Moj internet dnevnik
Naše tijelo
Zdravlje
Arhiva
« » sij 2013
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Podijeli sa prijateljima
Blog - siječanj 2013
ponedjeljak, siječanj 28, 2013
Gdje se nalazi jetra?
Jetra je najveća žlijezda u ljudskom organizmu – teži oko 1500g i ima brojne važne funkcije – preko njih 500. Jedna od njih je sekrecija žuči. Žuč je neophodna za razgradnju masti, a pomaže i u apsorpciji tvari topljivih u mastima, uključujući i vitamine A, D, E i K. Žuč se pohranjuje u žučnom mjehuru i izlučuje prilikom probave. Sve tvari koje se apsorbiraju iz crijeva krvlju dolaze u jetru u kojoj se odigravaju brojni važni metabolički procesi, pri kojima dolazi do sinteze različitih tvari neophodnih za funkcioniranje organizma, kao i detoksikacije nekih štetnih produkata produkata (pretvara štetne i otrovne tvari iz krvotoka u neškodljive spojeve koji se lako izlučuju iz organizma). 
Jetra je važna za regulaciju šećera i kolesterola u krvi (uključena je u metabolizam ugljikohidrata, masti, vitamina i minerala), za sintezu većine proteina koji cirkuliraju u krv i obavljanje imunološke funkcije.  Unatoč činjenicama da se upravo u jetri odvijaju mnogi životno važni procesi, kao i da se bolesti jetre nalaze na desetom mjestu uzroka smrti, jetri odnosno njezinim oboljenjima, često se ne pridaje dovoljno pozornosti. Razlog tome je nedovoljno poznavanje funkcija jetre, ali i činjenica da su simptomi bolesti jetre obično nespecifični i nastaju postepeno.
Oštećenje jetre iz bilo kojeg razloga može ugroziti navedene funkcije ta dovesti do različitih poremećaja i bolesti, kao npr. povišene razine kolesterola, probavnih smetnji (uključujući zatvor stolice), povraćanja, sindroma preosjetljivosti crijeva, alergija, poremećene razine šećera u krvi, kroničnog umora i bolova.
Do poremećene funkcije jetre može doći zbog različitih uzroka, primjerice usljed virusnih hepatitisa, bolesti jetre izazvanih prekomjernom konzumacijom alkohola ili drugih tvari otrovnih za jetrene stanice, ciroze jetre, malignih bolesti jetre te drugih bolesti jetre i ostalih organa. Kod oštećenja jetre u krvi se nalazi povišena koncentracija jetrenih enzima koji istječu iz oštećenih stanica.
Simptomi koji odražavaju poremećaj funkcije, odnosno oštećenje jetre su umor, slabost, bolovi u trbuhu, gubitak apetita, žutilo kože i sluznica (žutica),  svrbež kože, lagano nastajanje krvarenja (zbog poremećaja faktora zgrušavanja krvi). Kod uznapredovale bolesti jetre sa cirozom javljaju se nakupljanje tekućine na potkoljenicama (edem) i u trbušnoj šupljini (ascites),  sklonost bakterijskim infekcijama, sklonost krvarenjima u probavnom sustavu, psihička konfuzija i koma te zatajenje bubrega.
Čimbenici rizika za nastanak bolesti jestre su brojni – neki su prirođeni (poremećaj metabolizma određenih elemenata i tvari u organizmu), a mnogi su stečeni. Najčešći uzrok jetrenih oštećenja u razvijenim zemljama je pretjerana konzumacija alkohola (jetra je primarno mjesto metabolizma alkohola). Procjenjuje se da oko 600 000 osoba u Hrvatskoj prekomjerno pije alkohol, a broj registriranih alkoholičara iznosi oko 240 000. Prema nedavnim izvorima, 20 % stanovništva previše pije, dok 50 % ima u obitelji problema  s alkoholom. Istovremeno, procjenjuje se da u Hrvatskoj 40 % osoba ima prekomjernu tjelesnu masu ; određeni postotak boluje od pretilosti, ili ima povišene vrijednosti masnoća u krvi (hiperlipidemija, visoki trigliceridi i LDL, nizak HDL) što su također rizici za nastanak jetrenih oštećenja / bolesti. Negativni učinci duhanskog dima najčešće se razmatraju u kontekstu negativnog učinka na pluća, a često se zaboravlja opterećenje koje pušenje predstavlja za jetru. Duhanski dim bogat je toksičnim spojevima  (benzapirenom, policikličkim aromatskim ugljikovodicima, cijanidom, katranom i dr.) koji dospijevaju u krv pušača, a zadatak jetre je detoksikacija svakog pojedinog spoja.
Također vidok rizik za nastanak bolesti jetre nose i prisustvo šećerne bolesti, upotreba lijekova koji oštećuju funkciju jetre (velike doze paracetamola i drugih nesteroidnih antireumatika, kortikosteroidi, citostatici,  amiodaron, tetraciklini), loše higijenske navike, narkomanija i promiskuitetno ponašanje (izloženost virusima hepatitsa).
izvor: http://izaberi-zdravlje.com/
Literatura:
1. B.Vrhovac i sur. : ''Interna medicina'', Zagreb: Naklada Ljevak, 2003.
2. National Institute on Alcohol Abuse and Alcoholism. Alcohol Alert No. 19: Alcohol and the Liver. PH 329. Rockville, MD: the Institute, 1993.
3. Aleksandra Vasiljeva: «Bolesti jetre», Cipetić d.o.o., 2001.


nasetijelo @ 17:24 |Isključeno | Komentari: 0
Prehrana kod akutne upale jetre
Bolesnicima koji povraćaju daje se normalna, obično tekuća ili mehanički usitnjena dijeta, ali bez ikakvih oštrih začina i sa što manje životinjskih, a što više biljnih masti. Posebno treba paziti na podhranjene bolesnike da im se prehranom osiguraju potrebne količine svih nutritijenata, osobito esencijalnih. Pri prehrani tekućim ili kašastim dijetama valja izbjegavati jela koja izazivaju nadutost. Akutno upaljena jetra je posebno osjetljiva na alkohol, pa se on strogo zabranjuje, a ne preporučuje se ni pušenje koje posebno otežava stanje bolesnika.
Prehrana bolesnika kod hronične bolesti jetre /hepatitisi B i C/
Kod hroničnih bolesti jetre, sve dok je održana normalna funkcija, nije potrebna specijalna dijeta osim izbjegavanja alkohola uz zdravu uravnoteženu ishranu. Prilikom pojave jetrenog oštećenja lagana normalna prehrana uz izbjegavanje alkohola je obavezna.
U prehrani bolesnika s hroničnom bolesti jetre preporučuje se posno pileće, juneće, teleće, janjeće meso i riba , a trebalo bi izbjegavati konzumaciju suhog mesa, svinjetine, kobasica, tovljene guske i patke i masnih riba. Hranu treba kuhati, pirjati ili peći, izbjegavati prženje, pohovanje. Kao prilog mogu se poslužiti sve vrste tjestenina i riža, te bijeli, crni ili kukuruzni hljeb. Nisu preporučljivi pržena tjestenina i ona bogata kvascem.
Od povrća se preporučuju: krompir, špinat, zelena salata, mrkva, cvekla, blitva, korabica, cvjetača, šparoga i to kuhani, pirjani ili posluženi kao salate. Preporučuje se izbjegavanje graha, kelja, kiselog i svježeg zelja, luka, krastavice, bijeli luk i papriku.
Od masnoća prednost se daje biljnom ulju, margarinu, nemasnom vrhnju, a svakako izbjegavati maslac i drugu mast.
Prilikom pripremanja hrane dopušteni su začini: peršun, limun, kopar, bosiljak, bijeli ocat, a strogo zabranjeni biber, senf, ljuta paprika te drugi jaki začini.
Od mlijeka i mliječnih proizvoda treba odabrati svježi kravlji sir, i nemasni jogurt, a izbjegavati masne i suhe sireve.
Voće je najzdravije uzimati svježe, ali može i kuhano ili pasirano. Ono što svakako valja izbjeći su masni kolači, bogati orasima, bademima i čokoladom, a prednost dati savijačama, nabujcima i biskvitima.
Od pića se preporučuje uzimati blage čajeve / nana i kamilica/ drugi čajevi nisu dopušteni, prirodni spravljeni sokovi. Treba izbjegavati gazirane sokove, te alkohol i žestoka pića.
Prednost lagane normalne prehrane je u tome što ne izaziva neugodne simptome kao što su osjećaj punoće, boli, mučnine, nadutosti, proljeva, koji se mogu javiti nakon obroka.
PREHRANA BOLESNIKA KOD JETRENE KOME
Kod bolesnika kojima prijeti nastanak jetrene kome/portalne encefalopatije/ prehranom je potrebno spriječiti nagomilavanje amonijaka u organizmu.
Stoga se smanjuje unos bjelančevina koje se unose hranom.
Potrebno je ipak unositi male količine bjelančevina, pri čemu se prednost daje bjelančevinama sadržanim u nemasnom mlijeku i mliječnim proizvodima te bjelančevinama biljnog porijekla. Također je važno osigurati bolesnicima dovoljnu količinu UH, kako bi se osigurala dovoljna količina energije organizmu.
Stoga se u dijeti preporučuju namirnice kao što su: riža, rezanci i druga nemasna tjestenina, krompir-kuhani i pire krompir, pšenična i kukuruzna krupica, žitarice, slatka mliječna jela i pudinzi, nemasni keksi, pasirano povrće i voće (bez kore i koštica), te odstajali hljeb i dvopek.
Bolesnike kod kojih se već razvila hepatična koma obično se liječe u bolnici, a prehrana se vrši direktnom infuzijom posebnih pripravaka u krvotok /parenteralna prehrana/
DIJETA KOD HEPATITISA
Ishrana bolesnika u ikteričnoj fazi bolesti je normokalorijska što iznosi ukupno 3.000 Kcal. Z
astupljenost ugljičnih hidrata je od 350 - 500 g, masti 70-75 g, proteini 120-150 g., vitamini B kompleksa u optimalnoj količini, C vitamin 150g i A vitamin, mineralne soli (povećati unos Ca i K).
Žito - bijeli hljeb sa kvascem ili dvopek, mlijeko i mliječni proizvodi (kiselinski mliječni napitci), mlado kuhano mršavo meso, riba kuhana jaja.
Od masnoća dozvoljene su male količine maslaca ili ulja
Povrće - sa malo celuloze sa više skroba u vidu pirea.
Voće - voćni sokovi od sviježeg voća, sušenog kuhanog voća (kompoti i dr).
Šećerni koncetrati- samo umjerena količina šećera i slatkiša Napitci - mineralna voda, zabranjeni čajevi osim nane i kamilice
Dnevni obroci treba da budu podijeljeni u 5 dijelova.
izvor: www.zdravstvo.com


nasetijelo @ 17:23 |Isključeno | Komentari: 0
Bolesti krvnih žila jetre
Uvod
Jetra prima četvrtinu svoje opskrbe krvlju iz hepatične arterije koja dolazi iz srca. Druge tri četvrtine opskrbe krvlju dolaze iz portalne vene koja utječe u crijeva. Krv koja istječe iz crijeva ispunjena je probavljenim hranjivim tvarima koje se u jetri prerađuju.
Krv napušta jetru preko hepatičnih vena. Ta je krv mješavina krvi iz hepatične arterije i krvi iz portalne vene. Hepatična vena utječe u šuplju venu, najveću venu u tijelu, koja se onda isprazni u srce.
 NENORMALNOSTI HEPATIČNE ARTERIJE
Samo hepatična arterija opskrbljuje krvlju neke dijelove jetre, a posebno potporno tkivo i zidove žučnih vodova.
Suženje ili začepljenje arterije ili njenih ogranaka može uzročiti znatno oštećenje tih područja. Protok arterijom može prekinuti ozljeda, kao što je prostrelna rana ili hirurška povreda, ili krvni ugrušak. Krvni su ugrušci općenito uzrokovani upalom arterijskog zida (arteritis) ili infuzijom u arteriju lijekova protiv raka ili drugih otrovnih ili nadražujućih tvari.
 I aneurizme mogu oštetiti hepatičnu arteriju. Aneurizme su izbočenje na slabom mjestu u arteriji, aneurizmu hepatične arterije obično uzrokuje infekcija, arterioskleroza, ozljeda ili poliarteritis nodoza.
 Aneurizma koja pritišće obližnji žučni vod može ga suziti ili čak začepiti, pa se može razviti žutica, jer se žuč iz jetre vraća natrag. Čak ¾ tih aneurizmi pukne, često uzrokujući jako krvarenje. Aneurizma se može zbrinuti uvlačenjem katetera u hepatičnu arteriju i imitiranjem neke nadražujuće tvari, koja dovodi do začepljenja. Ako takav postupak (nazvan embolizacija) ne uspije, arterije se popravlja hirurški.
 VENO-OKLUZIVNA BOLEST
 Veno-okluzivna bolest je začepljenje malih vena u jetri.
 Veno-okluzivna bolest se može pojaviti u bilo kojoj dobi, ali posebno su osjetljiva djeca u dobi od 1-3 godine, jer imaju manje krvne žile. Začepljenje mogu izazvati lijekovi i druge tvari koje su za jetru otrovne, kao što su listovi Senecio (koristi se u Jamajci za pravljenje biljnog čaja), dimetilnitrozamin, aflatoksin i lijekovi protiv raka kao što je azatioprin. I terapija zračenjem može prouzročiti začepljenje malih vena kao što mogu antitijela koja se stvaraju tokom odbacivanja transplantata jetre.
Začepljenje uzrokuje vraćanje krvi u jetru što smanjuje opskrbu jetre krvlju. Nedovoljna opskrba krvlju oštećuje jetrene stanice.
Simptomi, prognoza i liječenje
Začepljenje malih vena uzrokuje nabreknuće jetre krvlju, što je čini osjetljivom na dodir. Tekućina se može iscjeđivati iz površine nateknute jetre i nakupljati u trbuhu, stvarajući stanje koje se naziva ascites.
Povrat krvi u jetru uzrokuje i povišenje pritisaka u portalnoj veni (stanje koje se naziva portama hipertenzija) i u venama koje se u nju ispražnjuju. Taj viši pritisak može u jednjaku uzročiti varikozne vene (ezofagealni variksi) koji mogu puknuti i krvariti.
