sigurne doze do 4.000 mg dnevno, a ako se uz njih pije alkohol, do 2.000 mg. Za djecu su preporučene doze do 10 mg po kilogramu tjelesne težine.
T-portal.hr


nasetijelo @ 20:43 |Isključeno | Komentari: 0
Ako pretjerate s tortom za rođendan ili se s težinom u želucu nerado prisjećate jučerašnje trpeze, jasno vam je što znači prejesti se. Posve je normalno učiniti to s vremena na vrijeme – većina ljudi katkad podlegne hrani. Ali, prejedanje kao poremećaj prehrane posve je različito od povremenog prejedanja ili uobičajenog povećanja apetita. Ljudi koji imaju taj problem, redovno unose ogromne količine hrane, najčešće jedu brzo i ne prestaju dok nisu pretrpani.
Prejedanje ne podrazumijeva samo da osoba puno jede. Kada govorimo o prejedanju kao poremećaju prehrane, osoba se osjeća bespomoćnom da se zaustavi. Zato taj poremećaj nazivamo kompulzivnim prejedanjem.
Ljudi koji pate od ovog problema, to čine pod utjecajem raznih čimbenika. To je često konfuzan način za svladavanje ili izbjegavanje teških emocija. Osobe to čine kad su pod stresom, uznemirene, povrijeđene ili ljute. Mnogi u hrani pronalaze utjehu i smirenje, ali nakon svoje privatne bakanalije osjećaju se krivima i tužnima jer naprosto nisu ni pomišljali stati.
Prejedanje može dovesti do drugih problema, poput dobivanja na težini, nezdrave prehrane i emocionalnih problema. Većina ljudi koji to čine, prekomjerne su težine ili čak pretili. Brige oko težine ih pak dovode do ekstremnih dijeta kojih se neuspijevaju držati pa se vraćaju starom ponašanju. Osoba se u konačnici može osjećati bespomoćno, beznadno i depresivno. Takvi bolni osjećaju pogoršavaju situaciju i zatvaraju začarani krug jer osoba sada pribježe hrani kao načinu da se nose s takvim osjećajima.
Kompulzivno prejedanje nije toliko prepoznato u javnosti kao poremećaj prehrane, makar stoji uz bok anoreksiji i bulimiji. Sva tri poremećaja uključuju nezdrave uzorke jedenja. Anoreksični ljudi su opsjednuti mršavošću i izglađuju se kako bi osjećali da upravljaju svojim tijelom. Bulimičari imaju zajedničku crtu s onima koji se učestalo prejedaju jer obje skupine nekontrolirano unose pretjerane količine hrane, a kasnije se osjećaju krivima i posramljenima. No, osobe koje pate od bulimije imaju i karakteristike ''pročišćenja'' pa povraćaju, koriste laksative i/ili kompulzivno vježbaju da bi izgorjele unešene kalorije.
Većina stručnjaka vjeruje da je potreban spoj čimbenika da se razvije poremećaj prehrane, uključujući gene, emocije i ponašanje naučeno u djetinjstvu. Neki ljudi su skloniji prejedanju iz bioloških razloga. Primjerice, ako hipotalamus (dio mozga koji, između ostalog, kontrolira apetit) ne šalje ispravne poruke o gladi i sitosti. Svoju ulogu vjerovatno ima i serotonin, moždana kemikalija koja utječe na ponašanje i neka kompulzivna ponašanja.
U većini slučajeva, nezdrave navike prejedanja počinju se razvijati tijekom djetinjstva, često djelomično preuzete od obiteljskog okruženja. Prejedanje, za razliku od anoreksije i bulimije, zahvaća podjednako muškarce i žene.
Znaci da osoba ima poremećaj kompulzivnog prejedanja:
* Brže jede od drugih.
* Jede do neugodne sitosti.
* Jede sama zbog srama.
* Osjeća se depresivnom, krivom ili ispunjena gađenjem nakon epizode pejedanja.
* Jako dobiva na težini. 
Osoba koja pati od ovog poremećaja, najčešće se prejeda više od dvaput tjedno tijekom barem šest mjeseci, a zbog toga se osjeća uznemireno, posramljeno ili ljutito.
Većina ljudi koji pate od problema prejedanja neće posegnuti za pomoći zbog srama koji osjećaju ili stigme koju društvo nameće prejedanju i prevelikoj tjelesnoj težini. Većina njih se ne podvrgava nikakvom tretmanu sve do svoje odrasle dobi kada pokušavaju izgubiti na težini. Ali, potražiti profesionalnu pomoć (liječnici, psiholozi, nutricionisti) iznimno je važno. Najbolje je to učiniti još kao tinejđer, ako se problem razvio već u toj dobi, jer reagiranje u mladosti može smanjiti neke dugoročne zdravstvene probleme.
Kao i kod svakog drugog poremećaja prehrane, ne postoji brz način za rješavanje prejedanja. Tretman može trajati nekoliko mjeseci ili dulje, dok se ne nauči zdraviji pristup hrani. Ali uz pravo vodstvo, predanost i prakticiranje naučenog, moguće je prevazići stare navike i zamijeniti ih zdravijim ponašanjem.
Što uzrokuje ovaj poremećaj?
Mnogo je čimbenika koji mogu uzrokovati razvoj poremećaja kompulzivnog prejedanja. Kao i kod anoreksije i bulimije, hrana je sredstvo kojim se osoba nosi sa depresijom, stresom, emocionalnim i svakodnevnim problemima. Hrana može donijeti utjehu oboljelima i pomoći im da si olakšaju, zaborave ili izbjegavaju emocionalnu bol koju osjećaju iznutra. Kompulzivno prejedanje najčešće se javlja u ranijem životnom stadiju i najčešće pogađa osobe koje se nikada nisu naučile nositi sa problemima ili sa stresom u životu. Poremećaj najčešće započinje sa epizodama prejedanja, nastavlja se osjećajem mržnje i gađenja prema samome sebi pri čemu se formira ciklus koji može ostati zatvoren godinama ukoliko oboljeli ne potraži i dobije adekvatnu profesionalnu pomoć. Smatra se da su osobe u čijoj obiteljskoj povijesti postoje poremećaji hranjenja, pretilost pa čak i alkoholizam, rizičnije na razvoj ovog poremećaja.
Znaci i simptomi poremećaja kompulzivnog prejedanja:
• osoba vjeruje da će biti bolja i sretnija ako je mršava
• prežderavanje
• strah od nemogućnost prestanka konzumiranja hrane
• sram zbog tjelesne mase i izbjegavanje nekih dnevnih aktivnosti
• osjećaj mržnje prema sebi nakon prežderavanja
• provođenje različitih dijeta sa ciljem gubitka tjelesne mase
• razmišljanje o sebi svodi se na razmišljanje o tjelesnoj masi
• odbijanje konzumiranja hrane u javnosti
• objašnjavanje svojih neuspijeha prekomjernom tjelesnom masom
• gađenje prema svojim prehrambenim navikama
• tjelesna masa je centar života
• depresija
Psiholozi smatraju da kompulzivno prejedanje nastaje kao spoj uzročnika, a jedan od krivaca je i obiteljsko okruženje koje potiče nezdrave prehrambene navike ili uči traženju utjehe u hrani. Ako se poremećaj razvije već u ranoj mladosti, bilo bi dobro što prije potražiti psihološku pomoć. No, društvo ne doživljava prejedanje kao poremećaj, već naprotiv, omalovažava takve osobe zbog čega se one tek u rijetkim slučajevima obraćaju stručnjaku psihologu ili nutricionistu u potrazi za savjetima i potporom.
Ne odlazite u dućan gladni!
Prejedanje lako prijeđe u naviku i onima koji naprosto ne stignu jesti zbog užurbanog životnog ritma pa se na kraju dana, izgladnjeli, zateknu kako trpaju u usta sve i svašta u neumjerenim količinama. Kako biste izbjegli da se to događa i vama, slijedite naše savjete. Staro poznato pravilo je ne odlaziti u dućan gladan. Ako to i učinite, držite se smjernica da ne kupujete ništa ‘za prigristi’, nikakve slatkiše niti slane grickalice. Ako ih nemate u kući, ne možete ih ni dohvatiti u trenutku slabosti. Ako već morate nešto jesti pred televizorom, neka to bude suho voće (makar je i ono visokokalorično, ali barem ne obiluje mastima). Dobar način odvraćanja pažnje od grickanja je bavljenje raznim aktivnostima. Slaganje origamija, kartanje, pa čak i kuhanje, mogu poslužiti kao dobar način za odvraćanje pažnje od potrebe za grickanjem.
Izbacite fast food
Osim grickalica, bilo bi dobro izbaciti iz prehrane svaki oblik fast fooda. Problem su poslovne obveze koje prosječnom zaposleniku ne ostavljaju prostora za normalan ručak u normalno doba dana. Ako ste i prisiljeni naručiti pizzu za gablec, a onda barem nemojte kupovati peciva ili svraćati na kolače. Naviknite se ne zalaziti u pekarne, kioske brze hrane i sve one primamljive lokalčiće koji vas mame dok šetate gradom.
Još jedno dobro staro pravilo glasi izbaciti sokove. Radije pijte velike količine vode ili nezaslađeni čaj – ta se navika brzo stiče, a dobra je za čišćenje organizma, pa čak i za zavaravanje gladnog želuca.
Ovih par savjeta tek su početak u bitci protiv nemani zvane prejedanje. Suvremeni ritam života koji je već učinio mnoge zapadnjačke nacije nadprosječno pretilima, na pravom je putu da mnogim Hrvatima upropasti dosad dobru liniju. Uočimo li na vrijeme problem, možemo ga zaskočiti i zaustaviti kako ne bismo bili prepušteni na milost i nemilost vlastite tjeskobe, teškog koraka i okrutnog društvenog stava.
Iva Silla


nasetijelo @ 20:40 |Isključeno | Komentari: 0
Jedan od razloga koji navode biolozi i stručnjaci u prehrani je taj što crijeva kod čovjeka jednostavno nisu prilagođena za probavljanje mesa. Životinje koji su mesojedi imaju kraća crijeva (crijeva su im tri puta duža od dužine tijela), tako da se raspadnuto meso koje proizvodi toksične tvari brzo izbacuje iz organizma. Kako se biljna hrana sporije raspada od mesa, biljojedi imaju crijeva šest puta duža od dužine tijela. Čovjek ima crijeva nalik biljojedu, pa ako jede meso, toksini mogu prouzrokovati preopterećenja bubrega, što može dovesti do gihta, artritisa, reume, te čak i do raka.
Mesu se dodaju i kemijski aditivi. Čim se životinja zakolje, njeno se meso počinje raspadati, te nakon nekoliko dana meso dobiva bolesnu sivo-zelenu boju. (Odmah čim je životinja ubijena, bjelančevine u njenom tijelu se zgrušavaju i oslobađaju se samouništavajući enzimi te se uskoro stvaraju supstance zvane ptomaini, uslijed čega se meso i riba izrazito brzo razlaže i truli. Dok meso dođe do nečijeg tanjura kao ručak, zamislite u kojem se već stupnju raspadanja ono nalazi!)
Mesna industrija skriva ovu promjenu u boji dodavanjem nitrita, nitrata i drugih konzervativa kako bi meso zadržalo lijepu crvenu boju. Današnja istraživanja su, međutim, dokazala da mnogi ovakvi dodaci izazivaju rak.
Štoviše, straživanja tijekom posljednjih 20 godina jasno upućuju da postoji veza između jedenja mesa i pojave raka na debelom crijevu, rektumu, dojci, te raka maternice. Ove se vrste raka rijetko nalaze kod ljudi koji jedu malo mesa ili uopće ne jedu meso, kao što su neki Adventisti, Japanci i Indijci, ali se često nalazi kod naroda koji jedu puno mesa. Članak u časopisu The Lancet tvrdi: 'Ljudi koji žive u područjima gdje je zabilježena visoka pojava karcinoma debelog crijeva, često imaju prehranu bogatu mastima i proteinima životinjskog porijekla, za razliku od ljudih koji žive u područjima gdje je zabilježeno malo takvih slučajeva, i koji primjenjuju pretežno vegetarijansku prehranu s malo masnoće ili mesa.'
Rollo Russel, u svom članku Notes on the Caustion of Cancer (Bilješke o uzrocima raka) kaže: 'Istraživao sam 25 naroda koji pretežno jedu jela s mesom, od kojih njih 19 ima visoki stupanj pojave raka, i samo jedan koji ima niski stupanj pojave raka. Od 35 naroda koji jedu malo ili nimalo mesa, nijedan od njih nema visok stupanj pojave raka.'
Ono što još pogoršava situaciju je masivno dodavanje kemikalija u stočnu hranu. Gary i Steven Null, u njihovoj knjizi Poisons in your Body (Otrovi u vašem tijelu), ukazuju na nešto što bi trebalo navesti svakoga da dvaput razmisli prije nego što kupi još jedan odrezak ili šunku. 'Životinje su održavane u životu i tovljene neprestanim dodavanjem sredstava za umirenje, hormona, antibiotika i 2700 drugih vrsta droga. Ovaj proces započinje prije nego što je životinja rođena, i nastavlja se dugo nakon njena klanja. Premda su ove droge prisutne u mesu kada ga jedete, zakon ne obvezuje proizvođača da navede popis tih sastojaka na ambalaži.'
Zbog ovakvih pronalazaka, Američka nacionalna akademija znanosti (American National Academy of Sciences) je 1983. god. izvjestila: 'Ljudi bi možda mogli spriječiti najčešće slučajeve raka primjenom prehrane s manje masnog mesa, a s više povrća i žitarica.'
Nadalje, konzumacija mesa i ribe, osim što izaziva bolesti poput arterioskleroze, visokog tlaka i stanja šlagiranosti, ostavlja i toksični rezidu metaboličkih otpadaka u tkivu, uzrokuje auto-toksemiju, nakupljanje mokraćne kiseline i purina u tkivima, truljenje u crijevima i pridonosi razvoju artritisa, pretilnosti, oštećenja bubrega, pireje, shizofrenije, osteroporoze i drugih najčešćih bolesti. Mesna prehrana također uzrokuje prerano starenje i smanjuje životni vijek.
Životinje za uzgoj tretiraju se s mnogo kemikalija za povećanje rasta, brzo tovljenje, poboljšanje boje mesa, itd. U stočnu hranu se ubacuju ostaci naftnih derivata da bi se još više povećao profit mesne industrije, a koje sve štetne tvari nafta sadrži i da većina toga ostaje u mesu - ne treba ni spominjati.
Širom svijeta polja se obrađuju otrovnim kemijskim gnojivima i pesticidima, i dok je povrće još pod kakvom-takvom kontrolom, stočna hrana nemilice se truje, a gotovo sve završi u mesu životinja. Meso sadrži i do četrnaest puta više otrovnih pesticida i kemikalija od voća i povrća.
Ne treba zaboraviti ni niz parazitskih, bakterijskih i zaraznih bolesti koje su povezane isključivo s namirnicama životinjskog podrijetla; dovoljno je spomenuti kravlje ludilo koje je nastalo kad je čovjek počeo hraniti krave kravama i ostacima drugih životinja.
Kriza kravljeg ludila izbila je u Velikoj Britaniji i trajala je 10 godina. U tom periodu ubijeno je 180.000 krava radi sprječavanja širenja bolesti. Bolest je po tome što nastaju šupljine u mozgu dobila ime BSE (Bovine Spongiform Encephalopathy). Liječnici su pronašli uzročnika bolesti, a to su tzv. prioni koji potiču iz recikliranog mesa, a koji se ne mogu uništiti prokuhavanjima tijekom procesa reciklaže.
Preko zaraženog mesa ljudi su također oboljeli od neizlječive bolesti koja je nazvana Creutzfeldt - Jakob Disease (CJD), koja je ljudski oblik BSE.
Dr. Richard Lacey, vodeći britanski mikrobiolog upozorio je da je BSE opasnija od AIDS-a (rendering plant se do tog vremena koristio već 30 godina) i napravio, s obzirom na inkubacijsko razdoblje od 14 godina, proračun prema kojemu će poslije 2000. godine početi godišnje umirati oko 5000 - 500.000 ljudi.
Iako se BSE navodno (od SAD-a se nije dobilo javno priznanje za postojanje bolesti) nije proširila na SAD, nakon nekoliko godina, liječnici su utvrdili da se Alzheimerova bolest (koji je 4. uzročnik smrti u SAD-u) krivo dijagnosticira u više od 5% slučajeva radi vrlo sličnih simptoma CJD-u, tj. od 4 mil. ljudi koji trenutno boluju od Alzheimerove bolesti u SAD-u, 200.000 ih godišnje umire od CJD-a!
Zaključimo: meso je veoma nečista namirnica. Sve kemikalije, pesticidi, otrovi i hormoni koje životinje pojedu uglavnom ostaju u njima i njihovom mesu, a i otrovni otpaci, uključujći i mokraćnu kiselinu, prisutni su u krvi i mesu životinja. Isti je slučaj i s otrovnim bakterijama, ne samo iz procesa truljenja, već i životinjskih bolesti. Usto, meso sadrži i cjepiva koja su ubrizgana u životinje...
Životinje za prehranu čovjeka zbog neprirodne okoline i načina prehrane često obolijevaju ne samo od raznih upala već i od malignih tumora i sličnih deformacija. Kada životinja ima rak ili tumor na određenom dijelu tijela, taj se dio odstrani, a ostatak pun otrova i bolesti prodaje se kao meso, a tumori se dodaju u mljeveno meso kao što su razne salame, hrenovke i paštete. Mesni proizvođači i inspektori to opetovano ignoriraju, baš kao i vrlo česte gnojne upale životinja uzgojenih na farmama, gdje se gnoj ispere a meso dalje pušta u preradu i zatim u prodaju.
Meso dobiveno na privatnim seljačkim imanjima nije ništa bolje od onog s farmi; stočna hrana se praši bez kontrole i najčešće nestručno korištenje kemikalija dovodi do krive i prekoncentirane potrošnje pesticida i ostalih kemikalija. Životinje se hrane i ostacima ljudske prehrane u kojima se nalazi i meso i mesne prerađevine, pokvarena hrana i slično. Životinje najčesće ne prolaze veterinarske preglede i njihovo meso je bez kontrole.
Liječnici su podastrijeli dokaze, koje je vlada SAD-a prihvatila i objavila: 'Vegetarijanci su odličnog zdravlja, primaju sve elemente koje trebaju za normalan razvoj i vegetarijanstvo je prihvatljiv način prehrane za građane Sjedinjenih Američkih Država'.
relax forum


nasetijelo @ 20:38 |Isključeno | Komentari: 0
Naučnici su otišli na Mjesec, poslali letjelice na Mars, klonirali mnoge životinje, napravili gensku kartu čoveka, ali lijek protiv raka nije pronađen...?! Kako je to moguće? Kome je cilj da ljudi širom svijeta umiru, ako im se može pomoći? Zar otkrivanje lijeka protiv raka ne bi njegovom izumitelju donijelo svjetsku slavu i neviđeno bogatstvo? Ne, a evo i zašto...
Još prije pedeset godina vitamin B17 ustanovljen je pod imenom Laetril, odnosno Amigdalin. Učinio je to biohemičar Ernst. T. Krebs, koji se borio da se ovaj prirodni lijek i zvanično prihvati. Nažalost, multinacionalne kompanije koje preuzimaju kontrolu nad lijekovima i svjetskim medijima zapečatili su protok svih informacija koje mogu nanijeti štetu interesima svjetskih farmaceutskih profitera. Pojava teorije doktora Krebsa i njegovog alternativnog lijeka, od Administracije za ishranu i lijekove SAD-a nazvana je šarlatanstvom i prevarom. Građanima je rečeno da je lijek otrovan i opasan. Tako je priča o vitaminu B17 zapečaćena. Ali, pojavom interneta, koji je teško kontrolirati, ponovo je otvorena priča o ovom čudesnom vitaminu...
Ko zna, zna...
Dr. Krebs je nakon dugogodišnjih istraživanja utvrdio da tri naroda na Planeti nikada nisu oboljela od raka: Pleme Humzi, Eksimi i Hopi indijanci. Istražujući razlog tome, doktor je došao do spoznaje da redovito unose košpice kajsije i zrnevlja prosa, koje je bogato ovim vitaminom. U prosjeku, oni unesu od 50 do 75 miligrama vitamina B17 na dan - dok na Zapadu većina ljudi toku količinu ne unese tokom cijele godine!!!
Karcinom - posljedica nedostatka Laetrila?!
Ako se uzme u obzir da se danas troše stotine milijardi dolara na istraživanja uzroka nastanka raka, apoteke prodaju razne lijekove koji se mogu koristiti u terapiji ove bolesti, ispada da od ove opake bolesti mnogo više ljudi živi nego što od nje umire. Šta bi se dogodilo s unosnim farmaceutskim biznisom ako bi se otkrilo da je rak samo posljedica pogrešne ishrane i nedostatka vitamina B17? Hemoterapija, zračenja, citostatici, skupa genetska istraživanja postali bi nepotrebni i morali bi se pravdati na drugi način...
Kontra kampanja
U nemogućnosti da patentiraju hemijski sastav Laetrila, jer ga ima svuda u prirodi, multinacionalne farmaceutske kompanije iznijele su tvrdnju da Laetril u sebi sadrži otrov cijanid. Objavljena je i priča da se jedan bračni par u San Francisku otrovao kampujući u prirodi i jedući sirove košpice od kajsija. Ipak, nikad nije otkriven identitet tih ljudi. Tako se Laetril našao u prodaji s etiketom da je opasan po zdravlje ljudi i njegova upotreba išla je na sopstveni rizik korisnika. Ljudi širom svijeta od tada vjeruju da je jedenje košpica od kajsija samoubistveno. Nije pomoglo ni to što je dr. Krebs sam sebi, šezdesetih godina, pred brojnim novinarima ubrizgao veliku dozu Laetrila i ostao živ. Umro je tek u devedesetoj godini života ...
Gdje ga pronaći?
Vitamin B17 nalazi se u prosu, kukuruzu, lanu, tropskoj kasavi, sjemenju jabuke, bademu, slatkom krompiru, salati, sjemenkama limuna, trešnje, šljive, kruške, breskve, nektarine i mnogim drugim biljkama koje su odavno eliminirane iz ishrane savremenog čoveka. Gotovo sve košpice iz familije ruža imaju B17. Koštice i semenke od voća imaju i druge hranjive materije: neke proteine, nezasićene masne kiseline i različite minerale. Ipak, najveći izvor vitamina nalazi se u košpicama kajsije.
Način djelovanja
U molekuli vitamina B17 nalaze se dvije jedinice šećera, jedna cijanida i jedna benzadelhida, koji se u ljudskom organizmu oslobađa samo na mjestu gdje se nalazi maligna ćelija. Malignoj ćeliji je šećer neophodan za rast i održavanje, a bogata je enzimom betaglikozidazom koji u spoju s cijanidom i benzadelhidom iz jezgra stvara vrlo otrovno jedinjenje hidrocijanid. Tako se ćelija raka truje i uništava. Enzim betaglikozidazon se u ostalim, zdravim ćelijama tijela nalazi u izuzetno malim količinama, pa praktično ne dolazi do trovanja zdravih ćelija organizma. Ukratko, rak voli šećer (cijanid u košpici kajsije je okružen šećerom), jede ga i truje se cijanidom. Zato je jako važno da se ćelije raka navedu da jedu samo šećer s cijanidom. Unošenje svakog drugog šećera u organizam za vrijeme liječenja treba eliminirati.
Kratki savjeti
- Ne smije se pretjerati u jedenju sjemenki. Badem iz košpice treba dobro sažvakati, ali ne gutati.
- Maksimalna dnevna doza može biti 70 košpica na dan. Doktor Krebs preporučuje od 30 do 35 košpica dnevno.
- Kada se jedu ove košpice, treba potpuno eliminirati unošenje šećera iz drugog izvora.
- Sjeme lana treba samljeti, jer se cijelo zrno u crijevima teško rastvara, tako da se B17 ne osobađa. Laneno ulje ne sadrži B17.
Azra


nasetijelo @ 20:36 |Isključeno | Komentari: 0
Pijte osam čaša vode dnevno, jedite devet porcija voća i povrća, izbjegavajte crveno meso – samo su neki od savjeta za koje većina ljudi vjeruje da mogu poboljšati zdravlje. Međutim, stručnjaci sa Harvarda ističu da nije sve tako crno-bijelo i da se pojedinih pravila ne moramo pridržavati u potpunosti.
- Osobe koje su izmislile stara pravila nisu uzele u obzir čitavu sliku. Očigledno je da postoji više staza do dobrog zdravlja nego što se ranije smatralo - ističe psiholog Alis Domar, koautorka knjige "Live a Little! Breaking the Rules Won't Break Your Health" (Živi malo! Nećeš se razboliti ako prekršiš pravila). Predstavljamo vam četiri uvriježena pravila koja slobodno možete da prekršite, a da ipak ostanete zdravi.
Staro pravilo: Pijte osam čaša vode na dan.
Novo pravilo: Unosite vodu putem hrane.
Preporuka o osam čaša vode dnevno smatra se zastarjelom, budući da izvjesnu količinu vode unosimo i kroz namirnice koje svakodnevno konzumiramo. Prema riječima Hauarda Murada, autora knjige "The Water Secret", voće, povrće i kuhane žitarice kao što je ovas obezbjeđuju vodu našem organizmu. Osim toga, na taj način unosimo i dodatne hranljive sastojke.
- Lubenica i krastavac su sačinjeni od 90 posto vode, a takođe sadrže i antioksidanse. S druge strane, ako popijete čašu vode, sve što ste unijeli u organizam je voda. Najbolji način da ispitate da li ste dovoljno hidrirani jeste da provjerite da li vam je urin blijedožute boje. Ako je nešto tamniji, trebalo bi da unosite više vode.
Staro pravilo: Jedite devet porcija voća i povrća.
Novo pravilo: Popunite polovinu tanjira plodovima.
- Ljudi često nisu sigurni koliko iznosi jedna porcija - napominje dijetetičar Rebeka Skričfild. Njen savjet je da prestanete da mjerite i brojite. Umjesto toga držite se jednostavnog pravila – neka polovinu vašeg obroka čini voće ili povrće.
- Dovoljno je da u doručak uvrstite jednu bananu i šaku borovnica - kaže Rebeka. Voće sadrži moćne antioksidanse koji štite krvne sudove i smanjuju rizik od srčanog udara i drugih povezanih bolesti.
Staro pravilo: Izbjegavajte crveno meso.
Novo pravilo: Umjerene količine govedine mogu biti zdrave.
Crveno meso je dugo smatrano "srčanim udarom na tanjiru" zbog toga što je bogato zasićenim mastima. Međutim, istraživanje stručnjaka sa Harvarda je pokazalo da rizik od srčanog udara povećavaju samo mesne prerađevine poput kobasica i viršli, ali ne i šnicle i neobrađeni odresci. Crveno meso je dobar izvor gvožđa i cinka, koji jačaju imunitet. Govedina sadrži nezasićenu linolnu kiselinu koja smanjuje rizik od raka. U svakom slučaju u konzumiranju crvenog mesa budite umjereni.
Staro pravilo: Održavajte indeks tjelesne mase između 18 i po i 25.
Novo pravilo: Zdravo se hranite, vježbajte i ne brinite o kilaži.
Doktori često koriste indeks tjelesne mase (broj koji pokazuje odnos tjelesne težine i visine) kako bi utvrdili da li je osoba gojazna, ali kritičari ističu da se na taj način potpuno zanemaruje mišićna masa. - Ljudi mogu biti različite veličine i oblika - podvlači Džoen Ikeda, nutricionista sa Berklija, koja tvrdi da osoba može biti zdrava bez obzira na indeks tjelesne mase. Studija Američkog medicinskog udruženja je pokazala da punije žene koje su u dobroj formi imaju manje šanse da obole od srčanih bolesti u odnosu na vitke žene koje rijetko vježbaju.
(vijesti.ba)


nasetijelo @ 20:33 |Isključeno | Komentari: 0
ponedjeljak, prosinac 24, 2012
Prazno i bolno
Usamljenost – najbizarnija 'zarazna' bolest na svijetu
Samoća povećava rizik od demencije, visokog krvnog tlaka, srčanih bolesti i raka, a geni koje trebamo u borbi protiv ozbiljnih virusnih infekcija manje su aktivni kod usamljenih osoba nego kod ostatka populacije. Osim toga, ma koliko čudno zvuči, usamljenost je i zarazna.
Journal of Personality and Social Psychology izvijestio je da se usamljenost može proširiti među određenom grupom slično kao neka zarazna bolest. Usamljeni s vremenom 'inficiraju' osobe oko sebe, pa i one postanu usamljene. Zapravo, ako je jedna osoba rekla da se osjeća usamljeno, osobe najbliže njoj su dvije godine kasnije imale 52 posto veće šanse da se također osjećaju usamljeno. Znanstvenici su odbacili mogućnost da usamljeni ljudi jednostavno traže sebi slične, nego smatraju da je u pitanju doslovno sijanje osjećaja usamljenosti. 
No, nije li ova studija kontradiktorna – na kraju krajeva, zar usamljeni nisu najčešće sami, pa kako bi mogli ikoga zaraziti? Ali, znanstvenici nisu definirali usamljenost po broju osoba s kojima netko kontaktira, nego po kvaliteti osobnih odnosa i subjektivnom osjećaju izolacije koju netko osjeća. Zato se neki osjećaju užasno usamljeni i kad nisu sami. Upravo je ovo negativno ponašanje usamljenih ljudi, koje karakterizira i veliko nepovjerenje prema drugima toliko zarazno.
Još neke činjenice o usamljenosti 
- u prosjeku se ljudi osjećaju usamljeno 48 dana godišnje, no ukoliko imaju usamljenog prijatelja, broj tih dana može se povećati; 
- svaki dodatni prijatelj (ukoliko već nije usamljen) smanjuje učestalost osjećaja usamljenosti za 0,04 dana tjedno, ili dva dodatna dana godišnje; 
- žene su sklonije usamljenosti i širenju ovog osjećaja u svojoj okolini; 
- osjećaj usamljenosti lakše se širi među prijateljima nego među članovima obitelji.
No, budući da je usamljenost povezana s nizom mentalnih i fizičkih bolesti, te može skratiti nečiji život, važno je da osoba prepozna osjećaj usamljenosti ili pomogne onima koji su njime 'inficirani'.
Zdravstveni rizici 
Za zdravlje je ponekad nužno biti sam. No, povremeno osamljivanje je nešto sasvim drugo od usamljenosti i izolacije. Ako se prodube, ovi osjećaji mogu vrlo negativno utjecati na zdravlje. U samoći se ljudi znaju potpuno zapustiti i zapostaviti osobnu higijenu, prehranu, tjelovježbu ili zdravstvene preglede. 
Primjerice, studija provedena na Sveučilištu Chicago dokazala je da usamljenost utječe i na funkcije mozga. Između ostalog, pokazalo se da sudionici studije koji su patili od usamljenosti imaju znatno različite funkcije u određenim područjima mozga dok su gledali slike ljudi koji uživaju u društvu ili u neugodnim okolnostima. Zaključili su stoga da dugoročna društvena izolacija šteti zdravlju jednako kao i 15 popušenih cigareta dnevno ili redovito opijanje. 
"Osjećaj samoće i nevoljenosti također može izazvati probleme sa spavanjem, pa čak i bržu progresiju demencije. Loša je vijest da usamljenost podiže razinu hormona stresa, tj. kortizola, ali i krvnog tlaka, koji može izazvati srčani ili moždani udar", upozorava psiholog John Cacioppo sa Sveučilišta Chicago.
Osjećaj praznine i odbačenosti
Usamljenost je osjećaj koji može biti veoma jak i bolan. Onaj tko je usamljen osjeća prazninu. Osjeća se izolirano i odbačeno od svih ljudi. U takvom stanju osoba može biti vrlo ranjiva i uplašena.
Kako se izliječiti?
Obnovite dobre obiteljske veze i prijateljstva 
Zbog ubrzanog tempa života, vrlo je lako izgubiti vezu s nekim osobama. Ako s nekima niste pričali duže vrijeme ili ste bili ljuti zbog neke sitnice, odbacite negativne osjećaje i ponos – nazovite ih. 
Pažljivo birajte prijatelje 
Koliko god je to moguće, okružite se sretnim, energičnim ljudima. Jer, slično kao i usamljenost, i sreća je također zarazna. Čak i ako se osjećate loše, ne pričajte samo o negativnim stranama svog života jer će to zamoriti i najodanije. 
Rastite kao osoba 
Učenje nikad ne treba stati. I u poznijim godinama možete upisati neki tečaj i svladati novu vještinu. Postanite član nekog kluba ili posjećujte javna predavanja – proširit ćete i um i društvenu mrežu. 
Budite ljubazni 
Možda vas drugi izbjegavaju jer djelujete neljubazno. Ukoliko ste sramežljivi i nesigurni, to može značiti i da niste dovoljno vježbali komunikacijske vještine. Ili vi baš mislite da ste zanimljiva i duhovita osoba? Ispitajte se, smijete li se uglavnom na tuđi račun i ističete tuđe mane. Dobra komunikacija nije natjecanje u duhovitosti – i jednostavan osmijeh može biti dovoljan.
Vježbajte 
Tjelovježba je dobra za fizičko i mentalno zdravlje. Osim toga, to je odličan način da upoznate nove ljude. Upišite se u neki klub u blizini. Odlična ideja je i tečaj plesa – upoznat ćete neke zanimljive ljude, razviti vještinu i biti fit. 
I na koncu 
Sumnjate li da je netko iz vaše sredine usamljen, pružite mu podršku. Možda biste mogli sve promijeniti. 
Na usamljenost se može gledati i ovako
'Usamljenost nije bolest. To je zdrav osjećaj... prirodni pokazatelj da nam nedostaje društvo', navodi se u knjizi Phillipa R. Shavera i Carin Rubenstein In Search of Intimacy. Kao što nas glad potiče da pojedemo nešto hranjivo, tako bi nas osjećaj usamljenosti trebao potaknuti da potražimo dobre prijatelje. 
Magazin.hr


nasetijelo @ 20:51 |Isključeno | Komentari: 0
Uvjeravanje vam može biti lagano ako ste stručnjak za marketing, ali većina nas nema te vještine kojima bi bila uvjerljiva s lakoćom.
Ispod su koraci koje trebate slijediti ako imate člana obitelji ili prijatelja koji je pretio, hrani se nezdravo ili nije aktivan.
Korak 1
Kroz priče, novinske članke i podatke objasnite koliko je zdrava ishrana bitna za normalno funkcioniranje i život. Koristite osobni i društveni kontekst.
Korak 2
Služite ko uzor. Ako vi jedete zdravo i vježbate možda ćete inspirirati one oko sebe. Kada kolege, prijatelji i članovi obitelji vide vaše odabire, postoji šansa da će slijediti vaš primjer.
Korak 3
U kuću donesite samo zdravu hranu. Mnoga istraživanja pokazuju kako osobe često jedu samo ono što imaju. Vaša djeca će jesti zdravo, ako je većina hrane dostupna u kući zdrava.
Korak 4
Umjesto da samo pričate o tome koliko su zdrave namirnice ukusne, pripremite ih na ukusan način. Dodajte boje, začine i učinite zdrava jela privlačnima.
Korak 5
Koristite pozitivne izjave tipa: „Izgledaš toliko bolje kada se hraniš zdravo“. Ili „Imat ćeš puno bolje samopouzdanje ako uspiješ kontrolirati težinu“. Inzistirajte radije na pozitivnim posljedicama umjesto da ukazujete na negativno.
Korak 6
Izbjegavajte optuživati ili okrivljivati pojedinca za svoj pretio izgled. Radije budite poticajni umjesto da ste kritični.
Korak 7
Pronađite zajedničke aktivnosti koje članu obitelji mogu pomoći smršaviti . Pronađite hobi koji uključuje aktivnosti ili zdravu prehranu te forsirajte zajedničko bavljenje time.
Pokušajte razumjeti razloge zbog kojih se prijatelj ili član obitelji deblja. Debljanje je obično odgovor na neke psihičke i društvene okolnosti. Ako saznate razloge i determinirate ih tada ćete toj osobi lakše pomoći da smršavi.
yuforum


nasetijelo @ 20:49 |Isključeno | Komentari: 0
Pitate se zašto vas svake godine uvijek obore virusna oboljenja, dok drugi prođu hladnije mjesece bez kihanja, kašljanja i puhanja u maramicu? A provodite li sljedeće četiri mjere prevencije?
Suradnici Huffingtonposta ispitali su zdravstvene stručnjake i predočili četiri bitne aktivnosti za koje studije potvrđuju da štite od mikroba koji vrebaju uokolo. 
Svježi zrak
Čini nam se logičnim da za hladnog vremena budemo u zatvorenom i toplom. Problem je što nas ostanak u zatvorenom stavlja u neprestanu blizinu dugih ljudi - i njihovim mikrobioma. Pobjegnete li na svježi zrak, odmorit ćete se malo od svih tih bacila koji cirkuliraju unutra, a osim toga - šetnja zapravo potiče bolji rad imunološkog sustava. 'Tjelovježba dovodi do veće količine neutrofila i monocita koji uništavaju opasne bacile, pa je imunitet pojačan,' kaže dr. Ather Ali iz američkog istraživačkog centra Yale-Griffin Prevention. 
Opuštanje tjera prehladu
Odmor i opuštanje trebaju postati prioritet, a ne zadnje što stignete učiniti. Naime, ako ste pod stresom, lakše ćete se i prehladiti. Možda i stoga što dugotrajan stres dovodi do nakupljanja hormona stresa, kao što su glukokortikoidi. Oni ometaju proizvodnju citokina koji su ključni za imunitet. Ako ste umorni, vjerojatno nećete ni voditi dovoljno računa o tome što jedete i kad vježbate, što je vrlo važno za imunitet. 
Najvažnije su čiste ruke
Prehlada i gripa se tako lako prenose dodirom. Prste stoga držite dalje od očiju, nosa i usta, koliko je god to moguće i pobrinite se da usavršite tehniku pranja ruku. Ne trebaju vam antibakterijska sredstva - sapun i voda i dalje su vaši najbolji prijatelji, poručuju iz američkog Centra za kontrolu i prevenciju bolesti. Ipak, imajte na umu da bacili mogu opstati na krutim sapunima, pa je bolje koristiti tekuće verzije. Trljajte ruke 20 sekundi, pa tek onda isperite pod mlazom vode. Dobro ih obrišite, jer vlažne ruke lakše šire bakterije. Ali ih ne brišite o odjeću, jer ćete ih opet naseliti bacilima. 
San - najmanje sedam neprekinutih sati
Ako tu i tamo nemirno spavate nije problem, ali kroničan nedostatak sna slabi sposobnost imunološkog sustava. Iako stručnjaci za san kažu da potreba za spavanjem varira od osobe do osobe, istraživanje Carnegie Mellon iz 2009. pokazalo je da san kraći od sedam sati gotovo utrostručuje šanse od prehlade. 'Za mnoge je jedino vrijeme mira ono dok leže u krevetu. Tad razmišljaju o problemima i ometaju san koji bi im indirektno pomogao da ih izbjegnu ili riješe,' kaže dr. Leslie Swanson, specijalist za san na Sveučilištu Michigan. 
magazin.hr