Tipično je da začepljenje nestaje brzo, a osoba se oporavi sa ili bez liječenja. Međutim, neki ljudi umiru zbog zatajenja jetre. Kod drugih ljudi, pritisak u portalnoj veni ostaje visokim i oštećenje dovodi do ciroze jetre.
Jedino je liječenje prestanak uzimanja tvari ili lijeka koji je uzrokovao začepljenje. Stvarni tok bolesti ovisi o proširenosti oštećenja i o tome hoće li se ili neće ponoviti. Hronični tok je češći, naročito kada je začepljenje uzrokovano uzimanjem biljnih čajeva koji sadrže otrovni alkaloid.
BUDD-CHIARIJEV SINDROM
Budd-Chiarijev sindrom je rijetka bolest obično uzrokovana krvnim ugrušcima koji potpuno ili djelomično začepe velike vene koje se ulijevaju u jetru.
Uzrok Budd-Chiarijeva sindroma obično nije poznat. Ponekad je osoba u stanju koje povećava vjerojatnost zgrušavanja krvi, npr. trudnoća ili bolest srpastih stanica (drepanocitoza). U rijetkim slučajevima, vene zapravo nisu začepljene, već ih nema zbog prirođene mane. Manje od trećine ljudi sa Budd-Chiarijevim sindromom preživi jednu godinu bez djelotvornog liječenja.
Simptomi i dijagnoza
Simptomi Budd-Chiarijeva sindroma mogu nastati naglo i biti razorni, ali obično nastupaju postepeno. Jetra nabrekne od krvi i postane osjetljiva. Tekućina se cijedi iz površine nateknute jetre u trbušnu šupljinu. Može doći do boli u trbuhu i do blage žutice. Nakupljanje krvi u jetri povisuje pritisak u portalnoj veni, premda se posljedice, kao što je krvarenje iz varikoznih vena u jednjaku, ne moraju razviti sedmicama ili mjesecima.
Nakon nekoliko mjeseci mogu se pojaviti žutica, povišena temperatura i drugi simptomi zatajenja jetre. Katkada se krvni ugrušci tako povećaju da začepe donji dio najveće vene koja ulazi u srce (v. cava inferior, donja šuplja vena). To začepljenje uzrokuje znatno oteknuće nogu i trbuha.
Karakteristični simptomi su glavni ključ u postavljanju dijagnoze. Rtg vena koji se napravi nakon injekcije radiokontrastnog sredstva može tačno odrediti smještaj začepljenja.
MRI može također pomoći u postavljanju dijagnoze. Biopsija jetre i UZ mogu pomoći u razlikovanju Budd-Chiarijeva sindroma od sličnih bolesti.
Liječenje
Ako je vena sužena a ne potpuno začepljena, mogu se upotrijebiti antikoagulansi (lijekovi koji sprječavaju zgrušavanje) ili trombolitici (lijekovi koji otapaju ugruške). U nekim slučajevima može se napraviti operacija povezivanja portalne vene sa šupljom venom i na taj način smanjiti pritisak u portalnoj veni jetrenom premosnicom (jetreni by-pass). Transplantacija jetre može biti najdjelotvornije liječenje.
TROMBOZA PORTALNE VENE
Tromboza portalne vene je začepljenje portalne vene krvnim ugruškom.
Začepljenje može uzročiti ciroza ili rak jetre, gušterače ili želuca, ili ga mogu uzročiti upala žučnih vodova (holangitis), upala gušterače (pankreatitis) ili apsces jetre. U novorođenčadi tromboza portalne vene može nastati zbog infekcije pupka (umbilikusa). Tromboza portalne vene može nastati u trudnica, naročito onih sa eklampsijom (poremećaj koji se odlikuje visokim krvnim pritisakom, bjelančevinama u mokraći, zadržavanjem tekućine, konvulzijama i katkada komom).
Tromboza portalne vene se može pojaviti i u bilo kojem poremećaju koji vraća krv u portalnu venu, kao što je Budd-Chiarijev sindrom, hronično zatajenje srca ili hronični konstrikcijski perikarditis. Isto tako mogu trombozu portalne vene uzročiti nenormalna sklonost krvi zgrušavanju. Često se uzrok tromboze portalne vene ne može naći.
Simptomi i dijagnoza
Zbog toga što portama vena obezbjeđuje ¾ krvne opskrbe jetre, djelomično ili potpuno začepljenje vene može oštetiti jetrene stanice, ovisno o tome gdje je ugrušak, kako je velik i kako brzo nastaje.
Začepljenje povisuje pritisak u portalnoj veni i drugim venama koje se u nju ulijevaju. Povećavaju se vene jednjaka. Često je prvi simptom tromboze portalne vene krvarenje iz varikoznih vena jednjaka (ezofagealnih variksa). Posljedica krvarenja je iskašljavanje ili povraćanje krvi. Tipično je povećanje slezene, naročito u djece sa ovim poremećajem. Doktor tada može osjetiti (napipati) povećanu slezenu koja može biti osjetljiva na dodir.
U oko trećine ljudi sa trombozom portalne vene, začepljenje nastaje polagano, dopuštajući drugim krvnim kanalima (kolateralnim kanalima) da se stvore oko mjesta začepljenja i konačno se portalna vena ponovno otvori. Portalna hipertenzija može postojati uprkos tom ponovnom otvaranju.
Ako osoba ima visoki pritisak u portalnoj veni (portalna hipertenzija) i mikroskopsko ispitivanje uzorka jetrenog tkiva pokazuje da su stanice normalne, tromboza portalne vene je vjerojatni krivac. Začepljenje može pokazati UZ ili CT. Dijagnoza se potvrđuje angiografijom, Rtg tehnikom koja stvara sliku vena nakon što se u portalnu venu injicira radiokontrastna tvar.
Liječenje
Svrha liječenja je smanjenje pritisaka u portalnoj veni i sprječavanje krvarenja iz varikoznih vena jednjaka. Doktor može najprije nastojati zatvoriti varikozne vene primjenom gumenih traka ili injiciranjem u njih hemijskih tvari primijenjenih kroz endoskop (savitljiva cijev za promatranje sa kirurškim priključcima).
Operacija može biti potrebna za stvaranje povezanosti (šanta) između portalne vene i šuplje vene, što će uzročiti da krv prolazi mimo jetre i smanji pritisak u portalnoj veni. Međutim, operacija stvaranja premosnice (šanta) povećava rizik od jetrene encefalopatije (oštećenje mozga zbog bolesti jetre).
POREMEĆAJI KRVNIH ŽILA KOJI NASTAJU ZBOG DRUGIH BOLESTI
•           Teško zatajenje srca može uzročiti povišeni pritisak u venama koje odlaze iz jetre.
Taj povišeni pritisak može dovesti do oštećenja jetre. Liječenje zatajenja srca često dovede do oporavka funkcije jetre.
•           Kod bolesti srpastih stanica (drepanocitoze), nenormalno oblikovane crvene krvne stanice (eritrociti) začepe krvne žile u jetri uzrokujući njeno oštećenje.
•           Nasljedna hemoragična telangiektazija (Rendu-Osler-Weberova bolest) je nasljedni poremećaj koji može zahvatiti jetru. Kada je jetra zahvaćena u njoj nastaju mala područja nenormalno proširenih krvnih žila (telangiektazije). Te nenormalne krvne žile stvaraju kratke spojeve (šantove) između arterija i vena.
•           Šantovi mogu uzročiti tešku srčanu grešku što može još jače oštetiti i povećati jetru. Tok krvi u tim spojevima stvara stalnu glasnu buku (šum) koja se može čuti stetoskopom. Dijelovi jetre su ožiljno promijenjeni (ciroza i fibroza), a postoje i nekancerogeni tumori sastavljeni od krvnih žila (hemangiomi).
izvor: www.vasdoktor.com


nasetijelo @ 17:22 |Isključeno | Komentari: 0
Uvod
Bolest jetre se iskazuje na mnogo različitih načina. Pokazatelji bolesti jetre koji su od posebne važnosti su žutica, holestaza, povećanje jetre, portalna hipertenzija, ascites, jetrena encefalopatija i zatajenje jetre.
Bolest jetre doktor dijagnosticira na temelju simptoma koje bolesnik opisuje i fizikalnog pregleda.
Glavni klinički simptomi bolesti jetre
Žutica (ikterus)
Povećana jetra (hepatomegalija)
Tekućina u trbuhu (ascitesi)
Smetenost zbog encefalopatije
Želućano-crijevno krvarenje zbog variksa
Portaina hipertenzija
Koža
•           Proširene krvne žile nalik na pauka
•           Crveni dlanovi
•           Rumeni izgled
•           Svrbež
Krv
•           Smanjeni broj crvenih krvnih stanica (anemija)
•           Smanjeni broj bijelih krvnih stanica (leukopenija)
•           Smanjeni broj krvnih pločica (trombocitopenija)
•           Sklonost krvarenju (koagulopatija)
Hormoni
•           Visok nivo inzulina, ali slabi odgovor na njega
•           Prestanak menstruacije i smanjena plodnost (u žena)
•           Impotencija i ženskasti izgled (u muškaraca)
Srce i krvne žile
•           Ubrzanje srčane frekvencije i količine izbačene krvi
•           Sniženi krvni pritisak (hipotenzija)
Opći simptomi
•           Umor
•           Slabost
•           Gubitak težine
•           Slabi apetit
•           Mučnina
•           Povišena temperatura
ICTERUS
(žutica)
• Uvod • Simptomi • Dijagnoza i liječenje
Uvod
Žutica je žuto obojenje kože i sklera (beonjača) prouzročeno nenormalno visokim nivoom žučnog pigmenta, bilirubina, u krvnoj struji.
Stare ili oštećene crvene krvne stanice (eritrocite) iz cirkulacije uglavnom uklanja slezena. Prilikom tog postupka, hemoglobin, dio crvenih krvnih stanica koji prenosi kisik, razgradi se u
bilirubin. Bilirubin se prenosi u jetru i izlučuje u crijevo kao sastavni dio žuči. Ako je izlučivanje bilirubina onemogućeno, višak bilirubina prelazi u krvotok, što ima za posljedicu nastajanje žutice.
Visok nivo bilirubina u krvi može biti posljedica upale ili drugih nenormalnosti jetrenih stanica što sprječava izlučivanje bilirubina u žuč. Kao druga mogućnost, žučni vodovi izvan jetre mogu biti začepljeni žučnim kamencem ili tumorom. Rjeđe visok nivo bilirubina može nastati uslijed razaranja velikog broja crvenih krvnih stanica, kao što se katkada događa u novorođenčadi sa žuticom.
Kod Gilbertova sindroma nivo bilirubina je lagano povišen, ali obično ne toliko da bi uzrokovao žuticu. To se katkada nasljedno stanje obično otkriva prilikom rutinskih pretraga pretraživanja (skrininga) jetrene funkcije, stanje nema drugih simptoma niti uzrokuje probleme.
Simptomi
Kod žutice su koža i beonjače žuti. Mokraća je često tamna zbog izlučivanja bilirubina preko bubrega. Pojavljuju se i drugi simptomi ovisno o uzroku žutice, npr. upala jetre (hepatitis) može uzročiti gubitak apetita, mučninu i povraćanje te povišenu temperaturu. Zaustavljanje žuči može uzročiti simptome holestaze.
Dijagnoza i liječenje
Da bi odredio uzrok žutice doktor koristi laboratorijske testove i slikovne pretrage. Ako je problem bolest same jetre, npr. virusni hepatitis, žutica će obično nestati kako se stanje jetre popravi. Ako je problem u začepljenju žučnog voda, tada se obično što je brže moguće učini operacija ili endoskopija (postupak upotrebe savitljive cijevi za promatranje sa hirurškim priključcima) da se začepljeni žučni put ponovno otvori.
CHOLESTASIS (holestaza)
• Uvod • Simptomi • Dijagnoza • Liječenje
Uvod
Holestaza je smanjenje ili zastoj protoka žuči.
Tok žuči može biti oslabljen na bilo kojoj tački između jetrenih stanica i dvanaesterca (gornji dio tankog crijeva). Čak i kada žuč ne teče, jetra nastavlja prerađivati bilirubin, koji bježi u krvnu struju. Tada se bilirubin odlaže u koži i dođe u mokraću, uzrokujući žuticu.
U svrhu postavljanja dijagnoze i liječenja uzroci holestaze dijele se u dvije skupine: na one
koji potječu iz same jetre i one kojima je uzrok izvan jetre.
Uzroci unutar jetre uključuju hepatitis, alkoholnu bolest jetre, primarnu bilijarnu cirozu, učinke lijekova i učinke hormonalnih promjena u trudnoći (stanje koje se zove trudnička holestaza).
Uzroci izvan jetre su kamenac u žučnom vodu, suženje (striktura) žučnog voda, rak žučnog voda, rak gušterače i upala gušterače.
Simptomi
Žutica i tamna mokraća potječu od velike količine bilirubina u koži odnosno mokraći. Stolica je katkada blijeda zbog manjka bilirubina u crijevu. Stolica može sadržavati i previše masti (stanje koje se zove steatoreja), jer u crijevu nema žuči da pomogne probaviti mast iz hrane.
Manjak žuči u crijevu znači također da se kalcij i vitamin D ne apsorbiraju na odgovarajući način. Ako holestaza potraje, nedostatak tih hranjivih tvari može uzročiti gubitak kosti, što može dovesti do boli i lomova. Slabo se apsorbiraju i tvari koje su potrebne za zgrušavanje krvi, što stvara sklonost za lako krvarenje.
Zadržavanje produkata žuči u cirkulaciji može uzročiti svrbež (sa posljedičnim češanjem i oštećenjem kože). Zbog holestaze produžena žutica stvara prljavu boju kože i masne žute naslage u koži. Uzročni činioc holestaze određuje hoće li osoba imati druge simptome, kao što su trbušna bol, gubitak apetita, povraćanje ili povišena temperatura.
Dijagnoza
Kako bi utvrdio je li uzrok unutar jetre, doktor ispituje o simptomima hepatitisa, obilnom uzimanju alkohola ili o nedugo uzetim lijekovima koji mogu dovesti do holestaze. Male, pauku nalik krvne žile vidljive u koži (tzv. spajder nevusi), povećana slezena i slobodna tekućina u trbušnoj šupljini (ascites) znaci su oboljenja stanica jetre. Ako je uzrok izvan jetre, osoba može imati drhtavicu, bol iz žučnog sistema ili gušterače, te povećani žučni mjehur (koji doktor može napipati ili otkriti slikovnim pretragama).
Za ljude sa holestazom je tipično da im je nivo enzima zvanog alkalna fosfataza u krvi vrlo visok. Krvna pretraga koja mjeri nivo bilirubina ukazuje na težinu holestaze, ali ne na njen uzrok.
Ako su rezultati krvnih pretraga nenormalni, gotovo se uvijek radi UZ, CT ili oboje. To doktoru pomaže u razlikovanju između bolesti jetre i zatvaranja žučnih vodova. Ako se čini da je uzrok unutar jetre, može se napraviti biopsija jetre (uzimanje uzorka tkiva za mikroskopsku pretragu). Biopsija obično utvrđuje dijagnozu. Ako se čini da je uzrok blokada žučnih vodova, često se radi endoskopski postupak (uz upotrebu savitljive cijevi za promatranje) da se razjasni priroda blokade.
Liječenje
Blokada izvan jetre može se obično liječiti hirurški ili terapijskom endoskopijom (postupak koji uključuje upotrebu savitljive cijevi sa hirurškim priključcima). Blokada unutar jetre može se liječiti na različite načine ovisno o uzroku. Ako je sumnjivi uzrok neki lijek, osoba ga mora prestati uzimati. Ako je za blokadu odgovoran hepatitis, tada holestaza i žutica obično nestanu kada prestane hepatitis.
Za liječenje svrbeža može se uzeti oralno (na usta) holestiramin. Taj se lijek veže sa nekim žučnim proizvodima u crijevu, pa se oni ne mogu ponovno resorbirati i uzročiti nadražaj kože.
Sve dok jetra nije teško oštećena uzimanje vitamina K može poboljšati zgrušavanje krvi. Ako holestaza potraje, često se uzimaju dodatno kalcij i vitamin D, ali oni nisu jako djelotvorni u sprječavanju bolesti kosti. Ako se previše masti izlučilo u stolici, osobi se mogu dodatno dati trigliceridi.
HEPATOMEGALIA
(povećanje jetre)
Povećanje jetre (hepatomegalija) ukazuje na bolest jetre. Premda je tako, mnoge osobe sa bolešću jetre imaju jetru normalne veličine ili čak skvrčenu jetru. Povećana jetra obično ne uzrokuje simptome. Međutim, ako je povećanje vrlo jako izraženo, može uzročiti nelagodnost u trbuhu ili osjećaj punoće. Ako povećanje nastane naglo, jetra može biti osjetljiva na dodir. Doktor obično procjenjuje veličinu jetre prilikom fizikalnog pregleda, pipajući je preko trbušnog zida.
Pipajući jetru, doktor primjećuje i njenu strukturu (građu). Povećana jetra obično je meka kod akutnog hepatitisa, masne infiltracije, kod zastoja (kongestije) krvi ili u ranom stadiju suženja (opstrukcije) žučnih putova. Jetra ječvrsta i nepravilna ako je ciroza uzrok njenog povećanja. Izraziti čvorovi obično upućuju na rak.
HYPERTENSIO PORTALIS
(portalna hipertenzija)
• Uvod • Simptomi i dijagnoza • Liječenje
Uvod
Portalna hipertenzija je nenormalno visok krvni pritisak u portalnoj veni, velikoj veni koja nosi krv iz crijeva u jetru.
Portalna vena prima krv koja istječe iz čitavog crijeva i iz slezene, gušterače i žučnog mjehura. Nakon što uđe u jetru, krv se račva u sitne kanaliće koji kolaju jetrom. Kada krv napusti jetru, istječe natrag kroz hepatične vene u opći krvotok.
U portalnim krvnim žilama krvni pritisak mogu povećati dva činioca: volumen krvi koja teče kroz žile i povećani otpor krvnom protoku kroz jetru. U zapadnim zemljama, najčešći je uzrok portalne hipertenzije povećani otpor krvnom protoku izazvan cirozom.
Portalna hipertenzija vodi razvoju venskih krvnih žila (zvanima kolateralne žile) koje povezuju portalni sistem sa općim krvotokom i na taj način zaobilaze jetru. Zbog tog zaobilaženja, tvari koje se preko jetre normalno uklanjaju iz krvi mogu dospjeti u opći krvotok. Kolateralne žile se razvijaju na posebnim mjestima, najvažnije od kojih je donji kraj jednjaka. Tu žile postanu nabrekle i vijugave, tj. postanu varikozne vene (zvane ezofagealni variksi). Te nabrekle žile su krhke i katkad jako sklone krvarenju. Druge se kolateralne žile mogu razviti oko pupka i u rektumu.
Simptomi i dijagnoza
Kod portalne hipertenzije često je povećana slezena. Tekućina može izlaziti iz jetre i proširivati trbušnu šupljinu, a ta se slobodna tekućina u trbuhu naziva ascites. Varikozne vene u donjem kraju jednjaka i želučanoj sluznici lako krvare, katkada jako puno. Varikozne vene u rektumu mogu također krvariti, premda je to znatno rjeđe.
Doktor može obično napipati povećanu slezenu kroz trbušni zid. Tekućina se u trbušnoj šupljini može otkriti uočavanjem nateknutog trbuha i slušanjem muklih zvukova za vrijeme kuckanja (perkusije) trbuha. UZ i Rtg daju znatne podatke o portalnoj hipertenziji. UZ se može koristiti za ispitivanje krvnog protoka u portalnim krvnim žilama i može otkriti prisutnost tekućine u trbuhu.
Za ispitivanje povećanih vena može se upotrijebiti i CT. Pritisak u portalnom sistemu može se neposredno mjeriti iglom kojom se prodire kroz trbušni zid u jetru ili slezenu.
Liječenje
U cilju smanjenja opasnosti od krvarenja iz ezofagealnih variksa, doktor nastoji smanjiti pritisak u portalnoj veni. Jedan način je davanje propranolola, lijeka koji se koristi za liječenje visokog krvnog pritisaka.
Krvarenje iz ezofagealnih variksa je hitno stanje. Lijekovi kao što je vazopresin ili oktreotid mogu se dati intravenski da se vene koje krvare stisnu, a transfuzije krvi se daju radi nadomještanja izgubljene krvi.
Endoskopsko ispitivanje se obično radi da bi se potvrdilo krvarenje iz variksa. Vene se mogu začepiti gumenim trakama ili davanjem hemijskih tvari preko endoskopa. Ako se krvarenje nastavlja, preko nosa osobe i dolje u jednjak može se uvesti kateter sa balonom na kraju. Napuhavanjem balona pritišću se varikozne vene i obično zaustavlja krvarenje.
Ako se krvarenje nastavlja ili ponovno javi, može se hirurškim postupkom napraviti premosnica (zvana šant) između portalnog venskog sistema i općeg (sistemskog) venskog sistema. To snizuje pritisak u portalnoj veni, jer je pritisak u općem venskom optoku mnogo niži. Postoje različite vrste operacija portalno-sistemskog šanta, uključujući one koje se mogu napraviti u radiološkom odjelu upotrebom posebnih naprava pod nadzorom rendgena. Operacije šanta su obično uspješne u zaustavljanju krvarenja, ali su relativno opasne. One također povećavaju rizik od remećenja funkcije mozga zbog zatajenja jetre (jetrena encefalopatija).
ASCITES
• Uvod • Uzroci • Simptomi i dijagnoza • Liječenje
Uvod
Ascites je nakupljanje slobodne tekućine u trbušnoj šupljini.
Ascites se češće pojavljuje pri dugotrajnim (hroničnim) nego pri kratkotrajnim (akutnim) stanjima. Najčešće se pojavljuje kod ciroze, naročito ako je uzrokovana alkoholizmom. Ascites se može pojaviti i pri bolestima koje ne zahvaćaju jetru kao što su rak, zatajenje srca, zatajenje bubrega i tuberkuloza.
Kod osoba sa bolešću jetre, tekućina izlazi iz površine jetre i crijeva. Odgovorna je kombinacija činioca uključujući portalnu hipertenziju, smanjenu sposobnost krvnih žila da zadrže tekućinu, zadržavanje tekućine u bubrezima i promjene različitih hormona i hemijskih tvari koje upravljaju tjelesnim tekućinama.
Uzroci ascitesa
Bolesti jetre
•           Ciroza, naročito ciroza uzrokovana alkoholom
•           Alkoholni hepatitis bez ciroze
•           Hronični hepatitis
•           Začepljenje hepatičke vene
Bolesti izvan jetre
•           Zatajenje srca
•           Zatajenje bubrega, naročito nefrotski sindrom
•           Konstriktivni perikarditis
•           Karcinomatoza pri kojoj se rak širi na mjesta u trbušnoj šupljini
•           Tuberkuloza koja zahvaća trbušnu opnu
•           Smanjena aktivnost štitnjače
•           Upala gušterače
Simptomi i dijagnoza
Male količine tekućine u trbuhu obično ne prave simptome, ali velike količine uzrokuju rastezanje trbuha i nelagodu kao i zaduhu. Kada doktor perkutira (kucka) po trbuhu, tekućina stvara mukli zvuk. Kada trbuh sadrži velike količine tekućine, trbuh je napet, a pupak (umbilikus) ravan ili čak izbočen. U nekih osoba sa ascitesom pri prekomjernoj tekućini oteknu gležnjevi (edem).
Ako postojanje ili uzrok ascitesa nije jasan, može se koristiti UZ. Kao druga mogućnost može se uzeti mali uzorak tekućine prodiranjem igle kroz trbušnu stijenku, postupak zvan dijagnostička paracenteza. U otkrivanju uzroka mogu pomoći laboratorijske pretrage tekućine.
Liječenje
Temeljno liječenje ascitesa je mirovanje u krevetu i dijeta bez soli, obično kombinirana sa lijekovima zvanima diuretici, koji uzrokuju izlučivanje više tekućine mokraćom. Ako ascites uzrokuje poteškoće pri disanju ili uzimanju hrane, tekućinu se može ukloniti iglom, postupak zvan terapijska paracenteza.
Ukoliko osoba ne uzima i diuretike, tekućina ima sklonost ponovnom nakupljanju u trbuhu. Često se iz krvi u trbušnu šupljinu gube velike količine albumina (najviše zastupljena bjelančevina u krvi), pa se albumin može dati intravenski.
Iz nejasnog se razloga ascitesna tekućina ponekad inficira, naročito u ljudi sa alkoholnom cirozom. Ta se infekcija naziva spontani bakterijski peritonitis i liječi se antibioticima.
ENCEPHALOPATHIA HEPATIS
(jetrena encefalopatija)
• Uvod • Simptomi i dijagnoza • Liječenje
Uvod
Jetrena encefalopatija (zvana i portalno-sistemska encefalopatija, hepatična encefalopatija ili hepatična koma) je poremećaj pri kojem se pogoršava funkcija mozga jer se u krvi nagomilavaju otrovne tvari, koje bi normalno jetra uklonila.
Tvari apsorbirane u krvotok iz crijeva prolaze kroz jetru, gdje se otrovi uklanjaju. Kod jetrene encefalopatije otrovi nisu uklonjeni, jer je oštećena funkcija jetre. Osim toga, budući da se stvaraju spojevi između portalnog sistema i općeg krvnog optoka (kao rezultat bolesti jetre), neki otrovi mogu u potpunosti zaobići jetru. Isti učinak može imati hirurška zaobilaznica koji se ugrađuje da se popravi portalna hipertenzija (porto-sistemski šant). Bez obzira na uzrok, ishod je isti: otrovi mogu doći u mozak i oštetiti njegovu funkciju. Koje su tvari otrovne za mozak nije potpuno poznato, međutim, čini se da neku ulogu imaju visoki nivoi produkata razgradnje bjelančevina, kao što je amonijak.
U osoba sa dugotrajnom bolesti jetre okidač za encefalopatiju je obično neki događaj, npr. akutna infekcija ili zabava na kojoj se ispijaju veće količine alkohola, što povećava već postojeće oštećenje jetre. Okidač može biti i uzimanje mnogo hrane bogate bjelančevinama što povećava nivo proizvoda njihove razgradnje u krvi. Do nagomilavanja proizvoda razgradnje bjelančevina, koji mogu neposredno oštetiti mozak, može dovesti i krvarenje u probavnom sistemu kao što je ono iz variksa jednjaka. Neki lijekovi, naročito neki sedativi, analgetici i diuretici, također mogu biti okidač za nastajanje encefalopatije. Kada se taj uzročni činioc ukloni, encefalopatija može nestati.
Simptomi i dijagnoza
Simptomi jetrene encefalopatije rezultat su smanjene moždane funkcije, naročito oštećene svijesti. U najranijim stadijima pojavljuju se blage promjene u logičkom mišljenju, ličnosti i ponašanju. Može doći do promjene bolesnikova raspoloženja i poremećaja prosuđivanja.
Sa napredovanjem poremećaja, osoba obično postaje pospana i smetena, a pokreti i govor postaju tromi. Česta je zbunjenost. Osoba sa encefalopatijom može biti uznemirena i uzbuđena, ali to nije često. Epileptični napadi su također rijetka pojava. Konačno, osoba može izgubiti svijest i pasti u komu.
Simptomi oštećene moždane funkcije u osobe sa oštećenjem jetre osiguravaju jaki ključ za postavljanje dijagnoze. Dah osobe može imati slatki miris. Kada osoba ispruži ruke, šake ne može držati nepomično, nego pokazuje grubo drhtanje (tremor).
U postavljanju rane dijagnoze jetrene encefalopatije može pomoći EEG (elektroencefalogram). On pokazuje nenormalne moždane valove čak i u blagim slučajevima. Pretrage krvi obično pokazuju nenormalno visoke nivoe amonijaka.