nasetijelo @ 20:48 |Isključeno | Komentari: 0
Kako se nosite s negativnim mislima i ograničavajućim uvjerenjima?
Jeste li svjesni svojeg razgovora sa samim sobom i načinima razmišljanja?
Mnogi ljudi pate od ANM (Engleski: ANT infestation, Automatic Negative Thoughts.) zaraze, koja označava Automatske Negativne Misli. Naš razgovor s nama samima je često automatski i teško se može primijetiti. U životu se ponašamo i donosimo odluke na temelju tih automatskih misli, te umjesto da kontroliramo naše misli, one kontroliraju nas.
Misli koje upravljaju našim životom su često samo-poražavajuće, neracionalne, te jednostavno neistinite. Negativni samo-razgovor stvara uvjerenje da moramo biti savršeni, da smo bespomoćni, ili da smo žrtve. Ako nismo pažljivi negativni samo-razgovor će dovesti do tjeskobe, brige i depresije.
Možete naučiti kako identificirati svoje ANM-ove i početi s odvajanjem i racionaliziranjem svojih negativnih misli prije nego što reagirate na njih.
Četiri tipa ANM-a:
Osoba koja se brine
Da li ikada mislite, „Što ako se dogodi nešto loše?“ Briga dovodi do tjeskobe i uveličava probleme. Ako se uvijek koncentrirate i pripremate za sve loše stvari koje se „mogu“ dogoditi, to stvara poteškoće u postizanju bilo kakve radosti u životu. Zapamtite da se 95 posto onog o čemu brinemo nikad ne ostvari, pa ako ćete koristiti svoju maštu da pričate priče, mogli biste ih isto tako pokušati učiniti pozitivnima.
Kritičar
Kritičar je naš ANM koji nam govori da nikad nećemo biti toliko dobri kao što je netko drugi dobar, te da bi trebali odustati. Kada prosuđujemo i kritiziramo sebe, to dovodi do osjećaja male samo-vrijednosti i mi imamo naviku ignorirati pozitivne osobine koje mi svi imamo. Budite pažljivi da uvijek ne uspoređujete sebe s drugima, te budite voljni da si date malo predaha i potvrdite svoje osjećaje.
Žrtva
Kada naiđete na prepreku da li vjerujete da možete ostvariti napredak, ili se to čini previše teškim da se napravi? Svi smo igrali ulogu žrtve u našim životima. Javlja se u onim vremenima kada se osjećamo bespomoćnima i izvan kontrole zbog nečega. Lako je kazati sebi „Ne mogu to učiniti!“ Igranje uloge žrtve može dovesti do osjećaja depresije zato jer se osjećamo bespomoćnima i nesposobnima da napravimo promjenu.
Perfekcionista
Da li ste dovoljno dobri? Da li ste postigli dovoljno? Ta ANM vas uvijek gura da učinite više i da to učinite bolje. Perfekcionist nije nikada zadovoljan i uvijek očekuje više. To je glas koji vam govori da niste dovoljno dobri kada osvojite drugo mjesto umjesto prvog, ili kada dobijete 95 posto umjesto 100 posto. ANM perfekcionista dovodi do izgaranja i kroničnog stresa, te će ona uvijek ukrasti vašu sreću unatoč prekrasnim postignućima.
Naučite ispitati svoje negativne misli
Vrijeme je da se dokinu ti ANM-i i da se zamijene sa pozitivnim izjavama podrške. Možete naučiti da napravite korak unazad, racionalizirate, te stvorite efektivne mentalne navike.
Biti ćete ovisni o tim mislima, ali morate shvatiti bez obzira koliko se osjećate povezani s njima, valjanost tih misli se temelji na tome kako funkcioniraju pod povećalom.
Razvijte neke protu-izjave koje mogu pružiti realističniju i osnažujuću perspektivu.
Ako primjetite da bilo koji od ovih ANM-a preplavljuje vaš život, zapitajte se „Koji je dokaz za to?“ Razvijte protu-izjavu koja vam može pomoći donijeti vaše razmišljanje na racionalnije mjesto. Jedno mjesto gdje se možete nositi s tim i gdje ste dovoljno dobro.
Negativna izjava od onog koji brine, kritičara, žrtve i perfekcionista ima malo osnova u realnosti. Jednom kada budete mogli diskreditirati te ANM-ove, možete početi s inkorporacijom izjava koje su pozitivnije i pružaju više podrške.
Razvijte punoću uma
Svaki put kad se osjećate ranjivim i pod stresom to može utjecati na vašu reakciju i na ono o čemu mislite.
Stoga će vam razvijanje veće samo-svijesti pomoći da prepoznate što dovodi do negativnog samo-razgovora i pomoći će vam da ostanete fokusirani i prisutni kako bi mogli upravljati tim mislima.
Punoća uma znači biti potpuno svjestan što se događa unutar našeg uma i tijela, te što se događa izvana u našoj okolini. U suštini, to je kao da iskoračujemo izvan sebe i postajemo objektivni promatrač samih sebe i okoline.
Naučiti kako razviti punoću uma kod misli je malo napredniji stupanj vježbe punoće uma, no kad ste u mogućnosti to napraviti, ona nudi šansu da se stekne veća svjesnost i da se jednostavno iskuse naše misli bez potrebe za emocionalnom reakcijom.
Kada započnete s usmjeravanjem vaše pažnje na misaoni proces koji se odvija, vidjet ćete kako se vaše misli i osjećaji izmjenjuju svakog trenutka.
Često živimo toliko užurbanim životom da ne obraćamo pažnju na znakove naših emocionalnih reakcija.
Zapitajte se:
Što se događalo u okolišu?
Što ste mislili?
Da li ste imali zabrinjavajuće misli?
Što ste osjećali?
Što su bile vaše akcije?
Obraćanje pažnje na osjećaj ili valentnost naših emocija može biti veliki signal o vrsti misli koje imamo. Da li se osjećate pozitivno ili negativno? Da li je ono što osjećate ugodno ili neugodno?
Kad se osjećate neugodno, nemojte da vas to povuče. Možete se opustiti i napraviti korak unazad umjesto da nesvjesno razmišljate u tom stanju. Jednostavno možete priznati kako se osjećate i usmjeriti vašu pažnju natrag na vaše tijelo ili disanje.
Možete početi ići ispod površine burnih valova uma, gdje su mirne vode, te možete ostvariti mir i spokoj učeći kako kontrolirati vaš um umjesto da on kontrolira vas.
Izvor: matrixworld.hr


nasetijelo @ 20:46 |Isključeno | Komentari: 0
Spavajte manje, jedite više mesa i vodite ljubav što češće – navodimo vam 8 neuobičajenih načina na koje možete pripremiti organizam za nadolazeće još hladnije dane i spriječiti pojavu prehlade i gripe.
S dolaskom jeseni počinje i sezona gripa i prehlada. Više od 15 % populacije dobit će gripu do veljače, a hoćete li vi postati dio statistika ovisi djelomično o tome kako pripremite svoj imunološki sustav. Loša prehrana, pretjerano konzumiranje alkohola oslabljuju imunološki sustav, ali postoje načini za njegovo poboljšanje. Neki od njih će vas dosta iznenaditi:
* JEDITE MESO
Dovoljan unos proteina, kao i voća i povrća najjednostavniji je način za poboljšanje imuniteta. Osobe koje ne jedu meso, poput vegetarijanaca ili oni koji su na dijeti koja ga isključuje imaju slabiji imunitet.
Prosječna odrasla osoba treba 40 do 60 g proteina dnevno. Osim mesa unos proteina možete povećati jajima, sirom, mlijekom i orašastim plodovima. Međutim meso je dodatno bogato selenom i cinkom, dva minerala neophodna za imunološki sustav.
* NEKA VAM NOSU UVIJEK BUDE TOPLO
Vaša baka je imala pravo, umotajte se u toplo i na taj način ćete se zaštititi od gripe, međutim znanstvenici vjeruju kako je posebno važno ne nahladiti nos.
Naši nosovi su prva linija obrane imunološkog sustava. Smrzavanje nosa usporava funkciju dlačica koje pročišćavaju i sprječavaju ulazak bakterija i virusa u organizam.
* SPAVAJTE MANJE
Dok većina ljudi misli da će se osjećati bolje nakon dobro prospavane noći, umjerenost u spavanju jača organizam. Istraživanja su pokazala kako nakon nekoliko noći u kojima ste manje spavali nego inače imunitet raste. Ali ako ste pod stresom, nedostatak sna učinit će vas ranjivima i sklonima gripi i prehladi.
* NEMOJTE PITI PREVIŠE VITAMINSKIH TABLETA
Gutanje velike količine vitaminskih pripravaka vjerojatno neće smanjiti šanse infekcije. Mnogo je važnije zdravo se hraniti i u prehranu uvesti namirnice bogate vitaminima. Nekad se vjerovalo kako su vitamini glavni sastojak koji pomaže zdravlju, međutim danas je jasno da osim vitamina i minerala u namirnicama postoje druge sastojci jednako važni za organizam.
* VJEŽBAJTE TAI CHI
Tai Chi je drevna sportska vještina koja dolazi s Dalekog istoka, koja kombinira laganu tjelovježbu i opuštanje, kako bi se pojačala sposobnost koncentracije, razvila snaga i fleksibilnost. Istraživanja su pokazala kako redovito vježbanje povećava imunitet za 50%.
* NE IDITE NA DIJETU
Dok debljina povećava rizik infekcija, yo-yo dijete oštećuju vaš imunološki sustav.
Umjesto da neprestano pokušavate s novim dijetama odlučite se na zdravu prehranu i zdrav stil života. Jedite umjereno i vježbajte.
* VODITE LJUBAV
Prema istraživanjima provedenim u SAD-u ljudi koji imaju aktivan seksualni život imaju jači imunitet od onih koji žive u svojevrsnom celibatu.
* PIJTE JOGURT
Dnevna doza probiotika, tzv. prijateljskih bakterija, smanjit će rizik prehlada, ali i njihovo trajanje.
Njemačka istraživanja su pokazala kako dnevna konzumacija probiotika smanjuje trajanje prehlade za dva dana.
 yuforum

nasetijelo @ 20:43 |Isključeno | Komentari: 0
Net ordinacija: Fizijatar
Volite visoke pete? Čujte onda ovo!
Nije mi jasno na koji način visoke pete utječu na zdravlje, tj. bolesti kralježnice. Obično kažu da je zdravo nositi malo povišenu petu, koliko povišenu? Ili to samo govore proizvođači ženskih cipela?
Nije novost da visoke pete nisu zdrava obuća. One su često uzrok uganuća, iščašenja i lomova, a višegodišnje svakodnevno nošenje može imati ozbiljne posljedice za zdravlje. 
Visoka peta uzrokuje pomicanje zdjelice naprijed i dolje, a koljena su pojačanoj ekstenziji, što dodatno poveća lumbalnu lordozu, a povećana lumbalna lordoza stvara predispoziciju stvaranja problema s kralježnicom. Svakodnevno nošenje cipela s petom višom od 5 cm, bez obzira na njen oblik, fiziološki ne odgovara tijelu, posebno ako gledamo biomehaniku našeg hoda. 
Konstantno se stvara pritisak na donji dio leđa, tijelo je neprirodno nagnuto naprijed, te kralježnica i kukovi nisu u potrebnoj ravnini. S vremenom možemo pretpostaviti da ako žena razvije bol u jednoj nozi, automatski se oslanja više na drugu i oštećuje je, što s vremenom posljedično uzrokuje promjene položaja kukova i kralježnice. Još jedan od lako mogućih problema da se javi je osteoartritis koljena, tj. degenerativna bolest zglobova koja se može razviti zbog neprekidnog dugog opterećenja na prednji i stražnji dio koljena prouzrokovanim neprirodnim položajem do kojeg dolazi nošenjem cipele s visokom petom, te tu zbog neprestanog pritiska na zglob koljena promjene na koljenom zglobu su neizbježne.
Nošenje štikli tijekom večeri za izlazak nije štetno, no ako ih nosite i tijekom dana povećavate opterećenje. Jedan od najčešćih poremećaja koji također nastaje tijekom godina je vidljiv i na prvi pogled – dolazi do oštećenja i deformacije nožnog palca koji u većini slučajeva počinje skretati u stranu prema drugim prstima stopala. 
Redovno nošenje visokih štikli veliko je opterećenje i za naše mišiće nogu. Može doći do skraćivanja Ahilove tetive, ali i oštećenja samih mišića. 
Istina je da noge izgledaju duže i ljepše u visokim potpeticama, ali svakim dodanim centimetrom povećava se pritisak na prednji dio stopala, a takvim svakodnevnim opterećivanjem, bolovi su neizbježni jer kosti stopala ne mogu podnijeti njihovo veliko opterećenje. To može dovesti do poremećaja opskrbe kostiju i mekih tkiva stopala krvlju. 
Tijelo uvijek gledamo u cjelini i usko je povezano, zato su za zdravlje kralježnice važna i stopala, odnosno po čemu hodamo, kako hodamo i u čemu hodamo. 
Ciljanim vježbanjem možete ojačati mišiće koji će onda s manje opterećenja nositi visoke štikle. Možemo reći da kod aktivnih žena štetne posljedice čestog nošenja visokih peti nastupa znatno kasnije, ali naglašavam da se opet javljaju.
Ako baš morate nositi visoke pete - smanjite štetu
Ako već nosite visoke pete, pružite svojim nogama odmor. Dok sjedite za radnim stolom izujte cipele i odmorite noge. Tijekom radnog vremena napravite pokoju vježbu kojom ćete istegnuti i na taj način opustiti svoja stopala, tu želim dati naglasak na istezanje Ahilove tetive. Kod kuće masirajte svoja stopala nakon napornog dana i uvijek ih njegujte. 
Ako baš patite za visinom, idealno bi možda odgovaralo 3-4 cm, najviše do 5 cm. U slučaju 'vrtolglavih' potpetica, ne koristite ih kao svakodnevnu obuću, nego samo za posebne prilike. 
Što reći za idealnu cipelu, svakako je poželjno da unutrašnjost cipele bude anatomski oblikovana da održava tonus stopala, visina pete je 2,5 cm, ta visina je idealna jer se težina ravnomjerno raspoređuje na petu i prednji dio stopala. Zdravije je nositi cipele sa zaobljenim vrhom nego one koje idu u špic, tako da se svi prsti mogu udobno smjestiti. Stražnji dio cipele mora biti stabilan, ali ne previše krut da ne bi pritiskao petu. 
Slobodno uživajte u povremenom nošenju visokih potpetica, odnosno kad se radi o posebnim prilikama, jer povremenim nošenjem ne možemo izazvati deformitete, važno je samo da nošnje visokih peta ne postane navika, jer uza svu privlačnost koje visoke pete nose sa sobom, moramo paziti da naše zdravlje ne izvuče deblji kraj. 
Odgovorila: 
Dr. med. Spomenka Sremec Bohaček, 
specijalist fizikalne medicine i rehabilitacije


nasetijelo @ 20:42 |Isključeno | Komentari: 0
nedjelja, prosinac 23, 2012
Tijelo je veličanstven stroj. Kada stvari krenu naopako, ako pažljivo slušate svoje tijelo, ono će vam reći što nije u redu. 
Previše gaziranih sokova
Umjetna sladila mogu izazvati glavobolje, čak i migrene. Najopasnija su za osobe oboljele od genetskog poremećaja zvanog fenilketonurija. Njima fali enzima za razgradnju tvari (fenilalanin), ponajviše aspartama. Međutim, i oni koji ne boluju od genetskog poremećaja mogu osjetiti posljedice konzumiranja dijetnih gaziranih sokova, najčešće glavobolje. Zbog čega do toga dolazi? Istraživanja su pokazala da je aspartam potencijalni neurotoksin. Aspartam može izazvati oštećenje živaca kod ljudi. Jedan od glavnih osumnjičenika je metanol u aspartamu koji se u tijelu razlaže na mravlju kiselinu i formaldehid, a formaldehid pripada skupini kancerogenih tvari.
Ostali signali: pojačana želja za slatkom ili izrazito slanom hranom, nemogućnost da se usredotočite kao i razdražljivost.
Kada osjetite potrebu za gaziranim sokovima, uzmite mineralnu vodu i u nju dodajte malo prirodnog soka.
Gljivična infekcija
Ukoliko jedete previše slatke ili prerađene hrane, može doći do povećanog stvaranja Candide albicanis u vašem organizmu. Gljivice žive u našem tijelu i čine dio zdrave crijevne flore. U slučaju da osoba nema zdravu crijevnu floru, može doći do pojačanog stvaranja gljivica, te samim time i Candide.
Nagle promjene raspoloženja, umor, slab imunološki sustav, debljanje i česte gljivične infekcije samo su dio problema zbog pretjerivanja s gaziranim pićima.
Najbrži način da candidu vratite na normalnu razinu jest da malo manje jedete slatko. Naime, candida se širi u nazočnosti rafiniranog i nerafiniranog šećera. Smanjenje unosa hrane bogate šećerima može njihov broj dovesti na normalnu razinu. Međutim, svakako se posavjetujte s liječnikom ukoliko sumnjate da imate candidu.
Dehidrirali ste
Usne su odraz zdravlja i hidratacije cijelog tijela. Ako vam ne nedostaje tekućine u tijelu, vaše usne neće biti suhe. Manje vode u tijelu, znači manju vlažnost kože, našeg najvećeg organa. Ako neprekidno koristite balzam za usne kako ne bi bile suhe, to je znak da trebate piti više tekućine.
Ostali znakovi dehidracije su glavobolja, tamno žuta mokraća neugodna mirisa i suha koža.
Pijte dovoljno vode tijekom dana kako bi vaš organizam mogao normalno funkcionirati. Možete piti i biljne čajeve, i jesti dovoljno voća i povrća.
Unosite premalo vlakana
Zatvor je najjasniji pokazatelj tjelesne potrebe za više vlakana. Crijeva su ključna u procesu eliminacije. Kada dođe do zatvora, otrovne tvari koje se nakupljaju u crijevima mogu se vratiti u organizam, uzrokovati brojne upale i poremetiti hormonalnu ravnotežu i imunitet.
Posljedice zatvora mogu biti pojačan osjećaj gladi, probavni problemi, kožni problemi i upalna stanja.
Jedite više mahunarki, povrća, voća i cjelovitih žitarica. Stručnjaci preporučuju sjemenke bundeve, mekinje i sezam. Rižine mekinje su izuzetno bogat izvor vlakana, ne sadrže gluten te pospješuju eliminaciju toksina. Sva ova hrana u sebi sadrži velike količine vlakana i drugih hranjivih tvari. Stručnjaci preporučaju da dnevno unesete barem 35 do 40 grama vlakana. Time nećete poboljšati samo zdravlje crijeva, već ćete smanjiti rizik od dijabetesa i srčanih bolesti.
Premalo B vitamina
Pukotine ili ranice na kutovima usana mogu biti znak da vaše tijelo ne dobiva dovoljno B vitamina. Do nedostatka jednog ili više tipova B vitamina dolazi jako jednostavno, pogotovo kod mladih koji koriste velike količine rafinirane i prerađene hrane, šećera ili alkohola. Posljedice mogu biti anemija, manjak energije, umor, kožni problemi i tamni krugovi ispod očiju.
Jedite hranu s visokom količinom B vitamina. Najbogatiji izvor B vitamina je pivski ili prehrambeni kvasac. Vitaminom B su također bogate i pšenične klice, mahunarke, žumanjci, slatki krumpir, losos, crveno meso, jetra i perad.
Jedete nešto što vam ne odgovara
Ekcem je upala kože popraćena svrbežom, crvenilom ili mjehurićima. Netolerancija prema određenoj vrsti hrane stvara određenu razinu iritacije ili upale u crijevima. Tijekom vremena, iritacija se pogoršava te stvara pukotine u prostoru između stanica. Te rupe omogućuju nastanjivanje bakterija i toksina, a dolazi do nemogućnosti potpunog probavljanja bjelančevina i masti. Ekcem je odgovor tijela na toksine kojih se pokušava riješiti. Plinovi, nadutost, umor, problemi sa sinusima i otežana koncentracija su samo neki od problema koji se javljaju zbog prehrane.
Počnite s eliminacijom nekoliko vrsta hrane na koju sumnjate. Namirnice koje vam ne odgovaraju mogu biti pšenica, šećer, kofein, alkohol ili mliječni proizvodi. Eliminaciju ćete najučinkovitije napraviti ukoliko par tjedana ne jedete određeni tip hrane i osluškujete svoje tijelo. Primjerice, jedan tjedan jedete hranu baziranu na mliječnim proizvodima i pratite kako tijelo reagira. Na taj način ćete najbolje vidjeti ako jedete nešto što vam ne odgovara.
Previše kofeina
Kofein daje energiju kratkoročno, a nakon što prestane djelovati možete se osjećati još umornije. Kofein djeluje stimulativno na središnji živčani sustav. Pijete li ga u normalnoj količini neće vam naškoditi, dapače, može vam i pomoći. Primjerice, šalica kave ujutro vam može pomoći da se prije razbudite. Međutim, budete li unosili kofein tokom cijelog dana, osjećat ćete još veći umor. Uznemirenost, nesanica, nepravilan rad srca i učestalo mokrenje mogu biti znakovi prevelikog unosa kofeina.
Stručnjaci savjetuju da dnevno ne unosite više od 300 miligrama kofeina. Energiju podignite pijenjem veće količine vode, jedite voće i povrće, te cjelovite žitarice.
Manjak želučane kiseline
Ukoliko vam nedostaje želučane kiseline, vaše tijelo neće probaviti hranu učinkovito, naročito onu bogatu mastima i proteinima. Prilikom gutanja hrane, gutate i zrak. Taj zrak ima samo dvije opcije - zajedno s hranom završiti u probavnom traktu ili pak doći do jednjaka i izaći na usta. Što se više hrane taloži u želucu, veća je vjerojatnost da ćete podrigivati. Slab imunološki sustav, pucanje noktiju, kronične infekcije i plinovi još su neki simptomi manjka želučane kiseline.
Pojačano žvakanje hrane prije gutanja, polagano jedenje kako bi probavni trakt imao više vremena za prerađivanje, pogotovo proteina i masti načini u su na koje možete spriječiti podrigivanje. Sve u svemu, jedite i žvačite polako te uživajte u hrani i njenim mirisima. Ako ćete i dalje osjećati nelagodu u želucu, obratite se liječniku koji će vam najvjerojatnije dati kloridnu kiselinu u kapsulama kao dodatak jelu.
Manjak dobrih bakterija
Centar imunološkog sustava je smješten u crijevima. Neravnoteža bakterija u crijevima znači da se tijelo ne može braniti protiv neprijateljskih mikroba. Kao rezultat, dolazi do čestih prehlada.
Nadutost, nadimanje, zatvor, vaginalne infekcije, infekcije mokraćnog sustava, osip i gljivice na noktima mogu biti uzrokovani manjkom dobrih bakterija.
Najlakši i najukusniji način za poboljšanje crijevne flore je pojačano konzumiranje dobrih bakterija koje se nalaze u kupusu, jogurtu i kefiru.
yuforum


nasetijelo @ 11:44 |Isključeno | Komentari: 0
Počela je sezona kihanja, kašljanja i ispuhivanja nosa. Utoplit ćemo se i poduzeti razne mjere protiv gripe i prehlade. Neke od njih možda su tek zablude? Provjerite, možda je i vama promakla neka.
Zabluda 1: Hladnoća i propuh uzrokuju prehlade i gripu
U stvarnosti nema direktne veze između hladnoće i virusa, jer naš imunološki sustav može podnijeti hladnu zimu. Zašto se onda prehlada i gripa javljaju najčešće zimi? Uglavnom zato jer smo češće u zatvorenom prostoru koji se ne provjetrava. Virusima je tako lakše skakati s jedne osobe na drugu. To što ćete zatvoriti sve otvore u kući možda smanji troškove grijanja, ali od gripe vas neće zaštiti. 
Zabluda 2: Gel za dezinfekciju ruku štiti
Fobičari su dobili mogućnost dezinficiranja ruku i kad tekuće vode nema u blizini, no to ne znači da je došlo do pada obolijevanja. Ova sredstva mogu ubiti mikrobe s kojima dolaze u kontakt, ali veće studije nisu uočile ikakav utjecaj na manju stopu prehlađenih i gripoznih. Naime, virusi gripe i prehlade se prenose putem zraka. Kad oboljeli kihne ili kašlje, patogeni organizmi polete zrakom, a to se ne može zaustaviti gelom. 
Zabluda 3: Prehladu treba istjerati dobrim znojenjem
Topla kupka u ugrijanoj sobi može vas smiriti i olakšati neke simptome bolesti, no neće vas izliječiti. 
Zabluda 4: Antibakterijski sapuni su rješenje
Problem s ovim sapunima je taj što ubijaju bakterije, a prehladu i gripu izazivaju virusi. Ako zaista želite dezinficirati dom, uzmite obični izbjeljivač. 
Zabluda 5: UV zrake uništit će bacile
Naprave s UV zrakama postaju sve popularnije. Međutim, iako se UV sistemi koriste u nekim medicinskim ustanovama i pokazuju dobre rezultate, manje naprave za kućnu upotrebu nisu korisne, objavio je L.A. Times. Teško je i obasjati svaki kutak doma, jer ove naprave nisu posebno velike. Osim toga, imaju malo uspjeha protiv virusa koji se šire zrakom. 
Zabluda 6: Da se ne biste ponovno zarazili iste zime, promijenite četkicu za zube
Osim ako nije prošlo predugo vremena od zadnje izmjene, zbog straha od gripe nema smisla mijenjati četkicu. Poput pahuljica, i svaki soj gripe je drugačiji od drugog. No, kad tijelo preboli jedan soj postajete imuni, stoga se ne možete ponovno zaraziti starom četkicom. 
Magazin.hr
Tijekom prosječnog života svatko od nas će oko 200 puta biti prehlađen, a jedna prehlada u prosjeku traje oko 9 dana. Zaključak, provest ćete 5 godina u kašljanju, kihanju i s glavoboljom.
Prehlade su najčešće infekcije na svetu, ali neki ipak boluju češće od drugih, mučeći se svake zime sa iscrpljujućim brisanjem nezaustavljivog sekreta iz nosa. Zašto je to tako? Znanstvenici su tijekom posljednjih 10 godina napravili revoluciju u našem pogledu na prehladu. Što je uzrokuje, što ona čini našem tijelu, kako je spriječiti i liječiti?
Istraživanja su pokazala iznenađujuće rezultate koji su većinu savjeta naših baka smjestili u povijest. Slab imuni sustav vas ne čini podložnim prehladi. Simptomi prehlade ne javljaju se zbog destruktivnih efekata virusa, nego od reakcije vašeg imunog sustava. Drugim riječima, prehlada je reakcija jakog sustava, više nego slabog. Uzmite to u obzir kada sljedeći put pogledate reklamu za neki od suplemenata za jačanje imuniteta protiv prehlade. 
Nijedan lijek protiv prehlade nije duže i detaljnije proučavan od vitamina C, za koji se uvijek tvrdilo da pomaže pri infekcijama tako što ojačava bijela krvna zrnca. Ipak, više od 30 kliničkih istraživanja ispitalo je 10.000 ljudi koji su svakodnevno uzimali vitamina C i utvrdilo da nije bilo nikakvog utjecaja na prehladu. U najboljem slučaju, trajanje simptoma je kod nekih slučajeva bilo neznatno kraće. Utvrđeno je da vitamin C ima pozitivan efekt jedino na prehladu kod osoba koje se izlažu ekstremnim fizičkim vježbama ili hladnoći.
Jedno ili dva pića dnevno zapravo smanjuju vjerojatnost od prehlade, ali znanstvenici još ne znaju zašto. Jedno od objašnjenja je da se to dešava zbog toga što su ljudi koji piju manje osjetljivi. Moguće je da postoji i direktna veza jer alkohol može limitirati stvaranje virusa. U svakom slučaju, to nije opravdanje da se napijete čim osjetite prve simptome prehlade.
Poljupcem se ne prenosi prehlada, jer najveća obitelj virusa koja ih uzrokuje, rinovirusi, gotovo nikad ne ulaze na usta. Zaraženi dragovoljci u jednom istraživanju ljubili su se sa zdravim volonterkama 1,5 minut, ali se samo jedan slučaj zaraze desio u 16 ponovljenih testiranja. Potrebno je 8.000 puta više virusa da bi se infekcija prenijela pljuvačkom nego nekim drugim putem, tako da ljubljenje i dijeljenje pića teško širi rinovirus.
Jedan od najčešćih prenosilaca virusa prehlade je vaš kompjuterski miš ili stol na poslu. Jedno istraživanje pokazalo je da u uredima na 47% stolova, 46% kompjuterskih miševa i 45% telefona postoje virusi prehlade. Isto istraživanje pokazalo je da su: odvjetnici, bankari, računovođe, učitelji i liječnici, u većem riziku od zaraze od ostalih.
Izlaganje hladnoći nema ništa sa prehladom. Prehlade su češće u jesen i zimu samo zato što hladno i vlažno vrijeme tjera ljude da ostanu u zatvorenim prostorijama gdje se virusi najlakše šire. Najviše ljudi se prehladi u Rujnu i Siječnju, u vrijeme kada se učenici i studenti vraćaju u škole i na fakultete.
Znanstvenici su utvrdili da je moguće da postoji i znanstvena podloga za tvrdnje naših baka kako za prehladu nema ništa bolje od tople pileće juhe. Američki istraživači su proveli neformalno istraživanje kako bi utvrdili da li pileća juha smanjuje migraciju neutrofila, stanica okidača upale koje se smještaju na mjestima infekcije. Otkrili su da se te stanice doista manje pomjeraju, ali nije poznato koji sastojak juhe je za to zaslužan.
Moje zdravlje.net
Jeste li znali ovih 5 mitova o prehladi
Sezona prehlade je započela, a kako bi se zaštitili spremni smo na sve. No iako mislimo da znamo sve o prevenciji i liječenju od viroza postoje mitovi koji se prenose generacijama, a zapravo nemaju nikakve veze s pravom istinom. Donosimo 5 najvećih mitova o prehladi i gripi.
Prehladu i gripu ne možete pobijediti znojenjem
Mit 1: Boravite li u hladnom prostoru lakše će te 'uhvatiti' virozu
Ne postoji poveznica između hladnoće i viroze jer imunološki sistem vašeg tijela spreman je za mnogo niže temperature nego što su u provjetrenom domu.
Iako postoji poveznica između godišnjih doba s niskom temperaturom i virusnih oboljenja poput gripe i prehlade no razlog leži najviše u tome što tijekom tih razdoblja ljudi gotovo cijelo vrijeme provode u zatvorenim prostorima gdje s virusi vrlo lako prenose s osobe na osobu. Ne morate pretjerivati s grijanjem jer na taj se način nećete zaštititi od viroze.
Mit 2: Možete se zaštititi uz pomoć tekućine za dezinfekciju ruku
Iako je higijena ruku vrlo važna u svakodnevnom životu i upotrebom sredstava za dezinfekciju ruku možete možete dezinficirati ruke na žalost to se ne odnosi na sezonska oboljenja.
Problem je u tome što takvi preparati ubijaju bakterije na vašim rukama, dok se viruse prenose zrakom. I nakon što ste dobro oprali ruke to vas neće zaštititi od osobe koja je pored vas kihnula.
Mit 3: Kako ne bi ponovno preboljeli istu virozu treba se riješiti četkice za zube
Vaša četkica za zube kao niti bilo koji drugi predmet koji ste dodirivali tijekom prehlade neće uzrokovati ponovno oboljenje od iste.
Razlog je vrlo jednostavan jer vaše tijelo je nakon mukotrpne borbe protiv određenog virusa izgradilo imunitet što znači da nećete dva puta dobiti istu virozu, ali s obzirom da postoji 200 različitih vrsta prehlade nemojte se iznenaditi ako 'pokupite' neki drugi virus.
Mit 4: Prehladu i gripu možete pobijediti znojenjem
Iako su nam o tome pričale mame i bake, na žalost riječ je samo o još jednom mitu. Pokrivanje s tri deke i kupanje ili tuširanje s vrelom vodom svakako će izazvati pojačano znojenje, ali neće ubiti i viruse koji su u vašem organizmu.
Prehladu može uzrokovati preko 200 virusa, a jedino kako ih se možete riješiti je mirovanjem i čekanjem od nekoliko dana do nekoliko tjedana, ovisno o kojem virusu je riječ, da viroza u potpunosti izađe iz vašeg tijela.
Mit 5: Nakon preboljene viroze dom treba dezinficirati antibakterijskim sredstvima za čišćenje
Baš kao i gel za ruke antibakterijska sapunima možete se riješiti bakterija, a samim time i bakterijskih infekcija poput Eserihije Coli, ali ne i virusa.
Želite li doista uništiti sve bakterije i viruse iz vašeg doma prvo dobro provjetrite prostor u kojem ste boravili, a prostore poput kupaonice i kuhinje dobro očistite razrijeđenom varikinom.
yuforum


nasetijelo @ 11:41 |Komentiraj | Komentari: 0
Blagdansko razdoblje usko je povezano s obilaženjem trgovačkih centara, no isto tako, idealno je za viruse i bakterije koji se zatvorenim prostorom vrlo lako prenose. Obilazite li šoping centre budite svjesni kako se upravo tamo skrivaju najgori uzročnici bolesti. No oni se ne nalaze u hrani ili na WC školjci već na mjestima na kojima se najmanje nadate
UMIVAONIK I SLAVINA
Najprljavije mjesto u javnom EC-u su umivaonik i slavina, a razlog je vrlo jednostavan jer upravo ta mjesta dodirujemo odmah nakon obavljanja nužde. To dokazuju i brisevi na kojima je pronađeno veliki broj bakterija opasnih po zdravlje poput Escherichije coli koje se na vlažnoj površini razmnožavaju nevjerojatnom brzinom.
Zaštitite se: Nakon obavljanja nužde dobro operite ruke, sapunajte ih barem 20 sekundi te dobro osušite. Vrata otvorite i zatvorite podlakticom.
STOLOVI U RESTORANIMA
Čak i kada konobar pred vama prebriše stol to ne znači da je doista čist. Ako nisu dobro oprane vlažne krpe za suđe idealno su mjesto razmnožavanja bakterija te prenošenje istih s jednog mjesta na drugo.
Zaštitite se: Mokre maramice za dezinfekciju različitih površina idealne su za ovakvu situaciju. Njima prebrišite cijeli stol.
RUKOHVAT NA POKRETNIM STEPENICAMA
Istraživanje u kojem je uzet bris s rukohvata pokretnih stepenica u jednom šoping centru otkriveni su šokantni rezultati pronađeni su tragovi krvi, urina, fekalija, bakterije E. coli te sluzi kojom se prenose i virusi.
Zaštitite se: Izbjegavajte hvatanje za rukohvat koliko god možete, a ako to ne možete učiniti s sobom nosite vlažne maramice te nakon korištenja stepenica dobro prebrišite ruke.
TIPKOVNICA BANKOMATA
Na uzorku od 38 bankomata na svakoj je tipki otkriveno oko 1200 različitih tipova mikroorganizama među kojima se nalaze i opasna bakterija E. coli, virus gripe i prehlade.
Zaštitite se: Tipke pritišćite zglobom kažiprsta te nakon korištenja bankomata operite ili prebrišite ruke.
GARDEROBA
Opasnost se ne krije u garderobi već u odjeći koju isprobavate. Na testiranju u trgovinama gdje su uzeti uzorci s donjeg rublja i hlača koje su u prodaju, pronađeno je više različitih vaginalnih i fekalnih iscjedaka te vrlo opasna i otporna bakterija MRSA.
Zaštitite se: Odjeću obavezno isprobavajte preko rublja i izbjegavajte tanga gaćice. Svakako operite ruke nakon izlaska iz trgovine, a kupljeno rublje obavezno operite prije nošenja.
TESTERI
S obzirom da je šminku, pogotovo sjajila i ruževe prije kupovine potrebno isprobati treba biti oprezan i pametan jer se na gotovo svakom uzorku kriju opasne bakterije poput stafilokoka, streptokoka i Escherichije coli, uzročnici raznoraznih bolesti koje se prenose prljavim rukama.
Zaštite se: Izbjegavajte korištenje kozmetičkih uzoraka direktno na usta, oči ili lice. Ako vam jednokratni uzorci nisu dostupni, prebrišite ruke mokrim maramicama, a suhom prebrišite ruž ili četkicu testera. Šminku prvo nanesite na gornji dio šake te nakon toga prstom na usne.


nasetijelo @ 11:39 |Isključeno | Komentari: 0
7 sigurnih trikova protiv prejedanja iz dosade
Jeste li se ikada zapitali koliko biste zapravo jeli da jedete samo kada ste zaista gladni i da prestanete jeste onda kada ste ugodno siti? Isključivši dane kada imate PMS ili ste pod posebno velikim stresom, prejedanje bi trebalo izbjegavati u svakoj prilici, a što je najzanimljivije ne prejedamo se zato jer smo gladni već najčešće – iz čiste dosade
Nema osobe koja barem nekad ne jede samo kako bi prikrila taj neugodan osjećaj, a posljedica toga često je grižnja savjesti i pokoji kilogram više. No, i tu ima pomoći. Otkrivamo sedam načina kako da stanete na kraj ovoj mrskoj navici.
Nazovite prijateljicu
Umjesto da posegnete za hranom, posegnite za telefonom i nazovite prijateljicu koju niste čuli neko vrijeme. Zanimljivosti koje ćete čuti odvratit će vam misli od čokolade koju ste željeli dograbiti.
Lakirajte nokte
Odličan trik za držanje prstića podalje od vrećice čipsa. Dok vam se lak suši na noktima neće vam pasti na pamet da jedete kako ga ne biste uništili.
Pospremajte...
Ormar, novčanik, torbu, ladice u kuhinji – nije važno što pospremate ili sređujete, glavno je da su vam ruke zauzete. Umjesto da se debljate, budite produktivni!
Prošećite
Desetominutna šetnja po kvartu dovoljna je da vam odvrati misli od grickanja iz dosade. Uz to, dobra je za kondiciju.
Popijte vode
Netom prije jela popijte nekoliko gutljaja vode, a isto napravite i tijekom jela. Osjećate li da biste nakon ručka mogli još nešto prigristi, opet popijte vode i nakon nekoliko minuta vrlo vjerojatno nećete više biti gladni.
Stavite hranu na tanjur
Kada vam dođe da nekontrolirano jedete sve što nađete u hladnjaku, složite tanjur s hranom bogatom zdravim ugljikohidratim, bjelančevinama i masnoćama. Na taj način imat ćete uvid u to koliko ste pojeli.
Žvačite žvakaču gumu
Želja za grickanjem nakon izdašnog ručka sigurno nema veze s glađu, stoga, kako se ne biste prejeli, žvačite žvaku. Vaša usta samo trebaju nešto što će im odvući pažnju od hrane.