Liječenje
Doktor traži i nastoji ukloniti uzrok kao što je infekcija ili lijek koji osoba uzima. Doktor također nastoji iz crijeva ukloniti otrovne tvari. Iz prehrane se uklanjaju bjelančevine, a glavni izvor kalorija postaju ugljikohidrati uzimani oralno (na usta) ili dani intravenski. Sintetički šećer (laktuloza), uzet oralno (na usta), ima tri blagotvorna učinka: uklanja kiselost crijeva s time što mijenja vrstu prisutnih bakterija, smanjuje apsorpciju amonijaka i djeluje kao laksativ.
Mogu se davati i klizme za čišćenje. Ponekad osoba umjesto laktuloze može uzeti antibiotik, neomicin. Neomicin smanjuje količinu crijevnih bakterija koje normalno pomažu probavljanje bjelančevina.
Jetrena encefalopatija se liječenjem često može oporaviti. Zapravo je moguć potpun oporavak, naročito ako je encefalopatija bila ubrzana nekim popravljivim uzrokom. Međutim, u osobe u teškoj komi, koja je nastala kao posljedica akutne upale jetre, stanje je uprkos intenzivnom liječenju u 80% slučajeva smrtno.
ZATAJENJE JETRE
• Uvod • Simptomi i dijagnoza • Prognoza i liječenje
Uvod
Zatajenje jetre je teško pogoršanje funkcije jetre.
Zatajenje jetre može nastati zbog bilo koje vrste poremećaja jetre uključujući virusni hepatitis, cirozu i oštećenje jetre alkoholom ili lijekovima kao što je acetaminofen. Da bi došlo do zatajenja jetre mora biti oštećen njen znatan dio.
Simptomi i dijagnoza
Osoba sa zatajenjem jetre obično ima žuticu, sklonost stvaranju podljeva ili krvarenja, ascites, oštećenu moždanu funkciju (jetrena encefalopatija) i općenito slabo zdravlje. Drugi česti simptomi uključuju umor, slabost, mučninu i gubitak apetita.
Na zatajenje jetre izrazito ukazuju sami klinički pokazatelji. Pretrage krvi obično pokazuju teško oštećenu jetrenu funkciju.
Prognoza i liječenje
Liječenje ovisi o uzroku i posebnim kliničkim pokazateljima. Osoba se uobičajeno stavlja na ograničenu dijetu. Brižno se kontrolira uzimanje bjelančevina: previše bjelančevina može dovesti do oštećenja moždane funkcije, a premalo uzročiti gubitak težine.
Uzimanje natrija treba svesti na malu količinu da se utječe na nakupljanje tekućine u trbuhu (ascites). Alkohol treba potpuno izbjegavati, jer on može pogoršati oštećenje jetre.
Zatajenje jetre je smrtno, ako se ne liječi ili ako bolest jetre napreduje. Zatajenje jetre može biti nemoguće popraviti, čak i nakon liječenja. U terminalnim slučajevima, sa iscrpljenjem jetre, osoba može umrijeti od zatajenja bubrega (hepatorenalni sindrom). Transplantacija jetre, ako se učini dovoljno rano, može osobu vratiti u normalno stanje, ali je prihvatljiva samo za malen broj bolesnika sa zatajenjem jetre.
izvor: www.vasdoktor.com


nasetijelo @ 17:22 |Isključeno | Komentari: 0
Uvod
Hepatitis je upala jetre bilo kojeg uzroka.
Hepatitis obično uzrokuje virus, naročito neki od pet virusa hepatitisa - A, B, C, D ili E. Rjeđe, hepatitis nastaje zbog druge virusne infekcije, kao što su infektivna mononukleoza, žuta groznica i infekcija citomegalovirusom. Glavni nevirusni uzročnici hepatitisa su alkohol i lijekovi. Hepatitis može biti akutan (koji traje manje od 6 mjeseci) i hroničan. Javlja se općenito po čitavom svijetu.
•           Virus hepatitisa A širi se u prvom redu preko stolice jedne osobe u usta druge (fekalno-oralni put širenja). Takav je prenos obično posljedica loše higijene. Česte su epidemije preko vode ili hrane, naročito u zemljama u razvoju. Nekad je odgovorno jedenje zagađenih sirovih školjki. Česti su i izolirani slučajevi zbog dodira od osobe na osobu. Većina hepatitisa uzrokovanih virusom A ne uzrokuje simptome i prolazi neprepoznata.
•           Virus hepatitisa B se teže prenosi nego virus hepatitisa A. Jedan od načina na koji se može prenijeti je preko zagađene krvi ili krvnih proizvoda. Međutim, zbog mjera opreza poduzetih da se osigura sigurno snabdijevanje krvlju, transfuzije krvi su rijetko u SAD-u odgovorne za prenos virusa hepatitisa B. Prenos se obično događa među korisnicima droga koji koriste zajedničke igle, kao i između homoseksualnih muškaraca i heteroseksualnih partnera. Trudnica zaražena virusom hepatitisa B može za vrijeme porođaja prenijeti virus svom djetetu.
Opasnost od izloženosti virusu hepatitisa B se povećava u bolesnika koji idu na dijalizu zbog bolesti bubrega ili u odjelima za rak te u bolničkog osoblja koje dolazi u dodir sa krvlju. U opasnosti su i ljudi u zatvorenim okolinama (kao što su zatvori i zavodi za duševno oboljele), gdje dolazi do uskog međusobnog dodira.
Hepatitis B mogu prenositi zdrave osobe koje su hronični nositelji virusa. Nije jasno može li se virus prenijeti ugrizima insekta. Mnogi slučajevi hepatitisa B nemaju poznat izvor. U nekim područjima svijeta kao što su Daleki Istok i dijelovi Afrike virus hepatitisa B je odgovoran za mnoge slučajeve hroničnog hepatitisa, ciroze i raka jetre.
•           Virus hepatitisa C uzrokuje barem 80% slučajeva hepatitisa koji nastaju zbog transfuzija krvi, uz mnogo pojedinačnih slučajeva akutnog hepatitisa. Najčešće se prenosi među korisnicima droge koji međusobno koriste iste igle. Prenos seksualnim putem je rijedak. Virus hepatitisa C je odgovoran za mnoge slučajeve hroničnog hepatitisa i neke slučajeve ciroze i raka jetre. Iz nepoznatih razloga i ljudi sa alkoholnom bolesti jetre često imaju hepatitis C, kombinacija bolesti katkada dovodi do većeg gubitka funkcije jetre nego što bi ga uzrokovala svaka bolest zasebno. Čini se da su mali dio zdravih ljudi hronični nositelji virusa hepatitisa C.
•           Virus hepatitisa D pojavljuje se samo kao zajednička infekcija sa virusom hepatitisa B i čini infekciju virusom hepatitisa B težom. U relativno velikoj opasnosti su uživatelji droga.
•           Virus hepatitisa E uzrokuje povremene epidemije slične onima koje uzrokuje virus hepatitisa A. Do sada su se te epidemije događale samo u nerazvijenim zemljama.
AKUTNI VIRUSNI HEPATITIS
Akutni virusni hepatitis je upala jetre uzrokovana infekcijom jednim od pet virusa hepatitisa, kod većine ljudi upala počinje naglo i traje samo nekoliko sedmica.
Simptomi i dijagnoza
Simptomi akutnog virusnog hepatitisa obično počinju naglo. Uključuju slabi apetit, osjećaj bolesti, mučninu, povraćanje i često povišenu temperaturu. U pušača, tipični simptom je gađenje na cigarete. Ponekad, osobito pri infekciji virusom hepatitisa B, osoba dobije bolove u zglobovima i urtikariju (crveni osip na koži koji svrbi).
Nakon nekoliko dana, mokraća postaje tamna i može nastati žutica. Većina simptoma u tom času tipično nestaje i osoba se osjeća bolje, iako se žutica pogoršava. Mogu se razviti simptomi holestaze (zastoj ili smanjenje žučnog toka), kao što su blijeda stolica i opći svrbež.
Žutica je obično najjača 1-2 sedmice, zatim prolazi tokom 2-4 sedmice.
Akutni virusni hepatitis se dijagnosticira na temelju simptoma i rezultata pretraga krvi kojima se ocjenjuje funkcija jetre. U oko polovice ljudi sa ovom bolešću doktor će naći osjetljivu i donekle povećanu jetru.
Akutni virusni hepatitis treba razlikovati od nekoliko drugih bolesti koje uzrokuju iste simptome, npr. simptomi slični influenci rano u bolesti mogu nalikovati drugim virusnim bolestima, kao što su influenca i infektivna mononukleoza. Povišena temperatura i žutica simptomi su i alkoholnog hepatitisa koji se pojavljuje u ljudi koji redovno piju značajne količine alkohola. Specifična se dijagnoza akutnog virusnog hepatitisa može postaviti ako pretrage krvi ukažu na virusne bjelančevine ili antitijela protiv virusa hepatitisa.
Prognoza
Akutni virusni hepatitis se može iskazati u rasponu od blage bolesti nalik na influencu do smrtnog zatajenja jetre. Općenito je hepatitis B teži nego hepatitis A i ponekad je smrtna bolest, naročito u starijih osoba. Tok hepatitisa C je na neki način nepredvidiv: akutna bolest je obično blaga, ali funkcija jetre se može popraviti, a nakon toga kroz nekoliko mjeseci ponavljano pogoršavati.
Osoba sa akutnim virusnim hepatitisom obično se nakon 4-8 sedmica oporavlja, čak bez liječenja. Hepatitis A rijetko, ako uopće, postaje hroničan. U 5% - 10% zaraženih ljudi hepatitis B postaje hroničan, a može biti blag ili potpuno razvijen. Hepatitis C ima najveću vjerojatnost da postane hroničan, u oko 75% slučajeva. Iako obično blag i često bez simptoma, hepatitis C je ozbiljan problem, jer oko 20% zahvaćenih ljudi konačno razvije cirozu.
Osoba sa akutnim virusnim hepatitisom može postati hroničnim nositeljem (kliconoša) virusa. U stanju kliconoštva virusa osoba nema simptoma, ali je još uvijek zarazna. To se stanje javlja samo u slučaju virusa hepatitisa B i C, a ne virusa A. Hronični nositelj virusa može konačno dobiti rak jetre.
Liječenje
Ljude sa neuobičajeno teškim akutnim hepatitisom može biti potrebno smjestiti u bolnicu, ali u većini slučajeva liječenje nije potrebno. Nakon nekoliko prvih dana obično se apetit vraća i osoba ne mora biti u krevetu. Nisu potrebna ni velika ograničenja prehrane ili aktivnosti niti vitaminski dodaci. Većina ljudi se može sigurno vratiti na posao nakon što nestane žutica, premda im rezultati testova funkcije jetre nisu posve normalni.
Prevencija
Dobre higijenske mjere pomažu u sprječavanju širenje virusa hepatitisa A. Budući da je stolica ljudi sa infekcijom virusa hepatitisa A zarazna, zdravstveni radnici moraju rukovati sa uzorcima stolice osobito pažljivo. Isto vrijedi i za krv osoba sa bilo kojim tipom virusnog hepatitisa. S druge strane, zaraženi ljudi ne moraju biti izolirani, to malo pomaže u sprječavanju prenosa hepatitisa A, a neće spriječiti ni prenos hepatitisa B niti C.
Medicinsko osoblje smanjuje mogućnost infekcije transfuzijom krvi izbjegavanjem nepotrebnih transfuzija, korištenjem poklonjene krvi dobrovoljaca radije nego od plaćenih davatelja krvi te pretraživanjem svih davatelja krvi na virus B i C. Zbog takvog pretraživanja broj slučajeva hepatitisa B i C prenesenih transfuzijama krvi znatno se smanjio, premda nisu potpuno uklonjeni.
Cijepljene protiv hepatitisa B potiče tjelesnu imunološku obranu i dobro štiti većinu ljudi. Međutim, bolesnici na dijalizi, osobe sa cirozom i ljudi sa oštećenim imuno sistemom stječu slabiju zaštitu od cijepljenja.
Cijepljenje je posebno važno za ljude koji su u opasnosti od zaražavanja hepatitisom B, premda nije djelotvorno kad je već došlo do bolesti. Zbog svega toga opće cijepljenje svih ljudi protiv hepatitisa B preporučuje se u sve većoj mjeri.
Cjepiva protiv hepatitisa A daju se svim ljudima visokog rizika stjecanja zaraze, kao što su putnici u dijelove svijeta u kojima je bolest naširoko rasprostranjena. Protiv virusa hepatitisa C, D i E nema cjepiva.
Ljudi koji nisu bili cijepljeni i koji su izloženi hepatitisu mogu za zaštitu dobiti preparat antitjela (imuni serumski globulin). Antitijela imaju svrhu odmah zaštititi protiv virusnog hepatitisa, ali opseg zaštite znatno se razlikuje u pojedinim situacijama. Ljudima koji su bili izloženi, možda slučajnim ubodom igle krvi osobe zaražene sa virusom hepatitisa B, imuna antijela protiv hepatitisa B osiguravaju bolju zaštitu nego obični serumski imunoglobulin.
Novorođenčadi majki sa hepatitisom B daje se imuni globulin protiv hepatitisa B i cijepe se. Ta kombinacija sprječava hronični hepatitis B u oko 70% novorođenčadi.
HRONIČNI HEPATITIS
Hronični hepatitis je upala jetre koja traje najmanje 6 mjeseci.
Hronični hepatitis, premda znatno rjeđi nego akutni hepatitis, može trajati godinama, čak decenijama. Obično je posve blag i nema nikakvih simptoma ili značajnog oštećenja jetre. U nekim slučajevima ipak stalna upala polako oštećuje jetru konačno dovodeći do ciroze i zatajenja jetre.
Uzroci
Virus hepatitisa C je čest uzrok hroničnog hepatitisa, oko 75% akutnog hepatitisa C postaje hronično. Virus hepatitisa B, katkada sa virusom hepatitisa D, uzrokuje manji postotak hroničnih infekcija. Virusi hepatitisa A i E ne uzrokuju hronični hepatitis. Lijekovi kao što su metildopa, izoniazid, nitrofurantoin i moguće paracetamol mogu također uzročiti hronični hepatitis, naročito kada se uzimanju duže vrijeme. U djece i mladih odraslih osoba hronični hepatitis može uzročiti Wilsonova bolest, rijetka nasljedna bolest sa nenormalnim nakupljanjem bakra.