nasetijelo @ 11:37 |Isključeno | Komentari: 0
Svi znamo da ukupnu površinu našeg plavog planeta prekriva oko 70 posto vode. Voda je jedan od najvažnijih elemenata na Zemlji. Nalazi se u svim stanicama svih živih bića. Tijekom povijesti čovjek se divio vodi pripisujući joj božanska obilježja, prinosio joj žrtve, darivao i štovao izvore vode. Ona je bila simbol plodnosti i vječnog života, uništenja i ponovnog rađanja
Pijete li dovoljno tekućine?
Tijelo odraslog čovjeka sastoji se od 72posto vode. Voda se u tijelu nalazi u svim stanicama i u međustaničnoj tekućini. Krv se sastoji pretežno od vode, a mišići, pluća i mozak sadrže je u velikom udjelu. Tijelu je potrebna kako bi moglo regulirati temperaturu i omogućiti opskrbu svih organa nutrijentima. Voda također uklanja otpadne tvari te štiti zglobove i organe.
Kako je mozak okružen tekućinom, zbog otpadnih tvari, toksina i stresa uništavaju se neuroni u mozgu a posljedica tomu je depresija, pa čak i senilnost, problemi u komunikaciji i ostalo. Doktori i znanstvenici znaju da je glavni uzrok starenja akumulacija otpadnih tvari u tijelu. Ljudi koji piju manje vode ranije ostare te znaju bolovati od artritisa ili slične bolesti. Ako se pije dovoljno vode, taloženje otpadnih tvari u tijelu bit će znatno manje, stanice će biti čistije, usporit će se starenje i tijelo će dugo ostati mlado.
Čovjek bez vode u pravilu može preživjeti tek nekoliko dana, a potreban unos tekućine razlikuje se ovisno o fizičkoj aktivnosti, zdravstvenom stanju, tjelesnoj masi, klimatskim uvjetima, itd. Premda se oko unosa potrebnih količina tekućine vode brojne rasprave stručnjaka, danas se općenito smatra kako je odrasloj osobi koja živi u umjerenoj klimi potrebno oko 2 do 2,5 l tekućine dnevno. Čak i blaga dehidracija može uzrokovati glavobolju, umor, letargiju i gubitak koncentracije. Nedostatan unos tekućine može biti uzorkom kronične boli u mišićima ili leđima, zatvora, lošeg zadaha itd.
Barem 20 posto potrebe za vodom može se zadovoljiti putem hrane, dok je ostatak potrebno podmiriti unosom tekućine. Diuretici, kao što su kofein i alkohol uzrokuju veću potrebu za vodom jer potiču veće izlučivanje vode iz organizma, a mogu imati čak i suprotne efekte na naše tijelo izvlačeći vodu i kisik iz stanica.
Kvaliteta vode koju pijemo
U vodi se otapa više tvari nego u ijednom drugom otapalu zbog čega voda na sebe veže brojne organske i anorganske tvari s kojima stupa u dodir. Velika je razlika između čiste prirodne izvorske vode, tzv. žive vode i one iz slavine tzv. mrtve vode. Premda zadovoljava današnje standarde zdravstvene ispravnosti, voda iz vodovoda opterećena je klorom koji uništava patogene bakterije u našem tijelu, i drugim tvarima, a na svom je putu do naših domova izgubila i onu važnu životnu energiju koju voda ima na prirodnom izvoru i koja ju čini blagotvornom. Također, mrtva voda ne sadrži različite prirodne minerale koje živa voda prirodno sadrži. Stoga ona prilikom prolaska kroz naše tijelo crpi minerale iz tijela.
Iako se čini kako je pijenje vode najjednostavniji način za očuvanje dobrog stanja organizma, ponekad je teško, naročito zaposlenim ljudima s ubrzanim ritmom života 
Voda punjena u plastične boce i zadovoljavajuća ispravnost takve ambalaže također je razlog brojnih debata stručnjaka. Budući da je takva voda često izložena povišenim temperaturama prilikom skladištenja, transporta, i sl., smatra se kako je podložna opterećenju štetnim mikroorganizmima i kemikalijama. To se dakako ne odnosi na vodu punjenu u staklenu ambalažu koja se, ukoliko nam nisu dostupni zdravstveno ispravni prirodni izvor ili vlastiti bunar, smatra najpovoljnijom opcijom.
Brojna ozdravljenja diljem svijeta dogodila su se zbog konzumiranja prirodne izvorske vode. Tako su i nastale legende o takozvanim 'izvorima mladosti'. Voda s prirodnog izvora puna je hranjivih tvari, minerala, soli, energije i pozitivnih vibracija koje stvaraju život. Izvorska voda se zato naziva živa voda.
Inteligentna tekućina
Japanski znanstvenik dr. Masaru Emoto u svojim je fascinantnim istraživanjima u kojima je koristio tehniku naglog zamrzavanja dokazao kako se izlaganjem vode različitim informacijama može mijenjati struktura njenih kristala. U svojim je pokusima na boce ili čaše vode zalijepio različite poruke (volim te, mrzim te, itd.). Pozitivna riječ rezultirala je formiranjem predivnih kristala, dok je negativna rezultirala raspadajućim kristalima. Analize rezultata pokusa dr. Emota pokazuju kako je voda izuzetno rječita u interakciji sa svojom okolinom. Jedan od najljepših kristala oblikovale su riječi 'ljubav i zahvalnost'.
Kako se naše tijelo sastoji od velike količine vode, možemo zaključiti kako negativne emocije i misli utječu na stanje našeg organizma. Svakome od nas dostupna je ova jednostavna tehnika impregnacije vode koju pijemo pozitivnim mislima, čime zasigurno možemo doprinijeti harmoniji našeg tijela.
Kako osigurati dostatan unos vode
Iako se čini kako je pijenje vode najjednostavniji način za očuvanje dobrog stanja organizma, ponekad je teško, naročito zaposlenim ljudima s ubrzanim ritmom života, tijekom dana konzumirati preporučene količine. Kao i sve drugo, i ovo je stvar navike. Rješenje je piti tekućinu u malim količinama tijekom cijelog dana. Ukoliko sa sobom pri ruci uvijek imate bočicu vode potaknut ćete refleksno posezanje za njom. Ako vam dosadi okus čiste vode, možete joj dodati malo limuna ili limete.
Kako piti vodu?
Voda se u organizam treba unositi odvojeno od hrane, a prve dvije čaše trebali bi popiti odmah ujutro, prije jela. Osobe sklone želučanim tegobama trebale bi piti toplu vodu. Konzumacija čaše tople vode ujutro potiče probavu i pomaže jutarnjem pražnjenju crijeva. Izbjegavajte piti prehladnu vodu jer ona može uzrokovati oštećenje crijeva, pogotovo ako se konzumira za vrijeme jela.
yuforum


nasetijelo @ 11:35 |Isključeno | Komentari: 0
Središnji je pojam akupunkture ideja da je ljudsko tijelo samoizlječujuća dinamička cjelina, 
puna snage i životnosti koje se stalno obnavljaju i uravnotežuju unutar nje.
Akupunktura ide za procesom prirodnog liječenja tijela 
preusmjeravanjem ili preorijentiranjem energije zvane Či.
Či obično prevodimo kao “energija ili životna energija”, a prožima sve u univerzumu. 
Prvi udah pri rođenju aktivira cirkulaciju Či energije u 12 pravilnih kanala. 
Zato mi proučavanje akupunkture tradicionalno započinjemo plućima. 
Či se unutar našeg tijela stvara iz kombinacije hrane koju jedemo 
i probave kroz želudac i slezenu i zraka koji udišemo plućima. 
To je izvor tjelesne aktivnosti i pokretljivosti, štiti nas od bolesti i čuva naše tijelo toplim.
Ako je Či manjkav ili blokiran, bit ćemo onemogućeni prerađivati našu hranu i piće, 
održavati toplinu, smanjit će se naša otpornost prema bolestima i iscrpsti naša snaga. 
Vjeruje se da Či pomaže regulirati ravnotežu u tijelu. 
To se postiže djelovanjem suprotnih snaga Yin i Yang.
Sve je u svijetu i životu, iz kineskog kuta gledanja, 
povezano s dinamičkom ravnotežom Yina i Yanga.
Oni su nerazdvojan par. 
Yin je strpljivi ženski princip a Yang živahni muški, dopunski dio. 
Život se događa u izmjeničnim ritmovima Yina i Yanga.
Yin i Yang su važan i temeljan pojam.
Kineska značajka Yina doslovno se prevodi kao “tamna strana planine” 
i predstavlja kvalitete kao što su: hladnoća, mir, poslušnost, tama, nutrina, ispod, naprijed i slično. 
Yang se doslovno prevodi kao “svijetla strana planine” 
i predstavlja kvalitete kao što su toplina, pokretljivost, svjetlo, vanjskost, gore, leđno i slično. 
Kinezi promatraju tijelo u svjetlu Yina i Yanga. 
Zdravo stanje je označeno dinamičnom ravnotežom između Yin i Yang strane tijela i, sukladno, 
bolesno stanje pokazuje neravnotežu između Yina i Yanga u našem tijelu. 
Višak Yina prepoznat ćemo u krajnje hladnim predznacima,
a višak Yanga u veoma vrućim predznacima simptoma bolesti. 
Razmjerni nedostatak Yina bit će prepoznat kao predznak unutarnje vrućine i tromosti, 
a razmjeran nedostatak Yanga prepoznat ćemo kao predznak opće hladnoće opće i otupjelosti.
Yin i Yang, u dinamičkoj ravnoteži, idealno su stanje za naše zdravlje. 
Yin i Yang zajedno - neprestano su i stalno kolanje života. 
Zdravlje je njihov skladan i uravnotežen odnos; 
bolest je neravnoteža ili neusklađenost u njihovu odnosu. 
Vjeruje se da akupunktura održava ravnotežu između Yina i Yanga 
dopuštajući tako normalan protok Či energije kroz tijelo i obnavljajući zdravlje uma i tijela.
UZROCI DISHARMONIJE
Kineska filozofija dijeli uzroke disharmonije na tri glavna područja:
Unutarnji uzroci
Postoje bolesti uzrokovane emocijama. 
One su ljutnja, tuga, briga, strah, žalost, zabrinutost i šok. 
Ove su emocije normalne i očekivane kao uobičajena reakcija u svakodnevnom životu, 
ali ako traju dugo ili se ne ispoljavaju, mogu izazvati bolesti.
Vanjski uzroci
Oni prouzrokuju disharmoniju povezanu s klimatskim stanjima. 
Postoji šest stanja poznatih kao šest patogenih čimbenika ili šest vanjskih zala. 
Oni su : vjetar, hladnoća, vlaga, vatra i toplina, suša i ljetna vrućina. 
Različitim vremenskim stanjima se prilagođavamo kako oni dolaze i odlaze. 
Međutim, vremenske krajnosti kao hladan vjetar ili nesezonsko vrijeme 
(toplotni val zimi) čini nas osjetljivima na uticaj takvih vremenskih uvjeta i mi posljedično bivamo bolesni.
Osim toga, ljudi čija je unutarnja energija slaba, 
osjetljiviji su na vremenske uticaje, od onih koji imaju jaku građu.
Mješoviti uzroci
Uključuju rad, vježbu, način prehrane, spolnu aktivnost i tjelesne ozljede. 
Kinezi misle da ovi faktori mogu imati dubinski uticaj na naše tijelo. 
Na primjer, previše tjelesne aktivnosti može oslabjeti Či, 
previše mentalne aktivnosti može oštetiti slezenu, 
netko tko radi vani više je podložan lošem utjecaju šest zala, 
pretjerana spolna aktivnost izaziva oštećenje bubrega itd.
Praizvori bolesti
Uznemirenje, smetanje ili neravnoteža u odnosu Yina i Yanga je bolest. 
Također, ako je protok Čija i krvi kroz kanale prekinut ili poremećen, 
to vodi prema bolesnom stanju. 
To se očituje kao bol a naziva se i blokadom kanala. 
Ako se protok Čija i krvi ponovno uspostavi, bol će nestati.
Ovo je glavni princip nastanka bolesti.
Akupunkturne točke
Načelo za tretiranje bolesti odabir je lokalnih točaka 
( Ah shi točaka ili akupunkturnih točaka), 
i također udaljenih točaka na kanalima koji presijecaju bolno mjesto. 
Ograničena mjesta boli jednostavno je naći za vrijeme pregledavanja osobe,
ali udaljene točke su stvar iskustva. 
Nema pravila za odabir između udaljenih točaka - one nam se pokazuju kao plod iskustvenog doživljaja.
LOKALNE TOČKE
Lokalna ili ograničena mjesta u glavnim crtama su unesena u raspravu o svakoj bolesti. 
Ona su uobičajena bolna mjesta u svakom tipu bolesti. 
Uključuju se u propisivanje recepta. 
Bolest može biti atipična pa nemojte slijepo slijediti propise 
već pregledajte mjesto i upotrijebite točku koja bi mogla biti važnija. 
Osjetljiva ili Ah shi točka (oboje znači isto) djelomično sudjeluje u ovom tipu bolesti. 
Ako pronađete veoma bolno mjesto koje nije akupunkturna točka, upotrijebite ga.
UDALJENE TOČKE
One su dio temeljnog poznavanja akupunkture i moraju se naučiti.
NAJBOLNIJA TOČKA ILI AH SHI TOČKA
Ova točka često se pronalazi kod bolestiju praćenih boli a do nje vas vodi pregledavanje i iskustvo.
U mnogim slučajevima može se osjetiti ispod kože kao kvržica veličine graška 
ili vam netko može skrenuti pažnju na svoje bolno mjesto.
Uvijek ju treba koristiti uz lokalne točke. 
Ah shi točka mijenja se od osobe do osobe.
PODRAŽAJ AKUPUNKTURNIH TOČAKA
Deqi znači “osjećaj, dojam”. 
Ovaj dojam teško je opisati osim ako ga niste osjetili. 
Nije ugodan ali nije ni bolan. 
Deqi je pomalo drugačiji za svaku točku. 
Točke na glavi obično imaju goreći ili peckajući doživljaj 
dok točke na udovima imaju trgajući doživljaj.
MERIDIJANI
Usporedno s konceptom o Či energiji, 
akupunktura tvrdi da Či kola kroz tijelo mrežom nevidljivih meridijana ili kanala.
Akupunkturne točke su mjesta gdje se Či iz kanala diže blizu površine tijela.
Postoji 12 glavnih meridijana. 
Svaki od ovih meridijana ima pripadajući organ u tijelu.
12 parnih meridijana
- Meridijan pluća (Lu)
- Meridijan debelog crijeva (LI)
- Meridijan želuca (St)
- Meridijan slezene (Sp)
- Meridijan srca (H)
- Meridijan tankog crijeva (SI)
- Meridijan mokraćnog mjehura (UB)
- Meridijan bubrega (K)
- Meridijan osrčja (P)
- Sanjiao meridijan (SJ)
- Meridijan žučnog mjehura (GB)
- Meridijan jetre (Liv)
2 neparna meridijana / vrlo jednostavni kanali
- Središnji leđni meridijan (DU)
- Središnji prednji meridijan (Ren)
Oni se smatraju spremištima koja 12 glavnih kanala opskrbljuju Či energijom i krvlju.
Linije meridijana razdijeljene su u negativne (Yin) snage i pozitivne (Yang) snage.
Yin meridijani
Prednja strana tijela je yin strana.
Ako stojite stopalima okrenutim prema van i rukama dignutim iznad glave, 
protok yin meridijana postaje nesmetan.
Postoji 6 yin meridijana, tri u nogama i tri u rukama.
Yang meridijani 
Stražnja strana tijela je yang strana.
Ako stojite stopalima okrenutim prema van i rukama dignutim iznad glave, 
protok kroz yang meridijane postaje nesmetan. 
Postoji 6 yang meridijana, tri u nogama i tri u rukama.
Povijest akupunkture
Smatra se da se akupunktura u Kini primjenjuje od pamtivijeka, te su pronađene kamene igle za akupunkturu koje datiraju iz 3000. godine p. K. Mumije stare 5000 godina, iskopane u Alpama, pokazuju preko 50 tetovaža na tijelu koje odgovaraju akupunkturnim točkama. Neki znanstvenici tvrde da se akupunktura primjenjuje u Euroaziji još od brončanog doba. Prema jednoj legendi akupunktura se počela primjenjivati kad je jedan ratnik, nakon što ga je u bitci pogodila strelica, osjetio olakšanje boli u drugom dijelu tijela, nakon čega su Kinezi počeli eksperimentirati sa strelicama.
Akupunktura se iz Kine proširila u Japan, Koreju i Vijetnam, a smatra se da su portugalski misionari u 16. stoljeću bili prvi koji su proširili vijest o akupunkturi na Zapad. U SAD-u je akupunktura postala poznata te se počela primjenjivati sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kad je posjetom američkog predsjednika Richarda Nixona 1972. godine stvorena mogućnost da strani liječnici upoznaju akupunkturu. Kineski predsjednik Mao Tze Tung organizirao je susrete tradicionalnih liječnika s američkim, gdje su im demonstrirane operacije provođene uz anesteziju akupunkturom. Akupunkturu je kao službenu metodu liječenja Svjetska zdravstvena organizacija priznala 1978. godine.
Kako funkcionira akupunktura?
Bolest, odnosno disharmonija u tijelu može biti uzrokovana trima različitim uzrocima:
Unutarnji uzroci su oni uzroci povezani s emocijama koje su normalne u svakodnevnom životu, no koji, ukoliko traju predugo, mogu uzrokovati bolesti. Radi se o ljutnji, tuzi, brizi, strahu, žalosti, zabrinutosti i šoku.
Vanjski uzroci su disharmonije u tijelu povezane s klimatskim stanjima poput vjetra, hladnoće, vlage, vatre i topline, te suše i ljetna vručine. Smatra se da su ljudi čija je unutarnja energija slaba osjetljiviji na klimatske promjene.
Mješoviti uzroci su u principu sve ostalo. Uključuju rad, vježbu, način prehrane, spolnu aktivnost i tjelesne ozljede. Prema kineskoj tradicionalnoj medicini ovi faktori mogu bitno utjecati na naše tijelo, pa primjerice previše tjelesne aktivnosti može oslabjeti Chi, dok previše mentalne aktivnosti može oštetiti slezenu, a pretjerana spolna aktivnost izaziva oštećenje bubrega.
Takve disharmonije u organizmu očituju se boli organizma koja je zapravo blokada kanala, te se akupunkturom i liječi na taj način, da ponovno uspostavi protok životne energije kroz kanale.
Smatra se da je ljudsko tijelo isprepleteno meridijanima ili kanalima. Akupunkturne točke su mjesta gdje se Chi iz kanala diže blizu površine tijela. Prednja strana tijela je Yin, a stražnja je Yang strana, kroz koje prolaze meridijani od kojih svaki ima pripadajući organ u tijelu. Tako postoje sljedeči parni meridijani: pluća, debelo crijevo, želudac, slezena, srce, tanko crijevo, mokračni mjehur, bubreg, osrčje, žučni mjehur, jetra te sanjiao meridijan. Osim 12 parnih meridijana postoje i dva neparna, a to su središnji leđni meridijan i središnji prednji meridijan.
Akupunkturist nakon pregledavanja i ispitivanja pacijenta postavlja dijagnozu i određuje koje će točke tretirati terapijom, ovisno o tradiciji prema kojoj radi, budući da postoje drugačiji tipovi akupunkture - klasična kineska, japanska, tibetanska i korejska. Fizički pregled obuhvaća dijagnosticiranje pulsa na obje ruke, pregled jezika koji svojim oblikom, bojom i mrljama odaje stanje probavnog sustava, te pregled očiju gdje zjenica i šarenica predstavljaju svaki pojedini organ i odaju njihovu konstituciju.
Mane akupunkture
Najviše problema kod akupunkture javlja se budući da je u pitanju invazivna metoda, pa se ukoliko se korištene igle ne dezinficiraju može javiti hepatitis, što se može izbjeći opreznim korištenjem, na što u principu i kvalificirane osobe za akupunkturu i paze. Postoji opasnost od slučajnog uboda u krvožilni sustav, zbog čega se mogu javiti hematomi, a također se povremeno javljaju nervne ozljede, a iznimno i pneumotoraks. Neki su prema akupunkturi skeptični te tvrde da je u pitanju samo placebo efekt, odnosno autosugestija pacijenta.
Bolesti koje se liječe akupunkturom
Svjetska znanstvena organizacija priznala je djelotvornost akupunkture kod liječenja slijedećih bolesti: sportskih povreda, dislokacija, išijasa glavobolja, štucavice, reumatskog artritisa, neuroze, psihoze, hipertenzija i hipotenzija, koronarne srčane bolesti, bronhitisa, astme, probavnih smetnji, čira, neplodnosti, neuredne menstruacije, gihta, za usporavanje procesa starenja, kod stresa, kroničnog umora, multiple skleroze, bubrežnih i žučnih kamenaca, dijabetesa i hipoglikemija, hemeroida, te još mnogih drugih. Stoga, ako vas muči koja od ovih bolesti, nije na odmet pokušati s jednom toliko drevnom metodom liječenja, budući da skoro pa da nema štetnih posljedica, pogotovo ako se prepustite u ruke profesionalca koji danas akupunkturom tretiraju čak i životinje.
Izvor:Funkymem


nasetijelo @ 11:33 |Isključeno | Komentari: 0
Nocebo - čuvajte se negativne sugestije!
Većina ljudi je čula za placebo efekt, ali relativno malo ih je čulo za nocebo efekt, čak i u krugovima medicinskog osoblja.
Prvi put je ovaj fenomen, koji je u stvari zli blizanac placebo efekta, dobio ime 1961. godine.
Nocebo efekt je sposobnost negativnog vjerovanja i očekivanja da prouzroči štetu, tj. negativan efekt, u organizmu.
Dok se kod placebo efekta postižu pozitivni rezultati tretmanom koji normalno ne bi trebao imati bilo kakav efekt (npr. šećerna pilula), nocebo efektom se kod pacijenta postiže obrnuti rezultat u zdravstvenom pogledu, uslijed očekivanja najgoreg.
Ono što očekuje, nažalost, pacijent najčešće i dobije.
Placebo efekt je vrlo moćan i bez obzira jesu li liječnik i pacijent svjesni toga ili ne, predstavlja značajni dio iscjeljujućeg procesa kako u liječenju metodama drevnih kultura, tako i u modernoj medicini.
Liječnici ignoriraju placebo efekt
Veliki broj medicinskog osoblja je iznenađujuće nezainteresiran za placebo efekt, iako im on ide u korist. Možda je to zato što liječenje ne bi djelovalo dovoljno znanstveno.
Lijekovi imaju svoju ulogu, ali razumijevanje kako ljudski um procesira informacije je vrlo bitno.
Ako doktori ne žele čuti o placebu, zamislite kako tek razmišljaju o nocebu i ideji da ono što kažu pacijentu može prouzročiti da njihov pacijent postane još bolesniji
Naravno da uvijek ima izuzetaka i sva sreća što raste broj liječnika koji razmišljaju drugačije.
Nema objašnjenja - a ipak djeluje!
Placebo, a posebno nocebo efekt, nisu dovoljno proučavani, jer jednostavno još uvijek nema načina da se znanstveno objasne ti fenomeni, iako ima mnogo znanstveno potvrđenih rezultata obje pojave.
Također, farmaceutskih kompanije nisu financijski zainteresirane da se obavljaju ovakve studije, jer se tu ništa ne može patentirati.
Postoji još jedan dobar razlog za odbojnost prema provedbi nocebo eksperimenta - činjenica da se veliki broj ljudi osjeća onako kako im je sugerirano da će se osjećati.
Pošto se radi o zdravstveno negativnim efektima, moguće je da je i to uzrok nedovoljnog broja znanstvenih istraživanja.
Nocebo efekt može nastati u nekoliko različitih situacija:
1. U direktnoj interakciji doktora ili stručnjaka i pacijenta, gdje svaka strana ima svoja očekivanja.
Što pacijent više vjeruje doktoru, utjecaj nocebo je veći. Primjerice - kad doktor kaže negativnu prognozu, ponekad čak i "smrtnu presudu" pacijentu, npr.. "Ostaje Vam još 3 mjeseca života", to se uglavnom i ostvari, čak i ako početna dijagnoza nije bila točna!
2. Generalno vjerovanje i očekivanje pacijenta van terapeutske situacije.
3. Očekivanja i vjerovanja koja su nastala u određenim skupinama.
Podložniji smo negativnoj sugestiji
Promatranjem raznih znanstvenih istraživanja utjecaja placeba i noceba, pokazalo se da je placebo efekt (vjerovanje da će se nešto pozitivno dogoditi) učinkovit u prosjeku 33% -55%.
Sa druge strane, nocebo efekt (vjerovanje da će se nešto negativno dogoditi) se pokazao učinkovit sa zapanjujućih 55% -100%.
Ovo znači da smo duplo više podložni negativnoj sugestiji nego pozitivnoj.
Loše prognoze ugrožavaju zdravlje
Reći nekom da su mu dani odbrojani je veoma pogubno, isto kao i obrazovati naciju u smislu da je normalno očekivati da se u određenim godinama očekuje neko oboljenje.
Nažalost, takvih članaka ima svakodnevno u našoj štampi, a na još veću žalost, njih podržavaju izjave stručnjaka koji očito nisu svjesni kakvu štetu čine svom narodu, a kakvu uslugu farmaceutskim tvrtkama.
Uvijek se sjećam što je govorio dr. David Pesek, priznati svjetskog autoritet u oblasti emotivnog aspekta iridologiji: kada nam neki liječnik kaže da možemo očekivati neku bolest, jer je to u našoj obitelji, trebamo što prije pobjeći od takvog liječnika i potražiti drugog.
"Nocebo efekt često izaziva fizičke promjene, iako ti efekti nisu uzrokovani nikakvim fizičkim sredstvima", kaže Irving Kirsch, psiholog na sveučilištu Connecticut, koji proučava načine na koji očekivanja djeluju na ljudska iskustva.
"Što je uzrok? U mnogim slučajevima na ovo pitanje još uvijek nema odgovora."
Povraćali - od šećerne vodice
- Dobrovoljcima je u jednom eksperimentu rečeno da će im pustiti struju niskog napona kroz glavu i da to može izazvati glavobolju. Tijekom eksperimenta nije puštena struja, a dvije trećine dobrovoljaca je dobilo glavobolju.
- Skupini pacijenata u bolnici je data šećerna voda za koju su mislili da je sredstvo koje izaziva povraćanje. 80% grupe je povraćalo šećernu vodu.
- Istraživanje s aspirinom i drugim sredstvima koja razrjeđuju krv je provedeno u tri medicinska centra s neočekivanim rezultatima. Na dvije lokacije pacijenti su upozoreni na moguće želučane tegobe koji su često kontraindikacija kod čestog uzimanja aspirina.
Na trećoj lokaciji pacijenti nisu dobili takvo upozorenje. Kada su obrađivali rezultate eksperimenta, istraživači su se iznenadili kad su vidjeli da su u dvije grupe koje su bile upozorene na kontraindikacije one bile tri puta učestalije.
Jeste li na svojoj koži ili kod svojih najmilijih osjetili moć nocebo efekta?
izvor: alternativa-za-vas


nasetijelo @ 11:30 |Isključeno | Komentari: 0
Bol u vratu – kako je ukloniti
Možda imate šefa ili djevera kojega biste opisali kao “bol u vratu”.
No, kad se stvarno radi o boli u vratu, krivica – kao i bol – ostaje vjerojatno sjediti na vašim ramenima.
“To je zbog držanja glave u neprirodnom položaju – to jest, prema naprijed s ušima ispred ramena – za duži vremenski period i to stvara bol u vratu”, kaže Joanne Griffin, fizikalna terapeutkinja iz bolnice Greenwich u Connecticutu. “Takvo držanje ima većina ljudi koji se žale na bol u vratu.”
Naravno, neki ljudi – zbog svoga posla – izloženi su većem riziku od drugih. Bez obzira na vaš posao ili način života, možete sa sebe skinuti krivicu – a što je još važnije i bol – ako jednostavno primijenite par provjerenih metoda, zamjenjujući loše navike dobrima i dajući svom vratu redovitu vježbu. Stoga držite glavu gore i oči otvorene. Dolazi vam pomoć.
Led
Oblog od leda je dobro sredstvo kad osjetite ukočenost. Ako je vaš vrat lagano ozlijeđen, led može pomoći u smanjenju otekline.
Toplina
Nakon što je led smanjio upalu, toplina dobro pomaže u ublažavanju boli, bilo u obliku toplih obloga ili tuširanja toplom vodom.
Sredstva za masažu
Lako dostupna sredstva koja se utrljaju u kožu mogu pomoći, ali nemaju utjecaja u cijeljenju, jer ona ne prodiru kroz kožu. Ta sredstva se nikad ne smiju rabiti zajedno s grijaćim jastucima. Ona najbolje pomažu u psihološkom smislu.
Uzmite provjereno sredstvo
Aspirin i ibuprofen će vam pomoći u smanjenju boli i upale. Uzmite dvije tablete tri ili četiri puta na dan.
Sjedite na čvrstoj sjedalici
Kao što je poznato kralješnicaje povezana s vratom. I ako sjedite na sjedalici koja vam ne daje dobar i čvrst oslonac za leđa, pogoršat će vam se i problemi koje sad imate s vratom.
Uzmite ručnik
Zapravo, smotajte ručnik u rolu i stavite ga na donji dio leđa dok sjedite – to će bolje poduprijeti vaša leđa.
Odmorite se
Kao što nogama treba odmor nakon duga stajanja tako i vrat treba odmor nakon duga sjedenja. Vaša glava teži gotovo 4 kilograma, a to je dosta težine za vrat koji sam to mora nositi. Stoga, ustanite povremeno i šetajte.
Brada gore
Držite glavu ravno ali uvucite bradu kao da želite napraviti dvostruku bradu. Izbjegavajte glavu držati stalno spuštenu kad radite za stolom ili čitate. To pomaže opuštanju mišića u stražnjem dijelu vrata.
U razini očiju
Ako radite s ekranom cijeli dan, vrlo je važno da je on postavljen u razini vaših očiju. Ako ste prisiljeni stalno micati glavu gore ili dolje iz sata u sat, možete izazvati grčeve u vratu.
Spustite telefon
Ako dugo razgovarate preko telefona, posebno dok pokušavate nešto pisati, vaš je vrat u neprirodnom položaju – a to uzrokuje ukočenost i bol.
Podižite oprezno
Lako je zaboraviti koji je pravilan a koji je nepravilan način podizanja tereta. Pravilan je način da savijete koljena i leđa držite ravno dok objekt pozicionirate između stopala, koja moraju biti udaljena jedno od drugoga za širinu vaših leđa. Kad podižete teški predmet, držite ga blizu tijela što bliže možete.
Spavajte na tvrdom madracu
Puno problema s vratom počinje i pogorša se zbog loših navika u spavanju. Tvrdi je madrac vrlo važan.
Ne tucite se s jastukom
Samo ga gurnite sa strane. Mnogi ljudi koji imaju bol u vratu bolje se osjećaju bez jastuka.
lli nabavite specijalni
Ti specijalni jastuci za vrat pružaju pravilnu potporu vratnim mišićima.
Ne spavajte na trbuhu
To nije samo loše za vaša leđa, nego i za vaš vrat, također.
Spavajte poput bebe
Drugim riječima, spavajte u položaj u fetusa – na boku, koljenima prema prsima.
Zamotajte se
Kad je vani hladno i vlažno, možda ćete staviti kapu ili šešir. No, morali biste pokriti i vaš vrat, također. Vremenske neprilike mogu pogoršati ukočenost u vratu i pojačati bol.
Opustite se
Kad ste napeti, mišići u vratu se mogu ukočiti i prouzročiti bol. Ako ste pod pritiskom ili stresom, naučite tehnike opuštanja, poput meditacije i progresivne relaksacije. Također, mogu vam pomoći i audiovrpce za opuštanje.
Izvor: savjetnica.com