Niko tačno ne zna zašto isti virusi i lijekovi u nekih ljudi izazivaju hronični hepatitis, a u drugih ne, odnosno zašto je stepen težine bolesti različit. Jedino je moguće tumačenje da u ljudi koji razviju hronični hepatitis imunološki sistem reagira prekomjerno na virusnu infekciju odnosno na lijek.
Kod mnogih ljudi sa hroničnim hepatitisom ne može se pronaći pravi uzrok. U nekih od njih dolazi do prekomjerne reakcije imunološkog sistema koja je odgovorna za hroničnu upalu. To stanje, nazvano autoimuni hepatitis, je češće u žena nego u muškaraca.
Simptomi i dijagnoza
Oko trećine slučajeva hroničnog hepatitisa razvije se nakon napada akutnog virusnog hepatitisa. Preostali se razvijaju postepeno, bez ikakve očite prethodne bolesti.
Mnogo ljudi sa hroničnim hepatitisom nemaju uopće simptoma. U onih koji ih imaju, simptomi su često osjećaj bolesti, slabi apetit i umor. Katkada osoba ima i blago povišenu temperaturu i osjećaj nelagodnosti u gornjem dijelu trbuha. Žutica se može razviti, ali i ne mora. Konačno se mogu razviti oblici hronične bolesti jetre. To može uključiti povećanu slezenu, krvne žile u koži poput pauka i zadržavanje tekućine. Mogu se javiti i drugi oblici, naročito u mladih žena sa autoimunim hepatitisom. To može uključiti praktički bilo koji tjelesni sistem uključujući akne, prestanak menstrualnog ciklusa, bolove u zglobovima, ožiljavanje pluća, upalu štitnjače i bubrega te anemiju.
Iako simptomi i rezultati testova funkcije jetre daju korisne dijagnostičke podatke, za konačnu dijagnozu je bitna biopsija jetre (uzimanje uzorka tkiva za ispitivanje pod mikroskopom). Ispitivanje jetrenog tkiva pod mikroskopom omogućuje doktoru da utvrdi težinu upale i je li se razvilo ožiljno tkivo ili ciroza. Biopsija može utvrditi i pravi uzrok hepatitisa.
Prognoza i liječenje
Mnogi ljudi imaju hronični hepatitis godinama a da ne razviju oštećenje jetre koje napreduje.
U drugih se bolest postepeno pogoršava. Kada se to dogodi i bolest je posljedica infekcije virusnim hepatitisom B ili C, upalu može zaustaviti protivirusni (antivirusni) činioc interferon-alfa. Međutim, taj lijek je skup, česte su nuspojave i kada se prestane sa liječenjem, vjerojatno je ponovno pojavljivanje hepatitisa. Zbog toga se takvo liječenje čuva za odabrane ljude s ovom infekcijom.
Autoimuni hepatitis se obično liječi kortikosteroidima, katkada zajedno sa azatioprinom.
Ti lijekovi potiskuju upalu, uklanjaju simptome i poboljšavaju dugotrajno preživljavanje. Ipak, ožiljne promjene (fibroza) jetre mogu se postepeno pogoršavati. Prekid liječenja obično dovodi do recidiva, pa zbog toga većina ljudi mora lijekove neprestano uzimati. Nakon razdoblja od mnogo godina 50% ljudi sa autoimunim hepatitisom dobije cirozu, zatajenje jetre ili oboje.
Ako je za nastanak hepatitisa pod sumnjom neki lijek, osoba ga mora prestati uzimati.
To čini da hronični hepatitis možda i nestane.
Bez obzira na uzrok ili tip hroničnog hepatitisa, bilo kakva komplikacija, kao što je ascites (tekućina u trbušnoj šupljini) ili encefalopatija (nenormalna funkcija mozga) zahtijeva liječenje.
 izvor: www.vasdoktor.com


nasetijelo @ 17:21 |Isključeno | Komentari: 0
Hepatitis, uzroci, simptomi, dijagnostika i liječenje
Hepatitis je virusna upala jetre koja dovodi do oštećenja ili uništenja njezinih stanica. Može biti kratkotrajan (akutni) i dugotrajan (kronični). U nekim slučajevima, akutni hepatitis prelazi u kronično stanje, ali kronični hepatitis se može također razviti samostalno.
 
Uzroci bolesti
Većina slučajeva hepatitisa je izazvana virusima koji napadaju jetru, a označeni su slovima od A do G. Treba napomenuti da se uzrok hepatitisa ponekad ne može objasniti, što upućuje na to da neki virusi još nisu otkriveni.
Hepatitis A, prije nazivan zarazni hepatitis, uvijek je akutan i nikad ne postaje kroničan. Virus se izlučuje stolicom i prenosi zagađenom hranom i vodom. Jedenje školjki iz vode zagađene kanalizacijom čest je način zaraze hepatitisom A. On se također može dobiti bliskim kontaktom s osobama zaraženim virusom.
Virus hepatitisa B, prije nazivan serumski hepatitis, nalazi se u spermi, krvi i slini. On se obično širi transfuzijama krvi, zaraženim iglama i spolnim kontaktom. Kontrole krvi su smanjile rizik zaraze transfuzijom. Virus ne uništava izravno stanice, ali se čini da aktivira stanice imunološkog sustava, koje izazivaju upalu i oštećenje jetre. 5% slučajeva prelazi u kronični oblik.
Virus hepatitisa D može se razmnožavati samo kad se pričvrsti na virus hepatitisa B, tako da hepatitis D ne može postojati ako nije prisutan virus hepatitisa B. Kod 1-10% bolesnika s hepatitisom B kasnije se razvije kronični hepatitis, a hepatitis B može postati kroničan bez akutne faze
Virus hepatitisa Cse također može prenijeti transfuzijama krvi, zaraženim iglama, a i spolnim putem. Zahvaljujući kontrolama krvi, rizik zaraze transfuzijom je sada mnogo manji. Može se prenositi i putem ozljeda na koži. Kod oko 10% do 60% bolesnika s akutnim hepatitisom C razvije se kronični oblik, koji se može pojaviti bez prethodne akutne faze.
Tko i kako obolijeva od hepatitisa?
Hepatitis A je hepatitis s kojim se ljudi najčešće susreću prilikom putovanja u strane zemlje. Voda i hrana zagađene fekalijama glavni su izvori infekcije, i zaražene osobe ga mogu prenijeti na druge ako ne provode stroge higijenske mjere. Rizik je mali ako se higijenske mjere dobro primjenjuju, posebno kod mijenjanja pelena djeci i njege oboljelih osoba..
Hepatitis B se može prenijeti spolnom aktivnošću. Trudnice s hepatitisom B mogu prenijeti virus na dijete. Vjerojatnije je da će djeca postati kronični nosioci virusa nego odrasle osobe. Virus može ući kroz posjekotine, ogrebotine i druge ozljede kože. Rizik postoji i za zaposlene u bolnicama izložene ljudskoj krvi i proizvodima od krvi, policajce, vatrogasce, zaposlene u institucijama za mentalno oboljele, zatvorenike, i emigrante iz područja u kojima je stopa obolijevanja visoka. Također se zna da se virus prenosi zagađenim medicinskim instrumentima, osobito onim koji se koriste kod više od jedne osobe. Osobe izložene povećanom riziku su intravenski narkomani i homoseksualci.
Hepatitis D se pojavljuje samo kod osoba s hepatitisom B.
Osobe kod kojih postoji velik rizik obolijevanja od hepatitisa C uključuju intravenske ovisnike o drogama, intranazalne ovisnike o kokainu, osobe koje su se podvrgle body-piercing-u, i primaoce transplantiranih organa. Čini se da promiskuitet kao i dugotrajne spolne veze sa zaraženim partnerom povećavaju rizik. Rizik se povećava s učestalošću spolne aktivnosti i intimnog ponašanja, kao što je korištenje zajedničke četkice za zube. Osim ako infekcija kod trudnice s ovim virusom nije jaka, nije vjerojatno da će ga prenijeti na dijete. Čak i uz ove faktore rizika, još uvijek se za 40% bolesnika ne zna način zaraze ovim oblikom hepatitisa.
Simptomi
Simptomi akutnog virusnog hepatitisa mogu se pojaviti naglo ili postupno. Mogu biti tako blagi da ga bolesnici zamijene s gripom. Skoro svi bolesnici osjete određeni umor i često imaju blago povišenu temperaturu. Probavne smetnje su vrlo česte, uključujući mučninu i povraćanje, opći osjećaj nelagode u trbuhu ili oštriju bol koja može biti lokalizirana u gornjem desnom kvadrantu. To može dovesti do gubitka apetita, gubitka na težini i dehidracije. Nakon oko dva tjedna, tamna mokraća i žutica (žućkasta boja kože i sluznica) razvija se kod nekih, ali ne kod svih bolesnika. Oko polovice svih bolesnika s hepatitisom ima stolice svijetle boje, bolove u mišićima, osjeća pospanost, razdražljivost i svrbež (obično blag). Proljev i bolovi u zglobovima javljaju se kod otprilike četvrtine bolesnika. Jetra može biti bolna i povećana i većina bolesnika ima blagu anemiju. Kod oko 10% bolesnika, slezena je povećana.
Simptomi tipični za akutni hepatitis A
Simptomi hepatitisa A su obično blagi, posebno kod djece. Oni se obično pojavljuju dva do šest tjedana nakon izlaganja virusu. Kod odraslih bolesnika vjerojatnija je pojava povišene temperature, žutice i svrbeža koji mogu trajati od jednog do nekoliko mjeseci.
Simptomi tipični za akutni hepatitis B
Simptomi hepatitisa B se pojavljuju dugo nakon početne infekcije - obično nakon 50 do 150 dana. Mnogi bolesnici ne osjećaju simptome, ili su simptomi blagi i slični gripi. Oko 10% do 20% bolesnika ima povišenu temperaturu i osip. Mučnina je česta. Bolesnici s hepatitisom B mogu imati bolove u zglobovima.
Simptomi tipični za akutni hepatitis C
Ako se uopće pojave, simptomi se razvijaju oko mjesec ili dva nakon što je osoba zaražena hepatitisom C. Oni su obično blaži nego kod hepatitisa B. Oko 75% bolesnika ne pokazuje znakove žutice, a većina ne osjeća nikakve simptome.
Simptomi kroničnog hepatitisa
Hepatitis B i hepatitis C mogu prijeći u kronični hepatitis obično bez ikakvih ranih akutnih simptoma. Simptomi napredujućeg kroničnog virusnog hepatitisa mogu biti vrlo blagi i ne jači od blagog produljenja akutnih simptoma tijekom šest ili više mjeseci. Zapravo, kronični hepatitis C može biti prisutan čak i do 20 godina, a da ne izaziva ikakve očite poteškoće. Kod nekih bolesnika se razviju bolovi u malim zglobovima (npr. ruku) koji mogu biti takvi da se skoro ne razlikuju od simptoma reumatoidnog artritisa. Kod drugih bolesnika, hepatitis B ili C može dovesti do dugotrajnog invaliditeta ili zatajenja jetre prije nego što osjete bilo kakve simptome.
Kad se treba obratiti liječniku?
Obratite se liječniku kad se pojave prvi simptomi koji bi mogli upućivati na hepatitis, a obavezno ako se pojavi žutica (žuta boje kože i bjeloočnica), tamna mokraća ili svijetla stolica,
Koje pretrage se mogu napraviti?
Pretrage za dijagnosticiranje prisutnosti hepatitisa
Kod osoba kod kojih se sumnja da imaju ili prenose virusni hepatitis, liječnici će mjeriti određene tvari u krvi. Jedan od najvažnijih faktora koji upućuje na hepatitis je bilirubin, crveno-žuti pigment koji se normalno prerađuje u jetri i zatim izlučuje mokraćom. Kod bolesnika s hepatitisom, jetra ne može preraditi bilirubin, i nivoi bilirubina u krvi se povisuju, izazivajući žuticu. Liječnici će također tražiti u krvi povišene razine enzima poznatih kao aminotransferaze, koji se otpuštaju kad je jetra oštećena. One se obično povisuju prije nego što se razvije žutica i smanjuju se kad se ona pojavi.
Ispitivanja za utvrđivanje uzroka hepatitisa
Da bi se otkrilo koji je virus uzrokovao hepatitis, provode se testovi iz krvi. Neki od ovih testova mogu otkriti antigene hepatitisa, a to su dijelovi određenih virusa. No češće se otkrivaju posebna antitijela, a to su molekule u imunološkom sustavu domaćina koje napadaju specifične antigene. Antitijela se ne moraju pojaviti tjednima ili mjesecima nakon što se razvio hepatitis, tako da ako se ispitivanja provedu prerano, ona možda neće otkriti antitijela čak i kad je bolesnik zaražen. Antitijela su također prisutna i dalje nakon što se bolesnik oporavi, tako da pozitivni test na antitijela može upućivati na raniju infekciju, ali ne može uvijek odrediti da li je infekcija aktivna.
Ispitivanja za hepatitis A
Prva antitijela koja se stvaraju za borbu protiv virusa hepatitisa A su IgM antitijela. Ona se pojavljuju rano u tijeku bolesti i obično se mogu otkriti odmah nakon što se pojave simptomi. IgM antitijela nestaju tijekom oporavka, ali se IgG antitijela zadržavaju, upućujući na prethodnu infekciju.
Ispitivanja za hepatitis B i D
Test za hepatitis B mora se napraviti brzo kako bi se identificirao antigen, HBsAg, koji se nalazi u krvi u ranim fazama, ali nestaje u roku od četiri mjeseca osim ako bolesnik ne postane dugotrajni nosilac. Antitijela na antigen se pojavljuju tijekom oporavka i tada se mogu otkriti, čak i ako sam antigen nije ranije pronađen. Kako bi se dijagnosticirao hepatitis D korištenjem testa na antitijela, hepatitis B mora također biti otkriven.