nasetijelo @ 11:28 |Komentiraj | Komentari: 0
Uvod u meditaciju
U meditaciji se ne traži spas samo zbog zdravstvenih problema. Možete joj se posvetiti i ako želite biti sretniji. Naime, živčana aktivnost povezana sa srećom kod dugogodišnjih meditanata povećana je 700 - 800 posto. Meditacija otvara um i dopušta mu da manifestira našu unutarnju dobrotu i vrline
Tjera stres i priziva sreću
Tijelo automatski reagira na stres kako bi nas obranilo, ali taj se refleks koji nam spašava život i upozorava na nadolazeću opasnost može osvetiti zdravlju ako je podražaj dugotrajan. Meditacija je protuteža. Smanjuje razinu hormona stresa, umiruje živčani sustav i čini nas otpornijima na stres.
Meditacijom se smanjuje potrošnja kisika, usporava rad srca i disanje i bude se alfa, delta i theta moždani valovi koji se aktiviraju kada spavamo ili u stanju duboke relaksacije – upravo suprotno fiziološkim promjenama koje su reakcija na stres. Istraživanja potvrđuju dobrobit meditacije za mnogobrojne probleme poput kroničnih bolova, neugodnih simptoma PMS-a, astme, depresije, neplodnosti, migrena, visokog krvnog tlaka i mnogih drugih. Ozdravljenje proizlazi iz skladnog odnosa uma i tijela.
Neka američkih istraživanja u posljednjih deset godina dokazuju da se meditacijom snižava krvni tlak jednako kao i najčešće korištenim lijekovima, ali bez neželjenih popratnih učinaka. Nadalje, da meditanti mogu smanjiti kronične bolove za više od 50 posto te da tri četvrtine ljudi koji pate od nesanice nakon relaksacije i meditacije mogu zaspati u 20 minuta. Relaksirajućim tehnikama olakšavaju se i bolovi u donjem dijelu leđa, oni uzrokovani artritisom i glavobolja.
Osnovni koraci
Pronađite svoje mjesto
Za početak trebate pronaći mjesto u svojem domu gdje možete biti u miru i tišini. Ako mu posvetite poseban kutak, meditiranje će vam lakše prijeći u naviku. Treba vam samo malo mjesta u vašoj omiljenoj prostoriji. U početku se pobrinite da vas nitko ne uznemirava, a poslije, kad budete imali više iskustva, duhovni mir moći ćete pronaći bilo gdje.
Sjednite
Udobno se smjestite kako biste se mogli potpuno opustiti i zatvorite oči. Sjednite na pod i prekrižite noge. Možete sjediti i u drugim položajima – noga do noge, polulotos, lotos, a i na stolcu. Bitno je da vam je kralježnica ravna i, ako sjedite na podu, da su koljena na podu. Zbog toga probajte sjediti na nečemu povišenom, npr. na jastuku ili složenoj deki. Ako vam je i dalje neudobno, ne ustručavajte se leći na pod.
Počnite bez žurbe
Počnite laganom vježbom deset udisaja i izdisaja, koja je odlična za ublažavanja nemira, briga ili ljutnje. Lagano dišite brojeći u sebi; udahnite brojeći jedan, izdahnite, ponovno udahnite, brojite dva, izdahnite ... Nemojte utjecati na disanje, budite samo svjedok njegova toka, svjesni udaha i izdaha. Ponavljajte brojeći do deset dvadesetak minuta jednom ili dva puta na dan.
Prepustite se
Nemojte odmah očekivati velike rezultate, budite zadovoljni što god osjetili. Budite strpljivi i istodobno znatiželjni. Ne trebate osjećati krivnju ako jedan dan propustite meditaciju.
Neka uđe u naviku
Pokušajte meditirati ujutro nakon buđenja ili navečer, kada su obveze iza vas, ili jednostavno pronađite vrijeme koje vam najviše odgovara, primjerice, pauza za ručak.
Pitajte učitelja
Meditirati možete sami, ali nakon nekog vremena javit će se neizbježna pitanja. Za pomoć se obratite učitelju meditacije. Kao što se u svakodnevnom životu za neka delikatna pitanja najbolje obratiti stručnjaku, tako je i s meditacijom. Specijalne tehnike meditacije najbolje je naučiti od stručne osobe.
Isprobajte nekoliko sljedećih meditacija
Stil meditacije: Pozornost 
Podrijetlo: Budistička tradicija
Kako se vježba: Budite sada i ovdje. Usmjeravajući pozornost na dah, polako ćete postajati svjesni sadašnjeg trenutka. Pokušajte prihvatiti ono što jest u sadašnjem trenutku ne razmišljajući o budućim planovima. Udobno sjedeći zatvorite oči i pustite misli da slobodno dolaze i prolaze ne fiksirajući se ni na jednu. Ako vam misli odlutaju, vratite pozornost na disanje. Rezultat je čist i miran um.
Za koga je: Za svakoga, a posebno za ljude s pretrpanim dnevnim rasporedom i one koji žele naučiti kako se usredotočiti na trenutak u kojem se nalaze, a ne na buduće planove i zadaće.
Stil meditacije: Mantra
Podrijetlo: Vedska tradicija 
Kako se vježba: Ponavljanjem riječi, zvuka ili mantre (fraze) možete razviti stupanj koncentracije koji će vam pomoći u prevenciji ometajućih misli koje se vrzmaju po umu. Tiho ili glasno izgovarajte „om“ ili neku drugu riječ koja vam odgovara, primjerice „mir“. Nakon višestrukog ponavljanja osjetit ćete da su vam um i tijelo u stanju dubokog mira.
Za koga je: Za nemirne i nespokojne ljude koji vječno na pameti imaju tisuće misli.
Stil meditacije: Meditacija u pokretu (joga, tai chi, qigong, meditacija u hodu)
Podrijetlo: Joga potječe iz hinduističke, tai chi i qigong iz taoističke tradicije, a u budističku tradiciju spada meditacija u hodu
Kako se vježba: Graciozni svjesni pokreti u kombinaciji s pravilnim disanjem pomažu u smirenju tijela i obnovi energije. Cilj je postizanje harmonije između duhovne i tjelesne energije te umirivanje uma dok je tijelo pod naporom. U svakom slučaju vi vježbate fizičku aktivnost s usredotočenošću i namjerom uma koji je posvećen svakom pokretu.
Za koga je: Za ljude koji uživaju u vježbanju i kretanju ili one koji žele stvari iskusiti i fizički i mentalno.
Magda Dežđek - Sensa
Usredotočenim disanjem do mira
Meditacijskih tehnika i stilova je bezbroj, isprobajte jednu od najjednostavnijih meditacija - praćenje daha
Bez obzira na bezbroj tehnika, stilova i putova, meditacija ima jedno usmjerenje, prema unutra, što nam pomaže da bolje upoznamo svoj unutarnji svijet i umirimo ubrzani um, što ima brojne povoljne posljedice na psihofizičko zdravlje. Ako ste početnik i tek upoznajte čari meditacije, iskoristite najjednostavnije pomoćno sredstvo, a to je dah. Praćenje vlastitoga disanja dio je meditacijskih tehnika još od doba Budhe. Sadržano je i u vipassani, meditaciji koja se pripisuje upravo tom velikom učitelju.
Disanje se uvijek odvija u sadašnjem trenutku (ne možemo ga odgoditi za neko buduće vrijeme) i ako na njega usmjerimo pozornost, i mi ćemo polako učiti bivati u sadašnjem trenutku što je cilj meditacije. No svatko tko je prošao početničke muke meditacije zna koliko je teško spriječiti um da ne pobjegne iz "sada i ovdje" u neke prošle ili buduće događaje. Ništa zato - čim primijetite da vas je niz asocijacija odveo iz sadašnjeg trenutka tj. skrenuo pozornost s disanja na neke misli ili osjećaje, nježno vratite pozornost na disanje i pratite kako se udah pretvara u izdah, kako se pluća pune i prazne. Pustite da se disanje odvija prirodno, bez forsiranja i kontrole. Vaša uloga je samo svjedočiti da se disanje odvija. Za ovakvu praksu potrebno je za početak tek desetak minuta dnevno.
Prakticirate li ovu vježbu redovito, opuštanje će biti sve dublje, a um sve mirniji. Polako, ali sigurno iskusit ćete sve one dobrobiti meditacije o kojima govore brojna istraživanja, od smanjenja stresa, jačanja imuniteta do smanjenja boli, pomlađivanja i slično. Želite li iskusiti nešto novo, potražite kreativne meditacijske tehnike indijskog mistika Osha koji je kreirao tehnike za suvremenog čovjeka čiji je um, a time i životni stil jako ubrzan.
Sensa
Gledanje u svijeću
Osjećate se umorno, bez inspiracije i energije? Isprobajte trataku, jogijsku meditaciju gledanja u plamen svijeće. Gledanje u svijeću čisti podsvijest od negativnih misaonih obrazaca te jača intuiciju. Osim toga jača koncentraciju i snagu volje
(foto: Mare Milin)
IZVOĐENJE:
Postavite svijeću u visini očiju, udaljenu od tijela otprilike za dužinu ruke. Plamen svijeće mora biti miran, pripazite da u sobi nema propuha. Sjednite u udoban položaj za meditaciju, uspravite kralježnicu, opustite se, zatvorite oči. Neka tijelo za vrijeme vježbe bude potpuno mirno. Otvorite oči i gledajte u vrh fitilja. Nemojte treptati ni pomicati oči, ne naprežite se jer će se oči micati i to će stvoriti napetost.
Svijest potpuno usmjerite na plamen. Ako misli počnu lutati, ponovno ih usmjerite na svijeću. Kad oči počnu suziti ili se umore, nježno ih zatvorite i nastavite gledati sliku plamena u prostoru ispred zatvorenih očiju. Kad slika nestane, ponovno otvorite oči i nastavite gledati u plamen. Počnite s izvođenjem vježbe u tri-četiri ciklusa (ukupno pet do deset minuta) pa polako povećavajte broj ponavljanja. Najviše blagodati imat ćete ako meditaciju izvodite svake večeri tijekom 40 dana.
DJELOVANJE:
Sanskrtska riječ trataka znači gledati mirno. Trataka predstavlja vježbu koncentracije i djeluje kao posrednik između fizičkih i mentalnih vježbi koje nas vode do viših stanja svjesnosti. Uz to što poboljšava vid i blagotvorno djeluje na oči, trataka ima i mnoga druga djelovanja i često se primjenjuje u terapiji jogom kod depresije, nesanice, alergija, anksioznosti, posturalnih problema, problema s koncentracijom i slabom memorijom.
Svrha tratake je usredotočiti um na jednu stvar i umiriti njegove ostale distrakcije. Kad koncentraciju usmjerimo prema unutra, ostala osjetila koja su okrenuta vanjskom svijetu se utišaju i energija se zadržava u nama. Ako se izvodi neposredno prije spavanja, trataka čisti podsvijest od mnogih negativnih misaonih obrazaca i potisnutih emocija, oslobađa uspavanu energiju podsvijesti i kanalizira je u uspavane dijelove svijesti, što može rezultirati jasnijom intuicijom.
Kad je um usmjeren na jednu stvar (poput plamena svijeće), snaga volje postaje jača, a kreativna i mentalna snaga raste. Prakticiranjem tratake oči postaju bistrije, sjajnije i postajemo sposobni vidjeti stvarnost onakvu kakva zaista jest.
Irena Bartolec - Sensa
Meditacija o ljubavi i blagosti
Jedna od najstarijih budističkih meditacija o ljubavi i blagosti ima izravan utjecaj na mijenjanje negativnih obrazaca razmišljanja u nove “slatke” obrasce pune ljubavi i suosjećanja. Instruktorica joge Irena Bartolec objašnjava kako je prakticirati
Jednoga dana, Buddha je poslao grupu redovnika u šumu da meditiraju. Ubrzo, redovnici su se vratili iz šume i požalili se da je šuma puna lavova, tigrova i ostalih divljih zvijeri koje su ih uplašile. Buddha je saslušao njihove probleme te im dao meditaciju o blagosti i poslao natrag u šumu.
Tako glasi priča o nastanku meditacije o ljubavi i blagosti, koja se spominje još u Pali kanonu, jednoj od najstarijih zbirki tekstova o budizmu nastaloj prije 2500 godina. Ona predstavlja prijateljstvo i nenasilje, “želju za srećom drugih” te kvalitete kao što su strpljenje, prihvaćanje, zahvalnost. Osjećaj ljubavi i blagosti u nama budi toplinu i pristupačnost te srce ispunjava srećom zbog sreće drugih, neovisno o njihovu prihvaćanju, osuđivanju ili očekivanju nečega zauzvrat.
Prema filozofiji budizma, meditacija o ljubavi i blagosti prva je u nizu meditacija koje bude četiri kvalitete ljubavi: prijateljstvo (metta), suosjećanje (karuna), sreću (mudita) i mirnoću uma. U tradiciji theravadin budizma ova praksa započinje kultiviranjem osjećaja ljubavi i blagosti prema sebi. Ako sami sa sobom ne živimo u ljubavi i prihvaćanju, teško ćemo svijet oko sebe gledati s razumijevanjem, suosjećanjem i ljubavlju.
Meditiranjem o ljubavi i blagosti pomažemo umu da ostane otvoren i pozitivan, da prihvaća promjene i poteškoće koje nam se katkad čine nepremostive. Kada svakodnevne probleme počnemo gledati s ljubavlju i prihvaćanjem, umirujemo uzburkali um te u život unosimo ravnotežu i blagostanje. Ova meditacija može nam pomoći da ostvarimo harmoniju, izbjegnemo konflikte i premostimo poteškoće u odnosima. Također, pomoći će nam da se oslobodimo ljutnje i povrijeđenosti te da postanemo osjećajniji, strpljiviji i počnemo u drugima uočavati više kvaliteta nego mana. Istodobno razvijamo ljubav prema sebi, što nam pomaže da imamo manje konflikta sa samim sobom te da se više cijenimo, poštujemo i prihvaćamo.
Meditacija se sastoji od ponavljanja specifičnih izjava u svrhu stvaranja osjećaja ljubavi i blagosti u pet faza prema:
* sebi
* bliskoj osobi
* neutralnoj osobi – nekome prema kome nemamo nikakav snažan osjećaj (susjed, blagajnica, vozač tramvaja...)
* “teškoj” osobi – nekome s kime smo u konfliktu ili ga baš ne simpatiziramo
* svim živim bićima
Polako prolazimo kroz sve faze, jednu po jednu, a preporučuje se u svakoj zadržati neko vrijeme prije prelaska u sljedeću. Budite iskreni prema sebi i pratite napredak, za neke faze treba više, za neke manje vremena.
Iz perspektive budizma, emocije se ne javljaju same od sebe, to su navike koje se aktivno kreiraju. Katkad se čini da imaju svoj život samo zato što najčešće nismo svjesni kako ih stvaramo. Ako svjesnije upravljamo svojim emocionalnim životom, polako počinjemo kultivirati emocije koje želimo (one koje nas čine sretnima) i stišavati one koje ne želimo (one koje nas dovode u konflikte i čine nas nesretnima). Ova jednostavna meditacija potiče nas da preuzmemo odgovornost za svoja emocionalna stanja.
MEDITACIJA o blagosti (ispunjenoj ljubavlju):
Neka budem ispunjen blagošću i ljubavlju.
Neka budem dobro.
Neka budem u miru.
Neka budem sretan.
Džepna meditacija
Osjećate se kaotično, emocije vas preplavljuju, nemate osjećaj povezanosti s tijelom? Iskušajte kratku, ali moćnu meditaciju koju je kreirala talijansko-kanadska terapeutkinja Upchara S. Picard
Džepna meditacija (Pocket Meditation) može se izvesti u pet minuta i pomaže u slučaju stresnih događaja kada vam je potrebno osloboditi se ljutnje, frustacije i sličnih neugodnih osjećaja. Možete napraviti i tihu varijantu, na bilo kojem mjestu gdje imate malo prostora. Pomoći će vam u uravnoteženju energije uma i srca te dati osjećaj uzemljenja, pa će vas vanjske okolnosti teže izbaciti iz takta. To će smanjiti napetost i stvoriti distancu između vas i problema s kojim se suočavate tako da ga možete sagledati iz nove perspektive.
1. Nekoliko minuta tresite intenzivno čitavo tijelo, radite grimase, ispuštajte zvukove koji odgovaraju vašim trenutnim osjećajima (režite ako ste ljuti, cvilite ako ste tužni, vičite i sl.). Možete to činiti zatvorenih očiju, ali i pred ogledalom. Ako ste u prostoru gdje ne možete raditi buku (npr. na poslu), grimase možete izvoditi i tiho, bez zvuka. Ova faza služi da oslobodite potisnutu, «zabranjenu» energiju.
2. Energično udahnite pa izdahnite uz zvuk "ha". Učinite to tri puta. Dok udišete, širite ruke poput krila i podignite ih do visine lica, a s izdahom pustite da padnu ispred tijela. Činite to uspravnog tijela, ali mekanih koljena. Dok vam ruke padaju, osjetite kako se čitava vaša energija spušta u donji dio tijela. Taj ćete proces potaknuti ako pažnju usmjerite u dio tijela ispod pupka.
3. Ukorijenite se i osjetite "ja jesam". Položite ruke na trbuh ispod pupka, mjesto koje se u istočnoj filozofiji smatra sjedištem bića. Koljena su i dalje mekana, a težina tijela raspoređena je na noge koje su stabilne i daju ravnotežu. Disanjem se povezujemo sa svojim bićem i osjećamo pripadnost nečem većem od nas. Kao da pronalazimo korijenje svog drveta.
4. Dopustite osjetljivost i prijemčivost za ono što dolazi iz vaših osjeta. Zatvorenih očiju polako podignite raširene ruke dlanova okrenutih prema gore. U ravnini ramena se zaustavite pa udahnite nekoliko puta i osjetite što god dolazi. Nastavite pokret rukama prema gore dok se dlanovi ne sastanu iznad glave. Ostanite u tom položaju nekoliko udaha jer vrh glave je mjesto na kojemu se otvaramo energiji univerzuma pa to potpomaže protok energije u naše tijelo.
5. Osjetite povezanost tri točke uma, srca i trbuha. Završite sljedećom gestom povezivanja. Zatvorenih očiju, polako dišući, spustite sklopljene dlanove ispred srca pokušavajući unutar sebe osjetiti uspravan stup energije koji povezuje tijelo od glave do pete. Jednu ruku ostavite ispred srca, a drugu spustite na trbuh ispod pupka. Osjetite prisutnost.
sensa


nasetijelo @ 11:26 |Isključeno | Komentari: 0
Stara poslovica «U zdravom tijelu zdrav duh» možda će morati doživjeti neke izmjene.
Sve veću pozornost dobiva ideja kako zdrav, uravnotežen i optimističan duh rezultira zdravim i vitalnim tijelom.
Pa tako, hranite svoj um pozitivnim mislima i vaše će tijelo biti otporno na bolesti.
Zvuči kao new-age filozofija, no radi se o dokazanim znanstvenim činjenicama.
Rezultati mnogobrojnih provedenih studija jasno ukazuju na povezanost negativnih misli i raznih poremećaja u tijelu, kao i pozitivnih misli i urednog rada svih organa i tjelesnih sustava.
Znanstvena disciplina psihoneuroimunologija, utemeljena upravo u svrhu ovih istraživanja, nedvojbeno pokazuje kako negativne misli, stavovi i raspoloženja kao što su strah, krivnja, ljubomora, ljutnja itd. dokazano negativno utječu na ljudski organizam.
S druge strane, ljubav, zahvalnost, veselje i optimizam uzrokuju pozitivne fiziološke reakcije.
Kako misli djeluju na tijelo?
Princip po kojem misao utječe na fiziologiju još uvijek nije u potpunosti razjašnjen, no poznato je kako naše psihološko stanje utječe na naš endokrini sustav.
Tako je, primjerice, poznato kako su emocije straha ili ljutnje povezane s aktivacijom nadbubrežne žlijezde i lučenjem hormona adrenalina, koji pak ubrzava naš srčani ritam i disanje te uzrokuje napetost mišića.
Svaka misao i emocija popraćene su određenom tjelesnom reakcijom, a naše tijelo ne prepoznaje razliku između događaja koji su stvarne prijetnje i onih koji su prisutni samo u našim mislima.
Negativne misli mogu biti uzrokom brojnih simptoma poput glavobolje, gubitka energije, povišenog krvnog tlaka, probavnih smetnji, spolne disfunkcije, pojačanog znojenja, gubitka težine ili debljanja, nesanice, ukočenosti mišića.
S vremenom mogu dovesti i do mnogo ozbiljnijih reakcija, kao što je primjerice rak.
Smatra se kako negativna raspoloženja kraćeg trajanja ne ugrožavaju zdravlje, odnosno, kako tijelo posjeduje zaštitni mehanizam koji se aktivira prilikom takvih stanja.
Ozbiljnije posljedice mogu nastupiti tek kod dugotrajno prisutnih negativnih misli.
Pozitivno razmišljanje, s druge strane, dokazano jača naš imunitet, smanjuje rizik od mnogih bolesti i ubrzava ozdravljenje ukoliko je bolest već nastupila, te povoljno utječe na naše mentalne sposobnosti, koncentraciju i kreativnost.
Čistoća (uma) je pola zdravlja
Neke od koristi pozitivnog razmišljanja, uz ojačan imunitet, su i smanjeni rizik od srčanih oboljenja te problema s probavnim, dišnim, endokrinim i drugim tjelesnim sustavima.
Osim djelovanja na naše tijelo, emocije utječu i na naše intelektualne sposobnosti.
Tako smo primjerice kreativniji, inteligentniji i usredotočeniji ukoliko smo u stanju zadovoljstva, zahvalnosti, suosjećanja i sl.
Neprirodno brz i stresan životni ritam suvremenog čovjeka i rastući zdravstveni problemi poput prave epidemije bolesti krvožilnog sustava, jasno ukazuju kako um i tijelo nisu dvije potpuno odvojene cjeline, što je još uvijek prevladavajuća ideja u zapadnoj medicini.
Primjena neke od brojnih dostupnih tehnika opuštanja kao što su joga, meditacija, tehnike disanja, ili pak kreativne radionice poput plesa, likovnog izražavanja i sl. pozitivno djeluje na naše misli i emotivno stanje, podržavajući tako i zdravlje našeg organizma.
Vježbe disanja
Primijenite jedan mali trik i vježbom dubokog (trbušnog) disanja utječite na stanje uma, pa tako i zdravlje organizma.
Da vježbanje svjesne kontrole nad dahom stimulira i povećava životnu energiju, bilo je poznato mnogim drevnim civilizacijama.
A da disanjem možemo utjecati na naša emocionalna stanja svi smo osjetili kada smo se našli u situaciji da se posvađamo s nekim, kada nam se disanje ubrza, ili u situaciji da kada uživamo u čitanju zanimljive knjige, naš puls postaje smiren a disanje usporeno.
Pravilno disanje je ključ kojim možemo otkloniti mnoge zdravstvene tegobe i probleme, probuditi naš mentalni potencijal, te biti sretniji i kreativniji u svemu što radimo.
Vježba dubokog disanja izvodi se u uspravnom sjedećem položaju. Diše se duboko cijelim trbuhom. Vježba se izvodi opušteno i bez naprezanja.
Pri udahu trbuh se polako izboči prema van i puni kisikom, pri izdahu vraća prema kralježnici a ugljik dioksid se istiskuje van.
Ovakvo disanje blago masira unutarnje organe, potiče probavu, regulira rad bubrega, opušta nas i snižava krvni tlak.
Udisanjem što veće količine zraka tijekom nekoliko minuta izvođenja ove vježbe, tijelo opskrbljujemo većom količinom dragocjenog kisika, a time i većom količinom energije.
Disanje punim plućima u prirodnom okružju djeluje i na oslobađanje hormona sreće.
Alternativa-za-vas


nasetijelo @ 11:21 |Isključeno | Komentari: 0
subota, prosinac 8, 2012
Žučni kamenci predstavljaju relativno čest poremećaj, što dokazuje podatak da oko 10% ukupne populacije ima žučne kamence. Kamenci žučnog trakta spadaju u skupinu bolesti koje češće napadaju ženski dio populacije; kod žena se dokazuju čak 4 puta češće. Kamenci su češće prisutni u žučnom mjehuru nego u žučnim putovima. Kada su prisutni u žučnim putovima, predstavljaju najčešći uzrok ekstrahepatičke opstruktivne žutice, a mogu izazvati potencijalno smrtonosne infekcije (kolangitis), pankreatitis ili kroničnu bolest jetre. Uzrok:Kamencice stvara zucna kesa, kruskoliki organ koji se nalazi ispod jetre sa desne strane abdomena. Zucna kesa stvara zuc koja se izliva u creva i omogucava varenje hrane. Zuc se sastoji od supstanci zvanih zucne soli koje se mogu uporediti sa prirodnim deterdzentima koji rastvaraju masnoce koje unesemo hranom. U trenutku kada hrana prelazi iz zeluca u duodenum i dalje u creva, zuc se iz zucne kese izliva u zucne puteve.

Zuc pomaze eliminaciju viska holesterola  iz organizma. Jetra izlucuje holesterol u zuc i dalje kroz digestivni sistem. Po mnogima su tri stanja neophodna da bi doslo do stvaranja zucnih kamenaca:

1.  Zuc postaje prezasicena holesterolom koga tada ima mnogo vise nego sto zucne soli mogu da rastvor;

2.  Poremecaj ravnoteze izmedju proteina i drugih sastojaka zuci dovodi do toga da holesterol pocne da kristalizira;

3. Zucna kesa se ne kontrahuje dovoljno jako tako da se ne prazni u potpunosti.

Etiologja: Prema izgledu i kemijskoj strukturi žučne kamence dijelimo u dvije osnovne skupine: kolesterolski i pigmentni kamenci.

Većina žučnih kamenaca, njih oko 80% spada u skupinu kolesterolskih kamenaca, a oni se opet dijele na čiste kolesterolske kamence, koji su obično veći i solitarni, i na miješane kamence koji su obično usitnjeni.

Pigmentni kamenci kod naših bolesnika spadaju u tzv. zapadni tip pigmentnih kamenaca, a obično su malih dimenzija, crnog izgleda poput ugljena. Ovaj oblika kamenaca prisutan je uz kroničnu hemolizu, alkoholnu cirozu, kroničnu infekciju bilijarnog trakta i starenje. Drugi oblik pigmentiranih kamenca predstavljaju kamenci orijentalnog tipa koji su smeđe boje. Uglavnom je prisutan u ruralnim sredinama Azije. Potonji tip se rijetko susreće kod nas.

Klinička slika:Oko 50% kamenaca ne izaziva nikakve simptome.To su tzv mirni kamenc.

Solitarni kamenci imaju najčešće ovakvu mirnu kliničku sliku ukoliko ne dođe do komplikacija.Drugih 50% čine tzv.Ativni kamenci koji izazivaju veoma karakteristične tegobe pri svom pomjeranju.Pomjeranje kamenaca ka vratu žučne kese i ulazak u holedohus izazivaju pored komplikacija kao što su hidropus žučne kese i opstruktivni ikterus.Glavnu karakteristiku čine bilijarne kolike tj.napadi bolova koji započinju pod desnim rebarnim lukom, šire se duž interkostalnih nerava desnom stranom pod desnu plećku.Traju i po nekoliko sati i popuštaju tek poslije inekcije spazmolitika.Često su praćeni povišenom temperaturom i leukocitozom, pojavljivanje tamne mokraće i aholične stolice.Ubrzo posle toga bolovi popuštaju a na koži se pojavljuje žutica.Žutica je holestaznog tipa ali je opstrukcija kod kalkuloze često nekompletna.

Dijagnoza kamenca:

Na kamence žučnog sustava uvijek se posumnja na temelju anamneze i kliničke slike opisane u daljnjem tekstu.

Od specifičnih pretraga u obzir odlazi nativna RTG snimka abdomena koja će prokazati kamence u otprilike 20-tak% bolesnika kod kojih u kamencima postoji dovoljna količina kalcija.

Međutim, danas je metoda izbora dijagnosticiranja pretraga ultrazvukom. Ovom metodom moguće je otkriti vrlo male kamence, već od promjera od 2 mm. Pregled je uspješniji u žučnom mjehuru, u usporedbi sa pretragom žučnih vodova.

Od ostalih metoda koje se rjeđe primjenjuju treba spomenuti peroralnu kolecistografiju, intravensku biligrafiju, scintigrafiju žučnih vodova, perkutanu transhepatičku kolangiografiju te endoskopsku retrogradnu kolangiopankreatografiju (ERCP).

Liječenje:

Hirurška terapija je dugo vremena bila prvi izbor uz terapiji žučnih kamenaca. Danas međutim, sve više mjesta ustupa novim terapijskim metodama.
Indikaciju za hirurški postupak predstavlja žučni kamenac koji daje simptome, kliničke komplikacije kamenca, kao i prisutnost kamenaca u velikom žučnom vodu (u kojeg se ulijeva žuč i iz jetre, gdje se stvara nova žuč, i iz žučnog mjehura, gdje je pohranjena rezerva žuči).
Oko operiranja "mirnih" kamenaca koji ne pokazuju nikakve kliničke simptome postoje trajna neslaganja. Ipak, postoje stanja kada su prisutni rizici koji mogu uroditi vjerojatnim komplikacija i tada je indicirano izvesti kirurški zahvat. U rizičnu skupinu spadaju dijabetičari skloni sepsama, zatim tzv. porculanski žučni mjehur zbog rizika razvijanja karcinoma i kod prisutnosti kamenaca većih od 2.5 cm u promjeru jer se pokazalo da češće izazivaju upale.Osobe mlađe od 50 godina koje ne pokazuju nikakve simptome bolesti, niti spadaju u neku od prije navedenih rizičnih skupina nije potrebno preventivno operirati.

Kada hirurška terapija nije moguća ili je visoko rizična, kamenac se može odstraniti endoskopskim tehnikama.

 

 

 

 

                 

Zapaljenska oboljenja žučne kese i žučnih kanala

 

 

 

 

Zapaljenska oboljenja žučne kese dijele se po kliničkom toku na akutna i hronična a i jedna i druga predstavljaju zapaljenje žučne kese samo u prisustvu ili u odsustvu kalkulusa.

Etiologija:u nastanku ovog zapaljenja sudjeluju razne septikemije, pri čemu je najčešći tifus.

Uglavnom se više pojavljuje hronični tifus za razliku od akutnog koji je dosta rijeđi.

Klinička slika:u bolesnika sa zapaljenskim oboljenjem žučne kese  pod uslovom da nema prisutnih kamenaca sastoji se u osjećaju bola pod desnim rebarnim lukom, dosta neodređenog karaktera.Sa bilijarnom kolikom kod kamenaca ovaj bol ima zajedničko samo lokalizaciju kao i provokaciju od strane masnije hrane a razlikuju ga od kolike intezitet i kvalitet bola.U toku hroničnogholecistisa nema temperature niti drugih labaratorijskih znakova vezanih za zapaljenski sindrom, kao što su ubrzana sedimentacija eritrocita, leukocitoza i dr.Ovo se često događa u zapaljenskom obliku bez kalkuloze.

Liječenje:koje je u slučaju odsustva kalkulusa isključivo internističko, satoji se u regulisanju higijensko-dijetskog režima koji mora iz ishrane da isključi:svinjusku mast, svinjsko meso, žumance od jajeta itd.Pored ovih higijensko-dijetskih režima u slučaju febrilnosti potrebno je bolesnika smjestiti u postelju i primejeniti antibiotičku terapiju.U svim hroničnim i akutnim zapaljenjskim oboljenjima žučne kese potrebno je obratiti pažnju na crijevni motilitet i crijevnu pasažu zbog staze materija i prodora bakterija iz kolona u gornje dijelove digestivnog trakta.

U zapaljenska oboljenja izvodnih žučnih kanalaubrajaju se:oditisi i papilitisi, zapaljenja holedohusa, postoperativne stenoze.

nasetijelo @ 09:15 |Isključeno | Komentari: 0
Na njoj se razlikuju dno(fundus), corpus koji je izdužen te se postepeno sužava i prelazi u collum vesicae felleae.Collum zavija u luku i nastavlja kao izvodni kanal ductus cysticus.Ovaj kanal u vidus slova Y sapaja sa ductus hepaticus communis i formira ductus choledochus.

Ductus choledochus(veliki žučovod), spušta se od jetre prema dole i medijalno do gornjeg dijela duodenuma, prolazi iza njega i glave pancreasa i ulazi u pancreas.U pancreasu spoji se sa ductus pancreaticus i nastaje zajedničko stablo, koje ide nadesno prema silaznom dijelu duodenuma i otvara se u duodenumu na papilla duodeni maior.Na ovom otvoru posjeduje svoj sfinkter(Odije sfinkter), koji se otvara samo onda kada se u duodenumu vrši probava hrane.

Stvaranje žuči:

Jetra neprekidno luči žuč, koja napušta jetru kroz ductus hepaticus communis, te kroz ductus choledochus dolazi do duodenuma.Ako nema probave u duodenumu, žuč ne ulazi u duodenum već se vraća nazad.Pošto jetra izlučuje neprekidno novu žuč, žuč koja se vraća ide u žučnu kesu.Sluznica žučne kese oduzima jetrenoj žuči vodu i znatno je koncentrira, te je ovako koncentrovana žuč znatno sposobnija za probavu od jetrene žuči i ona se izlučuje u duodenum dok traje probava.Samo ukoliko se ova žuč potroši za probavu u duodenumu, dolazi do i žuč direktno iz jetre.

Ductus choledochus , v..portae i a. hepatica nalaze se u duplikaturi peritoneuma, koja je razapeta između donje plohe jetre i male krivinie želuca.Ta duplikatura čini omentum minus, a dio koji je razapet između jetre i duodenuma je lig. hapatouodenale, a između jetre i male krivinie želuca je ligg. hepatogastricum.

nasetijelo @ 09:13 |Isključeno | Komentari: 0
Ehinokokus jetre zauzima prvo mjesto medju parazitarnim oboljenjima jetre po svojoj ucestalosti i prakticnom znacaju.Izaziva ga parazit Taenia Ehinococcus.

Epidemiologija: Čovjek se zarazi od psa kojem se jajašca nalaze na krznu. Obično se zarazi dijete u igri i bliskom kontaktu sa psom. Osim toga, zaraza se može širiti i zagađivanjem povrća psećim izmetinama, neopreznim rukovanjem zdjela iz kojih se pas hrani, neopreznim čišćenje pasjeg ležaja.

Patoloska anatomija:dospijevsi u crijeva,ljuska onkosfere se istopi,embrion tenije se oslobodi i preko sluzokose crijeva dospije u portni krvotok.Kao uobicajno jetreni portni kanalici su promjera 18 do 20 mikrona a promjer embriona ehinokokusne tenije oko 22 mikrona,i iz toga mozemo zakljuciti zasto je jetra prva prepreka gdje se embrion tenije zaustavi.Zbog toga se 70% ehinokokusa nadje u jetri.Na mjestu zaustavljanja rastanjem embriona razvija se mikroskopska cista ispunjena bistrom tecnoscu.Cista raste prvo lagano,ali vremenom moze postati ogromna.Ima vise tipova ehinokokusne ciste i to su:unikularni echinococcus,echinococcus cysticus multivesicularis,echinococcus alveolaris.

Klinička slika:Bolest najčešće nije praćena komplikacijama uglavnom prođe nezapaženo.

Tek uvećane ciste može da dovede do bolova u desnom hipondriju naročito pri promjeni položaja.Tegobe se mogu javiti zbog pritiska ciste na okolne organe ili kad su vezane za njih.Često se u toku razvoja ciste pojavljuje urtikarija.Bolesnik je dobrog očuvanog fizičkog stanja. Lokalizacija procesa u kostima prezentira se bolovima i čestim lomovima.

Kod smještaja hidatida u trbušnoj šupljini često dolazi do prskanja cista uslijed naglog povećanja tlaka u trbušnoj šupljini. Velika opasnost kod pucanja ciste je prosipanje novih zametaka po trbušnoj šupljini i razvijanje mnogobrojnih novih cisti. Takvo stanje se naziva sekundarna ehinokokoza, i uglavnom ima smrtni ishod

Dijagnoza: Osim epidemioloških podataka, kliničke slike i nalaza krvi, danas ključnu ulogu u dijagnosticiranju ehinokokoze imaju radiografskei druge metode prikazivanja.
RTG pluća prikazivat će okrugle, iregularne mase dok ista pretraga neće davati pozitivne nalaze kod promjena u drugim organima osim u slučajevima kalcificiranja cista.
Osim RTG-a, djelotvorne tehnologije snimanja su CT i UZV.
Uzimanje uzorka tekućine iz ciste uglavnom je napušteno radi mogućih komplikacija zbog rasipanja ličinki po organizmu. Osim spomenutih metoda, za dokazivanje infekcije koriste se i imunološki testovi.
Liječenje: 

Metode kirurškog liječenja su:
- cilj je potpuno odstranjenje ciste zajedno s hitinskom membranom
- ako je izražena pericistična upala ili je cista zagnojena, najprije se cista otvori i isprazni, a germinativni sloj i skoleksi uništavaju se ubrizgavanjem germcidnih otopina
- ponekad je potrebno radi odstranjenja ciste resecirati dio organa u kojem se cista nalazi

- kod ehinokokoze slezene potrebno je potpuno uklanjanje tog organa
- kod ehinokokoze jetre rjeđe se radi otvaranje ciste prema van kroz otvor na prednjoj trbušnoj stijenci.

Prognoza bolesti:
Mnogi bolesnici žive relativno dugo s velikim cističnim promjenama prije nego što uopće bolest bude dijagnosticirana.
Ehinokok jetre i pluća, može se u pravilu kirurški odstraniti.Kod nekih lokalizacija prognoza zna biti puno lošija.



nasetijelo @ 09:12 |Komentiraj | Komentari: 0
Tumori jetre se dijele na benigne i maligne koji se kasnije dijele na primarne i sekundarne.

Benigni tumori:Hemangiom je tumor koji se najčešće sreće u jetri.Više se javlja kod žena nego kod muškaraca.Imamo dva tipa:kapilarni i kaveozni.Kapilarni su mnogo češći dok kaveozni se javljaju kod svih dobnih grupa.Male tumorske promjene najčešće se nađu slučajno pri operacijama, a ako je tumor veliki obično se palpira.

Što se tiče ostalih benignih tumora možemo spomenuti da postoje:Adenomi(hepatoadenomi i holangioadenomi) i Hamartomi.

Maligni tumori:

Primarni maligni tumori potiču kada se neke od struktura jetre, ili sekundarni, u jetru prenose iz nekog oboljelog organa(metastaza).Maligni tumori sve se više pojavljuju i njihova učestalost se povećava iz dana u dan.Hepatom je najčešće primarni maligni tumor jetre.Davno je utvrđena veza između ovog tumora i ciroze.Postoje tri tipa ovog tumora zavisno od tkiva iz kojeg je nastao:

                1)Hepatocelularni(nastao od hepatocita)

                2) Holangiokarcinomi(nastao od kapilarnih duktula)

                3)Mješani od ova dva tipa

Etiologija:malignih tumora je nepoznata.Ipak prema nekim eksperimentima i kliničkim podacima, izgleda da pojava, naročito primarnog karcinoma jetrenih ćelija ima i svojih specifičnosti.

Klinička slika:

Ovog tumora je varijabilna(nekarakteristična) tako da je teško dijagnostikovati pri operaciji.Razvoj kliničkih manifestacija povezan je sa veličinom i položajem tumora.Karakateristika mu je da dovodi do naglog pada tjelesne težine i izražene anemije.Bol se javlja u slučajevima kada hepatom raste na površini jetre.Metastaziranje tj.širenje primarnog karcinoma van granica jetre, najčešće se događa hematogenim putem, i to venskim: preko hepatičkih vena i donje šuplje vene može da izazove tumorske embolije plućnih krvnih sudova, i time metastazira u pluća.

Dijagnoza:se postavlja na osnovu povisenja alkalne fosfataze,splenoportografije,selektivne arteriografije,skenograma jetre,pomocu ultrazvuka,laparoskopijom i eventualnom biopsijom tkiva za vrijeme laparoskopije.

Prognoza: je loša, a bolest obično traje 6-12 mjeseci.Ukoliko karcinom nastaje na cirotičnom terenu, smrt može nastupiti i ranije.

Liječenje:Maligni tumori jetre danas se još uvijek ne liječe sa uspjehom.Ono može biti hirurško ili hemioterapijsko.

Hirurško liječenje se satoji u:parcijalnoj hepatektomiji, u totalnoj hepatektomiji i ligaturi hepatičke arterije.Od svih ovih hirurških intervencija najviše rezultata pruža totalna hepatektomija sa tranplatacijom nove jetre.

Hemioterapijsko liječenje obuhvata upotrebu citostatika, od kojih su najpoznatiji fluorouracil, floksuridin i metotreksat.

nasetijelo @ 09:11 |Isključeno | Komentari: 0
Etiologija: Masna jetra je naziv za pretjerano difuzno nakupljanje neutralnih masti (triglicerida) unutar jetrenih stanica zbog čega je jetra obično lagano do umjereno povećana. Drugi je naziv steatoza jetre.                                                                                                Razvoj bolesti:
Masna jetra nastaje kad nakupljanje masti u jetrenim stanicama premaši normalnih 5% mase ovog organa. Može biti privremeno ili dugotrajno stanje koje samo po sebi nije škodljivo, ali upućuje na neki poremećaj u organizmu. Ukoliko se ne liječi može doprinijeti nastanku drugih bolesti. Ako se uzrok može otkri iodstraniti moguće je ozdravljenje.
Jetra je organ odgovoran za preradu masti iz hrane u oblike koji se mogu pohraniti i koristiti u organizmu. Trigliceridi su jedan od oblika masti pohranjenih u organizmu te se koriste za dobivanje energije i stvaranje novih stanica. Razgradnja masti u jetri može se poremetiti do niza razloga što dovodi do nakupljanja masti u jetrenim stanicama. Masna jetra obično nije bolno stanje te može dugo vremena biti nezamijećena. U teškim se slučajevima jetra poveća i do tri puta te ta da takva biti bolna i osjetljiva.
Nealkoholna masna jetra je nakupljanje masti u jetri koje nije uzrokovano alkoholom, a sve češće se dijagnosticira kod pretilih žena ili dijabetičarki.                                                   Uzroci:
Najčešći je uzrok masne jetre alkoholizam. Pretjerana konzumacija alkohola mijenja način razgradnje i pohrane masti, a stanju doprinosi i kronična pothranjenost često prisutna u alkoholičara.Pothranjenost, gojaznost, dijabetes melitus, tetraciklini, kortikosteroidi, fosfor....                                                              Klinička slika:
Simptomi masne jetre povezani su sa stupnjem, vremenom nastanka i uzrokom bolesti. Masna jetra najčešće nije povezana ni s kakvim simptomima, osobito ako se radi o hroničnom stanju.Početak bolesti može biti postepen ili nagao.
Ukoliko postoje simptomi, to su: bolovi ili osjetljivost ispod desnog rebrenog luka, oticanje trbuha, žutica i povišena tjelesna temperatura.
Simptomi koji se manje često javljaju kod alkoholne masne jetre, a češće kod masne jetre uzrokovane trudnoćom su: povraćanje, mučnina, gubitak apetita i bol u trbuhu.
Naglo, akutno, nastala masna jetra zbog debljine može dovesti do značajnije bolne osjetljivosti jetre zbog rastezanja njene kapsule.
Makrovezikularna masna jetra najčešće se otkriva prilikom pregleda kao neosjetljiva, glatka, u cijelosti povećana jetra kod alkoholičara, pretilih osoba i dijabetičara. Može se javiti bol u gornjem desnom kvadrantu trbuha, osjetljivošću i žuticom, ili može biti tek abnormalnost otkrivena pri usputnom pregledu trbuha ili tijekom obdukcije. Slaba je povezanost između masne jetre i često korištenih biokemijskih testova za jetrene bolesti. Alkalna fosfataza i transaminaze mogu biti blago povećane.
Mikrovezikularna masna jetra ima izražen nastup obilježen umorom, povraćenjem i mučninom na što se uskoro nadovezuje žutica, hipoglikemija i diseminirana intravaskularna koagulopatija (nastanak ugrušaka u cirkulaciji).                                                               Dijagnoza:
Tijekom rutinskog ili ciljanog pregleda liječnik može zamijetiti povećanu, a ponekad i osjetljivu jetru. Nalaz tvrde, bezbolne i u cijelosti povećane jetre uz minimalan poremećaj njene funkcije ukazuje na ovu bolest.
Ukoliko je pacijent kronični alkoholičar, pretio, pothranjen, trudnica ili boluje od šećerne bolesti dijagnoza je još vjerojatnija. Krvni laboratorijski testovi (tzv. jetrene probe) služe za određivanje kvalitete funkcije jetre. Abnormalnosti su: povećanje razine SGOT i SGPT, a u mnogim je slučajevima povišena i alkalna fosfata za zbog zastoja žuči.
Slikovnim dijagnostičkim testovima (ultrazvuk, magnetska rezonancija, kompjutorska tomografija) mogu se prikazati tipične promjene u jetri. Kad dijagnoza nije sigurna može se uraditi perkutana biopsija jetre. Tom se pretragom jedino može sigurno dijagnosticirati masne jetra, a podrazumijeva uzimanje malog komadića jetrenog tkiva vrlo tankom iglom kroz kožu koje se zatim analizira mikroskopski i time dokazuje povećana količina masti, a ponekad i osnovna bolest.
Kod trudnica s masnom jetrom obično postoje i drugi poremećaji, eklampsija ili preeklampsija. Ova se stanja očituju povišenim krvnim tlakom, oteklinama i grčevitimnapadajima.                                                                                                            Liječenje:
Do ozdravljenja dolazi liječenjem stanja koje je uzrokovalo nastanak masne jetre i potpornom terapijom(uklanjanje uzroka koji je izazvao masnu jetru).
Pravilna prehrana (bogata bjelančevinama), apstinencija od alkohola, štetnih lijekova ili kemikalija, liječenje postojećih metaboličkih poremećaja, redovna kontrola dijabetesa, smanjenje tjelesne mase, liječenje poremećaja probave, nadoknada vitamina i minerala itd. obično dovodi do oporavka.
U alkoholnoj masnoj jetri postupni nestanak masti iz jetre nastupa nakon 5-8 tjedana odgovarajuće prehrane i apstiniranja od alkohola.
Kod trudnica s masnom jetrom preporučuje se izazivanje poroda ako je trudnoća dovoljno visoka.                                                                                                                                 Prevencija: Sprječavanje masne jetre moguće je pravilnom, uravnoteženom prehranom, zdravim životnim stilom te apstinencijom od alkohola. 

nasetijelo @ 09:10 |Isključeno | Komentari: 0
Ciroza jetre je relativno česta bolest.Od ciroze jetre umire godišnje približno 0,1 na 1000 stanovnika.Ciroza je hronična bolest jetre koju obilježava oštećenje jetrenog tkiva, stvaranje fibroznih ožiljaka i progresivno propadanje jetrene funkcije, nakupljanje tekućine u abdomenu(ascitis), krvarenja(koagulopatija), povišen tlak u portalnim krvnim žilama(portalna hipertenzija) i poremećaj određenih mozgovnih funkcija(hepatička encefolopatija).                               Etiologija: nije potpuno jasna ali su poznati neki faktori koji imaju važnost u natanku te bolesti.Hronični alkoholizam često je jedan od važnih elemenata u nastanku ciroze jetre.Oko 10% do 35% alkoholičara razvit će se akutni hepatitis što je prva stepenica za razvoj ciroze.Alkohol ima direktno hepatoksično djelovanje.Hronični alkoholizam uzrokuje masnu infiltraciju jetrenih stanica.Jetrene stanice s vremenom propadaju i time pridonose razvoju hronične upale i ciroze.Veoma je štetno uzimati alkohol ako u hrani nema dovoljno animalnih proteina i vitamina.Od ostalih činilaca za koje se misli da igraju ulogu u nastanku ciroze spominje se preboljeli akutni hepatitis, B hepatitis, hepatitis A non B.U bolesnika koji su imali teške oblike akutnog hepatitisa s masivnom nekrozom, kasnije se može dokazati postnekrotična ciroza jetre.                Etiološka podjela ciroze jetre:                                                                     Alkoholna ciroza: 

Jetra je osobito osjetljiva na utjecaj alkohola. U tijelu alkohol se cijepa na određene spojeve od kojih su neki jako štetni za jetru. Nakon nekog vremena pretjerano uživanje alkoholnih pića dovodi do pojačanih potreba za kisikom i u isto vrijeme uzrokuje nakupljanje masti što onemogućava jetri da uzima kisik. Imunološki sistem odgovara na to tako da stvara upalni proces koji konačno uništava stanice jetre. U toku te početne faze jetra je znatno uvećana ("masna jetra"), da bi se u kasnijoj fazi smanjila te zadobila ožiljke i čvoriće koji predstavljaju nakupine regeneriranih jetrenih stanica ("zrnata jetra").

Ciroza kao posljedica hroničnog hepatitisa:

Jedan od uzroka ciroze je hronični hepatitis (B ili C). Virusi koji uzrokuju hepatitis izazivaju upalu u jetrenim stanicama što dovodi do uništenja jetrenih stanica. Ako je upala vrlo jaka uništenje jetrenih stanica napreduje i stvara se sloj ožiljnog tkiva. U uznapredovalim slučajevima jetra se smanji u veličini.

Primarna bilijarna ciroza:

Primarna bilijarna ciroza je vrlo rijetka. Vjerojatno se radi o autoimunom procesu gdje imunološki sistem napada stanice jetre zamjenjujući ih s nekim stranim antigenom. Primarno su napadnute stanice u žučnom vodu, a kasnije se uništavaju i stanice jetre. Rijetki poremećaji koji također uključuju cirozu su hemokromatoza (nakupljanje željeza u jetri), Wilsonova bolest (nakupljanje bakra u stanicama jetre), cistična fibroza itd.

Klinička slika:To je najčešće bolest ljudi poslije četrdesete godine života.Muškarci više obolijevaju od žena.Bolest počinje postepeno.Bolesnici opaze da mršave i da im trbuh raste ili da im noge otiču.Češće imaju i lagane bolove ispod desnog rebarnog luka.Obično se pojavi i subikterus.Katkad je jedan od prvih simptoma ciroze jetre krvarenje iz zubnog mesa melena ili hematemeza zbog krvarenja iz varikoziteta jednjaka.Može doći i do povišenja temperature.Bolesnici sa cirozom jetre imaju blag ikterus, a kasnije se razvije i ascitis.Bolesnici u uznapredovalom stadiju razviju žuticu koja je  uzrokovana nemogućnošću jetre da odstrani bilirubin iz tijela.Na dlanovima je prisutan tzv. pulmarni eritem.U muškaraca se opaža smanjena dlakavost, a može se razvit atrofija testisa i ponekad bolno povećanje grudi.Zaboravljivost, poteškoće u zadržavanju pažnje i ne odgovaranje na pitanja prvi su znaci oštećenja mozga toksinima koji nastaju zbog nepravilne funkcije jetre.Ostali simptomi uključuju specifičan miris(zemlje) i drhtanje.Prognozu je veoma teško predvidjeti.Jedan dio bolesnika umre zbog iskrvarenja iz ezofaginalnih varikoziteta, a drugi zbog interkurentne bolesti repiratornog trakta.Klinički tok bolesti:protiče kroz 2 stadijuma:kompenzovani(latenti stadijum ciroze) i dekompenzovani stadijum.                                                        1.Kompenzovani stadijum ciroze jetre je onaj u kome, iako postoje klinički znaci ciroze još uvijek nema tečnosti u trbušnoj šupljini, potkožnih edema niti su poremećene funkcione probe.                                                             2.Dekompenzovani stadijum se odlikuje pojavama ascitisa, edema, a ponekad i sa izraženom žuticom.                                                                        Komplikacije Ciroze: Najozbiljnije komplikacije ciroze su krvarenja, infekcije i oštećenje mozga. Skoro svaki proces u tijelu poremećen je zbog nepravilnosti u radu jetre (probavni, hormonalni, krvožilni). Jetra je također zadužena za razgradnju brojnih otrovnih tvari koje se nakupljaju i oštećuju funkcije mozga. Ciroza je također uzrok nastajanja karcinoma jetre. Ciroza je neizlječiva bolest. No pravilnim dijetalnim programom i liječenjem može se usporiti njezin tok. U bolesnika s hepatitisom B petogodišnje preživljenje nakon ustanovljene ciroze je 71%. Kod alkoholne ciroze, ako bolesnik prestane piti alkoholna pića, postotak preživljenja od 5 godina iznosi 85%. Za one koje nastave piti šanse daće živjeti više od 5 godina su 60%. Tako?đer, vrlo je teško ustanoviti kada je ciroza zapravo nastupila.                                                                                         Portalna hipertenzija i komplikacije:

U cirozi propadanje jetrenih stanica usporava protok krvi, a krvni tlak raste. Taj tlak uzrokuje povrat krvi kroz portalnu venu, što dovodi do portalne hipertenzije. Ascites je tekućina koja se nakuplja u trbuhu, a obično je posljedica portalne hipertenzije i njegova je pojava važna za daljnju prognozu bolesti. Jednom kada se ascites pojavi svega polovina bolesnika preživi dulje od dvije godine. Također se vidi oticanje ruku i nogu te povećana slezena. Ascites sam po sebi nije smrtonosan, ali je neugodan i može oslabiti funkcije disanja i mokrenja. Jedna od najozbiljnijih posljedica portalne hipertenzije je razvoj varikoziteta (uvećane krvne žile koje predstavljaju poprečni put za otjecanje krvi zaobilazeći jetru). Takve krvne žile su vrlo tanke stjenke i izvijugane. Varikoziteti se javljaju najčešće u jednjaku i želucu. Unutarnje krvarenje iz varikoziteta javlja se u 20 do 30% pacijenata s cirozom, a krvarenju pogoduju ascites, encefalopatija, proširene vene. Krvarenje u probavnom sustavu javlja se zbog poremećenog sustava u zgrušavanju krvi, obično uzrokovano zbog deficita vitamina K, smanjenih koncentracija proteina zgrušavanja i niskog broja trombocita (krvne stanice koje normalno započinju proces zgrušavanja). Abdominalne infekcije javljaju se u 25% bolesnika unutar godinu dana od postavljene dijagnoze. Veći rizik za nastajanje infekcije imaju bolesnici s niskim vrijednostima proteina i visokim vrijednostima bilirubina. Encefalopatija (oštećenje mozga) uzrokuje mentalnu konfuziju, a u najtežim slučajevima komu i smrt. Razvoj encefalopatije obično je povezan s drugim komplikacijama, kao što je krvarenje iz probavnog trakta, opstipacija, infekcija, operativni zahvat ili dehidracija.

Dijagnoza:se postavlja na osnovu kliničke slike i funkcionog ispitivanja.Za postavljanje dijagnoze ciroze jetre kao bolesti neophodan je detaljan klinički pregled jer je klinička slika naročito u dekompenzovanom stadiju.Biopsija jetre nije neophodna.                                                                                                Liječenje:

Cirozu se može liječiti djelujući na njene uzroke. Ako se radi o alkoholnoj cirozi, prije svega treba prestati piti alkoholna pića i liječiti alkoholizam. S obzirom da su alkoholičari obično pothranjeni i imaju povećane kalorijske potrebe treba ih nadoknaditi. Kortikosteroidi mogu biti korisni u liječenju alkoholnog hepatitisa. Hronični hepatitis B i C liječi se interferonima. Na žalost postotak onih koji imaju korist od te terapije je malen. U nekim slulčajevima kratkotrajno uzimanje kortikosteroida može biti korisno. Ako postoji ascites moraju se uzimati lijekovi koji potenciraju lučenje tekućine tzv. diuretici. Gubitak tekućine ne smije biti prebrz, zbog poremećaja u metabolizmu kalija. Ako diuretici nisu dovoljno uspješni pribjegava se paracentezi. Putem igle i tube tekućina se izvlači iz trbušne šupljine (4 do 6 litara). Ako bolesniku nije bolje paracentezu treba obnavljati svaka dva tjedna. Transplantaciju jetre treba uzeti u obzir kao jedino rješenje u nekih pacijenata s cirozom i ascitesom. Zdravi život osobito je važan za oboljele od ciroze. Prehrana mora biti bogata voćem, povrćem i cjelovitim žitaricama koje obiluju vitaminima i drugim sastojcima važnim za zdravlje. Vitaminske nadomjeske nije dobro uzimati bez dogovora s liječnikom. Neki pacijenti moraju izbjegavati hranu bogatu željezom. Preporučuje se da  se smanji sol u prehrani, a osobito u bolesnika s ascitesom. Što manje soli to bolje. Smanjeni unos tekućine nije uvijek nužan, osim ako je prisutan ascites. Mesni proteini moraju se uzimati s mjerom ali unos biljnih bjelančevina (npr. soja) ne ograničava se. Vježbanje može isprovocirati krvarenje, pa se ne preporučuje.

nasetijelo @ 09:09 |Isključeno | Komentari: 0
Procjenjuje se kako je danas u svijetu 200 milijuna ljudi zaraženo virusom hepatitisa C. Infekcija hepatitis C virusom (HCV) može uzrokovati akutni i kronični hepatitis (upalu jetre). Akutni proces, čija je osobitost kratko trajanje, obično je bez simptoma, a ako su simptomi prisutni obično nestaju unutar nekoliko tjedana. Akutna infekcija rijetko dovodi do zatajenja jetre i tipično prelazi u kroničnu, dugotrajnu upalu. Kronična HCV infekcija najčešće se sporo razvija te u mnogih bolesnika uopće ne postaje klinički prepoznatljiva ako se razvije kasnije u životu. Prosječno 20-30% kronično zaraženih osoba razvije cirozu jetre tijekom dvadeset do trideset godina trajanja upale. Kronična HCV infekcija najčešći je uzrok dugotrajne bolesti jetre.                                                                                      

Uzrok: Hepatitis C uzrokovan je hepatitis C virusom (HCV). Nakon otkrića hepatitis A i B virusa krajem 1960-ih i početkom 1970-ih postalo je jasno kako se velik broj akutnih i kroničnih upala jetre ne može pripisati ovim dvama virusima. Stoga je postavljena pretpostavka o trećem virusu koji je nazvan "non-A non-B". Ovaj je mikroorganizam napokon identificiran 1989. godine kad je kloniran genom virusa i nazvan hepatitis C virus (HCV). Bolest je karakterizirana oskudnim znakovima i sklonošću progresiji u kronični oblik. Kod određenog postotka (20 do 30%) bolesnika razvija se ciroza ili hepatocelularni karcinom jetre. U ranim stadijima infekcije nije moguće predvidjeti da li će se infekcija sama proširit. Tako razina HCV RNK može biti prolazno nemjerljiva kod osoba koje će razviti perzistentnu infekciju, a može biti prisutna i 24 mjeseci kod osoba koje će se u konačnici "očistiti" od virusa. Stoga je neophodno da se u brojnim navratima utvrdi dugoročno nemjerljiva razina HCV-RNK i normalna razina ALT da bi se infekcija proglasila završenom. Karakteristična je visoka učestalost perzistentne infekcije HCV-om kod neimunokompromitiranih odraslih osoba, što upućuje na činjenicu da HCV ima jedan ili više specifičnih mehanizama kojim uspjeva izbjeći imunološki odgovor domaćina. Glavna posljedica infekcije je pretvaranje jetrenog parenhima u manje vrijedno, nefunkcionalno vezivo (tzv. fibroza), što može progredirati u cirozu, te znatno povećani rizik od nastanka hepatocelularnog karcinoma jetre. Ove kasne posljedice se javljaju u prosjeku nakon više od 20 godina od trenutka zaražavanja HCV-om. Kronični hepatitis C je jedna od najčešćih indikacija za presađivanje jetre u odraslih. Čini se, također, da bi mogao biti i glavni uzrok hepatocelularnog karcinoma na svjetskoj razini.                                                                                                                           Jesu li inficirani zarazni?
Hepatitis C je zarazna bolest i bolesnici je mogu prenijeti drugim osobama.                      Prijenos bolesti:
Većina osoba zaraženih virusom hepatitisa C u Europi i Sjevernoj Americi dobije bolest intravenskim injiciranjem droga ili transfuzijama krvi. Prijenos virusa transfuzijama rijedak je nakon što su se krvni uzorci 1990. počeli redovito testirati na ovaj virus.
Rizični čimbenici za zarazu su:
- intravenska narkomanija
- transfuzije krvi
- seks s intravenskim narkomanom
- boravak u zatvoru duži od tri dana
- namjerne ozljede kože iz religijskih razloga
- ubod ili porezotina nanešena krvavim predmetom
- bušenje ušiju i drugih dijelova tijela (piercing) i inekcije imunoglobulina
Dijagnoza:
hepatitisa C postavlja se u nekoliko koraka:
Na temelju porasta vrijednosti dva enzima u krvi, AST i ALT, koje zovemo zajedničkim imenom aminotransferaze ili transaminaze posumnja se na nekroinflamatarni proces (upalu) u jetri.
Dokazivanje antitijela na HCV je prvi korak u specifičnoj dijagnozi hepatitisa C. Pozitivan nalaz znači da je čovjek nekada bio u kontaktu s ovim virusom. Inficirana osoba može "pobijediti" ovaj virus i eliminirati ga zauvijek iz svojega organizma, no antitijela mogu doživotno ostati prisutna. Ovaj "scenarij" se dešava u 20-ak % inficiranih.
Da bismo znali je li inficirana osoba eliminirala virus ili se on još uvijek stvara, kao u slučaju kroničnog hepatitisa, potrebno je napraviti test kojim dokazujemo upravo virus HCV u krvi. Ovaj se test zove PCR (prema engl. Polymerase Chain Reaction ili lančane reakcije polimeraze). PCR može biti kvalitativan i tada se određuje ima li virusa u krvi ili nema. Kvantitativan PCR je test kojim se određuje točna količina virusa, a iskazuje se brojem kopija u 1 ml krvi ili internacionalnim jedinicama u 1 ml krvi (IU/ml).
Sljedeći korak u dijagnozi je genotipizacija kojom se utvrđuje genotip HCV (vidjeti u "Postoji li više virusa hepatitisa C?").
Ultrazvuk jetre pokazat će nam postoje li fokalne lezije koje bi mogle ukazivati na razvoj karcinoma jetre ukoliko kronični hepatitis traje dovoljno dugo i nije se liječio.
Biopsija jetre pokazat će nam stupanj oštećenja jetrenog tkiva uzrokovanog hepatitis C virusom                                                                                                                                       Ko bi se trebao testirati na hepatitis C:
- osobe koje si injiciraju droge, uključujući i one koji su drogu injicirali jednom ili svega nekoliko puta prije mnogo godina
- osobe koje su liječene faktorima zgrušavanja s krvnim produktima napravljenim prije 1987. godine
- osobe koje su obaviještene da su primile krv od davaoca za kojeg se kasnije pokazalo da je zaražen/a hepatitisom C
- osobe koje su primile transfuziju krvi ili organ prije polovine 1992. godine jer je tada postao dostupan test za ovaj virus
- pacijenti koji su dugo na hemodijalizi
- osobe sa znakovima bolesti jetre (npr. abnormalni rezultati jetrenih enzima)
- zdravstveni radnici nakon mogućeg izlaganja virusu (ubod na iglu ili instrument, moguć kontakt s krvlju)
- djeca rođena od HCV-pozitivnih majki
Liječenje
:
Pacijenti s hepatitisom C trebaju se posavjetovati sa svojim liječnikom o najboljem obliku liječenja. Svi pacijenti nisu pogodni kandidati za terapiju i stoga je nužna procjena iskusnog specijalista. Glavni je cilj liječenja eliminacija virusne RNA iz krvi. Ukoliko se HCV RNA ne može otkriti u krvi šest mjeseci nakon završetka liječenja, to se naziva održivi odgovor (sustainable response), pokazatelj je dobre prognoze i može se nazvati ekvivalentom ozdravljenja. Kod bolesnika koji i ne postignu takav odgovor, terapija može usporiti napredovanje bolesti i oštećenje funkcije jetre i drugih organa.
Svi trenutni terapijski protokoli za hepatitis C temelje se na uporabi različitih pripravaka interferona alfa putem injekcije u mišić (imtramuskularno) ili pod kožu (potkožno, subkutano). Interferon alfa je prirodni glikoprotein kojeg stanice izlučuju kao odgovor na virusnu infekciju. Njihova je funkcija poticanja obrambenog odgovora protiv virusa.
Prevencija :
Potreban je oprez i pridržavanje bazičnih higijenskih pravila kod svih invazivnih liječničkih ili stomatoloških zahvata. Medicinsko osoblje ima povečani rizik budući da često akcidentalno dolazi u dodir sa krvlju, koja je glavni put transmisije bolesti. Bilo kakvu prolivenu krv treba obrisati sa papirnatim ručnikom koji se odbacuje nakon uporabe,a da se koriste pri tom rukavice. Sa zavojem ili flasterom potpuno pokriti bilo koje mjesto gdje se zaražena osoba porezala ili gdje ima ranu. Stavite krvave papirnate rupčiće, mjesečne uloške ili druge okrvavljene zavoje u plastičnu vrćicu prije nego što ih odstranite.
Mada za hepatitis C ne postoje mjere specifične profilakse (cjepivo, serumi), prakticiranjem higijenskih mjera može se rizik zaražavanja ovim virusom svesti na minimalnu razinu:
Koristiti sterilan pribor kod tetovaže, piercinga ili intravenskog korištenja droga
Ne koristiti tuđe oštre predmete npr. britve, škarice, pribor za rezanje noktiju
Ne posuđivati svoju četkicu za zube
Koristiti kondome prilikom spolnog odnosa
Osoba zaražena hepatitisom ne smije:
Darovati krv ili druge tjelesne organe.
Koristiti iste injekcije s drugim osobama.
Koristiti iste osobne stvari s drugim osobama, kao što su četkice za zube ili žileti.

                                                 

 

Akutni Hepatitis C

 

Etiologija:Inkubacija tj. period od ulaska virusa do pojave znakova bolesti, za hepatitis C iznosi prosječno oko 6 tjedana. Jedan od najmarkantnijih simptoma hepatitisa je žutica. No taj simptom vrlo često izostaje, posebice kod hepatitisa C. U samo 25-30% inficiranih HCV-om javljaju se simptomi bolesti. Oni su vrlo nespecifični i po njima se ne može zaključiti da se radi o upali jetre. U mnogim slučajevima osobe zaražene virusom hepatitisa C ne osjećaju se bolesnim, dok se druge osobe mogu osjećati kao da imaju slabiju gripu koja ne zahtjeva     liječenje.                                                                                                      Klinička slika: Najčešći simptomi su umor, bolnost u gornjem dijelu trbuha, posebice s desne strane, mučnine, povraćanje, gubitak apetita, ponekad povišena tjelesna temperatura, bolovi u zglobovima. Zbog ovih netipičnih znakova bolesti, najveći broj oboljelih se otkrije posve slučajno, tijekom sistematskih pregleda, regrutacije, obrade nekih drugih bolesti i sl, i to uglavnom u fazi kroničnog hepatitisa. Mokraća nekih osoba može postati tamna, bjeloočnice i koža mogu postati žuti (žutica). Simptomi hepatitisa mogu nestati nakon nekoliko tjedana, ali to ne treba značiti da je i zaraza također nestala. Upala jetre može se ustanoviti analizom krvi, mjereći dva jetrena enzima (ALT i AST). Povećanje broja ovih enzima pokazuje određenu fazu oštećenja jetre.
Klinički tok: se razvija kroz 3 stadijuma a)preiketerusni stadijum b)stadijum žutice c)stadjum rekovalenscencije.                                                      a)Preikterusni stadijum počinje subjektivnim i prilično nekarakterističnim tegobama i traje svo do pojave žutice u ovom stadijumu bolesnici su najosjetljiviji u infektivnom pogledu.                                                        b)Stadijum žutice počinje pojavom vidljive obojenosti kože.Obično setek u ovoj fazi bolesti oboljeli obraća ljekaru.Iako i velike količine urobilinogena mogu ponekad dati zagastiji ton mokraći uobičejenu boju crnog piva u akutnom hepatitisu mokraća dobija tek pojavom bilirubinurije.                                  c)Period rekonvalescencije u toku trajanja žutice kad se subjektivni i klinički znaci bolesti u opadanju.Izvesni simptomi se mogu protezati i kroz ovaj stadijum, a potpunu histološku restituciju potrebno je nekoliko mjeseci do godinu dana.Trajanje reakonvalenscencije zavisi od nadoknađivanja izgubljene funkcije, smirivanja zapaljenskog procesa i uspotavljanje normalne funkcije u jetri. Akutni hepatitis C dijagnosticira se temeljem informacije o izloženosti virusu, simptoma (najčešće žutica, umor, mučnina), poznavanjem čimbenika rizika kod pacijenta, značajnim povećanjem jetrenih enzima (ALT povišen deseterostruko ili više) te prisutnošću anti-HCV protutijela.
Dijagnoza akutne bolesti može biti problematična jer anti-HCV protutijela nisu uvijek prisutna u vrijeme kad bolesnik razvije simptome i zatraži liječničku pomoć. Kod 30-40% oboljelih anti-HCV protutijela razvijaju se tek 2-8 tjedana nakon nastupa simptoma. U ovakvoj situaciji je potrebno testiranje prisutnosti HCV RNA jer je ovaj marker prisutan prije početka simptoma i tijekom cijele akutne bolesti. Drugi je pristup ponavljanje anti-HCV testiranja mjesec dana nakon početka simptoma.
Liječenje:  Većina istraživanja terapije akutne HCV infekcije koristi interferon-alfa. Zasad su najbolji rezultati viđeni kad je terapija započeta s 5 MU (milijuna jedinica) potkožno (subkutano; sc) svaki dan tijekom četiri tjedna nakon čega je nastavljeno s 5 MU potkožno triput tjedno tijekom dvadeset ili više tjedana. Trajni odgovor na terapiju (nestanak virusa) ovakvim je režimom postignut u zadivljujućih 98% bolesnika. Početna strategija svakodnevnih doza te uporaba relativno visokih doza lijeka mogla bi biti važan faktor za objašnjenje ovih rezultata. Niži terapijski odgovor zabilježen je u studijama u kojima se terapija daje svako drugi dan. Nije jasno mogu li se isti rezultati dobiti s pegiliranim interferonom, ali dosadašnji rezultati ohrabruju njegovu uporabu s istim početnim svakodnevnim režimom.

 

Hronični Hepatitis C

 

 

Etiologija:

Rizik od kronične infekcije nakon akutne bolesti uzrokovane hepatitisom C je visok. U većini studija 80-100% bolesnika ostaje HCV-RNA pozitivno, što znači da se je nukleinska kiselina virusa prisutna u krvi bolesnika te da je bolesnik i dalje inficiran; 60-80% bolesnika ima trajno povišene vrijednosti jetrenih enzima. Nakon što je virus u tijelu proveo šest mjeseci, njegov spontani nestanak je vrlo rijedak. Nije jasan mehanizam odgovoran za visok broj kroničnih infekcija. Možda ima veze s genetskom razmolikošću virusa i njegovom sklonošću brzom razvoju mutacija što dozvoljava izbjegavanje obrambenih snaga organizma. Za spontani nestanak virusa mogu biti odgovorne i osobine zaražene osobe, primjerice posjedovanje specifičnih HLA-DRB1 i DQB1 gena, velika količina neutralizirajućih protutijela protiv HCV strukturnih proteina, trajno postojanje odgovora posebnih imunoloških stanica (HCV-specifične CD4 T-stanice); spontani nestanak je češći i kod bijelaca koji tijekom akutne infekcije imaju nisku razinu virusa u krvi. Izgleda kako i djeca imaju relativno nisku ušestalost razvoja hronične HCV infekcije nakon izlaganja virusu. Svi pacijenti koji se zaraze virusom hepatitisa C i razviju akutnu infekciju ne razvijaju kroničnu bolest niti imaju dugotrajna značajna oštećenja jetre. Naprotiv, oboljeli od kroničnog hepatitisa C imaju agresivniji tijek bolesti i visok rizik od ciroze jetre, dekompenzacije jetre i hepatocelularnog karcinoma. Kronična bolest ne mora nužno uzrokovati ove posljedice. Nije posve poznato zašto se bolest različito ponaša kod pojedinih bolesnika

Klinička Slika: Većina oboljelih od kroničnog hepatitisa C nema nikakvih simptoma ili su simptomi blagi i nespecifični (ne ukazuju na neku određenu bolesti ili poremećaj). Najčešće se žale na umor, rjeđe na mučninu, gubitak apetita, bolove u mišićima i zglobovima, slabost i mršavljenje. Simptomi rijetko potpuno onesposobe bolesnika i može biti teško pripisati ih jetrenoj bolesti; inače nerijetko se ovakvi bolesnici strpaju u kategoriju depresivaca.Pored uvećane jetre uvećana je i slezena, postoji subikterus sklera ili kože, često postoje izraženi vaskulitsi sa krvarenjima po koži u obliku petehija. 

Od labaratorijskih nalaza najviše se promjena događa na razvijen zapaljenski i imuniološki proces:ubrzana sedimentacija, obe transaminaze visoko aktivne, visoka gamaglobulinemija i hipergamaglobulinemija.

Dijagnoza:se postavlja na osnovu kliničke slike bolesti, labaratorijskih nalaza, imunoloških testova, najsigurnije pomoću histoloških promena u isječku jetre.

Kronični hepatitis C se dijagnosticira kad više od šest mjeseci postoje anti-HCV protutijela i povišena je razina jetrenih enzima. Testiranje HCV RNA pomoću PCR metode potvrđuje dijagnozu i postojanje virusa u krvi (viremija). Gotovo svim pacijentima s kroničnom HCV infekcijom dokazuje se prisutnost virusa u krvi.
Dijagnoza je problematična kod osoba koje ne proizvode anti-HCV protutijela jer im je imunološki sustav potisnut ili oštećen (imunosupresija). Stoga je preporučljivo obaviti HCV RNA testiranje osobama koje su kandidati za presađivanje organa, bolesnicima na dijalizi, osobama pod terapijom kortikosteroidima, oboljelim od agamaglobulinemije ili drugih imunosupresivnih bolesti. Dijagnoza je također škakljiva kod osoba koje proizvode anti-HCV protutijela, ali imaju još neku jetrenu bolest koja može dovesti do ozljede jetre, primjerice alkoholna bolest jetre, preopterećenje željezom ili autoimunu bolest. U takvim situacijama prisustvo anti-HCV može biti odraz lažno-pozitivne reakcije, prethodne HCV infekcije ili blagog hepatitisa C. Tada će HCV RNA testiranje pomoči potvrditi stvarno postojanje infekcije virusom hepatitisa C.

Liječenje:Za liječenje hroničnog hepatitisa primjenjuje se imunosupresivna terapija a tu spadaju:kortikosteroidi, a zatim azatioprin, merkaptopurin. Iako većina bolesnika s kroničnim hepatitisom C nema simptoma u vrijeme postavljanja dijagnoze, suočeni su s ozbiljnom zdravstvenom prijetnjom koja može imati značajne emocionalne i fizičke posljedice. Liječnici bi nakon dijagnoze kod pacijenta trebali uočiti znakove depresije te preporučiti odgovarajuću terapiju. Bolesnicima može mnogo pomoći komunikacija sa sličnim pacijentima u grupi oboljelih od hepatitisa C. Savjetovanje treba sadržavati informacije o mogućim načinima prijenosa i zaštiti drugih osoba; oboljele najčešće najviše zanima mogućnost prijenosa virusa seksualnim kontaktom i rizik za osobe u istom kućanstvu.                                    Razlikovanje akutne i kronične infekcije:Razlika između akutne HCV infekcije te novootkrivene kronične infekcije nije uvijek lako uočljiva jer obje grupe bolesnika mogu imati HCV RNA, protutijela na HCV i povišene serumske aminotransferaze. Promjena razine HCV i protutijela u odnosu na vrijeme mogućeg kontakta s virusom može pomoći. Ipak, u mnogim se slučajevima navodne okolnosti kad je pacijent mogao doći u kontakt s virusom moraju pretpostaviti istinitima. Simptomi također nisu pouzdan pokazatelj jer se pojavljuju u manje od četvrtine zaraženih. 

nasetijelo @ 09:07 |Isključeno | Komentari: 0
Hepatitis B (serumski hepatitis, inokulacijski hepatitis) zarazna je bolest jetre uzrokovana virusom hepatitisa B (HBV). To je najčešći uzrok kronične virusne infekcije jetre širom svijeta.                                                                                                                  Epidemiologija:
Pojavljuje se u cijelom svijetu, ali ne podjednako u svim dijelovima svijeta. Bolest je učestala u jugoistočnoj Aziji, Kini, u tropskim predjelima Afrike, srednjoj i istočnoj Europi, Latinskoj Americi, Sredozemlju i Srednjem istoku.
Procjenjuje se da je u svijetu oko 200 – 300 milijuna ljudi inficirano hepatitisom B, osobito u nerazvijenim zemljama, gdje se bolest karakteristično prenosi tzv. vertikalnim prijenosom – sa zaražene majke na dijete. U razvijenim zemljama HBV se uglavnom prenosi tzv. horizontalnim putem – nezaštićenim spolnim kontaktom sa zaraženom osobom, razmjenom pribora za intravensko korištenje droga među ovisnicima, prilikom određenih zahvata u esterilnim uvjetima (tetoviranje, bušenje ušiju, piercing, itd.)
Čovjek je jedini rezervoar virusa hepatitisa B (oboljeli može zaraziti druge osobe u fazi inkubacije, u akutnoj fazi bolesti i tijekom kroničnog vironoštva). Najznačajniji izvor zaraze je krv inficirane osobe, a virus se nalazi i u slini i ejakulatu oboljele osobe.
Klinička slika:
Inkubacija hepatitisa B iznosi 1 do 6 mjeseci. Klinička slika varira, osobito obzirom na dob. U dječjoj dobi bolest može proći nezapaženo jer su simptomi bolesti obično blagi i nespecifični. U akutnoj fazi teško ga je razlikovati od drugih hepatitisa, pa je potrebno učiniti laboratorijske pretrage kojima se nađu povišene su vrijednosti jetrenih enzima, sam HBV virus u krvi (HBs Ag), te protutijela na HBV. Nakon nekoliko mjeseci bolest može spontano proći i ostaviti doživotnu otpornost, ali kod određenog postotka oboljelih može prijeći i u kronični oblik koji se može različito manifestirati, od "tihog" HBV nosilaštva (kronično vironoštvo) do kroničnog aktivnog hepatitisa s razvojem ciroze i hepatocelularnog karcinoma. Nađeno je da se samo u 2-8% akutno inficiranih odraslih razvija perzistentna HBV infekcija, dok čak do 90% inficirane novorođenčadi postaju kronični nositelji.
 Liječenje:
Terapija akutne bolesti je simptomatska - snižavanje tjelesne temperature, održavanje elektrolitske ravnoteže, mirovanje, dijetna prehrana, a u slučaju težih oblika bolesti smještaj u jedinice intenzivnog liječenja. Terapija kroničnog oblika bolesti provodi se lijekovima koji zaustavljaju umnažanje virusa ili koji pojačavaju obrambene snage organizma.
Od specifičnih lijekova koristi se alfa interferon koji inhibira sintezu virusnog proteina i djeluje imunostimulatorno. Cilj je sadašnje antivirusne terapije postići kod oboljele osobe konverziju iz replikativnog stanja (HBeAg pozitivan u serumu) u integrirano (anti HBe pozitivan u serumu).
Unatoč poduzetim mjerama liječenja, u jednog dijela bolesnika nije moguće spriječiti umnažanje virusa, što može dovesti do ciroze i karcinoma jetre.                                 

Prevencija:
U svrhu sprečavanja prenošenja bolesti tzv. medicinskim putem, potrebno je provoditi i trajno nadzirati kvalitetu sterilizacije medicinskih instrumenata. 


nasetijelo @ 08:42 |Isključeno | Komentari: 0
Jetra: je najveći organ u našem organizmu težine oko 1,5 kg, a jetra je ujedno i najveća žlijezda u našem organizmu.Nalazi se u desnom hipondriju ispod desnog rebarnog luka odnosno desne polovine dijafragme.Jetra zauzima položaj u organizmu između digestivnog trakta i sistemskog krvotoka, u koji ubacuje produkte svoje funkcije, da joj on omogućuje specifičnu ulogu u najvećem broju broju metabloičkih procesa u organizmu.Zbog toga se jetra naziva labaratorijom organizma.Zbog ovakvog položaja i između ostalog funkcionalne povezanosti sa drugim organima određeni poremećaji koji mogu utjecati na jetru mogu imati velikog uticaja kako na metabolizam tako i na rad organa kao što su:slezena, kostne srži, endokrinih žlijezda, bubrega i takođe centralnog nervnog sistema.

Jetra je takođe izložena i dejstvu raznih egzogenih i endogenih patogenih činilaca i zbog toga nema bolesti, a da pri tom nije oštećena i jetra to su tzv. Sekundarna oštećenja jetre.To su oštećenja koja obično ne protiču sa kliničkom slikom inuficijencije jetre, već osnovnog oboljenja od kojeg bolesnik boluje, kao što je npr.bronhopneumonija sa žuticom itd.U fetalnoj dobi jetra je relativno velika jer ona ima funkciju da stvara krvne elemente.Kasnije ta funkcija otpada jer se organ relativno smanjuje.Jetra zbog toga preuzima čitav niz drugih funkcija u metabolizmu masti, šećera i bjelančevina u detokcikaciji i zbog toga je smatraju žlijezdom sa unutrašnjo vanjskom sekrecijom. Jetra se u enbrionalnom razvoju stvara iz zametka primarnog crijeva na mjestu gdje se kasnije u duodenum ulijeva duktus holedohus.Ovaj pupoljak zametka jetre urasta u prednju peritonealnu duplikaturu(prednji mezogastrijum)pastom perenhima je razmice i stvara serozni omotac.Jetra ispunjava cijeli gornji kadvrat abdomena, zasticena je rebrima i rebarnim hrskavicama,osim u epigastrijumu gdje prelazi na lijevu stranu.Gornja ivica jetre projektuje se naprijed u visini cetvrtog ili petog medjurebarnog prostora.

Žučna Kesa:je kruškoliki organ, rezeorvar žuči, duga 8-11 cm.Smještena je na donjoj strani desnog režnja jetre.O stvaranju žuči kao funkciji jetrinih ćelija(holerezi) bilo je riječi u poglavlju o glavnim funkcijama jetre.Osnovna funkcija ovog dijela zajedničkog hepatobilijarnog sistema omogućuje izlučivanje žuči u duodenum, a time i obavljanje njene funkcije.Sem toga poremećaji koji nastaju u ovm delu izvodnog žučnog sistema imaju po svojoj učestalosti u našoj nacionalnoj patologiji veliki značaj.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 Anatomija i fiziologija: 

 

 Na jetri se razlikuju dvije strane:

a)gornja strana jetre(facijes dijaphragmatica)je konveksna i naliježe na dijafragmu i prednji trbušni zid i fiksirana je sa srpastom vezom(ligamentum falciforme)

b)donja strana jetre(facijes visceralis)je konkavna i idući od lijeve polovine dijafragme ka desno dolazi u odnos sa jednjakom,prednjom stranom želuca,gornjim dijelom duodenuma,desnom krivinom colona,desnim bubregom i desnom nadbubrežnom žlijezdom.

Na desnoj strani jetre nalaze se dva sagitalna i jedan poprečni žlijeb koji skupa obrazuju slovo H.Poprečni žlijeb predstavlja hilus jetre kroz koji u jetru ulaze i izlaze krvne žile, živci i žučovodi.Lijevi sagitalni žlijeb je u vidu pukotine ,fisura sagitalis sinestra,koja u svom prednjem dijelu sadrži lig.teres hepatis.A u zadnjem dijelu lig.venosum.Uz prednji dio desnog sagitalnog žlijeba naliježe žučni mjehur koji leži u jami .Jetra je izgradjena iz 4 režnja:desni(lobus dexter),lijevi(lobus sinister),četvrtasti(lobus quadratus)i repasti(lobus caudatus).Režnjevi su dalje izgradjeni od režnjica(lobuli hepatis).Režnjic jetre je u obliku piramide,izgradjen je iz jetrenih ćelija(hepatocita)poredanih u obliku gredica pružajući se zrakasto.Izmedju dva reda se nalazi intralobularni žučni kanalići,oni se slijevaju u intralobularne žučovode.Izmedju putanja jetrenih ćelija nalaze se kapilari koji se slivaju ka centru režnjića gdje se nalazi vena centralis koja prestavlja početak jetrenih vena(venae hepaticae),koja se dalje ulijeva u v.cavu inferior.Jetra ima dva krvotoka:nutritivni i funkcionalni.Za nutritivni,arterisku krv donosi a.hepatica,a za funkcionalni krvotok iz želuca i crijeva donosi v.portae.Što se tiče vaaskularizacije jetre,iz prethodnog,mozemo zaključit da jetra prima krv iz dva izvora : hepatičke arterije(25%) i vene porte(75%).Približno 25% srčanog protoka ide kroz jetru;odnosno 1ml/g/min.Arteriska krv dotiče pod sistemskim arteriskim pritiskom,a portna krv pod venskim pritiskom 0,9-1,3Pa.