Ispitivanje za hepatitis C
Nekoliko ispitivanja, posebno jedno poznato kao npr. ELISA, su na raspolaganju za otkrivanje antitijela na virus hepatitisa C. Antitijelo za hepatitis C se ne mora pojaviti tri do šest mjeseci nakon početka bolesti, tako da nepostojanje antitijela ne isključuje zarazu. Ako liječnik i dalje čvrsto vjeruje da je virus prisutan, može se provesti jedno drugo ispitivanje, lančana reakcija polimeraze(PCR). Pomoću PCR-a može se otkriti genetski materijal virusa.
Pretrage za kronični hepatitis
Ispitivanja krvi za kronični hepatitis uključuju mjerenja razina aminotransferaza, bilirubina i otkrivanje poteškoća zgrušavanja krvi. Također se provode imunološka ispitivanja za otkrivanje antitijela na virus hepatitisa. Ako bolesnik osjeća simptome kroničnog aktivnog hepatitisa šest mjeseci ili dulje, a virus se ne može otkriti, tada se obično sumnja na autoimuni hepatitis. Da bi se moglo potvrditi ovo stanje, rezultati ispitivanja mogu pokazivati visoke nivoe imunih faktora zvanih serum globulini ili određenih antitijela na proteine jetre. Može se napraviti biopsija jetre kod akutnog virusnog hepatitisa uhvaćenog u kasnoj fazi ili kod ozbiljnih slučajeva kroničnog hepatitisa. Neki stručnjaci sada preporučuju biopsiju za sve bolesnike s kroničnim hepatitisom C, neovisno o težini bolesti, zbog opasnosti od oštećenja jetre i mogućeg razvoja ciroze čak i kod pacijenata bez simptoma. Biopsija pomaže da se odrede mogućnosti liječenja, stupanj oštećenja i dugoročna prognoza.
Liječenje - samopomoć + liječnik opće prakse
Liječenje akutnog virusnog hepatitisa
Kod blagih slučajeva virusnog hepatitisa, ne postoji niti je potrebno liječenje lijekovima ili neko drugo liječenje Nikakva dijeta i uzimanje vitamina nisu se pokazali osobito korisnim, iako se preporuča laganija hrana s manje masti. Uzimanje više manjih obroka tijekom dana, tako da obilniji budu ujutro, može pomoći sprečavanju gubitka težine i smanjiti mučninu. Jetra prerađuje mnoge vrste lijekova, tako da čim je hepatitis dijagnosticiran, bolesnik treba prestati uzimati sve lijekove, uključujući lijekove koji se izdaju bez recepta, osim onih koje liječnik izričito prepiše ili preporuči. U nekim slučajevima, liječnik može prepisati lijekove koji imaju vrlo mali utjecaj na jetru kako bi olakšao simptome hepatitisa, kao što su mučnina ili jak svrbež. Svi bolesnici se trebaju suzdržati od alkohola i spolnih kontakata tijekom akutne faze. Iako većina bolesnika s hepatitisom osjeća umor i potrebno im je više odmora nego uobičajeno, mogu biti fizički aktivni koliko to žele, a da to ne utječe na oporavak. Zapravo, bolesnike treba poticati da budu aktivni koliko god mogu. Depresija je česta, posebno kod ljudi koji su navikli na aktivan život. U većini slučajeva hepatitisa oporavak je potpun. Kod pojave akutnog hepatitisa, potrebne su periodične posjete liječniku radi ponovljenih ispitivanja krvi, a njihova učestalost ovisi o tome kako se bolesnik osjeća. Ako se simptomi još pojavljuju nakon tri mjeseca, a laboratorijski nalazi i dalje upućuju na prisutnost virusa, ispitivanja treba provoditi svakih mjesec dana. Ako su simptomi prisutni i dalje nakon 6 mjeseci, može biti potrebna biopsija da bi se utvrdilo eventualno oštećenje jetre.
Liječenje - specijalističko
Bolničko liječenje je potrebno samo kod osoba kod kojih postoji velik rizik od komplikacija, kao što su trudnice, starije osobe, bolesnici s drugim kroničnim bolestima, ili oni koji imaju jaku mučninu i povraćaju pa im je potrebno davati tekućinu intravenski. Osnovni ciljevi liječenja akutnog virusnog hepatitisa su osiguravanje odgovarajuće prehrane, kako bi se spriječilo dodatno oštećenje jetre, i sprečavanje prenošenja na druge osobe.
Liječenje fulminantnog akutnog hepatitisa
Kod bolesnika kod kojih se razvije fulminantni hepatitis tj. otkazivanje jetre, liječenje je usmjereno na zahvaćene organe i sustave. Nikakvi lijekovi, uključujući kortikosteroide, nemaju djelovanje na samo stanje. Transplantacija jetre trenutno je jedini način liječenja za spašavanje života kod fulminantnog hepatitisa i ima stopu preživljavanja do 60%. Bez transplantacije jetre, vjerojatnost preživljavanja je samo 20%. Cilj liječenja svih oblika kroničnog hepatitisa je olakšavanje simptoma, sprečavanje razvoja ciroze, smanjenje nivoa virusa i omogućavanja preživljavanja. Liječenje kroničkog virusnog hepatitisa veoma se razlikuje od liječenja kroničnog autoimunog hepatitisa, tako da je ispravna dijagnoza izuzetno bitna.
Prognoza
Prognoza akutnog virusnog hepatitisa
Kod većine slučajeva akutnog virusnog hepatitisa, oporavak je potpun i jetra se vraća u normalno stanje u roku od dva do osam tjedana. Kod malog broja slučajeva hepatitisa B ili C, to stanje može biti produženo i do oporavka ne dolazi niti za godinu dana. Kod malog broja tih pacijenata može se razviti kronični hepatitis. U rijetkim slučajevima razvija se fulminantni hepatitis. Osobe koje su zaražene virusom hepatitisa nastavljaju stvarati antitijela za taj specifični virus. To znači da se ne mogu ponovno zaraziti tim istim virusom hepatitisa. Nažalost, nisu zaštićeni od drugih tipova virusa.
Prognoza kroničnog hepatitisa
Bolesnici s kroničnim hepatitisom koji imaju malo simptoma općenito imaju dobru prognozu, uz mali rizik od razvoja ciroze. Međutim, kod kroničnog aktivnog hepatitisa, biopsije jetre često otkrivaju ožiljke koji upućuju na cirozu i oštećenje stanica jetre. Oštećena jetra utječe na skoro sve tjelesne procese, uključujući probavni, hormonalni i krvožilni sustav. Bez liječenja na kraju se može razviti poremećaj svijesti, krvarenje u želucu i crijevima ili zatajenje bubrega s posljedicama koje dovode život u opasnost.
Prevencija
Razdoblja najveće zaraznosti
Hepatitis A je zarazan dva do četiri tjedna prije nego što se razviju simptomi i nekoliko dana nakon toga. Osobe s hepatitisom B ili C mogu postati nosioci virusa nakon oporavka, čak i ako se ne razvije kronična bolest i simptomi nisu prisutni.
Način života kao preventivna mjera
Svakodnevne mjere opreza
Bolesnici s virusnim hepatitisom trebaju se suzdržavati od spolne aktivnosti ili poduzimati stroge mjere opreza ako to ne mogu. Vruća voda i temeljito čišćenje predmeta koje su koristili bolesnici važno je za sprečavanje širenja zaraze. Budući da se hepatitis A obično prenosi putem zagađene hrane, osobe zaražene virusom hepatitisa A ne bi trebale sudjelovati u pripremanju hrane za druge osobe, nažalost osobe su najzaraznije prije nego što se simptomi pojave. Ograničenja kod pripreme hrane nisu potrebna s drugim tipovima hepatitisa. Sa svim predmetima zagađenim krvlju bolesnika s hepatitisom B ili C mora se rukovati s posebnom pažnjom.
Putovanje u zemlje s velikim rizikom od hepatitisa
Putnici trebaju biti cijepljeni protiv hepatitisa A ako putuju na dulje vrijeme u zemlje u kojima se pojavljuju epidemije. Oni trebaju sami guliti i prati sve svježe voće i povrće. U prehrani bi trebalo izbjegavati rakove i školjke. Čak i kockice leda mogu uzrokovati infekciju, i treba koristiti samo pakiranu vodu u bocama za pranje zubi i za piće. Ako se voda ne može kupiti, vodu iz slavine treba prokuhavati deset minuta.
Cijepljenje i preventivne mjere za pojedine viruse
Prevencija Hepatitisa A
Standardna preventivna mjera protiv hepatitisa A su injekcije imunoglobulina. Iako se još ne daje rutinski djeci ispod dvije godine starosti, cjepivo se dokazuje sigurnim za djecu. Osobe koje se trebaju cijepiti su one koje žive u zajednicama u kojima se pojavljuju epidemije, osobe s kroničnim bolestima jetre, zdravstveni radnici izloženi virusu, i putnici u zemlje u razvoju. Putnici također trebaju primiti imunoglobulin ako posjećuju područja velikog rizika u roku od četiri tjedna nakon cijepljenja. Nuspojave su malobrojne, iako može doći do alergijskih reakcija.
Prevencija Hepatitisa B i D
Sva krv za transfuziju se sada ispituje na viruse hepatitisa B i C, što značajno smanjuje rizik zaraze iz ovog izvora. Nekoliko cjepiva može prevenirati hepatitis B, a djelotvorna su i sigurna, uključujući dojenčad i djecu. Također se pokazalo da programi cijepljenja smanjuju rizik od raka jetre. Ostali koji trebaju biti cijepljeni su osobe koje su imale spolne kontakte sa zaraženima, zdravstveni radnici koji mogu doći u kontakt s zaraženom krvi ili tjelesnim tekućinama, i osobe koje često putuju ili se zadržavaju dulje vrijeme u zemljama s velikom učestalosti ove bolesti. Tri doze primijenjene tijekom šest mjeseci su obično potrebne kod odraslih. Alkoholičari, koji često imaju slabiji odgovor, moraju biti zaštićeni visokim dozama. Mali postotak ljudi ne razvija imunitet čak i kad je cjepivo dano opetovano. Cjepivo gubi djelovanje nakon pet godina kod oko trećine osoba koje su ga primile, ali vrijednost dopunske doze nije sigurna. Sprečavanjem hepatitisa B također se sprečava hepatitis D. Čini se da je testiranje trudnica na hepatitis B i zatim liječenje djece zaraženih majki odmah po rođenju vrlo djelotvorna preventivna strategija za novorođenčad. Liječi se imunoglobulinom i serijom cijepljenja nakon rođenja, s jednim i šest mjeseci života.
Prevencija Hepatitisa C
Iako se krv za transfuziju ispituje na viruse hepatitisa B i C, osobe koje su ranije primile transfuziju - čak i prije više desetljeća - mogu biti u opasnosti. Te osobe se potiču na testiranje. Izbjegavanje izlaganja ili sprečavanje prijenosa je, međutim, još vrlo važno za nosioce hepatitisa i za one koji su s njima u kontaktu. Zaraženi bolesnici trebaju koristiti prezervative, možda čak i u vezama koje traju godinama. Partneri osoba zaraženih virusom hepatitisa B i C bez obzira na trajanje veze, trebaju izbjegavati zajedničko korištenje osobnih predmeta, kao što su britvice ili četkice za zube i suzdržavati se od spolne aktivnosti tijekom menstruacije ili infekcija koje izazivaju krvarenje u genitalnom ili urinarnom području. Intravenski narkomani trebali bi koristiti jednokratne igle i ne posuđivati rabljene igle i pribor drugim ovisnicima.
izvor: http://prirucnikbolesti.blogger.ba


nasetijelo @ 17:20 |Isključeno | Komentari: 0
Bolesti jetre
Uvod
Ciroza je kronična bolest jetre koju obilježava oštećenje jetrenog tkiva, stvaranje fibroznih ožiljaka i progresivno propadanje jetrene funkcije, nakupljanje tekućine u abdomenu (ascites), krvarenja (koagulopatija), povišen tlak u portalnim krvnim žilama (portalna hipertenzija) i poremećaj određenih mozgovnih funkcija (hepatička encefalopatija).
Kako nastaje ciroza?
Alkoholna ciroza
Jetra je osobito osjetljiva na utjecaj alkohola. U tijelu alkohol se cijepa na određene spojeve od kojih su neki jako štetni za jetru. Nakon nekog vremena pretjerano uživanje alkoholnih pića dovodi do pojačanih potreba za kisikom i u isto vrijeme uzrokuje nakupljanje masti što onemogućava jetri da uzima kisik. Imunološki sistem odgovara na to tako da stvara upalni proces koji konačno uništava stanice jetre. U toku te početne faze jetra je znatno uvećana ("masna jetra"), da bi se u kasnijoj fazi smanjila te zadobila ožiljke i čvoriće koji predstavljaju nakupine regeneriranih jetrenih stanica ("zrnata jetra").
Ciroza kao posljedica kroničnog hepatitisa
Jedan od uzroka ciroze je kronični hepatitis (B ili C). Virusi koji uzrokuju hepatitis izazivaju upalu u jetrenim stanicama što dovodi do uništenja jetrenih stanica. Ako je upala vrlo jaka uništenje jetrenih stanica napreduje i stvara se sloj ožiljnog tkiva. U uznapredovalim slučajevima jetra se smanji u veličini.
Primarna bilijarna ciroza
Primarna bilijarna ciroza je vrlo rijetka. Vjerojatno se radi o autoimunom procesu gdje imunološki sistem napada stanice jetre zamjenjujući ih s nekim stranim antigenom. Primarno su napadnute stanice u žučnom vodu, a kasnije se uništavaju i stanice jetre. Rijetki poremećaji koji također uključuju cirozu su hemokromatoza (nakupljanje željeza u jetri), Wilsonova bolest (nakupljanje bakra u stanicama jetre), cistična fibroza itd.
Tko obolijeva od ciroze?
Oko 10 do 35% alkoholičara razvit će alkoholni hepatitis, što je prva stepenica za razvoj ciroze.
Nakon godina pijenja oštećenje može biti opsežno i povezano je s ostalim navikama (loša prehrana i nedovoljan unos vitamina). Alkoholičari bi morali biti cijepljeni protiv hepatitisa B i trebala bi im veća doza cjepiva nego što je uobičajeno. Stručnjaci vjeruju da će se broj nastalih ciroza zbog kroničnog hepatitisa povećati za 60% i to osobito zbog hepatitisa C. Još se ne zna koji je rizik za nastanak ciroze u bolesnika koji boluju od hepatitisa C. Konzumiranje alkohola pridonosi većem riziku. Genski tip virusa utječe na jačinu bolesti i potencijalni razvitak ciroze. Bolesnici s većim brojem virusa u krvi i jetrenom tkivu imaju veći rizik za razvoj ciroze. Oko 3 do 5 % ljudi zaraženih virusom hepatitisa B razvije kronični oblik, a samo pola od njih će razviti cirozu.