Arterija hepatica:Arterija hepatika potiče iz trunkusa ćelijakusa,koji polazi od aorte u visini donje ivice 12 torakalnog pršljenja,i kod gornje ivice pankreasa dijeli se na arteriju lijenalis,arteriju gastriku sinestru  i arteriju hepatiku komunis.Arterija hepatika komunis ide udesno iza pilorusa gdje daje ushodnu granu za jetru (a.hepatika propria) i nishodnu za želudac i duodenum(a.gastroduodenalis).

Arterija hepatika se dijeli na dvije strane.Desna arterija hepatika potiče od račve arterije hepatike  sa lijeve strane duktusa hepatikusa komunisa i ide iza njega u desno nastavljajući put iza desnog duktusa hepatikusa ali ne u bliskom kontaktu sa njim.Završava se grananjem na prednju i zadnju granu.Prednja grana pravi omču blizu žlijeba žučne kese.Medijalni i lateralni segmenti lijevog lobusa jetre dobivaju krv od lijeve arterije hepatike ,koja je kratka  i odma se dijeli u terminalne grane.

Vena porte:Vena porte nastaje spajanjem lijenalne vene i gornje mezenteričke vene iza glave pankreasa.Vena porte je dugačka 5-8cm a njena širina varira 1-3cm.U hilusu jetre vena porte se deli na lijevu i desnu stranu.U oko 10% populacije vena se dijeli na tri grane,od koje dvije idu u desni režanj jetre a jedna na lijevu stranu.U porti hrpatis vena porte leži iza duktusa holedohusa i arterije hepatike.U desnu granu vene porte ulijeva se cistička vena,a u lijevu nekoliko malih paraumbilikalnih vena.

Hepatičke vene:Krv se iz jetre drenira u donju venu kavu preko tri hepatičke vene:desna,srednja i lijeva.Hepatičke vene nemaju vezivni omotač i kratkim stablima se nad kupolom jetre ulijevaju u venu kavu.

Poprečni dijametar je približno oko 20-23cm,a najveća debljina u srednjoj tački desnog lobusa je 15-17cm.Najveći anteroposteriorni dijametar je na nivou gornjeg pola desnog  bubrega i iznosi 10-12,5cm.

 Jetra je najveći organ u kome se obavljaju vitalni biohemiski procesi:sinteze,nakupljanje supstancija,transporta,sekrecije metabolita,neutralisanje i aktivacija endokrinih i egzokrinih supstancija,uravnoteženje koagulacionih faktora.Prolaskom venske krvi iz crijeva portnim sistemom,

jetra je preplavljenja raznovrsnim nutritivnim supstancijama,toksičnim odpadnim produktima ,medikamentima.Iz sistemske cirkulacije jetra prima raspadne produkte metabolizma,a pri sepsi bakterijske produkte i bakterije.Jetra svojom funkcijom vrši sintezu vitalnih supstancija i biotransformaciju tkivnih,endokrinih,metaboličkih supstancija i omogućava njihovo nepovoljno dejstvo,tranaformišući ih u neaktivne supstancije koje se zatim izlučuju preko žuči ili urinom .

Sintezom žuči ne pomaže se samo dejstvo enzima na materije u crijevima već i omogućava resinteza i metabolizam crijevnih sokova,uspostavljajući reciklički proces.Retikuloendotelni sistem jetre,kao filter portne cirkulacije, u stanju je da ostvari odlaganje i uklanjanje otpadnih produkata i toksičnih supstanci.Stvaranjem linfocitarne barijere u stanju je da neutrališe bakteriske toksine.Sve ove funkcije jetra je u stanju da obavi zahvaljujući ustrojstvu svoje cirkulacije i osobinama hepatocita.U hirurgiji jetra je jedan od centralnih organa za stresni i posttraumatski tok u održavanju hemostaze i obezbjedjenju povećanih metaboličkih zahvata u postoperativnom toku.Normalno jetra predstavlja depozit bitnih supstancija:rezervoar glikogena,aminokisalina,masti,liposolubilnih vitamina,vitamina B12 ,zatim metala željeza i bakra.Poremećaj enzimskih aktivnosti jetre izaziva poremećaj biotransformacije materija sa nagomilavanjem glikogena,masti pri alkoholnoj cirozi,bakra pri Vilsonovoj bolesti,željeza pri hemohromatozi.

 

nasetijelo @ 08:39 |Isključeno | Komentari: 0
utorak, prosinac 4, 2012
Podočnjaci mogu upozoravati na različite bolesti, probleme s bubrezima, anemiju i mnoge druge, ali i biti dio genetskog nasljeđa. Ako imate tamne podočnjake već godinama, a nisu uzrokovani nekim medicinskim stanjem možda je uzrok u nepravilnoj prehrani.

Anemija je jedan od češćih uzroka tamnih vrećica ispod očiju.

 

Naravno, podočnjaci sami po sebi ne signaliziraju anemiju, ali ukoliko još postoje neki simptomi poput glavobolje, umora, nedostatka daha, slabljenje pamćenja i sivkaste kože trebali biste povesti više računa o prehrani.

 

Anemija je signal da u našem tijelu nedostaje kisika. Postoji nekoliko tipova anemije iako je najčešći oblik nedostatak željeza. Naše tijelo treba željezo za proizvodnju hemoglobina koji služi za dostavljanje kisika stanicama u organizmu.

 

Anemija najčešće pogađa žene – zbog menstrualnog ciklusa – ali i zbog nepravilne prehrane i modernih dijeta. U stvari crveno meso, kao glavni izvor željeza organizmu sve se češće izbacuje iz prehrane iz raznoraznih razloga. Međutim, ukoliko već ne unosite dovoljno crvenog mesa u organizam pokušajte nadoknaditi unosom sjemenki suncokreta, tamnog zelenog povrća (koprive, mahune) i sl. Kako bi se željezo apsorbiralo potrebno je unositi u organizam i dovoljno vitamina C.

 

Iako ćete često čuti savjete kako biste za ublažavanje podočnjaka na oči trebali staviti hladne obloge, to ni u kojem slučaju nemojte raditi. Istina, hladni oblozi djeluju na sužavanje krvnih žila i smanjenje podočnjaka, ali na takav način, a posebno stavljate li obloge direktno iz hladionika problem ćete samo pogoršati. Oči će vam postati sklone upalama, nahladama, a moguće je da će očni mišići s vremenom početi trzati.

Postoje neka druga, jednako učinkovita rješenja, a koja neće štetiti zdravlju očiju. Pokušajte na kapke i podočnjake (pazite da ne nanesete preblizu očiju kako ne bi došao u dodir s očnom sluznicom) nanijeti gel od aloa vere. On djeluje umirujuće. Smanjit ćete podočnjake, a posebno će djelovati na smanjenje očnih kapaka.

 

Nešto jače djelovanje postići ćete nanesete li nekoliko kapi za oči koje služe za sužavanje krvnih žila oka i smanjenje crvenila, na podočnjake i kapke. Kada se upiju nanesite preko neku neutralnu kremu. Osim toga možete pokušati s vrećicama ruskog čaja. Stavite na podočnjake i držite 20 minuta.

Stavite li na podočnjake obloge od ružine vodice ili kamilice desetak minuta, osim što će ublažiti podočnjake, miris će vas opustiti.

Kako biste uopće spriječili podočnjake najvažnija je prevencija. U organizam unosite dovoljno tekućine, vitamina C, izbjegavajte propuh, boravak u zadimljenim prostorijama i preveliko zamaranje očiju. Dovoljno spavajte, te pijte dosta čaja, najbolje od koprive ili peršina.

 

domaci.de

nasetijelo @ 11:56 |Isključeno | Komentari: 0
Zašto nastaje rak grlića materice?Da li se može izlečiti?

Da li je dovoljno ići jednom godišnje ili ipak treba 2 puta kod ginekologa?

Sporo napreduje, dostupan je pregledu i ima mogućnost relativno jednostavne dijagnostike. Pa ipak rak grlića materice drugi je po redu najčešći oblik raka u Evropi. Tragedija u pozadini svakog slučaja ove vrste raka jeste da je to jedan od oblika raka koji je najjednostavnije sprečiti. Taj tumor sporo napreduje, dostupan je pregledu i ima mogućnost relativno jednostavne dijagnostike. Ipak, razumevanje njegovih uzroka i rizika, kao i edukacija u vezi s time još su uvek vrlo ograničeni. U Evropi 80 žena svaki dan umre od raka grlića materice, a svake godine se pojavi novih 60.000 slučajeva. S obzirom da se najčešće javlja oko 35 godine života nije potrebno govoriti koji uticaj ima na reproduktivno zdravlje i reproduktivne funkcije žena! Humani papilomavirus (HPV) je mali virus iz grupe DNK virusa i poznajemo više od 100 tipova. Tipovi virusa mogu se podeliti na onkogene, tj. one koji mogu izazvati nastanak raka i one koji to nisu. Rak grlića materice može izazvati 15 onkogenih tipova virusa od sveukupno stotinak tipova HPV-a. Najčešći su tipovi 16 i 18, a za njima slede 45 i 31. zajedno su odgovorni za preko 80% slučajeva raka grlića materice. Dokazi da postoji veza između HPV-a i ovog raka otkriveni su s razvojem tehnologije i dijagnostičkih mogućnosti početkom 90-tih godina 20. veka. Nakon toga onkogeni HPV otkriven je u 99,7 posto žena s rakom grlića materice. Potencijalno je svaka žena izložena riziku od zaraze humanim papiloma virusom koja može uzrokovati rak grlića materice. HPV se lako prenosi polnim kontaktom, te se njime moguće zaraziti i samo kontaktom kože genitalnog područja tako da i kondom nije potpuna zaštita. Iako je HPV infekcija najčešća u polno aktivnih mladih žena, pojavljivanje raka grlića veće je u žena starijih od 35 godina, a čime se sugeriše na polagano napredovanje trajne virusne infekcije prema raku. Žene su tokom čitavog života izložene infekcijama onkogenim HPV-om, bez obzira na dob u kojoj postaju polno aktivne, a prebolela infekcija ne znači i imunost na ponovnu infekciju. Procenjuje se kako će se 50-80% polno aktivnih žena zaraziti HPV-om tokom života te da će do 50% tih infekcija biti onkogenim HPV-om, iako većina ovih infekcija može spontano nestati u roku od tri godine. Od svakog miliona žena zaraženih onkogenim HPV tipovima, u oko 10% (100.000) razviće se prekancerozne promene ćelija grlića materice (cervikalna displazija). Od navedenih, u oko 8% (8.000) razviće se rani oblik raka ograničen na spoljne slojeve ćelija grlića materice (carcinoma in situ); kod 20% tih žena (1.600) razviće se invazivni oblik raka ukoliko ga ne budu lečile. Za razvoj raka grlića materice potrebna je trajna infekcija onkogenim tipovima virusa jer postojanje infekcije omogućava prilike za ponovljene napade virusa koji tako aktiviraju nastanak raka. Tzv. HPV onkoproteini, "loše" belančevine koje proizvodi virus, ometaju prirodni imunološki odgovor i normalno odumiranje ćelija grlića materice, čime zaražene epitelne ćelije mogu biti izložene ponovnom "napadu" virusa, nakon čega nastaju oštećenja koja mogu napredovati do raka. Verovatnost je da će ljuskasta oštećenja niskog stepena (SIL), unutar epitela vrata materice, čiji je test na HPV 16 i 18 pozitivan, napredovati do raka grlića materice veća nego s nekim drugim onkogenim tipovima HPV-a. Ćelije unutar tzv. transformacijske zone grlića materice najosetljivije su na HPV infekciju te se, kada ih virus napadne, preterano razmnožavaju i prekomerno narastu te gube sposobnost popravljanja genetskih abnormalnosti, što nadalje dovodi do promena ćelijske strukture grlića materice. HPV ometa sistem upozoravanja koji pokreće odbranu organizma, a koji bi u normalnim uslovima uništio svaku virusom zaraženu ćeliju pa takav nepravilan rast napreduje do prekanceroznog stanja (CIN), koje može biti klasifikovano od 1-3. Kod CIN-a 1 moguć je povratak "na normalu", ali već kod CIN 2 ili 3 je to teže jer se formiraju tumorske ćelije i na kraju rak ili invazivni karcinom. Osim toga, pretpostavlja se da još neki činioci osim HPV-a imaju uticaj (pušenje, veliki broj trudnoća, dugo korišćenje kontracepcijskih sredstava, neke druge polno prenosive infekcije – klamidija), ali njihova veza još uvek nije jasna. Ono što je jasno i sigurno je da rak grlića materice ne može nastati bez onkogenih HPV-a te da niti jedna žena ne bi trebala umreti od te bolesti. Povezanost HPV-a s ovim rakom je višestruko puta veća nego povezanost pušenja i raka pluća, u koju niko ne sumnja! Zbog gore navedenih razloga su programi prevencije i edukacija lekara i žena neizmerno važni! Države s organizovanim programima prevencije, kao Finska, gde samo 45 žena na milion oboleva, beleže značajno smanjenje te bolesti jer bolest bude na vreme otkrivena, kada je lečenje jednostavnije, delotvornije i na kraju jeftinije. U našoj zemlji svaka žena ima mogućnost uzimanja PAPA brisa, ali i ne mora. To znači da veliki broj žena nikad ne ode ginekologu na pregled te ne zna do trenutka kad je već, na žalost, kasno da ima rak grlića materice. Postoje naravno i neka ograničenja klasične prevencije s PAPA brisevima jer je dokazano da oko 30% nalaza bude lažno negativno, što znači da uliva lažnu sigurnost, a zapravo već postoje promene na grliću materice. Upravo iz tog razloga se u svetu sve više prelazi na drugu metodu, tzv. LBC tehnologija koja je u kombinaciji s HPV testiranjem gotovo 99% sigurna. Program pregleda u kombinaciji u budućnosti s primarnom prevencijom tj, vakcinacijom je sigurno najkvalitetniji nadzor nad tim rakom, kojim je moguće smanjiti nastanak raka grlića materice za više od 80 posto! Edukacija žena, program pregleda po uzoru na npr. Finsku te u budućnosti i vakcinacija su najvažniji preduslovi da jednom kažemo da je jedna vrsta raka iskorenjena!

 

Rak grlica materice je drugi po ucestalosti karcinom kod zena. Na podrucju Srbije je 1979. godine bio na 2. mestu, a 1994. godine, na 3. Ucestalost raka grlica materice se smanjuje (invazivni), a in situ se povecava za 2% godisnje. Od raka grlica materice godisnje u Srbiji oboli 2.100 - 2.200 zena, a umre od 600 - 650 zena. Rak se razvija sporo. Obicno mu prethode prekancerozna stanja i obicno se moze izleciti u 100% slucajeva. Kod kasnih stadijuma izlecenje se moze ocekivati samo kod 30% bolesnika. Mnogo toga je napisano o faktorima rizika udruzenim sa povecanim rizikom oboljevanja. Mnogo manje o tome sta se moze uciniti da se ti faktori ublaze i spreci pojava bolesti. Prevencija nije laka jer je veliki broj faktora koji uticu na njegovu pojavu endogen, i nepogodan za manipulisanje. Specificne stope incidence znatno rastu sa povecanjem godina starosti. Region ima znacajni efekat za risik. Region Istocne Srbije je medju vodecim u oboljevanju i umiranju od raka grlica materice. Zbog toga je Ministarstvo zdravlja usvojilo Program javnog otkrivanja prekanceroznih stanja u cilju borbe protiv ove bolesti.

 

 

Rak grlića materice je izlečiv

 

Rak grlića materice je na drugom mestu po učestalosti, odmah iza raka dojke. Procenjeno je da se 50% svih vrsta raka ženskog sistema za reprodukciju javlja na grliću materice. Redovna kontrola grlića materice je važna da bi se otkrio ovaj oblik raka i trebalo bi je obaviti jednom godišnje ili češće ako se pronađe bilo šta neuobičajeno.

 

Svaka žena, bilo da je seksualno aktivna ili ne, trebalo bi da redovno ide na preglede kod ginekologa, a taj pregled uključuje i test razmaza s grlića materice.

 

 

Ko je izložen riziku od raka grlića materice?

 

Izložena si riziku u sledećim slučajevima:

 

Imala si više od jednog partnera

 

Tvoj partner je imao više od jedne partnerke

 

Bila si seksualno aktivna pre 18. godine

 

Imaš istoriju vaginalnih infekcija

 

Imaš istoriju genitalnih bradavica

 

Prvo dete si rodila pre 20. godine

 

Imala si mnogo trudnoća.

 

Ako bilo šta od navedenog važi za tebe, ne mora da znači da ćeš dobiti rak grlića materice. To jednostavno znači da je kod tebe rizik malo veći i da ne smeš da propuštaš redovne preglede.

 

Moći ćeš da biraš datum kada ćeš da zakažeš pregled. Ako vodiš dnevnik menstruacije (što bi svaka žena trebalo da radi) pokušaj da izabereš period između 12. i 16. dana menstrualnog ciklusa da bi rezultati bili jasniji.

 

 

U svetu svake godine od raka grlića materice oboli pola miliona žena. Godišnje u Srbiji oboli oko 1500, u Vojvodini oko 280 žena. Svaka dva minuta u svetu umire jedna žena zbog raka grlića materice.

 

Grlić je deo materice uronjen u vaginu. Možemo ga napipati prstima u vagini i videti pod spekulima prilikom ginekoloskog pregleda. On ima svoju normalnu građu, veličinu, oblik, tvrdoću, boju i otvor za oticanje menstrualne krvi. Prekriven je tankim slojem epitela na kojem najčešće nastaje rak.

 

 

 

Faktori rizika

 

Neposredni uzrok nastanka raka još nije poznat. Naučnici su prezentovali više faktora rizika koji povećavaju šansu da žena oboli od raka grlića materice.

 

Genitalne infekcije koje se prenose seksualnim putem, naročito infekcije Humanim papiloma virusom (HPV), Herpes virusom, klamidiom doprinose nastanku raka. Oko 80% žena do 30.godina života ima prolaznu infekciju ovim virusom. Spontano odstranjenje ovog virusa iz grlića žene je moguće kod zdravih žena.Ukoliko godinu dana od početka infekcije nema spontanog odstranjenja infekcija postaje hronična i može dovesti do raka.

 

 

 

Smanjenje odbrambenih snaga organizma žene kod infekcija virusom HIV, kod osoba sa presadjenim organima i drugim dugotrajnim bolestima.

 

Pacijentice koje stupaju u seksualne odnose pre 16. godine života imaju dva puta veći rizik da obole od raka za razliku od onih koje to čine kasnije. Rani početak seksualnog života partnera je dodatni faktor pogotovo ako žena ima više “slučajnih“ partnera.

 

Pušenje i ranije pušenje.

 

Nedovoljan unos voća i povrća u ishrani, ishrana sa mnogo životinjskih masti.

 

Niži standard života,niže obrazovanje praćeno je često niskim stepenom seksualne higijene, lošim uslovima života i mogućnjošću nastanka raka.

 

Nekorištenje kondoma kao zaštite od infekcije.

 

Stresni dogadjaji i depresija povećavaju rizik za razvoj raka.

 

Faktori rizika se medjusobno sumiraju ako ih je više kod jedne osobe i mogućnost nastanka bolesti je veća. Pod uticajem faktora rizika iz normalnih ćelija epitela grlića materice najpre se razvija takozvana „premaligna“ promena a iz nje nastaje maligna promena (rak). Rak se razvija polako u periodu od 5-15god. To je dovoljan vremenski period da se mogu rano otkriti premaligne promene i sprečiti nastanak raka.

 

 

 

Znaci raka grlića materice

 

Početak razvoja raka nije praćen posebnim simptomima. Kada se simptomi jave, rak je već napredovao u razvoju. Najčešći simptomi su: krvarenje u vreme polnog odnosa ili izmedju dve menstruacije, posle menopauze ili produženo menstrualno krvarenje, sukrvav iscedak, povećano belo pranje neprijatnog mirisa, gubitak apetita i telesne težine, bolovi u krstima i nogama.

 

 

 

Metode otkrivanja

 

Papa test je opšte prihvaćena i bezbolna metoda kojom se uzima bris sa grlića materice, citološki obradjuje i pregleda mikroskopom pri čemu se mogu razlikovati normalne ćelije, ćelije praćene infekcijom, ćelije karakteristične za premaligne promene i ćelije raka.

 

Kolposkopija je posmatranje površine glića aparatom koji povećava i do 40 puta. Na grliću je moguće videti sliku zdrave površine, slike premalignih ili malignih promena. Papa test i kolposkopija postavljaju samo sumnju na rak grlića materice. Kod žena gde postoji sumnja na premaligne ili maligne promene, sa tih promena se uzima isečak (biopsija i kiretaža). Dobijeni materijal nakon obrade pregleda patolog i daje definitivnu dijagnozu o kakvoj promeni se radi.

 

 

 

Lečenje

 

Premaligne promene lečimo odstranjivanjem promenjenog epitela sa grlića materice smrzavanjem (krioterapija), spaljivanjem (kauterizacija), lasersko odstranjenje. Nakon ovih intervencija očekuje se stvaranje novog zdravog epitela. Konizacija je odstranjenje dela grlića u obliku konusa a preostali deo se rekonstruiše. Kod raka grlića materice zavisno od stadijuma njegovog razvoja i životne dobi žene, radi se konizacija ili histerektomija (vadjenje materice jajovoda, jajnika i limfnih žlezda). Nakon toga se odlučuje o eventualnoj terapiji citostaticima ili zračenjem.

 

 

 

Zaštita - prevencija

 

Sprečavanje nastanka raka grlića materice podrazumeva uklanjanje faktora rizika za njegov nastanak. To podrazumeva izbegavanje ranog stupanja u polne odnose, izbegavanje većeg broja seksualnih partnera. Upotreba kondoma kao zaštite od moguće infekcije, a time i od nastanka raka i neželjene trudnoće. Održavanje redovne seksualne higijene i lečenje prisutne infekcije kod oba partnera. Doći na ginekološki pregled za Papa test i kolposkopiju tri godine posle početka seksualne aktivnosti a najkasnije do 20.godine života. Svaka žena sa prisutnim faktorima rizika treba da dolazi na pregled jedanput godišnje. Žene bez faktora rizika gde su tri uzastopne godine nalazi uredni mogu dolaziti na pregled jednom u tri godine. U slučaju patoloških nalaza, kontrolne preglede zakazuje ginekolog.

 

 

 

 Kolika je učestalost raka grlića materice ?

 

Rak grlića materice nalazi se na drugom mestu prema učestalosti među svim zloćudnim tumorima kod žena u Vojvodini. Srbija u celinini ima najveću učestalost raka grlića materice ( 24,3 na 100.000 stanovnika) u donosu na sve druge republike bivše Jugoslavije i jednu od najvećih u Evropi.

Na početak

 

Šta su to prekancerozne promene na grliću materice ?

 

Čitav niz promena na sluzokoži grlića materice od minimalnih poremećaja do potpune izmene sluznice sa nezrelim zloćudnim ćelijama naziva se stručnim nazivima displazije ili cervikalne intraepitelijalne neoplazije (skraćeno CIN). U zavisnosti da li je zahvaćena samo donja ili srednja trećina odnosno čitava debljina sluznice ove promene se svrstavaju u 3 stepena (CIN 1-3) . One prethode nastanku raka jer donja granica sluzokože i tkiva grlića (tzv. bazalna membrana) još nije povređena. Prodorom zloćudnih ćelija u dubinu preko 1 mm nastaje rak grlića materice. Vreme koje je potrebno da prođe od začetka ovih promena do nastanka raka iznosi od 3-17 godina.

Na početak

 

Kakva je uloga HPV virusa u nastanku prekanceroznih promena i raka grlića materice ?

 

Rak grlića materice je u najvećem procentu infektivne prirode. Naučnim ispitivanjima potvrđeno je da su uzročnici ovog oboljenja humani papiloma virusi (HPV) i njihovo prisustvo potvrđeno je u preko 90 % svih uzoraka tkiva prekanceroznih promena i raka grlića materice. Otkriveno je preko 100 različitih genotipova HPV od kojih 40-ak može da uzrokuje promene na sluzokoži donjeg genitalnog trakta žena. Danas se, u odnosu prema onkogenom potencijalu odnosno sposobnosti da izazovu zloćudne promene, svi HPV dele u 2 grupe : niskog i visokog rizika Utvrđena je i različita geografska rasprostranjenost HPV prema kontinentima a najopasniji HPV tip 16 je ujedno i najrasprostranjeniji humani papiloma virus u svetu. Pored virusa, u nastanku oboljenja značajnu ulogu imaju i sledeći faktori : pušenje, rano stupanje u seksualne odnose, veći broj partnera, loši socioekonomski uslovi života, imunosupresivna oboljenja i drugo.

Na početak

 

Kako nastaje rak grlića materice ?

 

Za nastanak prekanceroznih promena koje prethode raku grlića materice neophodno je postojanje 2 uslova : postojanje izmenjene sluzokože na grliću materice ili “ranice“ koja predstavlja ulazno mesto za delove virusa kao i direktni kontakt sa opasnim virusima. Delovi humanih papiloma virusa inaktivišu gene koji kontrolišu rast ćelije što uslovljava nekontrolisano bujanje i umnožavanje ćelija i nastanak raka.

Na početak

 

Koji su simptomi prekanceroznih promena i početnog raka grlića materice ?

 

• U početku prekancerozne promene ne daju simptome i otkriju se slučajno.

• Sukrvica i krvarenje iz vagine posle seksualnog odnosa je najčešće prvi znak.

• Neuredno krvarenje koje nije u vezi sa menstruacijom zahteva pregled grlića materice.

• Pojačan vaginalni sekret i iscedak , posebno onaj neprijatnog mirisa pomešan sa sukrvicom, zahteva ginekološku kontrolu i uzimanje briseva.

Na početak

 

Šta treba znati o Papanikolau testu ?

 

• Papanikolau test je jednostavna i bezbolna metoda kojom se pregledaju ćelije dobijene brisom sa grlića materice. Ovaj test pokazuje pojavu upale, prisustvo nenormalnih-atipičnih ćelija ili ćelija raka grlića materice.

• Za uzimanje valjanog uzorka neophodno je da prođe 5-7 dana od poslednje menstruacije ili seksualnog odnosa, a pre uzimanja brisa zabranjena je primena vaginaleta i vaginalnih ispiranja.

• Bris uzima ginekolog u ginekološkoj ordinaciji u toku pregleda vagine i grlića materice pomoću instrumenta – spekuluma.

• Pravilno uzimanje Papanikolau brisa vrši se posebnim drvenim špatulama sa zatupljenim vrhom ili četkicama koje ulaze u kanal grlića materice. Svaka polno aktivna žena trebalo bi barem jedanput svake 2-3 godine da prekontroliše Papanikolau bris.

Na početak

 

Kako se tumače rezultati Papanikolau testa?

 

• I i II grupa Papanikolau brisa predstavlja uredan nalaz. Na žalost, u našoj zemlji oko 30 % ovih nalaza nije verodostojno i žena sa urednim nalazom može imati prekanceroznu promenu. Zbog toga su u našoj zemlji potrebni pregledi u kraćem vremenskom intervalu, 1 x godišnje. Kada su 2 uzastopna nalaza Papanikolau testa negativna, pregledi se mogu prorediti 1 x u 2-3 godine.

• III grupa je sumnjiv nalaz, može biti uzrokovana pojavom infekcije i ukazivati na postojanje premalignih promena na ćelijama. Grupe IV i V ukazuju na prisustvo ćelija raka u brisu.

Na početak

 

Kako se vrši ispitivanje na prisustvo humanih papilopma virusa ( HPV ) ?

 

• U ginekološkom položaju primenom posebnog instrumenta “spekuluma“ razmaknu se zidovi vagine i omogući prilaz grliću materice. Sa posebnim štapićem na čijem se vrhu nalazi četkica ulazi se u kanal grlića materice, nekoliko puta se zavrti i štapić se izvlači napolje. Zatim se deo štapića sa četkicom odlomi, potopi u poseban medijum u plastičnom ulošku, zatvori i transportuje na virusološki pregled.

• Otkrivanje prisustva genitalnih HPV tipova vrši se novom molekularnom dijagnostičkom tehnikom primenom metode PCR amplifikacije sa detekcionim testom. Ovom metodom vrši se identifikacija HPV niskog rizika (6, 11, 42, 44 i 45), visokog rizika (16, 18, 31, 33, 35, 39, 45, 51, 56, 58, 59, 66 i 68) i neklasifikovanih tipova virusa . Mnogi od ovih tipova ne mogu biti otkriveni ni sa jednom drugom metodom koja je trenutno u upotrebi. Lažno negativni rezultati su svedeni na najmanju moguću meru pod uslovom da je bris pravilno uzet.

• Rezultat testa na HPV viruse dobije se u pismenoj formi u roku od 10 dana nakon uzimanja brisa.

Na početak

 

 

Da li i kada treba kontrolisati bris na humane papiloma (HPV) viruse ?

 

• Bris iz grlića materice kojim se otkriva prisustvo HPV trebalo bi uzeti ako postoji sumnjiv nalaz Papanikolau brisa III grupa (ili pozitivan nalaz koji potvrđuje IV i V grupu brisa).

• Bris na HPV poželjno je uraditi i kada se na ginekološkom pregledu otkrije izmenjena sluznica (“ranica“) na grliću materice.

• U navedenim okolnostima uvek treba detaljno pregledati grlić materice pod uvećanjem, primenom posebnog aparata kolposkopa (kolposkopski pregled) i u slučaju potrebe dijagnostiku dopuniti ciljanim uzimanjem isečka sa grlića materice ili uzimanjem uzoraka iz kanala grlića materice (tzv. “endocervikalna“ kiretaža).

• Svaka polno aktivna žena, posebno u generativnom periodu, može ako to želi prokontrolisati bris iz kanala grlića materice na prisustvo HPV.

Na početak

 

Šta treba raditi ako je bris na HPV pozitivan ?

 

• Potrebno je utvrditi da li postoje bilo kakve promene na sluzokoži grlića materice i obavezno prokontrolisati Papanikolau bris. Ukoliko je nalaz uredan, odnosno ako se pregledom utvrdi da na sluzokoži grlića materice nema promena i ako je nalaz Papanikolau brisa uredan (II grupa) nije potrebno lečenje, samo redovne ginekološke kontrole. Ipak, i u ovim okolnostima, ako se utvrdi prisustvo najopasnijeg HPV tipa 16 posebno kod mlađih osoba, treba biti oprezan i vršiti redovne ginekološke i kolposkopske kontrole grlića materice.

 

• Ukoliko se uz pozitivan nalaz HPV brisa (posebno ako su otkriveni virusi visokog rizika) otkrije i sumnjiv ili pozitivan nalaz Papanikolau brisa ( III odnosno IV ili V grupa) treba upotpuniti dijagnostiku sa kolposkopskim pregledom i/ili patohistološkim pregledom uzoraka tkiva dobijenih ciljanom biopsijom ili tzv. “endocervikalnom“ kiretažom kanala grlića materice.

 

• Ako se istovremeno otkrije pozitivan nalaz HPV brisa i prisustvo izmenjene sluzokože (“ranice“) na grliću materice treba odmah uraditi kolposkopski pregled , utvrditi prirodu izmenjene sluznice i upotpuniti dijagnostiku uzimanjem briseva iz kanala grlića materice (bris na hlamidije, bakterije, miko i ureaplazme , Papanikolau). U zavisnosti od nalaza treba prvo lečiti upalu sluznice a potom ako se radi samo o bezazlenim promenama i njih kasnije ukloniti nekom od destruktivnih (krioterapija, hladna ili termokoagulacija, vaporizacija laserom) ili ekscizionih ( isecanje omčicom – LEETZ Loop) metoda.

Na početak

 

Šta ako se otkrije prisustvo HPV visokog rizika ?

 

• Za nastanak prekanceroznih promena i karcinoma grlića materice nije dovoljno samo prisustvo infekcije virusima već i tzv. “ulazno mesto“ odnosno izmenjena sluzokoža grlića materice. Zbog toga, uvek treba sprovesti kompletan ginekološki pregled koji obuhvata kolposkopski pregled i uzimanje briseva. Ako su svi nalazi uredni nije potrebno lečenje osim redovnih ginekoloških kontrola. Ukoliko se utvrdi postojanje bilo kkavih promena ili upale – one moraju biti izlečene. U ovakvim okolnostima treba redovno vršiti kontrolu Papanikolau brisa i kolposkopske preglede jer bilo kakav sumnjiv nalaz zahteva dopunsku dijagnostiku u cilju otkrivanja prekancerozne ili zloćudne promene koju mogu uzrokovati virusi.

 

• Virusna infekcija humanim papiloma virusima ostaje trajno prisutna u tkivu grlića materice. Međutim, stabilno stanje imunološkog sistema i odsustvo upalnih procesa i drugih oboljenja na sluzokoži donjeg genitalnog trakta žene su preduslov da se manifestacija ove infekcije ne ispolji. Ako se promene ipak pojave one bi trebalo da na vreme budu otkrivene na redovnim ginekološkim pregledima i izlečene u početnoj fazi. Rizik recidiva odnosno povratka prekanceroznih promena na grliću materice posle sprovedenog lečenja primenom hirurških intervencija kojima se uklanja samo deo grlića materice ( konizacija, LEETZ Loop ekscizija) iznosi do 10 %.

Na početak

 

Šta je uzrok prekanceroznih promena i raka grlića materice ?

 

Rak grlića materice je u najvećem procentu infektivne prirode. Naučnim ispitivanjima potvrđeno je da su uzročnici ovog oboljenja humani papiloma virusi (HPV). Otkriveno je preko 100 različitih tipova HPV od kojih su najopasniji tipovi 16 i 18. Pored virusa, u nastanku oboljenja značajnu ulogu imaju i sledeći faktori : pušenje, rano stupanje u seksualne odnose, veći broj partnera, loši socioekonomski uslovi života, imunosupresivna oboljenja i drugo.

Na početak

 

Šta su to prekancerozne promene na grliću materice ?

 

Čitav niz promena na sluzokoži grlića materice od minimalnih poremećaja do potpune izmene sluznice sa nezrelim zloćudnim ćelijama naziva se stručnim nazivima displazije ili cervikalne intraepitelijalne neoplazije (skraćeno CIN). U zavisnosti da li je zahvaćena samo donja ili srednja trećina odnosno čitava debljina sluznice ove promene se svrstavaju u 3 stepena (CIN 1-3) . One prethode nastanku raka jer donja granica sluzokože i tkiva grlića (tzv. bazalna membrana) još nije povređena. Prodorom zloćudnih ćelija u dubinu preko 1 mm nastaje rak grlića materice. Vreme koje je potrebno da prođe od začetka ovih promena do nastanka raka iznosi od 3-17 godina.

Na početak

 

Kako nastaje rak ?

 

Za nastanak prekanceroznih promena koje prethode raku grlića materice neophodno je postojanje 2 uslova : postojanje promenjene sluzokože na grliću materice ili “ranice“ koja predstavlja ulazno mesto za delove virusa kao i direktni kontakt sa opasnim virusima. Delovi humanih papiloma virusa inaktivišu gene koji kontrolišu rast ćelije što uslovljava nekontrolisano bujanje i umnožavanje ćelija i nastanak raka.

Na početak

 

Ko je ugrožen ?

 

Žene koje su započele seksualnu aktivnost u ranoj mladosti (pre 16. godine), one koje imaju veći broj seksualnih partnera, ako su imale polni odnos sa zaraženim muškarcem koji ima HPV infekciju, pušači, žene koje koriste imunosupresivnu terapiju ili imaju HIV infekciju. Posebno su ugrožene žene kojima prethodno nije redovno uziman Papanikolau (PA) bris, mlađe od 30 godina ili ako su nepouzdane za praćenje i ne odazivaju se na kontrolone preglede.

Na početak

 

Koji simptomi prekanceroznih promena i početnog raka grlića materice ?

 

• U početku prekancerozne promene ne daju simptome i otkriju se slučajno.

• Sukrvica i krvarenje iz vagine posle seksualnog odnosa je najčešće prvi znak.

• Neuredno krvarenje koje nije u vezi sa menstruacijom zahteva pregled grlića materice.

• Pojačan vaginalni sekret i iscedak , posebno onaj neprijatnog mirisa pomešan sa sukrvicom, zahteva ginekološku kontrolu i uzimanje briseva.

Na početak

 

U čemu se sastoji pregled grlića materice ?

 

Pregled grlića materice vrši se u ginekološkom položaju primenom posebnog instrumenta “ spekuluma “, koji ima zadatak da razmakne zidove vagine i omogući pregled grlića. Tom prilikom obavezno se uzima Papanikolau bris (PA). Pravilno uzimanje Papanikolau brisa vrši se posebnim drvenim špatulama sa zatupljenim vrhom ili četkicama koje ulaze u kanal grlića materice. Svaka polno aktivna žena trebalo bi barem jedanput svake 2-3 godine da prekontroliše Papanikolau bris. Posle ovoga sledi pregled primenom posebnog aparata – kolposkopa, kojim se bezbolno i pod uvećanjem u trajanju od 2-3 minuta izvrši detaljan pregled grlića materice. Cilj kolposkopskog pregleda je da otkrije početne prekancerozne promene na sluznici grlića materice koje se ne mogu videti golim okom. Tačnost kolposkopije kao samostalne metode u otkrivanju prekanceroznih promena iznosi 87 % a u zajednici sa Papanikolau testom 98 %.

Na početak

 

Šta ako je Papanikolau test sumnjiv ili pozitivan ?

 

Ukoliko je Papanikolau test sumnjiv (III grupa) bez odlaganja se mora detaljno pregledati grlić materice. Vrši se uzimanje briseva na HPV viruse, bakterije, hlamidije, mikoplazme i kolposkopski pregled pod uvećanjem. Ukoliko se na osnovu ovih pregleda posumnja na postojanje prekanceroznih promena mora se uzeti isečak (ciljana biopsija) ili kiretaža kanala grlića materice sa slanjem materijala na mikroskopski ili patohistološki (Ph) pregled.

Ukoliko je test pozitivan (IV ili V grupa) neizostavno i što pre se mora obaviti kolposkopski pregled sa uzimanjem ciljanih isečaka i/ili kiretaže grlića materice sa slanjem materijala na Ph pregled. Jedina definitivna i merodavna dijagnoza je ona koja je postavljena na osnovu mikroskopskog ili patohistološkog pregleda od strane lekara specijaliste patohistologa.

Na početak

 

 

Gde da se obratim na pregled ?

 

Pregled i uzimanje Papanikolau brisa može se izvršiti u ginekološkim ambulantama Domova Zdravlja u Novom Sadu . U svim slučajevima kada se u bilo kojoj ginekološkoj ambulanti Doma Zdravlja dobije sumnjiv ili pozitivan nalaz Papanikolau brisa dopunska dijagnostika ( kolposkopski pregled i ciljano uzimanje isečka – biopsija i kiretaža kanala grlića materice ) može se sprovesti u zgradi Poliklinike u sastavu Kliničkog Centra Vojvodine u Novom Sadu : deo C, III sprat, ginekologija. Za pregled u Poliklinici Kliničkog Centra Vojvodine neophodan je overen uput od specijaliste ginekologa iz Doma Zdravlja. Ako se pregledima otkrije prekancerozna promena ili početni oblik raka na grliću materice lečenje se nastavlja na operativnom odeljenju Klinike za ginekologiju i akušerstvo, Kliničkog Centra Vojvodine u Novom Sadu.