Koji su glavni simptomi ciroze?
Umor i gubitak energije su uobičajeni rani simptomi udruženi s gubitkom apetita i mučninom. "Spider nevusi" obično se javljaju na koži (točkaste crvene mrlje iz kojih se šire paučinaste krvne žilice). Bolesnici u uznapredovalom stupnju razviju žuticu (žuta boje kože i bjeloočnica) uzrokovanu nemogućnošću jetre da odstrani bilirubin iz tijela. Na dlanovima je prisutan tzv. palmarni eritem (crvenilo). U muškaraca se opaža smanjena dlakavost, a može se razviti atrofija testisa i ponekad bolno povećanje grudi (ginekomastija). Nakupljanje tekućine u trbuhu (ascites) uobičajen je znak uznapredovale ciroze. Povišena tjelesna temperatura, bol u trbuhu i osjetljivost na pritisak je obično znak da je prisutna i infekcija. Zaboravljivost, poteškoće u zadržavanju pažnje i ne odgovaranje na pitanja prvi su znaci oštećenja mozga toksinima koji nastaju zbog nepravilne funkcije jetre. Ostali simptomi uključuju specifičan miris (poput zemlje) i drhtanje. Kasni simptomi encefalopatije su stupor i eventualno koma.
Koliko je ciroza ozbiljna bolest?
Najozbiljnije komplikacije ciroze su krvarenja, infekcije i oštećenje mozga. Skoro svaki proces u tijelu poremećen je zbog nepravilnosti u radu jetre (probavni, hormonalni, krvožilni). Jetra je također zadužena za razgradnju brojnih otrovnih tvari koje se nakupljaju i oštećuju funkcije mozga. Ciroza je također uzrok nastajanja karcinoma jetre. Ciroza je neizlječiva bolest. No pravilnim dijetalnim programom i liječenjem može se usporiti njezin tok. U bolesnika s hepatitisom B petogodišnje preživljenje nakon ustanovljene ciroze je 71%. Kod alkoholne ciroze, ako bolesnik prestane piti alkoholna pića, postotak preživljenja od 5 godina iznosi 85%. Za one koje nastave piti šanse da će živjeti više od 5 godina su 60%. Također, vrlo je teško ustanoviti kada je ciroza zapravo nastupila.
Portalna hipertenzija i komplikacije
U cirozi propadanje jetrenih stanica usporava protok krvi, a krvni tlak raste. Taj tlak uzrokuje povrat krvi kroz portalnu venu, što dovodi do portalne hipertenzije. Ascites je tekućina koja se nakuplja u trbuhu, a obično je posljedica portalne hipertenzije i njegova je pojava važna za daljnju prognozu bolesti. Jednom kada se ascites pojavi svega polovina bolesnika preživi dulje od dvije godine. Također se vidi oticanje ruku i nogu te povećana slezena. Ascites sam po sebi nije smrtonosan, ali je neugodan i može oslabiti funkcije disanja i mokrenja. Jedna od najozbiljnijih posljedica portalne hipertenzije je razvoj varikoziteta (uvećane krvne žile koje predstavljaju poprečni put za otjecanje krvi zaobilazeći jetru). Takve krvne žile su vrlo tanke stjenke i izvijugane. Varikoziteti se javljaju najčešće u jednjaku i želucu. Unutarnje krvarenje iz varikoziteta javlja se u 20 do 30% pacijenata s cirozom, a krvarenju pogoduju ascites, encefalopatija, proširene vene. Krvarenje u probavnom sustavu javlja se zbog poremećenog sustava u zgrušavanju krvi, obično uzrokovano zbog deficita vitamina K, smanjenih koncentracija proteina zgrušavanja i niskog broja trombocita (krvne stanice koje normalno započinju proces zgrušavanja). Abdominalne infekcije javljaju se u 25% bolesnika unutar godinu dana od postavljene dijagnoze. Veći rizik za nastajanje infekcije imaju bolesnici s niskim vrijednostima proteina i visokim vrijednostima bilirubina. Encefalopatija (oštećenje mozga) uzrokuje mentalnu konfuziju, a u najtežim slučajevima komu i smrt. Razvoj encefalopatije obično je povezan s drugim komplikacijama, kao što je krvarenje iz probavnog trakta, opstipacija, infekcija, operativni zahvat ili dehidracija.
Koji testovi se mogu napraviti da se utvrdi ciroza?
Fizikalni pregled
Cirotična jetra je obično uvećana, a na opip često grubo zrnata i tvrda. Ako je trbuh otečen liječnik može postraničnim laganim udarcem osjetiti kako se giba tekućina u trbuhu.
Biopsija
Biopsija je uzimanje uzorka jetrenog tkiva putem posebne igle. Biopsija se može izvoditi i putem peritoneoskopa, katetera s kamerom, kako bi se vidjela površina jetre. Biopsija se ne izvodi u pacijenata s problemom u zgrušavanju krvi ili s ascitesom. Preporuča se kod pacijenata s kroničnim hepatitisom koji još nemaju prave simptome ciroze kako bi se utvrdio stupanj oštećenja.
Krvni testovi
Brojni su testovi koji se izvode da bi se utvrdila funkcija jetre, ali najvažniji je utvrđivanje vrijednosti bilirubina u krvi. Bilirubin je žutocrveni pigment koji se normalno metabolizira u jetri, a izlučuje urinom. Povećane vrijednosti bilirubina u krvi uzrokuje žuticu. Mjerenje specifičnih enzima također je korisno za postavljanje dijagnoze. Vrijednosti pojedinih faktora za zgrušavanje krvi i albumina u serumu mogu biti značajni za postavljanje dijagnoze. Protrombinsko vrijeme je vrijeme u sekundama potrebno da se krvni ugrušak formira. Što je duže vrijeme to je veći rizik krvarenja. Specifični testovi za kronični hepatitis uključuju vrijednosti aminotransferaza, bilirubina i testovi zgrušavanja krvi. Vrijednosti aspartat aminotransferaze (AST) i alaninaminotransferaze (ALT) su osobito značajni. Visok omjer AST/ALT u kroničnom C hepatitisu obično je znak ciroze. Metode imunoeseja mogu detektirati antitijela za viruse hepatitisa.
Tehnike slikovnog prikaza
Ultrazvučna pretraga abdomena, kompjuterska tomografija (CT) i magnetska rezonanca (NMR) su tehnike koje mogu biti korisne u određivanju stupnja bolesti. Tim pretragama može se pokazati početni ascites, zrnata površina jetre, vraćanje krvi u portalnu venu, karcinom jetre, a mogu se prikazati uvećane krvne žile. Također se mogu primijeniti arteriografija (kontrast se injicira u krvnu žilu i zatim rendgenski snima) i splenoportografija (kontrast se injicira u slezenu i tako se može mjeriti tlak u portalnoj cirkulaciji). Putem katetera može se izravno mjeriti tlak u venama jetre. Paracenteza se izvodi u slučaju prisutnog ascitesa. Uzima se tanka igla kako bi se usisala tekućina iz trbušne šupljine. Tekućina se analizira (proteini, bakterije, bijele krvne stanice).
Liječenje ciroze
Cirozu se može liječiti djelujući na njene uzroke. Ako se radi o alkoholnoj cirozi, prije svega treba prestati piti alkoholna pića i liječiti alkoholizam. S obzirom da su alkoholičari obično pothranjeni i imaju povećane kalorijske potrebe treba ih nadoknaditi. Kortikosteroidi mogu biti korisni u liječenju alkoholnog hepatitisa. Kronični hepatitis B i C liječi se interferonima. Na žalost postotak onih koji imaju korist od te terapije je malen. U nekim slučajevima kratkotrajno uzimanje kortikosteroida može biti korisno. Ako postoji ascites moraju se uzimati lijekovi koji potenciraju lučenje tekućine tzv. diuretici. Gubitak tekućine ne smije biti prebrz, zbog poremećaja u metabolizmu kalija. Ako diuretici nisu dovoljno uspješni pribjegava se paracentezi. Putem igle i tube tekućina se izvlači iz trbušne šupljine (4 do 6 litara). Ako bolesniku nije bolje paracentezu treba obnavljati svaka dva tjedna. Transplantaciju jetre treba uzeti u obzir kao jedino rješenje u nekih pacijenata s cirozom i ascitesom. Zdravi život osobito je važan za oboljele od ciroze. Prehrana mora biti bogata voćem, povrćem i cjelovitim žitaricama koje obiluju vitaminima i drugim sastojcima važnim za zdravlje. Vitaminske nadomjeske nije dobro uzimati bez dogovora s liječnikom. Neki pacijenti moraju izbjegavati hranu bogatu željezom. Preporuča se smanjiti sol u prehrani, a osobito u bolesnika s ascitesom. Što manje soli to bolje. Smanjeni unos tekućine nije uvijek nužan, osim ako je prisutan ascites. Mesni proteini moraju se uzimati s mjerom ali unos biljnih bjelančevina (npr. soja) ne ograničava se. Vježbanje može isprovocirati krvarenje, pa se ne preporučuje.
Liječenje varikoziteta
Varikoziteti se mogu liječiti endoskopskim putem, lijekovima i kirurški.
izvor: www. http://prirucnikbolesti.blogger.ba


nasetijelo @ 17:20 |Isključeno | Komentari: 0
Detaljne upute za čišćenje jetre na prirodan način prema dr.Clark
Normalan rad jetre je presudan za održavanje dobrog zdravlja.
Nepravilan rad jetre obično je skriveni uzrok mnogih bolesti.
Jedan od najčešćih uzroka nepravilnog rada jetre je svima poznati kamenac.
Drugi uzrok su paraziti, koji često napadaju jetru.
Dr. Clark preporučuje da se čišćenje
jetre radi uz antiparazitni program
Očistiti jetru od kamenca je vrlo lako. Postoji prirodni način čišćenja jetre uz pomoć maslinovog ulja i soka grejpa. Za čišćenje će Vam trebati 2 dana. Čišćenje jetre preporučujemo uz antiparazitni program.
Za čišćenje jetre trebat će Vam:
gorka sol             4 velike žlice
maslinovo ulje  1/2 šalice (1.5 dl), uzmite svijetlo ulje - lakše ga je popiti
svježi crveni grejp           1 veliki ili 2 mala, dovoljno da se iscijedi 2 dl soka
Za čišćenje jetre odaberite dva slobodna dana. Na dan čišćenja jetre nemojte uzimati nikakve lijekove, vitamine i kapsule.
Vrijeme je ovdje vrlo važan faktor za uspjeh. Nemojte kasniti ili uraniti
više od 10-15 minuta.
Plan čišćenja jetre
jutro     
Pojedite nemasni doručak: voće, žitarice, kruh, med. Nemojte uzimati ništa masno: ulje, maslac, sir, vrhnje ili mlijeko.
podne 
Pojedite nemasni ručak: pečeni ili skuhani na pari krumpir i drugo povrće (sa soli, ali bez ulja), kruh, voće. Kao i uz doručak, nemojte jesti ništa masno. Napite se vode, jer poslije 14.00 više ne smijete ništa piti.
14.00    
Nemojte jesti niti piti poslije 14.00 sati. Ako prekršite ovo pravilo, kasnije vam može biti loše.
poslje 14.00      
Pomiješajte 4 velike žlice gorke soli sa 6 dl vode. To će te podijeliti na 4 dijela. Gorku sol možete staviti u frižider, tako da ju možete lakše popiti.
16.00    
Popite četvrtinu gorke soli. Nakon toga možete isprati  usta ili popiti nekoliko gutljaja vode. Maslinovo ulje i grejp stavite na stol tako da se ugriju na sobnu temperaturu.
20.00     Popite još jednu četvrtinu gorke soli.
21.30     Završite sve aktivnosti i spremite se za krevet.
21.45     Pripremite napitak za čišćenje jetre:
- Iscijedite grejp. Izvadite pulpu i koštice. Trebate dobiti barem 1/2 šalice soka - do 3/4 šalice je najbolje.
- Ulijte pola šalice maslinovog ulja u posudu sa poklopcem. Dodajte sok grejpa.
- Čvrsto zatvorite posudu i mućkajte dok smjesa ne postane vodenasta (samo svježi grejp će to učiniti).
Ako treba, posjetite kupaonu jednom ili više puta čak iako zakasnite na vaše piće u 22:00 sati. Nemojte kasniti više od 15 minuta.
22.00    
Sada trebate popiti napitak koji ste pripremili (maslinovo ulje i grejp). Napitak trebate popiti stojeći, u 5 minuta (15 min. za slabe i starije osobe).
Nakon što ste popili napitak, odmah legnite. Ako tako ne napravite možete spriječiti kamenacda izađe. Legnite ravno na leđa sa uzdignutom glavom na jastuku, ili lijevi bok.
Pokušajte da budete potpuno mirni barem 20 minuta. Mislite na to, što se sada dešava u vašoj jetri. Možda će te osjetiti kamenackako putuje kroz vaše kanaliće poput špekula.
Nećete osjetiti nikakvu bol, jer zahvaljujući gorkoj soli, kanali su otvoreni.
Pokušajte zaspati.Tokom noći ležite što više na lijevom boku. Nemojte se dizati iz kreveta.
Slijedeće jutro
(poslije 6.00)    
Nakon dizanja (ne prije 6.00) popijte treću dozu gorke soli. Ako osjetite mučninu, čekajte da ona prođe i onda popijte gorku sol.
Otiđite natrag u krevet.
2 sata kasnije   
Popijte zadnju dozu gorke soli (3/4 šalice). Vratite se natrag u krevet.
2 sata kasnije   
Možete jesti. Počnite sa voćnim sokom. Pola sata kasnije pojedite nešto voća. Sat vremena nakon toga možete jesti laganu hranu. Do večere trebali bi se osjećati oporavljeno.