Na početak

 

Kako se leče prekancerozne promene i rak grlića materice ?

 

Ukoliko se radi o početnoj formi prekanceroznih promena (CIN 1) u obzir dolazi primena tzv. destruktivnih metoda lečenja : krioterapije , hladne koagulacije ili elektrokauterizacije.

 

Ako su prekancerozne promene višeg stepena (CIN 2 ili 3) uobičajeno se vrši konizacija ili isecanje promene na grliću materice u vidu “kupe ili konusa“ . U novije vreme sve češće se primenjuje i LEETZ LOOP odnosno isecanje promene specijalnim elektroomčicama. Nedostatak ove metode je to što se ne mogu precizno pregledati ivice uklonjene promene i postoji rizik da deo promene zaostane.

 

Ukoliko se dokaže postojanje početne kancerozne promene ili raka koji je ograničen samo na grlić materice, po pravilu se sprovodi hirurško lečenje : “duboka konizacija“, uklanjanje materice (histerektomija) ili pak radikalna operacija (radikalna histerektomija) kada se sa matericom i delom vagine zajedno uklanjaju i limfne žlezde iz male karlice i tako prekidaju putevi širenja raka. Danas postoji mogućnost da se u početnoj fazi raka grlića materice sačuva materica kod žena koje nisu rađale (tzv. radikalna abdominalna ili vaginalna trahelektomija) tako što se uklanja čitav grlić sa delom vagine i limfnim žlezdama iz karlice a ostavlja telo materice koje se spoji sa ostatkom vagine.

Na početak

 

U čemu se sastoji prevencija ?

 

Stvaranje navike da se kod ginekologa dolazi redovno, jednom godišnje, bez obzira što je žena zdrava ili se dobro oseća. Tom prilikom se uradi i Papanikolau test .

• Korišćenje kondoma kao kontraceptivnog sredstva kada god je to mogućno.

• Obavezno lečenje bezazlenih “ranica“ i drugih dobroćudnih promena kao i upale grlića materice jer oštećene ćelije mogu biti ulazno mesto za HPV viruse koji pokreću proces zloćudne transformacije ćelija.

• Rano otkrivanje i pravovremeno lečenje premalignih promena na grliću materice bez obzira što one ne moraju dati primetne simptome.

 

domaci.de

nasetijelo @ 11:54 |Isključeno | Komentari: 0
Barokomora je medicinski uređaj koji osigurava boravak u sredini povišenog pritiska u odnosu na normalni atmosferski pritisak od jedne atmosvere, čime se postiže niz fizoloških, po organizam povoljnih dejstava 100% kiseonik kojim je ispunjena barokomora u toku procesa lečenja.

 

 

Šta se događa u barokomori?

 

Pacijenti ulaze u barokomoru, koja izgleda kao kosmonautska kapsula , i “zarone”, naravno u suvim uslovima u proseku od 10 do 20 metara dubine i tako dobiju svoju dozu kiseonika potrebnu za lečenje.

 

U barokomori se provodi HBO ili hiperbarična oksigenacija što znači da pacijenti (u proseku) sat vremena ili više udišu 100 % medicinski kiseonik u uslovima povećanog pritiska okoline, i to ponavljaju svaki dan u proseku 10-15 dana.

 

Ovom metodom lečenja, omogućeno je povećano rastvaranje gasova u tečnostima, u ovom slučaju kiseonika u krvnoj plazmi .

 

Zato za prenos kisieonika više nisu važna samo crvena krvna zrnca (eritrociti) , već i krvna plazma. Dok pacijent boravi u barokomori i udiše 100% medicinski kiseonik, njegova krv obogaćuje sa do 20 puta( ili 2000%) više kiseoniika.

 

Rezultati lečenja intenzivnom oksigenacijom su ne samo trenutni već i trajni i zato gotovo da nema većeg medicinskog centra u svetu koji nema barokomoru ili sistem barokomora. Procena je da ih je u svetu između 12.000 i 15.000, a najviše u Rusiji, Kini, SAD-u, Velikoj Britaniji, te Francuskoj.

 

Indikacije za lećenje u barokomori

 

Navešću samo neke od značajnih učinaka HBO (od preko 30 do asada poznatih):

 

1.-otklanjanje nedostatka kiseonika u tkivima (hipoksija);

2.-stvaranje novih, zdravih krvnih sudova (neoangiogeneza) koji preuzimaju cirkulaciju od oštećenih;

3.-pojačanje energetskih procesa u ćelijama (energogeneza); -uravnoteženje razmene materija u ćelijama, uklanjanje toksina i produkata trovanja;

4.- imunostimulacijsko delovanje;

5.-antibiotski učinci i brojni drugi.

 

 

Najčešći pacijenti koji se leče hiperbaričnom oksigenoterapijom su:

 

1.dijabetičari s dijabetesnim stopalom i drugim komplikacijama (retinopatija - slabovidnost, polineuropatija, angiopatija, nefropatija),

2.bolesnici s hroničnim ranama bilo kog porekla, posebno s Buergerovom bolešću, arterijskim ulkusom i sličnim promenama,

3.osobe s osteomijelitisom (gnojenje kostiju),

4.osobe koje su iznenada izgubile sluh ili vid,

5.pacijenti s zapaljenskim bolestima creva, npr. Crohnovom bolešću, ili ulceroznim kolitisom.

6.pacijenti nakon preležanog srčanog i moždanog infarkta

7.pacijenti sa brojnim komplikacijama nakon povreda i operativnih zahvata ali i pacijenti u pripremi za složene hirurške intervencije u ortopediji, vaskularnoj, plastičnoj , kardiohirurgiji i drugim granama hirurgije.

8.pacijenti zatrovani CO, dimom i drugim po organizam štetnim isparenjima.

9.pacijenti sa anemijom i teškim iskrvarenjima.

 

 

Maligne bolesti se ne leče u barokomori. Ali zato velikom broju pacijenta HBO smanjuje neugodne nusefekte radioterapije. Kod takvih se bolesnika najčešće primjenjuje radioterapija s manjom dozom zračenja u kombinaciji s lečenjem u barokomori. Ukoliko osoba pati od radijacijske bolesti, i odnosno ako je primila veće doze zračenja i drugih komplikacija radioterapije , barokomora može popraviti stanje.

 

Takođe primena citostatika i drugih lekova koji se primenjuju u lečenju malignh bolesti u kombinaciji sa HBO pojačava učinak ovih lekova ali i smanjuju neželjene posledice .

 

Postoji određeni broj pacijenata koji uopšte ne mogu ući u barokomoru ili barem dok im se ne popravi stanje, a to su pacijenti kojima su puknula pluća, koji imaju epilepsiju, koji su lečeni starim hemoterapeuticima, zatim oni koji hronično pate od  upale sinusa ili uva, ili pak osobe koje su ekstremno klaustrofobične, ali tu je ipak reč o malom procentu takvih osoba.

 

Nuspojave lečenja u barokomori izuzetno su retke i rešavaju se bez posledica. Najčešća nuspojava je barotrauma bubne opne zbog nemogućnosti izjednačavanja pritiska kod "zarona".

 

Da bih ilustrovao koliko je to bezbedna metoda navodim podatke Američkog udruženja za HBO koje u svom biltenu navodi 1 vanredni dogadjaj na 10.000 pacijenata.

 

domaci.de

nasetijelo @ 11:51 |Isključeno | Komentari: 0
Ove 'bapske lekove' komentariše neurolog sa Moskovske medicinske akademije Sečenov, Jelena Akaračkova, a prenosi "Blic".

 

Topla kupka

 

Ukoliko vas boli glava, korisna je topla kupka ili bar potapanje nogu u vrelu vodu 10-15 minuta.

Ako je glavobolja nastala zbog umnog i emocionalnog napora, taj metod će biti veoma delotvoran.

 

Takozvana tenziona glavobolja često se javlja kao posledica uznemirenosti i zabrinutosti. Stoga je bitno da se opustite i smirite, a topla kupka, naročito uz dodatak ulja od lavande, prosto je nezamenjiva u tom slučaju. Ona otklanja unutrašnju napetost, opušta mišiće, krv počinje pojačano da struji ka mozgu i glavobolja prolazi.

 

Beli luk

 

Narendajte nekoliko čenova belog luka i tu smesu držite na slepoočnicama 15 minuta.

 

Ovaj metod može da pomogne ženama koje pate od PMS-a, klimakteričnih tegoba, povećane razdražljivosti ili se brzo zamaraju.

 

Masaža

 

Mehanički možete otkloniti glavobolju masažom. Dovoljno je da desetak minuta neprekidno i lagano, bez preteranog pritiskanja, masirate nosnu kost u predelu između očiju.

 

I u ovom slučaju reč je o tenzionoj glavobolji. U takvim situacijama lagana masaža zaista daje dobre rezultate.

 

Ali ako se glavobolja javila zbog dugotrajnog naprezanja vrata i kičme na poslu, na primer, dok sedite za kompjuterom, to vam neće pomoći. Mnogo je korisnije da se pridržavate određenih saveta na radnom mestu.

 

Kupus

 

Uzmite veći list kupusa, izgnječite ga tako da malo pusti tečnost i prislonite na čelo i slepoočnice.

 

Sok od kupusa je bogat jonima kalijuma. Taj oligoelement doprinosi normalizaciji tonusa mišića i krvnih sudova, čime se veoma efikasno ublažava bol.

 

Kantarion

 

Supenu kašiku trave kantariona prelijte čašom ključale vode, ostavite da odstoji 15 minuta i pijte pomalo tokom celog dana.

 

Glavobolja se često javlja kod ljudi koji su neraspoloženi ili loše volje. Kantarion u tom slučaju može da bude delotvoran jer popravlja raspoloženje i doprinosi povećanju opšteg tonusa organizma.

 

Međutim, predoziranje ima određene nuspojave. Stoga se danas u apoteci kupuju gotovi preparati na bazi kantariona. Oni vam omogućavaju da izbegnete neželjena dejstva, a uz to ne morate da se mučite da ih pripremite kod kuće.

 

(MONDO)

nasetijelo @ 11:50 |Isključeno | Komentari: 0
Svet sacinjava 75 % vode, ali samo jedan procenat vode je upotrebljiv za pice. Voda koju mi koristimo je ista voda od postanka sveta.

 

Voda je neophodna za sve funkcije u organizmu:

pravilan krvotok, rad mozga, razmenu materija u organizmu ( metabolizam ), regulaciju telesne temperature, funkciju bubrega i urinarnog trakta, rad digestivnog trakta (zeludac, creva i pravilno varenje), rad mišica i nervnog sistema, za transport hranljivih materija do svake celije, pravilnu funkciju zglobova i kostanog sistema, eliminaciju toksina iz organizma. Jednostavno, coveku kao i svim zivim bicima nema zivota bez vode.

 

Voda ne gasi samo zedj, ona deluje lekovito, cisti organizam, uklanja negativnu energiju, a tvrdi se da uklanja i zle cini. Jeste li se ikad zapitali zasto se nakon boravka na moru dugo osecamo tako cili i zdravi? Uzrok nije samo u promeni klime i suncanju, nego i u vodi, cestom tusiranju i plivanju koje nas oslobadja negativne energije, natalozenog stresa, a mozda necete verovati, cak i od raznih magija i uroka.

 

Covek bez hrane moze da preizivi i 90 dana ali bez vode može da živi svega 72 sata, ali, nažalost, poslednji podaci pokazuju da je svega 1% pitke vode na Zemlji ispravno i potpuno neškodljivo za coveka.

 

Poslednjih se godina obnovilo verovanje da voda poseduje moci koje nadilaze ono što možemo zakljuciti iz njene hemijske strukture.

 

Voda, kako veruju mnogi istraživaci, ima odredjenu moc memorije. Disciplina koje se bavi dokazivanjem ove tvrdnje zove se “digitalna biologija”, a njen je tvorac Dr. Jacques Benveniste. Ako se ova teza pokaže tacnom, mnoge važece naucne teorije bi mogle da dožive znatne revizije.

 

 

Lecenje obojenom vodom

 

Tehnika lecenja obojenim vodama je vrlo stara i vrlo jednostavna. U tu se svrhu koristi zdrava pitka voda. Vodu se stavi u odgovarajuce posude, pogodno je da su to staklene boce u raznim bojama. Takve se boce napune zdravom pitkom vodom i izloze delovanju sunca na nekoliko sati, i nakon toga se pije. Tako osvetljena voda ima svoje dejstvo na ljudsko telo i zdravlje. Takve obojene vode (one nisu obojene, ali su fizicki izlozene odredjenom filteru svetla i zato ih tako nazivamo) deluju na vrlo ugodan i koristan nacin za lecenje pojedinih organa tela. Zato se bira pogodan filter, u skladu sa odgovarajucim propisima izabrane tehnike. Bitno je da takva voda, ako je bila zdrava, te je takva ulivena u bocu i dobro zacepljena, ostaje zdrava i bezopasna ma kako bilo osvetljenja nekim svetlom.

Bocu mozete i sami obojiti temperama ili vodenim bojicama, uliti u nju cistu, pitku vodu i ostaviti je na suncu. No nije svejedno koje je boje boca. Na primer, crvena boja dobra je za one osobe koje pate od manjka inicijative, borbenosti i hrabrosti, no nije preporucljiva za zucljive i svadljive ljude jer podstice nervozu. Plava i zelena ce delovati umirujuce na upalne procese u organizmu, doneti smiraj duse, povecati plodnost kod zena, uciniti vas tolerantnima i popustljivima. Zuta boja ce osnaziti zivcani i mentalni sistem, te pojacati koncentraciju sto je dobro za sve koji se intelektualno i umno brzo trose, dok je narandzasta vrlo dobar izbor za osobe sa poremecajem cirkulacije, koje su nesigurne i pate od strahova.

 

CRVENA

boja se koristi za stimulisanje zivcanog sistema, protiv umora i depresije, niskog pritiska, malookrvnosti, bolji rad jetre, reumatizma, podizanje vitalnosti, cirkulacije.

 

LJUBICASTA

je delotvorna kod problema desni i zubi, kod upale grla i smanjene funkcija stitne zlezde. Olaksava respiratorne tegobe, bronhitis i jaca kapacitet pluca. Deluje na crevne tegobe, podstice rad zuci i pomaze kod zucnih kamenaca, te podstice stvaranje kalcijuma. Izvrsna je u borbi protiv melanholije.

smiruje glavobolju, reumu, upalu uha, upalu mehura, neuralgiju, zivcanu napetost te pomaze kod izbacivanja bubreznih kamenaca. Poboljsava kvalitet koze, snizava visok pritisak, smiruje bol u kicmi, podstice bolji rad slezene i oslobadja visak telesne tezine.

 

PLAVA

smiruje zivce i deluje protiv stresa, umanjuje srcanu bol i lupanje srca, snizava visok krvni pritisak. Resava probleme bolnih zglobova, nesanicu i kolitis, te izvrsno deluje kod prehlade.

 

NARANDZASTA

je delotvorna kod problema desni i zubi, kod upale grla i smanjene funkcija stitne zlezde. Olaksava respiratorne tegobe, bronhitis i jaca kapacitet pluca. Deluje na crevne tegobe, podstice rad zuci i pomaze kod zucnih kamenaca, te podstice stvaranje kalcijuma. Izvrsna je u borbi protiv melanholije.

 

ZELENA

stimulise hipofizu i podstice njen bolji rad. Deluje protiv stresa, nesanice, straha i nesigurnosti. Prociscava krv i resava problem ugrusaka, umiruje cir, gastritis i upalu bubrega. Smiruje lupanje srca.

 

ZLATNA

poboljsava rad stitne zlezde i osnazuje srcani ritam.

 

INDIGO

plava smiruje bronhitis i upalu stitne zlezde te regulise rad njenih hormona. Resava problem nadimanja zeluca a posebno je delotvorna kod infekcija limfnog sistema.

 

ZUTA

je dobra za ublazavanje kaslja, problema kod katara i loseg varenja i lenjih creva. Ona revitalizuje pankreas, zuc i slezenu te cisti bubrege od pojave bubreznih kamenaca.

 

 

Ocistite se od negativne energije

 

Voda je izuzetno vazna u zivotu svakog coveka. Nije bez razloga simbolika zadrzana u krstenju vodom. Naime, ona od nas moze otkloniti mnogo vise negativne energije nego sto pretpostavljamo. Na primer: Cim osetite da ste iscrpljeni, podjite u kupaonicu i pustite da vam hladni mlaz vode nekoliko desetaka sekundi curi niz zapesca. - Osecate li kako vas hvata bes i kako biste u gnevu mogli svasta izgovoriti? Podjite u kupaonicu i hladnom vodom operite lice - olaksanje ce biti trenutno. - Hvata li vas kijavica, prehlada ili gripa? Drzite stopala u vrucoj vodi barem 15 minuta i nos ce prestati curiti. Zelite li biti lepi, dobre volje, puni radnog elana? - Izutra se umijte u toploj vodi, a onda do pojasa ispljuskajte hladnom. Patite od nesanice i lose spavate? - Tusirajte se uvece toplom vodom. Po pravilu, topla voda nas smiruje, a hladna podstice nasu aktivnost. Posle svakog kupanja ili tusiranja telo nam se oseca preporodjeno. Zato se tusirajte, i po nekoliko minuta dnevno, ali nemojte preterivati, jer preterano tusiranje ili dug boravak u vodi, moru ili bazenu moze da izazove osecaj umora i iscrpljenosti jer osim negativne energije voda ce "skinuti" i nasu pozitivnu energiju. Ako pokatkad osetite neobjasnjivu nervozu, pa cak i bes, ili vas u dodiru sa sintetickim tkaninama "strese struja" a kod cesljanja primecujete naelektrizovanu kosu, moze biti da imate povisen bioenergetski potencijal ili patite od viska negativne energije. U tom slucaju valja otici pod tus, nakratko se tusirati i tako "isprati" visak negativne energije.

 

Ujutro, posle vruceg tuširanja, sledi tuširanje hladnom vodom, snažnim mlazom vode, kao da vas voda masira. To toliko poboljšava krvotok da vas odmah ucini telesno aktivnim. Posle toga dobro se istrljajte rucnikom i cetkom, masirajuci sa periferije spram srca. Uvece kupka u toploj vodi, u vodi sa dodatkom etericnih materija podstice razmenu materija, krvotok, varenje, smiruje od dnevnih stresova, osvežava kožu.

 

 

Voda je magicna

 

Voda je uobicajeno sredstvo, bele, pozitivne magije. Njome se ispiru gresi i posvecuje, pa je u tome i smisao hriscanskog krstenja. Za nase telo voda je izuzetno vazna. Stari samani imali su pravo kad su joj pridavali toliko znacenje. Naime, nakon svakog kupanja iz vode izlazimo cisti, podjednako fizicki i psihicki. Voda pere nasu dusu i uklanja stresove. Plivajte, brckajte se, uzivajte u vodi - bez obzira bila ona slana ili slatka - i potpuno cete se preporoditi. Boraveci u vodi, pruzate uzitak i svom telu, koja je najvecim delom sastavljeno od vode. Ali, koristite i mudrost starih samana (magova) jer voda je prirodni element bele magije. Oni su napominjali kako pri svakom kupanju prvo treba srknuti malo vode. To je svojevrsno prinosenje zrtve samome sebi, ali i vlastito posvecenje. Ucinite li to, primeticete kako cete se odmah osecati bolje i kako ce vam voda postati "prijatelj". I tela i duse.

Savremena nauka sve se vise okrece prema ezotericnim objasnjenjima svakidasnjice - tako objasnjava i zbog cega se nelagodno osecamo u necijoj blizini ili zasto nas na pretrpanim plazama i bazenima neretko spopada bes.

 

Uzroke treba potraziti u osetljivosti nase aure, odnosno naseg energetskog omotaca oko fizickog tela. Naime, kad smo opusteni i izlazemo fizicko telo suncu, nasa se aura siri. U tom sirenju moze zauzeti i nekoliko metara oko naseg fizickog tela. Cim se dodirne sa drugom, jednako prosirenom aurom, ona reaguje na njen energetski naboj. Ako je imalo negativan, osecamo se najprije neugodno, nelagodno, a onda i besno. Odmor se pretvara u umor. Stoga treba izbegavati letne guzve jer njima napadamo vlastitu prosirenu auru negativnim zracenjima ljudi oko sebe. Negativnu energiju aure ima daleko vise ljudi nego sto mislimo. Naprotiv, kad je necija aura pozitivna i kad se ona prosiri, tada prema takvoj osobi osecamo simpatiju i njena prisutnost nam ne smeta. Na taj posredni nacin, aura nam signalizuje ko je kakav covek, ali ta osecanja znaju da procitaju samo retki, odnosno prirodno senzibilne osobe.

 

 

 

 Neobjašnjiva ozdravljenja

 

Vec se postavlja pitanje kako objasniti cudesna svojstva vode na mestima poput Lurda, ciji su izvori iscelili hiljade neizlecivih bolesnika, a 65 je tih iscjeljenja kao cudo priznao i sam Vatikan. Ovakva ozdravljenja izazvana obicnom vodom ne nalazimo samo u svetilištima. Izvori vode u Tlacoteu u Meksiku mesto su hodocašca preko deset hiljada ljudi dnevno, koji tamo znaju cekati i 48 sati, kako bi sa cudesnog izvora uzeli desetak litara vode o kojoj kruže gotovo neverojatne price. Iz istorije su poznate legende o “izvorima mladosti”, poput onog plemena Irokeza na Floridi, norveškog Junkertala (“doline mladosti”), ali i naroda Hunza u pakistanskim planinama. Svojevremeno je svetsku senzaciju izazvala bosanska “kladanjska voda”, koja se u malim bocama prodavala cak i u Hong Kongu. Legenda je govorila kako se kod Kladnja zaustavio neki turski plemic, iscrpljen i bolestan. Kada su svi ocekivali da ce starac umreti, on se, pijuci kladanjsku vodu, sasvim oporavio. Kako se cini iz brojnih anegdotskih dokaza, ovakve cudesne vode, ciji hemijski sastojci ne pokazuju ništa neobicno, mogu izleciti razne oblike raka, leukemije, teških degenerativnih oboljenja, reumatski artritis, plucne i mnoge druge bolesti, a mogu katkada regulisati metabolizam i smanjiti preteranu telesnu težinu cak za nekoliko desetaka kilograma.

 

Za vreme kopanja temelja jedne kuce u indijskom selu Narayana (prema nekima, Nadana), koje se nalazi 150 km severno od Delhija, naden je izvor vode neobicnih svojstava, koja su otkrivena slucajno. Kada je neki radnik ozbiljno ozledio oko, svega nekoliko kapi vode iz izvora gotovo je trenutno iscelilo tešku povredu. Od tada u selo naviru hiljade ljudi, verujuci da ova voda ima moc boga Šive. Navodno su zabeležena mnoga neobjašnjiva izlecenja, uprkos tome što hemijska analiza vode nije pokazala ništa neobicno.

 

U Nordenauu, koji se nalazi u nemackoj pokrajini Schmalenburg, u napuštenom je rudniku škriljca otkriven izvor vode za koju cak i mnogi nemacki lekari tvrde da ima fantasticna svojstva. Novinar Guido Brandenburg takode je uveren u to, ne samo zato što je sreo osobe kojima se unutar rudnika normalizovao krvni pritisak, te neke kojima su izlecene teške bolesti ociju. Nakon pijenja dva decilitra ove vode, osetio “elektricitet koji mu je prostrujio po citavom telu, do vršaka prstiju na rukama”. Vlasnik rudnika, Theo Tommes, namernicima spominje mnoga izlecenja od malignih bolesti, a vodu iz Nordenaua su davali i žrtvama cernobilske katastrofe.

 

U Kini je nedavno senzaciju izazvao bracni par u ranim osamdesetima. Starci su igrom slucaja u svome dvorištu iskopali bunar u kojem se skuplja voda od koje im je ponovo narasla bujna kosa! Kineski naucnici pokušavaju da proniknu u tajnu ove vode iz unutrašnjosti Kine, ali se izvan njihove zemlje za sada o tim istraživanjima zna vrlo malo.

 

Mnogo toga jos ima da se kaze o vodi i njenim cudesnim mocima, i samim tim i nauka i alternativa

imaju jos mnogo toga pred sobom,da dokazu i da prouce.

Autor teksta: Mr.Drago Plecko

 

(Skinuto sa Neta)

 

 

 

Očistite vodom organizam

 

Neuravnotežena svečarska ishrana bogata šećerima i mastima ostavila vam je svu silu „neprijatelja“ nataloženih u organizmu - čak i ako se niste ugojili. Nedelja detoksikacije je najbolji način da ih izbacite. - Neumerena, nekvalitetna i rizična ishrana veliki je izazov po zdravlje Poseban aspekt je unos tečnosti. Slabomineralna prirodna negazirana voda ne samo da je najvažniji element uravnotežene ishrane, već je neophodan čistač organizma i najbolja podrška fizički aktivnom telu. Predlaže se režim zasnovan na umerenosti i raznovrsnosti, uz unos tečnosti koji omogućava optimalan metabolizam, čiji su zajednički imenitelji zdravlje, lepota i zadovoljstvo.

 

PRVI DAN

Nakon buđenja čaša slabomineralne negazirane vode (u daljem tekstu ČSNV)

 

Doručak: ČSNV, mala čaša sveže naceđenog voćnog soka (narandža), tost tanko premazan margarinom, mala banana, voćni ili biljni čaj ili kafa bez kofeina (u daljem tekstu TN, od topli napitak)

 

Užina (11h): mala čaša obranog jogurta (u daljem tekstu samo OJ), ČSNV, TN

 

Ručak: ČSNV, sendvič s tunjevinom ili porcija slatkog kukuruza, dve sveže voćke (kivi, mandarina)

 

Užina (15h): ČSNV, TN

 

Užina (17 h): ČSNV, dva tosta s premazom od nemasnog kravljeg sira

 

Večera: ČSNV, obarena riba, pirinač, voćna salata

 

Užina (22h): ČSNV

 

Popijete 1,8 l ili osam čaša vode tokom dana - i više ako ste u veoma zagrejanoj prostoriji ili ako vežbate.

 

DRUGI DAN

Nakon buđenja ČSNV

 

Doručak: ČSNV, mala čaša voćnog soka, činija kačamaka s obranim mlekom, kašičicom meda i dve-tri suve kajsije, TN

 

Užina (11h): ČSNV, banana ili neka druga voćka, TN

 

Ručak: ČSNV, činija čorbe od povrća, dve voćke

 

Užina (15h): ČSNV, TN

 

Užina (17h): ČSNV, OJ

 

Večera: ČSNV, pržene pileće grudi, paradajz sos, boranija, kompot od kruške i grožđa

 

Užina (22h): ČSNV

 

Držite flašu s mineralnom vodom na stolu da vas podseti da pijete.

 

TREĆI DAN

Nakon buđenja ČSNV

 

Doručak: ČSNV, pire od male banane, šake smrznutih jagoda, malina ili kupina i 2 dl obranog mleka, TN

 

Užina (11h): ČSNV, žitna štangla, TN

 

Ručak: ČSNV, piletina na žaru, prebranac, kriška svežeg ananasa ili voćka po izboru

 

Užina (15h): ČSNV, TN

 

Užina (17h): ČSNV, kriška tosta, dve kašičice marmelade

 

Večera: ČSNV, dimljena riba, grašak, voćni kompot

 

Užina (22h): ČSNV

 

ČETVRTI DAN

Nakon buđenja ČSNV

 

Doručak: ČSNV, mala čaša voćnog soka, tost tanko premazan margarinom, obareno jaje, TN

 

Užina (11h): ČSNV, banana ili voćka po izboru, TN

 

Ručak: ČSNV, parče nemasne gibanice, porcija narendane šargarepe, voćna salata od svežeg voća

 

Užina (15h): ČSNV, TN

 

Užina (17h): ČSNV, dva ovsena kolača, kašičica nemasnog sira

 

Večera: ČSNV, barena riba, pirinač, salata od mešanog povrća, OJ, šaka seckanih lešnika Užina (22h): ČSNV

 

Čaj, kafa i kola-pića deluju kao diuretici, olakšavaju izbacivanje vode iz organizma. I alkohol je snažan diuretik. Zamenite čašu vina čašom mineralne negazirane vode.

 

PETI DAN

Nakon buđenja ČSNV

 

Doručak: ČSNV, mala čaša v. soka, musli bez šećera, obrano mleko, seckano sušeno voće, TN

 

Užina (11h): ČSNV, integralna pogačica ili žitna štangla, TN

 

Ručak: ČSNV, kajgana, sardine, tost, voćni puding, sveža voćka po izboru

 

Užina (15h): ČSNV, TN

 

Užina (17h): ČSNV, žitna štangla

 

Večera: ČSNV, špagete bolonjez, zelena salata

 

Užina (22h): ČSNV

 

Ne čekajte da ožednite da biste uzeli tečnost - kad osetite žeđ, telo je već dehidriralo. Čak i slaba dehidracija čini da se osećate umornim.

 

ŠESTI DAN

Nakon buđenja ČSNV

 

Doručak: ČSNV, mala čaša soka, činija kačamaka, dve pečene jabuke, TN

 

Užina (11h): pire od banane, suvih kajsija i 2 dl soka od pomorandže

 

Ručak: ČSNV, činija paradajz supe s rezancima, integralna kifla, OJ

 

Užina (15h): ČSNV, dva ovsena kolača, malo marmelade

 

Večera: ČSNV, pržena riba, pečeno povrće (mala crvena paprika, dve male tikvice, crni luk, mali patlidžan, kašičica maslinovog ulja), voćna salata

 

Užina (22h): ČSNV

 

SEDMI DAN

Nakon buđenja ČSNV

 

Doručak: ČSNV, mala čaša soka, integralna pogačica, malo margarina, TN

 

Ručak: ČSNV, makaroni s tunjevinom i sirom, salata od krastavca, OJ, jabuka ili neka druga voćka

 

Užina (11h): ČSNV, tri suve kajsije, 25 g badema, TN

 

Užina (15h): ČSNV, TN

 

Užina (17h): ČSNV, četiri suve kajsije, TN

 

Večera: ČSNV, činija testa i pečenog povrća, porcija sutlijaša

 

Užina (22h): ČSNV.

 

 

domaci.de

nasetijelo @ 11:47 |Isključeno | Komentari: 0
Treći krajnik je najveći između treće i sedme godine, kada postepeno počinje da se smanjuje, nakon 12. godine veličina mu je zanemarljiva, oko 25. najčešće ostaje samo rudiment. Odrasli nemaju treći krajnik.

 

Mnogo je dece koja imaju problem s trećim krajnikom. Treći krajnik ili adenoidna vegetacija je formirani limfni organ koji se nalazi u gornjem spratu ždrela, a neposredno iza nosnih duplji. Kao formirano limfno tkivo, uloga trećeg krajnika je od neobične važnosti u imunološkom sistemu organizma. Patologija trećeg krajnika je vrlo šarolika. Problem patologije trećeg krajnika možemo posmatrati iz dva aspekta, kao akutne i hronične forme oboljenja.

 

"Svaka infekcija nosa, bilo virusna ili bakterijska, dovodi posledično i do upale trećeg krajnika. Ako znamo činjenicu da su akutne infekcije nosa najčešća planetarna oboljenja, od kojih svakodnevno boluje oko 750 miliona ljudi, onda slikovito možemo shvatiti i značaj oboljenja trećeg krajnika u sklopu akutnih respiratornih infekcija.

 

Obično su akutne upale trećeg krajnika oboljenja blagog toka i manifestuju se zapušenošću nosa i sekrecijom, lakim bolom, lako povišenom temperaturom. Ukoliko se virusne infekcije komplikuju bakterijskom upalom, javlja se visoka temperatura, gnojna sekrecija iz nosa, teško opšte stanje", kaže za "Blic" specijalista otorinolaringologije doktor Miloš Švraka.

 

Dijagnoza akutnih upala je najčešće laka, virusne infekcije iziskuju samo simptomatsku terapiju, kapi za nos, mirovanje nekoliko dana. Bakterijske infekcije se leče antibiotski, za potvrdu ovih infekcija je poželjna izolacija bakterije mikrobiološkim analizama uz ordiniranje adekvatnog antibiotika.

 

Hronična patologija trećeg krajnika odnosi se na postojanje konstantno uvećanog trećeg krajnika. Njegovo stalno uvećanje mogu prouzrokovati česte ponavljane akutne upale, alergološka stanja, imunološki poremećaji, genetska predispozicija i drugo. Uvećan treći krajnik dovodi do niza znakova.

 

Prvo dolazi do pojave otežanog disanja kroz nos. U početku se javlja hrkanje u toku sna, kasnije dete počinje da diše kroz usta. Najteži oblik poremećaja disanja kod uvećanog trećeg krajnika je takozvani 'obsstructive sleep apnea syndroma', koji se karakteriše čestim prekidima disanja u toku sna. Uvećan treći krajnik izaziva ponavljane upale srednjeg uva, upale sinusa, učestala krvarenja iz nosa, poremećaj hemizma krvi i usporen rast i razvoj deteta", objašnjava doktor Švraka i dodaje da je jedino ispravno lečenje hirurško i sastoji se u njegovom odstranjivanju.

 

Ne može opet da poraste

 

Među roditeljima čija deca su operisala treći krajnik često možete čuti da on može ponovo da izraste. To nije istina.

 

"Postoperativno, u malom procentu slučajeva, može se desiti da nastane hipertrofija ili uvećanje preostalih delova limfnog tkiva u okolini odstranjenog krajnika, kada mogu nastati kod roditelja nedoumice oko toga da li je pri operaciji treći krajnik adekvatno odstranjen.

 

Dakle, ne radi se o tome da je treći krajnik porastao ponovo ili da nije dobro odstranjen, već da se uvećavaju drugi delovi limfnog tkiva. Pre nego što se odlučimo za ponovnu operaciju, treba isključiti i neka druga stanja koja mogu dovesti do otežanog disanja kroz nos", zaključuje doktor.

 

Ako vam lekar ipak kaže da bi detetu trebalo izvaditi treći krajnik, ne očajavajte. Doktor Švraka tvrdi da se operacije uklanjanja trećeg krajnika ubrajaju u jednostavne operacije, sa relativno malim rizikom.

 

"Postoperativni bol nije jakog intenziteta, obično se kupira uobičajenim analgeticima (paracetamol, brufen) i deca se već u toku nekoliko dana potpuno oporavljaju. Retke su indikacije za odstranjenje trećeg krajnika pre navršene treće godine života."

 

(MONDO)

nasetijelo @ 08:27 |Isključeno | Komentari: 0
Ljudi su još od davnina isprobavali najrazličitije dijete kako bi se zauvek rešili suvišnih kilograma. Verovalo se čak da se linija dovodi do savršenstva gutanjem vate, izbegavanjem močvara i danonoćnim pušenjem. Ali, to nije sve. Otkrivamo vam najbizarnije dijete pomoću kojih su mnogi ljudi od 18. veka do današnjih dana pokušavali da smršaju. Naravno, ovaj tekst treba da vas zabavi i zato se ne nadajte da će vam ijedan od ovih saveta pomoći da skinete koji kilogram.

 

Saznajte kako su kroz istoriju ljudi pokušavali da se reše suvišnih kilograma

 

1727. IZBEGAVAJTE MOČVARE

Tomas Šort je napisao studiju pod nazivom „Uzroci i posledice gojenja“, u kojoj je primetio da gojazni ljudi žive blizu močvara. Njegova preporuka bila je da se ljudi sa viškom kilograma presele u pustinje, kako bi izbegli evidentno loše efekte močvare.

 

1800. KRALJEVSKO GLADOVANJE

Tokom druge polovine 19. veka dijeta pod nazivom „Viktorija“ izazvala je potpunu histeriju među srednjom klasom i aristokratijom zapadne Evrope. Ljudi su se bukvalno izgladnjivali kako bi dostigli kraljicu Viktoriju, koja je tada imala samo 45 kilograma i koja je bila pojam duhovne čistote i ženstvenosti.

 

1820. KO PIJE SIRĆE, BRZO MRŠAVI

Anoreksični i bulimični pesnik Lord Bajron popularizovao je „dijetu sa sirćetom“ kao najbolji način da se izgube kilogrami. Da bi očistio svoje telo, on je pre svakog obroka pio šolju sirćeta kojem je dodavao malo vode. Neželjeni efekti ovakve dijete bili su povraćanje i dijareja, pa nije ni čudno što je brzo gubio na težini.

 

1903. ŽVAĆI, ŽVAĆI, AL’ NE GUTAJ

Horacio Flečer, trgovac antikvitetima iz San Franciska, postao je poznat kao „Veliki žvakač“ pošto je izjavio da je izgubio 40 kilograma tako što je hranu žvakao a nije je gutao. Naime, on je svaki komadić hrane žvakao 32 puta, a zatim bi ga ispljunuo. Verovao je da će njegovo telo apsorbovati dovoljno hranljivih materija iz hrane koju samo žvaće, a da se ujedno neće gojiti. Moto njegove dijete bio je „priroda će kazniti sve one koji ne žvaću“.

 

1925. NIKOTIN UBIJA APETIT

Teško je zamisliti da su cigarete ikada bile u nekoj vezi sa zdravim načinom života, ali one su dvadesetih godina prošlog veka baš tako predstavljane. Nekoliko duvanskih kompanija kao glavni adut svog proizvoda isticalo je njihovu moć da suzbiju apetit. Jedan poznati proizvođač cigareta savetovao je kupce da, ako puše njihove cigarete, nikada neće morati da se odreknu slatkiša.

 

1930. KUPAJTE SE, SMRŠAĆETE

Može li se masnoća s tela skinuti tokom tuširanja? Iako zvuči potpuno blesavo, sapun za mršavljenje naterao je žene da svaki slobodan trenutak provode u kadi. Uprkos grandioznim tvrdnjama, ovi sapuni nisu imali magične sastojke koji tope masti. To su zapravo bili sapuni za ruke sa kalijum-hloridom i ostalim osnovnim sastojcima.

 

1954. PARAZITI JEDU KILOGRAME

Kada su ljudi shvatili da parazitski crvi koji žive u crevima čoveka troše hranljive materije, pa samim dovode i do gubitka kilograma, potpuno su izgubili razum. Neki su odmah počeli da ih unose organizam nadajući se da će konačno moći da jedu bez straha od gojenja. Međutim, neki zagovornici ove „dijete“ bili su zgroženi činjenicom da crvi mogu da narastu i do 25 metara i da izazovu meningitis ili demenciju.

 

1960. SPAVAJTE DA NE BISTE JELI

Pošto ne možete da jedete i spavate u isto vreme, san bi mogao da bude najbolji način za gubljenje kilograma, zar ne? Zato se ova dijeta i zove „dijeta uspavane lepotice“, a popularizovana je šezdesetih godina prošlog veka. Sledbenici ovog načina života a ne ishrane, među kojima je bio i čuveni Elvis Prisli, uzimali su velike količine sedativa i spavali danima samo da ne bi morali da jedu.

 

 1970. „PROLIN“, ČUDESNI NAPITAK

Sedamdesetih godina prošlog veka Rodžer Lin promovisao je potpuno izbegavanje i hrane i pića, svega osim „prolina“, čudesnog napitka koji je sam pravio od životinjskih rogova, kopita, kože, tetiva, kostiju i drugih životinjskih. „Prolin“ je organizmu obezbeđivao 400 kalorija dnevno, tako da ne čudi što je najmanje 58 osoba držeći ovu dijetu doživelo srčani udar.

 

1980. DIŠITE, DIŠITE I OPET DIŠITE

Većina dijeta podrazumeva izbegavanje određenih namirnica, ali zbog ove dijete morali biste da se odreknete bukvalno svega osim vazduha. Sledbenici ove teorije verovali su da, kada se ljudi nalaze na čistom vazduhu i u skladu sa sobom, više nemaju potrebu za hranom, vodom i snom. Australijanka Jasmuhen pokušala je da dokaže ovu teoriju, ali je eksperiment zaustavljen četvrtog dana jer je doživela tešku dehidrataciju.

 

1987. JEDITE IZ PLAVIH TANJIRA

Da li ste primetili kako restorani brze hrane koriste crvenu i žutu boju u svojim logoima i restoranima jer te boje stimulišu apetit. Nasuprot tome, plava boja ga suzbija, pa je zato jedna japanska kompanija iskoristila ove podatke i napravila plavi set za ručavanje iznijansiran pomoću voska. Oni su tvrdili da u plavom tanjiru hrana deluje neprivlačno, što suzbija apetit.

 

2000. A VATA BEZ KALORIJA?

Kome treba hrana kada može da jede niskokaloričnu vatu? Jedni su je jeli suvu, drugi su je umakali u želatin, i svi su bili siti. Iako je pamučna vata bogata vlaknima, ona nije potrebna ljudima i zato je ne treba jesti.

 

 

{Zena}

nasetijelo @ 08:25 |Isključeno | Komentari: 0
 

Poznavanje procenta masnog tkiva u svom tijelu omogućava preciznije određivanje težine i određivanje željene fizičke forme. Među različitim metodama za određivanje količine masnog tkiva izdvajamo:

 

Plikometrija: sastoji se iz mjerenja debljine potkožnog sala u određenim točkama na tijelu (bicepsi, tricepsi, stomak, but, list), koje su u direktnoj vezi sa ukupnom količinom masti u organizmu. Mjerenje potkožnih «plika» vrši se odgovarajućim instrumentom – plikometrom – i utvrđuje preko specijelnih tablica.

 

Impedanciometrija: riječ je o tehnici koja je u mogućnosti izmjeriti «impedanciju», tj. sposobnost tijela da sprovodi električnu energiju. Ova sposobnost ovisi o količini vode prisutne u tkivima, a pošto mast gotovo da ne sadrži vodu, što je veća provodljivost tijela, to je veće prisustvo nemasnih tkiva (odnosno nizak je nivo masti).

 

Hidrostatičko vaganje: sastoji se prvo od normalnog vaganja objekta (u zračnoj sredini), a zatim zaronjenog u odgovarajuću kadu punu vode. Pošto masno tkivo ima manju gustoću od vode, a nemasno veću, procent masnog tkiva bit će veći što je veća razlika u izmjerenoj težini na zraku i u vodi.

 

 

Masno tkivo

 

Za razliku od mišićnog tkiva (metabolički aktivnog), mast je tkivo metabolički slabo aktivno i ne sagorijeva kalorije. Bez obzira na to, određena količina masnog tkiva, cca 15-20% ukupne tjelesne težine, apsolutno je neophodna za zdravlje, jer osigurava osnovne fiziološke funkcije i zaštitu unutarnjih organa, ograničava gubljenje toplote i ima funkciju energetskog «skladišta».

 

Kada unesena hrana ne zadovoljava energetske potrebe organizma, tijelo može koristiti energiju nastalu sagorijevanjem «uskladištenog» masnog tkiva (lipoliza); međutim, kada se hranom u organizam unese više energije od potrebnog, razvija se salo i povećava tjelesna težina.

 

Osnovna lokacija masti je potkožna zona cijelog tijela (potkožna mast), koja joj određuje oblik i izgled; osim toga naslage masnog tkiva nalaze se u blizini osnovnih unutarnjih organa, kao što su želudac, bubrezi i srce. Ovaj oblik masnog tkiva, definiran kao utrobno masno tkivo, kada prelazi granice normalnog, predstavlja direktnu opasnost po zdravlje.

 

 

Raspored masnog tkiva: u obliku kruške i u obliku jabuke

 

Ženama se masno tkivo taloži od struka na dole, što kompletnom tijelu daje oblik koji podsjeća na krušku. Za razliku od njih, muškarci se debljaju u gornjem dijelu tijela i njihovo tijelo poprima oblik koji podsjeća na jabuku.

 

Tipologija ginoid (tzv. kruška). U najvećem broju slučajeva tendencija nagomilavanja masnog tkiva kod žena je na bokovima, butinama i zadnjici. Tako raspoređeno masno tkivo ne smatra se opasnim po zdravlje. U slučajevima odista prekomjerne tjelesne težine ginoidna mast se može dovesti u vezu sa problemima venske cirkulacije («teške noge»), orteoartroze, menstrualnih smetnji i teške trudnoće.

 

Tipologija android (tzv. jabuka) Kod muškaraca salo se uglavnom nagomilava u gornjim dijelovima tijela, naročito u zoni stomaka, prsa, ramena, zatiljka i vrata. U ovu tipologiju spadaju i mnoge žene, preciznije one kod kojih se masno tkivo nagomilava od struka na gore. Osim toga, poslije menopauze (promjenom hormonalnog ustrojstva), razlika između ove dvije tipologije postaje manje primjetna i kod žena ginoida masno tkivo se može nagomilati na abdomenu. Često povezan sa visokim nivoom gojaznosti, ovaj drugi tip masnog tkiva (mnogo više od prije spomenutog) predstavlja faktor rizika za kardio-cirkulatorne bolesti.

 

Kako gubiti na težini

 

 

Ishrana prije svega

 

Ako nismo u formi i želimo vratiti odgovarajuću tjelesnu težinu, logično je da je potrebno smanjiti količinu kalorija koje se u organizam unose hranom. Niskokalorična dijeta, sama po sebi, nije dovoljna da bi se postigla dobra fizička forma. Osim odgovarajuće količine kalorija, kvaliteta konzumirane hrane i poštivanje odgovarajućih proporcija različitih hranjivih supstanci čine razliku između «loše» dijete i uravnotežene ishrane. 

 

Mediteranska dijeta, bogata zdravom i prirodnom hranom i veoma raznolika, bez sumnje predstavlja najprikladniji sistem prehrane u cilju zdravog uspostavljanja odgovarajuće tjelesne težine.

 

 

Zlatna pravila za zdravo mršavljenje

 

Za pravilno mršavljenje i što duže održavanje postignutih rezultata, mogu biti korisni sljedeći savjeti:

 

Slijediti niskokalorični uravnotežen režim ishrane, kojim se neće gubiti više od 200 grama masnog tkiva tjedno.

 

 

 

Podijeliti kalorije koje treba unijeti u organizam u toku 24 sata na tri ili četiri redovna obroka

 

 

 

Ne preskakati obroke ni sa kojim razlogom i osloboditi se navike «grickanja» između obroka

 

 

 

Koncentrirati veći dio kalorijske dnevne kvote na prvi dio dana (doručak i ručak), preferirajući laganu večeru

 

 

 

Naročito ako ste na početku dijete, izabrati jedan dan u tjednu (i držati se uvijek tog istog) kada ćete jesti koliko i kako želite

 

 

 

Redovna fizička aktivnost. Hodati, voziti bicikl ili plivati ne više od pola sata na dan, dva do tri puta tjedno, predstavljaju dobru osnovu za gubitak tjelesne težine

 

 

 

Promijeniti naizgled nevažne navike, kao što su koristiti stepenice umjesto lifta, parkirati automobil ne baš ispred prodavaonice u koju se želi ući i tome slično

 

 

 Korisni savjeti

 

- Popiti čašu mlake vode ili topao biljni čaj ujutro na prazan želudac pomaže prirodno čišćenje organizma od ostataka katabolizma. Orthosiphon, preslica, kopriva, zlatni prutić i maslačak su biljke poznate po takvom učinku.

 

- Ishrana bogata svježim voćem i povrćem daje organizmu vitamine i prirodne antioksidante, korisne u borbi protiv slobodnih radikala nastalih sagorijevanjem masti u tijeku procesa mršavljenja. Među ljekobiljem koje se koristi u ove svrhe izdvaja se zeleni čaj, veoma bogat polifenolima.

 

- Kada god osjetite potrebu za nečim slatkim, pojedite neko povrće u octu. To je jednostavan, ali vrlo efikasan trik, koji pomaže da Vas prođe volja za slatkim.

 

- Odrediti si jednostavne ciljeve na kratak period i kada ih jednom postignete, nagradite se nečim što Vam uistinu pričinjava zadovoljstvo. To je strategija koja ima veoma dobar efekt na raspoloženje.

 

 

Uzdići metabolizam fizičkom aktivnošću

 

Iskoristiti svaku priliku za fizičku aktivnost ili, što je još bolje, prakticirati redovno fizičku aktivnost koja, osim što daje svoj doprinos mršavljenju, omogućava stjecanje fizičke forme. Redovne vježbe ne samo da povećavaju ravnomjernije trošenje energije, nego podižu osnovni metabolizam povećavajući mišićnu masu, koja je, opet, mnogo efikasnija u sagorijevanju kalorija od masnog tkiva. Najvažnija posljedica svega ovoga je što se uz unos istih količina kalorija smanjuje tjelesna težina. Zahvaljujući urednoj fizičkoj aktivnosti može se slobodno reći «da se može smršaviti … jedući!» Nije neophodno «ubiti se» od napora: malo šetnje i vožnje biciklom već daju svoj doprinos. Uz ove aktivnosti, koje dozvoljavaju mišićima rad u uvjetima maksimalne zasićenosti kisikom, mlađi mogu upražnjavati i malo «body-buildinga» (samo uz vodstvo iskusnih trenera), u cilju konsolidacije mišićne mase i poboljšanja proporcija i harmonije cijelog tijela.

 

 

Prirodni integratori za dobru liniju

 

 

 

Cilj dijetetskih integratora za kontrolu tjelesne težine je pomoći smršaviti postepeno, smanjujući apsorpciju hrane i utičući na energetsku bilancu organizma, održavajući dostignutu težinu što je moguće duže. Pažnja: i integratori visoke kvalitete, koji dobro obavljaju svoj posao moraju se koristiti u sklopu niskokaloričnog režima globalno kontroliranog.

 

 

Pomoć biljnih vlakana

 

Riječ je o polisaharidskim supstancama, najvećim dijelom biljne sluzi (rastopljiva vlakna), koje ljudski digestivni aparat nije u mogućnosti ni svariti ni apsorbirati, pa samim tim nemaju nikakvu ni energetsku ni hranjivu vrijednost. Amorphophallus konjak, Plantago ovata, lan, bijeli sljez, crni sljez i lipa neke su od biljaka veoma bogatim vlaknima.

 

Efikasnost ovih supstanci zasniva se na njihovoj mogućnosti da, kad dođu u kontakt s vodom, kreiraju gust i voluminozan gel koji veže i zadržava dio hrane unesene u organizam (naročito ugljikohidrate, šećere i masti). Ta količina hrane zadržana od strane vlakana bit će izbačena iz organizma skupa sa fekalijama na kraju procesa varenja, bez da će uticati na kaloričnu vrijednost obroka. Povećanje zapremine uslijed «debljanja» vlakana u gastrointestinalnom traktu daje produžen osjećaj sitosti i, zahvaljujući karakteristici vlakana da modificiraju tvrdoću digestivnog sadržaja, olakšava fiziološki gastrointestinalni tranzit.

 

Na kraju, željeli bismo podsjetiti da, pošto je efikasnost biljnih vlakana upravo proporcionalno sa stupnjem njihove hidratacije, važno je uz njih u organizam unositi veliku količinu vode, po mogućnosti negazirane i na sobnoj temperaturi. 

 

 

 

Dijeta je individualna stvar

 

Nemojte da se povodite za „univerzalnim dijetama”, jer ćete kilograme koje skinete brzo vratiti. Bitan je individualni pristup, stručno sastavljen jelovnik i istrajnost u promeni načina ishrane i života.

 

Samo je dugotrajna promena efikasna 

Svaka promena načina ishrane daje određeni rezultat. Ali, pravi rezultati se ne postižu za 5, 7 ili 10 dana  , već na duži vremenski period, jer se jedino tada kilogrami ne vraćaju, gube se određene količine masnog tkiva, a ne vode i šećera kojih se organizam najlakše oslobađa i koji se pri svakoj promeni načina ishrane gube u prva 24 dana. Tek od 25. dana dijete, ukoliko je korekcija ishrane obavljena na pravi način, počinju da sagorevaju masnoće, što i jeste cilj svake dijete.

 

Promena načina ishrane mora da traje minimum četiri meseca, zato što toliko traje jedan metabolički krug, odnosno vreme koje je potrebno da se usklade metabolički procesi koji učestvuju u varenju, iskorišćavanju hranljivih materija i njihovom izbacivanju iz organizma. Zašto četiri meseca? Zato što toliko traje životni vek crvenih krvnih zrnaca pomoću kojih se kiseonik i hrana dopremaju do svih ćelija i tkiva u organizmu.

 

Etkinsova dijeta – problematična

 

Poslednjih godinu dana kod nas je najpopularnija proteinska dijeta, jedna varijanta Etkinsove dijete. Ona isključuje veći broj vrsta voća i povrća, žitarice, a osnovu ishrane čini meso. Ova dijeta je poznata i preporučuje se pacijentima koji pate od nekih neuroloških i metaboličkih poremećaja, kod kojih se, u nedostatku određenih enzima, izmenom vrste hrane regulišu ovi poremećaji, pre svega epileptički napadi. Primećeno je da ti ljudi i mršave, pa su ovu dijetu počeli da primenjuju i zdravi ljudi. Šta može da se desi ako držite proteinsku dijetu? Metabolizam šećera, masnoća i belančevina je povezan, pa ukoliko se iz ishrane isključi jedna vrsta osnovnih hranljivih materija, tada se druge dve trude da nadomeste nedostatak, a ta supstanca počinje da se stvara endogeno (u samom organizmu).

 

Proteini opterećuju organizam

Obično se velika količina proteina eliminiše preko bubrega, mokraćom, i vrlo često ljudi koji drže ovu dijetu imaju loše laboratorijske rezultate pregleda krvi i mokraće (na primer, povećana urea i mokraćna kiselina). Kod njih često dolazi do većeg pada masnoća u krvi za kratko vreme, ali potom one porastu, naročito vrednosti triglicerida. Osim toga, takav monoton način ishrane dovodi do promene u ponašanju: javljaju se nervoza, razdražljivost, agresivnost, bes. Zatim, dešava se da se aktivira kamen u žučnoj kesi ili bubrezima. To sve dovodi do blokiranja metabolizma, do njegovog usporavanja, pa osoba koja je izgubila na primer 10kg, ne samo da nadoknadi izgubljene kilograme, nego još i doda nekoliko novih.

 

 

Da dijeta ne bude - mučenje

 

Često se ljudi teško odlučuju da promene način ishrane zato što misle da moraju da gladuju, pa dijetu poistovećuju sa nekom vrstom mučenja, uz sve propratne probleme kao što su slabost, malaksalost, glavobolja, vrtoglavica, nervoza, osećaj neutažive gladi...

 

Prava promena načina ishrane nikada ne podrazumeva mučenje.

 

Potrebno je redovno jesti u toku dana (doručak, ručak, večera, dve užine). To je promena koja bi trebalo da bude doživotna.

 

Obroci u toku dana ne moraju da budu obilni.  Organima za varenje najviše prija kada se jede češće a manje, više puta dnevno; da bi metabolizam radio, mora redovno da dobija gorivo. 

 

domaci.de 

 

 

 

nasetijelo @ 08:22 |Isključeno | Komentari: 0
Možda ste previše zauzeti da biste kuvali svakog dana, ili ne možete da živite bez slatkiša?! Bez obzira na razlog zbog kojeg se ne pridržavate režima zdrave ishrane, eksperti vas savetuju kako da smršate nakon prazničnog gastronomskog "ludovanja"

 

Verujemo da nije potrebno da vam lekar, ili nutricionista, saopšti da je ishrana zasnovana na mnogo voća, povrća, integralnih žitarica i posnih proteina najzdravija za vas. To nije nikakva mudrost (stvarno!). Međutim, sigurni smo da, čak i ako se uglavnom pridržavate takvog načina ishrane, ipak koristite svaku priliku, ili razlog, da se odreknete zdravog u korist slasnog zalogaja - što ste sigurno činili i tokom praznika. (Statistike govore da se skoro dve trećine ljudi tako ponaša!) Možda je u pitanju vaša prezauzetost, možda neizdrživa, "organska" potreba za slatkim, ili je krivo "brdo" hrane koje vam je mama poslala za praznike (nećete je valjda baciti?!). U nastojanju da vam pomognemo da izbegnete najčešće zamke ishrane i smršate nakon obilne praznične trpeze, zatražili smo pomoć nekolicine nutricionista. Oni vam nude savete o sticanju zdravih navika u ishrani, koje bi trebalo da sprovodite svaki dan - bez pogovora i izgovora!

 

 

1. "Povrće je tako 'bljak!' kada ga sama pripremim kod kuće"

Najveća greška prilikom spremanja povrća jeste previše dugo kuvanje i nedovoljna upotreba začina. Dakle, bez obzira na to da li ga barite, kuvate na pari, ili pržite (pečete), važno je da skratite vreme pripreme. Povrće treba da bude dovoljno čvrsto kada ga skinete s ringle, a potom ga prelijte sosom i začinite. Preliv možete da napravite od jednakih količina maslinovog ulja i začinskog sirćeta, sa pola kašičice senfa i isitnjenog belog luka. Na kraju, dodajte začine (najbolje sveže). To mogu da budu bosiljak, peršun, mirođija ili prženi iseckani badem i semenke bundeve.

 

2. "Volela bih da imam vremena da kuvam, ali zbog silnih obaveza - stižem samo da kupim gotovu hranu..."

 

Ishrana izvan kuće znači konzumiranje 226 ekstra kalorija i 10 g ekstra masnoće. Zato pokušajte da, umesto do restorana, ili kioska sa "brzom" hranom, odšetate do supermarketa. Tamo možete da kupite pile (ili ribu) sa grila, kao i zamrznuto povrće za čiju je pripremu potrebno svega nekoliko minuta. Ako nemate ni toliko vremena, uvek možete da kupite gotovu salatu. Samo, držite se podalje od testenina sa kaloričnim prelivima (masni sir, pavlaka), kao i salata sa majonezom.

 

3. "Ne mogu da prestanem da jedem slatkiše i grickalice. Uvek ih imam kod kuće, zbog dece, naravno!"

Najjednostavniji način da poštedite ovoga iskušenja sebe, ali i ostale ukućane, jeste da držite što manju količinu ovih namirnica u kući. Vaša deca treba da jedu istu zdravu hranu koju i vi (treba da) jedete. Eksperti savetuju postepenu zamenu slatkiša i grickalica zdravijim opcijama (keks od integralnih žitarica umesto čokoladnog, domaći čips umesto kupovnog, čokoladno mleko umesto gaziranih napitaka). I, znajte da se deca lako prilagođavaju promenama, te ih nemojte koristiti kao alibi za svoju slabost prema "grešnoj" hrani!

Ipak, povremeno možete da počastite sebe, ali i celu porodicu, parčetom torte ili sladoledom u poslastičarnici. Tako će slatkiši dobiti "status" povremene časti ili nagrade, u kojoj ćete uživati u krugu porodice ili u zajedničkim izlascima, a neće biti hrana uvek dostupna u kući. Manja pakovanja slatkiša i grickalica takođe mogu da vam pomognu, ali samo ukoliko ste u stanju da se kontrolišete i zaustavite nakon što pojedete jednu čokoladicu, ili kesicu čipsa.

 

4. "Znam da bih morala da smanjim unos soli, ali obožavam slanu hranu"

Nemojte da paničite zbog presoljene salate i kuvane hrane. Mnogo su opasnije gomile "skrivene" soli u prerađenim namirnicama i jelima iz restorana. Ova so čini čak 80 posto količine soli (3.000 mg), koju žena u proseku unese tokom dana (dozvoljena dnevna količina soli iznosi 2.300 mg). Inače, svi mi unosimo so i iz izvora koji nam nisu potrebni a to čak i ne želimo. A višak soli (ili natrijuma) u organizmu može da izazove gorušicu, visok krvni pritisak, čak i moždani udar. Zato, prilikom kupovine gotovih namirnica birajte one koje sadrže najmanju količinu soli (proverite sastav na pakovanju!). Ako počnete da analizirate listu sastojaka na namirnicama ili prepolovite porcije u restoranu, ostaće vam "prostora" i za upotrebu soli u hrani koju sami pripremate kod kuće.

 

5. "Svaki put kada kupim voće i povrće, ono se pokvari pre nego što ga iskoristim"

Prvo, vodite računa o količini. Voće i povrće ostaju sveži najduže nedelju dana, što znači da treba da nabavite isključivo količinu koje će vam biti potrebna u tom periodu. Takođe, važni su i mesto i način čuvanja ovih namirnica. Voće i povrće držite na drugoj ili trećoj polici u frižideru, ili, u određenim slučajevima, na kuhinjskom pultu, umesto u plastičnim kutijama u frižideru. Neke od ovih namirnica, na primer, paradajz i banane, treba držati izvan frižidera. Najbolje je da voće i povrće skladištite odvojeno jedno od drugog, jer vlaga i gasovi koje oni emituju mogu da ubrzaju njihovo propadanje.

 

6. "Ne mogu da izdržim a da ne pojedem nešto slatko!"

Onda pojedite 30 g crne čokolade, jer ona sadrži samo 150 kalorija, umesto slatkiša koji obično jedete. Inače, crna čokolada je, prema rezultatima mnogih istraživanja, izuzetno zdrava namrinica, zbog visokog sadržaja flavonoida. Ovaj tip antioksidanata snižava krvni pritisak i poboljšava cirkulaciju, što su dva osnovna faktora prevencije kardiovaskularnih oboljenja. Ova čokolada obezbeđuje gotovo duplu količinu antioksidanata u odnosu na mlečnu. Prilikom kupovine čokolade, izaberite onu koja sadrži minimum 60 posto kakaoa. Ne volite crnu čokoladu?! Onda popijte topli kakao napitak!

 

7. "Pravi sam zavisnik od ugljenih hidrata"

Kao osnovni izvor "goriva" za mozak, ugljeni hidrati apsolutno su neophodna namirnica u ishrani. No, ako tokom dana jedete previše peciva od belog brašna, ili keksa, to će uzrokovati još veću potrebu za ugljenim hidratima, što je siguran put ka uvećanju telesne mase. Prerađeni ugljeni hidrati (poput hleba i slatkiša) ne stvaraju lako osećaj sitosti, te postoji realna opasnost da preterate u količini koju dnevno uzimate. Osim toga, ova vrsta namirnica uzrokuje produkciju insulina, koji brzo obara nivo šećera u krvi i tako stvara osećaj gladi i umora. No, ako dodate malo proteina u svaki obrok i užinu, sprečićete pojavu ovog efekta. Budući da se proteini sporo vare, obezbediće trajniji osećaj sitosti nego prerađeni ugljeni hidrati. U odlične izvore proteina spadaju meso (posna piletina i junetina), kao i posni sir, jaja, soja, pasulj, tuna.

 

8. "Znam da je riba zdrava, ali jednostavno je ne volim"

Pa, ako je miris ono što vas odbija, znajte da postoje i vrste ribe koje nemaju tako jak ukus ili miris. Zato treba da pokušate da uključite takvu, "nemirisnu" ribu u svoju ishranu, pre nego što odlučite da je potpuno otpišete. Na kraju krajeva, vredno je truda jer je ona jedna od najzdravijih namirnica - porcija od 120 g ribe sa roštilja sadrži samo 150 kalorija i obezbeđuje više proteina od juneće šnicle i više kalijuma od banane. Osim toga, riba je jedan od inače malobrojnih izvora omega-3 masnih kiselina koje štite srce i mozak. Dakle, probajte tunu (na primer, u salati), bakalar, losos...

 

9. "Ujutro, kada krećem na posao, nikada nemam dovoljno vremena da spakujem doručak"

Ako baš nikako nemate vremena da pripremite obrok koji ćete pojesti na poslu, poslužite se trikovima koje predlažu eksperti. U osnovi, najvažniji je izbor namirnica, preporučuju se integralne pločice ili hleb, posni jogurt, polutvrdi sir za sendviče u vakuumiranom pakovanju, tunjevina, jabuke, banane, manja kesica badema ili lešnika, kesica instant supe (za jednu šolju). Ove namirnice možete da kupite tokom nabavke hrane za celu nedelju, i da ih ponesete u tašni na posao.

 

10. "Čim pojedem hranu koja sadrži mnogo biljnih vlakana, zaboli me želudac!"

Istina je da veća količina biljnih vlakana može da "šokira" digestivni sistem, i to zahvaljujući delovanju prirodno prisutnih bakterija u crevima koje ih razgrađuju (u ovom procesu oslobađaju se gasovi). Ipak, organizam se adaptira na ekstra količinu biljnih vlakana u periodu od dve-tri nedelje, a ukoliko postepeno uvećevate tu količinu (po 5 g), nećete osećati neugodne simptome. U prevodu, to znači da dnevno treba da uzimate dva parčeta integralnog hleba, manju činiju jagoda ili činiju cerealija. Dakle, ako ste do sada jeli oko 15 g biljnih vlakana dnevno, povećajte unos na 20 g, sačekajte dve nedelje, a onda na 25 g, što je i dnevno preporučena količina. Jedan od sigurnih načina da izbegnete stomačne tegobe nakon pojačanog unosa biljnih vlakana jeste da pijete dosta vode koja će olakšati kretanje sadržaja u crevima.

Eksperti kažu da su biljna vlakna, u okviru svakodnevne ishrane, izuzetno važna, jer snižavaju nivo holesterola u krvi i pomažu vam da ostanete vitki (sadrže malo kalorija i brzo stvaraju osećaj sitosti). Osim toga, naučno je dokazano da ishrana, u kojoj je zastupljeno mnogo namirnica bogatih biljnim vlaknima, može da blokira oko jedan posto kalorija koje organizam apsorbuje iz hrane. A to je isto kao i gubitak od jednog kilograma godišnje bez uloženog truda i držanja dijete!

 

 

Svet 

nasetijelo @ 08:16 |Isključeno | Komentari: 0
Mnogi ljudi smatraju da u njihovoj ishrani nema dovoljno vitamina i minerala i zbog toga uzimaju tablete koje im nadoknaduju ovaj nedostatak. Neki misle da je to cisto bacanje novca. Koje, zapravo, u pravu? Svaki drugi Nemac uzima vitamine u tabletama iz slobodne prodaje, pokazuje istraživanje Forsa instituta. Od njih, 97 odsto daje za to mesecno pedeset maraka. 

 

 

Oko polovina ispitanika u ovom istraživanju smatrala da u svakodnevnu ishranu ne unosi dovoljno vitamina i minerala. Sta nagoni 27 miliona ljudi da daju novac za vitamine koje mogu da unesu ishranom u organizam? Odgovor je verovatno da naša ishrana nije bogata vitaminima u onoj meri koliko smo mi cesto skloni da verujemo. Vitaminski preparati nam sigurno ne bi bili potrebni kada bi naša ishrana bila zdrava u potpunosti, kao i naš celokupan nacin života. To u ve-

cini slucajeva nije tako, Štaviše, u savremenom društvu, covek je izložen mnogobrojnim "ubicama" vitamina. A to su:

Pušenje. Ovo zadovoljstvo mnogih poklonika cigareta oslobada u organizmu slobodne radikale koji uništavaju vitamine, pogotovo vitamin A, C i E.

Antibebi pilule. One su direktno povezane sa proizvodnjom vitamina B6 i fotne kiseline u telu i mogu biti veoma štetne, jer uništavaju pomenute materije.

Alkohol. Jedna caša vina nije na od-'

met, ali nekontrolisana konzumacija alkohola je svakako štetna. Ljudi koji piju rizikuju manjak vitamina B u organizmu, kao i nedostatak magnezijuma.

Šecer. Da bi ga svario, organizam troši vitamin Bl koji može da mu zafali.

Stres. Onaj ko je hronicno pod stre-

som, trebalo bi da unosi vece kolicine vitarmina C u organizam, jer je on potreban telu da proizvede hormone protiv stresa.

 

Pogrešna priprema hrane igra takode veliku ulogu u uništavanju vitamina. Toplota i dugotrajno stajanje uništavaju vitamin C i vitamine B grupe. Velika kolicina voca i povrca se pri pripremanju uništi, Zato, uglavnom treba upotrebljavati sveže sastojke, dinstati povrce samo kratko u sasvim maloj kolicini vode i ne ostavljati salatu predugo u vodi. Tako cemo uštede-ti dragocene vitamine. Onima koji puše, da bi ublažili stres, najviše se preporucuje da svoju ishranu upotpune nekim vitaminskim preparatom. Kod prirodnih vitamina ne postoji opasnost da cete se predozirati, tako da u tom pogledu možete biti bezbrižni. O dozi koja se preporucuje najbolje je pitati lekara ili apotekara, a razlicite oblasti može biti karakteristican deficit nekih supstanci. Tako je kod l750 ispitanika iz Beca kod 91,5 odsto utvrden nedostatak cinka, selena i ostalih oligoelemeneata. Jedan od najvecih razloga za nedostatak mineralnih materija u organizmu je industrijska prerada hrane gde se ove materije u velikoj meri gube. Konzumiranje kafe i alkohola takode uništava mineralne materije. One se obicno u organizam ne unose u dovoljnoj kolicini ishranom, ali postoje situacije kada su jos u vecoj meri potrebni organizmu. Kalcijum je posebno potreban ženama u srednjim godinama, magnezijum se preporucuje kod velikih telesnih napora i stresa U trudnoci je takode povecana potreba za vitaminima i mineralima.

 

Milica Popovic

 

 

Vitamini su jedinjenja koja su zaista neophodna za život, što potvrđuje i samo značenje njihovog imena: "životno važan amin". Svakodnevno se ispostavlja da su vitamini višestruko korisni: sprečavaju rak, poboljšavaju imunitet, snižavaju krvni pritisak, pomažu bolje iskorišćenje energije, izoštravaju pamćenje, ublažavaju artritis, jačaju kosti i još mnogo toga. Uloga vitamina veoma je važna za naše zdravlje i zato ih ne smemo zapostavljati u ishrani.

 

Ljudski organizam ne sintetiše vitamine. Oni se, dakle, moraju unositi putem hrane. Unose se gotovi vitamini, ili takozvani provitamini, koje onda organizam sam pretvara u "aktivan oblik" - vitamin. Nedostatak vitamina je bolest! Uzroci deficita vitamina mogu biti raznoliki: niskokalorična ili neraznovrsna ishrana, povećane energetske i biološke potrebe organizma usled stresa, pušenja, lekova, rasta, trudnoće... Ipak, nema razloga za brigu. Prosečna ishrana prosečnog čoveka organizmu obezbeđuje sasvim dovoljno vitamina. Za obavljanje funkcija od životne važnosti, organizmu je potrebna veoma mala količina vitamina. Npr. samo jedan gram vitamina B12 može da zadovolji dnevne potrebe pola miliona ljudi, a jedan gram vitamina C (dnevne potrebe za ovim vitaminom iznose 60 mg) 17 ljudi. Ipak, dnevne potrebe za vitaminima zavise od uzrasta, nivoa aktivnosti, pola i drugih faktora.

 

Da bi se sačuvale vitaminske vrednosti namirnica, neophodno je pridržavati se određenih uputstava.

 

Treba jesti što svežije namirnice, što podrazumeva što kraće čuvanje voća i povrća, posebno van frižidera.

Namirnice treba čuvati na hladnom i suvom mestu.

Lomljenje i gnječenje namirnica treba svesti na najmanju meru.

Namirnice treba kuvati u manjoj količini vode u zatvorenom sudu, a vodu ne treba bacati, već koristiti za nalivanje jela.

Vodi treba dodati malo kuhinjske soli, a ne sodu bikarbonu ili druge alkalije.

Ne treba upotrebljavati bakarne sudove (jer uništavaju vitamin C, stvarajući galvanski element koji oslobađa jone bakra i razara askorbinsku kiselinu).

Ukoliko se u organizam unese više od potrebne količine vitamina, neki od njih se izvesno vreme mogu čuvati kao rezerva, dok se drugi izlučuju. Ukoliko organizam ne može da se oslobodi viška vitamina, može doći do poremećaja - hipervitaminoze.

 

 

Vitamin A - za dobar vid, zdravu kožu i plodnost

najbogatiji izvori: svinjska jetra, šargarepa, kelj, kajsija, paradajz, puter...

Vitamin B1 - za dobre nerve i energiju

najbogatiji izvori: kvasac, integralni hleb, zrna pšenice, krompir, nemasna svinjetina...

Vitamin B2 - za snagu i rast

najbogatiji izvori: svinjska jetra, pivski kvasac, kelj, spanać, mleko ...

Vitamin B6 - za trudnice i decu

najbogatiji izvori: integralni hleb, teleća jetra, skuša, sušena sojina klica, mahunarke, paprike...

Vitamin B12 - mikrobi i kobalt za zdravu krv

najbogatiji izvori: svinjska jetra, teleći bubreg, skuša, morski losos...

Vitamin B7 - čarobnjak za kosu i kožu

najbogatiji izvori: integralni hleb, jaja, šampinjoni, kvasac, mleko...

Vitamin C - kiseli unutrašnji telohranitelj

najbogatiji izvori: crne ribizle, paprike, brokolija, kivi, kelj, jagoda, grejpfrut, narandža...

Vitamin D - sunčani vitamin za jake kosti

najbogatiji izvori: riblje ulje, losos, grgeč, riba, jaja, puter...

Vitamin E - borac protiv slobodnih radikala

najbogatiji izvori: avokado, paprika, kelj, puter, jaja...

Vitamin K - zaceljuje rane, koristan je za kosti

najbogatiji izvori: prokelj, keleraba, karfiol, pileće grudi, govedina, šampinjoni...

 

 

 

Pečurke potencijalan izvor vitamina D

 

Preliminarna istraživanja pokazuju da bi pečurke, kratkotrajnim izlaganjem UV zracima, mogle da postanu značajan izvor vitamina D, nazivanog i „vitaminom sunca”, rečeno je na nedavnom naučnom forumu američke Uprave za hranu i lekove (FDA). Ovaj vitamin doprinosi čvrstini kostiju, sprečavajući osteoporozu. Uz to jača zube, umanjuje rizik od kardiovaskularnih bolesti, a odskoro se smatra i da smanjuje smrtnost od raka debelog creva, dojke, prostate i nekih drugih organa, izveštava Rojters. Izlaganjem već ubranih pečurki UV zračenju tokom samo nekoliko minuta, one postaju bogat izvor vitamina D, pokazalo je istraživanje koje je sponzorisao američki Savet za pečurke. Pečurke su širom sveta sve omiljenija hrana, naročito zbog toga što su siromašne masnoćama i imaju malo kalorija. Kako je rekao predstavnik jednog od vodećih američkih proizvođača pečurki „jedu ih zbog onoga što nemaju, a ne zbog onoga što imaju”.

 

S ovim otkrićem, to bi moglo da se promeni i pečurke bi mogle da steknu svoj „nutritivni identitet”. Jedna porcija veštački „osunčanih” šampinjona (najčešće konzumiranih pečurki) sadrži 869 odsto dnevne vrednosti vitamina D potrebne čoveku, što je više nego što sadrže dve kašike ulja bakalara, jednog od najbogatijih ali i najomrznutijih izvora vitamina D osim sunčeve svetlosti.

 

Američki istraživači ustanovili su da se i šampinjoni u razvoju mogu obogatiti znatnim količinama vitamina D izlaganjem UV zračenju tokom tri sata. Jedini problem je što i njihova kožica pri tom tamni, kao i ljudska pri sunčanju.

 

 

Vitamin A

 

Pomaže u borbi protiv bora. Poznato je da bore ne možete sakriti nijednom vrstom šminke. Mnogo je bolje da poboljšate stanje svoje kože koristeći proizvode koji sadrže vitamin A, odnosno retinol. Izbegavajte retinoide koji, iako su efikasni, mogu da izazovu neželjene reakcije poput crvenila kože, pečata na koži i slično.

 

Vitamini B3 i B5

 

Vitamini B3 (niacin) i B5 (pantotenska kiselina) su čest sastojak proizvoda za negu kože, jer imaju sposobnost da pomažu u zadržavanju tečnosti. Vitamin B3 je relativno nov sastojak na tržištu, ali predstavlja blažu alternativu proizvodima za piling kože koji sadrže glikolnu i salicilnu kiselinu. Vitamin B5 je najčešći sastojak kozmetičkih preparata i poznat je (zajedno sa vitaminom E) po tome što ima odlična svojstva ovlaživača kože. Takođe, vitamin B5 koristi onima koji imaju osetljivu kožu, a za razliku od vitamina E koji može da iritira kožu, za vitamin B5 nisu zabeleženi slični slučajevi.

 

Vitamin C

 

Vitamin C (L-askrobinska kiselina) je poslednjih nekoliko godina prvi na listi najpopularnijih sastojaka koji se dodaju kozmetičkim proizvodima. Efikasan je kao antioksidans, odnosno predstavlja prirodnu odbranu protiv slobodnih radikala, nestabilnih molekula koji utiču na starenje kože, a javljaju se kao rezultat zagađenja životne sredine, pušenja, izlaganja suncu. Vitamin C može da zaštiti kožu od oštećenja sunčevim UV zracima koje nastaje usled dugotrajnog izlaganja suncu. Ipak, vitamin C ne bi trebalo koristiti bez dobre kreme za sunčanje. Takođe, vitamin C ima sposobnost da podstiče sintezu kolagena, važnog proteina kože koji jača strukturne veze i elastičnost kože.

 

Vitamin E

 

Vitamin E (alfa tokoferol) je još jedan moćan antioksidans koji se često koristi u losionima i kremama zbog svoje sposobnosti da vlaži kožu. Iako je početno oduševljenje vitaminom E vremenom malo splasnulo, ipak je reč o sastojku za koji je dokazano da zadržava vlažnost kože.

 

Vitamin K

 

Ovaj vitamin je efikasan u borbi protiv tamnih podočnjaka, pa je preporuka da se nanosi na lice pred spavanje. Takođe, vitamin K je dobar u borbi protiv gubljenja boje u predelu ispod očiju. Takođe, vitamin K prodire kroz pore sve do oštećenih kapilara ili arterija i pomaže u zgrušavanju krvi, sprečavajući na taj način stvaranje tamnih podočnjaka i omogućavajuću tkivu da samo zaceli. Inače, i vitamin C utiče na smanjenje tamnih podočnjaka, a ova dva vitamina odlične rezutate kada se zajedno nađu u preparatima namenjenim borbi protiv podočnjaka

 

domaci.de

 

 

 

 

 

 

 

nasetijelo @ 08:14 |Isključeno | Komentari: 0
Posjetioci