Čestitamo! Izvadili ste kamence bez operacije.
Tokom ovog dana će te vjerojatno puno puta otići na WC. Uzmite lampu i potražite zelene kamence u školjci. To je pravi kamenac, a ne ostaci hrane, jer žuč iz jetre je zelena, poput graška. Izmet će potonuti, a kamenci će plutati zato što se u njima nalazi kolesterol.
Ponekad su prohodi puni kolesterola, koji se još nijeformirao u okrugle kamenčiće. Ostaci kristala kolesterola zelene boje će isto plutati u vodi.
Obično je jetra prepuna kamenca, pa preporučamo da ponovite čišćenje za 2 tjedna.
Koliko je čišćenje jetre sigurno?
Čišćenje jetre je apsolutno sigurno. Tisuće ljudi diljem svijeta čistili su jetru na takav način. Nitko od njih nije otišao u bolnicu i nije se žalio na bolove.
Kako se pripremiti za čišćenje jetre?
Kod većine ljudi, u jetri se nalaze paraziti. Oni će spriječiti da očistite svoju jetru od kamenca. Preporučamo, da se prije čišćenja jetre riješite parazita. To možete učiniti uz pomoć antiparazitnog programa.
Čistite svoju jetru 2 puta godišnje.
Koje bolesti se mogu izliječiti čišćenjem jetre?
Čišćenjem jetre čete se riješiti kamenca i poboljšati rad jetre, koja štiti cijeli vaš organizam. Skoro uvjek sa čišćenjem jetre nestaju alergije.
U kombinaciji sa antiparazit programom, čišćenje jetre pomaže u liječenju
alergija
psihičkih bolesti
srčanih bolesti
raka
artritisa
hepatitisa
dijabetesa
i mnogih drugih bolesti
Iskustva ljudi
Osecam potrebu da Vam javim da sam izuzetno zadovoljna antiparazitnim programom i ciscenjem jetre. Psorijaza mi je potpuno nestala!!! jako sam srecna i zadovoljna. Pored antiparazitnog programa pila sam svaki dan po 1/2 litra caja od koprive i svaki drugi dan caj od korena cicka. nikada se nisam namazala kortikosteroidima (za koje moderna medicina smatra da su neophodni u lecenju psorijaze).
Pisem Vam ovo da biste preneli moja iskustva onima koji muku muce sa ovom bolescu...
Veliki pozdrav Samra Sokolovic
Pokus uspjesan, izbacila preko 200 kamencica iz zucne jetre.Ciscenje! Istina, bilo me je strah.Nema nikakve boli osim laganog titraja u predijelu zucne vrecice ili osjecaja nesto se odlijepilo. Bolovi u muskulaturi ramena, upaljene bolne miageloze potpuno nestale.Imam 54g. otezano sam se kretala i brzo zamarala. Zamaranje popuno nestalo.
Cisenje jetra i zucne vrecice sada cinim svaki mjesec. Putem interneta sam nasla Vasu stranicu i dobra sugestija za zdravlje. Isplati se i zahvaljujem jer znam da pomaze.
Olgica Al Dagistani
Ja sam uradila ciscenje jetre pre dva dana i vec se bolje osjecam. Imam dosta vise energije a i psihicki se bolje osjecam. Izbacila sam dosta zelenih kamencica. I planiram da opet to uradim za pola godine. Stvarno je super i preporucujem svima."
Sandra
Koristim ovu priliku da vam najiskrenije iskažem svoju zahvalnost na pomoći koju ste mi pružili korištenjem vašeg lijeka za pranje jetre,kao i na konsultacijama koje ste mi pružili pred samo koristenje lijeka.
Samo da vam napomenem da sam zahvaljujući vašem lijeku izbacio cca 300-500g konkremenata različitih boja i veličina.Od kojih su najveći bili cca 1.5-2cm.Iako mi je bilirubin i dalje visok ( sada je 103 ) ne osjećam nikakve probleme u vezi jetre i osjećam da je ista nekako “lakša”. Uz najbolje želje za vaš daljni i uspjesan rad!
Nedim
Ja sam prije 3 mjeseca odradio to čiščenje 1. put i nakon 3 tjedna 2. put i stvarno sam se osjećao fantastično….u 10-om mjesecu ću opet. To jest jednom godišnje.
Dubravko
Draga Svetlana uspesno sam izvrsila ciscenje zucne kese.Na eho pregledu videla su se dva veca kamena ali ja sam izbacila mozda dvadeset.Odlicno se osecam i planiram uraditi i drugo ciscenje posle dve nedelje.Puno vam hvala na iscrpnom upustvu o nacinu ciscenja."
Dana
izvor:www.alternativa-za-vas.com


nasetijelo @ 17:19 |Isključeno | Komentari: 0
Priroda je bila izrazito darežljiva kada se radilo o prstima, bubrezima, očima...ali, nažalost, nije obdarila rezervnom jetrom. Bolesti jetre nalaze se na desetom mjestu kada govorimo o uzrocima smrti, te zato ona zaslužuju znatno veću pažnju nego što joj se trenutno posvećuje. Jetra je najveća žlijezda u ljudskom organizmu i ujedno predstavlja jedini unutrašnji organ koji se može regenerirati. Jetra ima brojne važne funkcije, a najvažnija je sekrecija žuči.
A kako se vi ponašate prema svojoj jetri? Zadajete li joj svakodnevna opterećenja unosom raznih lijekova, alkohola, aditiva i neumjerenih količina masti? Odgovor je sigurno da, a jetra vam na to odgovara umorom, depresijom, čestim glavoboljama, nesanicom, promjenom raspoloženja, PMS-om.
Još tokom ranih 40-tih godina prošlog stoljeća dr. Morton Biskind je opisivao predmenstrualni sindrom kao posljedicu neprimjerene deaktivacije estrogena u jetri koja je deficitarna vitaminom B grupe i proteinima.
Probavni simptomi disfunkcije jetre uključuju mučninu, nepodnošenje masti, nadutost, epizode zatvora i proljeva, te gubitak apetita.
Čišćenje jetre
Jetra je u stalnoj međuigri s organima poput bubrega, žuči, štitnjače, gušterače, te donjim dijelom probavnog sistema. Stoga je važno osigurati prehranu koja će djelovati povoljno na sve unutrašnje organe, te na zdravlje čovjeka.
Za zdravlje jetre važna je pravilna funkcija bubrega, te je uputno u prehranu uključiti voće i povrće bogato kalijem, poput banana, badema, paradajza, grožđica, šljiva i osigurati potrebnu dnevnu količinu vode (jedna do dvije litre dnevno). Tradicionalan pristup "čišćenju" jetre je redovno ispijanje sokova od povrća poput mrkve i cvekle.
Prejedanje je jedan od najčešćih uzroka smanjene funkcije jetre. Neumjerenost u hrani i piću također je tjera na "prekovremeni" rad, a umorna jetra nije jednako učinkovita u detoksikaciji štetnih tvari kao rasterećena.
Redovno konzumiranje artičoke stimulira funkciju jetre i smanjuje nivo masnoće i holesterola u krvi, a taj učinak može zahvaliti visokom udjelu tvari cinarina.
Ljekovita svojstva bijelog luka poznata su od davnina. On sadrži sumporne spojeve koji pomažu u detoksikaciji štetnih metala, poput žive, a upravo je taj učinak zaslužan za indirektno povoljno djelovanje na jetru.
Jabuke i kruške bogate su pektinom, prehrambenim vlaknom topivim u vodi, koji se pokazao kao sredstvo za blago snižavanje nivoa holesterola u krvi u nekoliko kontrolisanih pokusa.
Korisno je u prehranu uvrstiti i druge namirnice bogate topljivim prehrambenim vlaknima poput zobi, riže, šljiva, citrusa, mahunarki, te kelja pupčara.
Uz sve nabrojano ne zaboravimo grah i grašak, te radić i raštiku koji su puni hlorofila koji djeluje kao "čistač" krvi i jetre, a brojni oksidansi štite od razornog utjecaja slobodnih radikala.
Vašoj jetri ne prija:
1. masna i pržena hrana, hrana poput prženih krompirića, krofni, čipsa
2. neumjereno konzumiranje kafe
3. neumjereno konzumiranje alkohola
4. pušenje
5. otrovi, tragovi pesticida u hrani
6. oralni kontraceptivi
7. lijekovi
Liječenje biljem:
Najpoznatija ljekovita biljka za liječenje jetre je sikavica ili osljebad (Sylibum marianum)
Izvor: www.djuliman.blogger.ba


nasetijelo @ 17:18 |Isključeno | Komentari: 0
Pojačan osjećaj umora, praćen glavoboljom ili smanjenom koncentracijom, pored dovoljno sna, može imati uzrok u slabosti jetre.
Često se problemi ili bolesti jetre odmah povezuju sa alkoholom, iako poteškoće sa jetrom mogu imati i ljudi koji ne piju ni kap alkohola.
Pored alkohola, jetru opterećuju i hemijski lijekovi, nečistoće iz zraka, teški metali u hrani, plombama, kozmetici, stres, ljutnja, loša ishrana puna masti, mesa, šećera, premalo vode i kretanja.
Zdrava jetra muškarca je u mogućnosti da normalno preradi 1l piva ili ½ l vina dnevno, ali samo ako je to jedini alkohol koji se popije tog dana.
Količina alkohola koju jetra može bez problema preraditi kod žena zavisi od težine tijela. Tako na primjer žena sa 50 kg može podnijeti samo polovinu količine koju podnosi muškarac sa 80 kg.
Ukoliko vam je već kod manjih količina alkohola muka, to može značiti da jetra već ima probleme. 
Da bi mogla provariti masti, jetra treba žučnu kiselinu. Problemi u probavi masti imaju sljedeće simptome: svijetla stolica, gasovi u crijevima, osjećaj pritiska u desnom dijelu stomaka, proljev ili zatvor.
Kod začepljenja žučnog kanala (kamenac, upala ili grč) koji može imati uzroke i na psihičkom planu, ne dolazi samo do bolova jetre, nego i do promjene stolice. 
Jetra učestvuje i u razgrađivanju hormona. Njena slabost može dovesti do dodatnih simptoma kao što su smanjena potreba za seksom, problemi sa potencijom, povećanje grudi kod muškaraca ili migrena.
Promjenom načina ishrane i uzimanjem biljnih preparata koji čiste i jačaju jetru može se pomoći ovom važnom organu.
Najbolje biljke za regeneraciju jetre su; gujina trava (osljebad, bijeli stičak) lat: Silybum marianum i artičoka. Ukoliko se preparati sa ovim biljkama uzimaju redovno neko vrijeme (najbolje nekoliko mjeseci), dolazi do čišćenja jetre, regeneracije oštećenih i stvaranja novih ćelija jetre.
Pored ovih biljnih preparata, preporučuje se i uzimanje amino kiselina L- karnitin te koenzima Q10.
izvor: www.zdravlje.at


nasetijelo @ 17:18 |Isključeno | Komentari: 0
Hrana koju voli moja jetra
Priroda je bila izrazito darežljiva kada se radilo o prstima, bubrezima, očima..., ali nas nažalost nije obdarila s rezervnom jetrom. Bolesti jetre nalaze se na desetom mjestu kada govorimo o uzrocima smrti, te stoga zaslužuje znatno veću pažnju nego što joj se trenutno posvećuje. Jetra je «tihi organ», ne buni se, te je uglavnom zanemarujemo dok nešto ozbiljno ne pođe po zlu.
Fiziološka funkcija jetre
Jetra je najveća žlijezda u ljudskom organizmu i ujedno predstavlja jedini unutrašnji organ koji se može regenerirati. Jetra ima brojne važne funkcije, a najvažnija je sekrecija žuči. Žuč se pohranjuje u žučnom mjehuru i izlučuje prilikom probave. Ova tekućina neophodna je za razgradnju masti, a pomaže i u apsorpciji tvari topljivih u mastima, uključujući i vitamine topljive u mastima – A,D, E i K. Poznata je uloga žuči u asimilaciji kalcija, te u pretvorbi beta karotena u vitamin A.
Apsorpcija nutrijenata velikim se dijelom odvija sudjelovanjem jetre. Sve tvari koje unesemo u organizam dolaze u jetru, gdje se razvrstavaju na toksine i ostale molekule. Snažnim sustavom detoksikacije jetra pretvara lijekove i toksine u molekule koje se mogu eliminirati iz organizma putem bubrega (mokraćom) ili crijeva (fecesom). Jetra je odgovorna za sintezu većine proteina koji cirkuliraju u krvi, te predstavlja organ koji ima ključnu ulogu u regulaciji razine šećera u krvi. Tjelesne potrebe za glukozom bilježe se u jetri, te se glukoza osigurava organizmu probavom hrane ili razgradnjom glikogena – skladišnog šećera u jetri i mišićima. Kod produljenog gladovanja, kada nije moguće osigurati glukozu probavom, a rezerve u jetri su potrošene, u jetri se pokreće proces kojim iz aminokiselina ili drugih molekula nastaje glukoza. Metabolizam masti također je usko vezan uz jetru. U jetri nastaje kolesterol, a ujedno se u jetru doprema i kolesterol iz krvi. Eliminacija kolesterola iz jetre odvija se putem žuči.
Nakon kratkog uvida u zaista pozamašan broj funkcija jetre, zapitajte se koliko ste zapravo dobri prema svojoj jetri. Zadajete li joj svakodnevna opterećenja unosom raznih lijekova, alkohola, aditiva i neumjerenih količina masti? «Toksičan», moderan stil života koji je obilježen zagađenjima, stresom, nekvalitetnom prehranom, neselektivnom uporabom lijekova odražava se na jetri, te se ponekad kaže da je jetra ogledalo našega zdravlja. Ipak, većina ljudi tijekom života ne razvije «klasične» bolesti jetre, poput hepatitisa, ciroze ili žutice. U modernoj populaciji puno je češća pojava «subkliničke» disfunkcije jetre.
Kod takvoga stanja ni optimalna prehrana niti besprijekoran proces probave ne osiguravaju adekvatnu opskrbu stanica nutrijentima, zbog slabije pretvorbe u unesenih hranjivih tvari u iskoristive oblike u jetri.
Simptomi «subkliničke» disfunkcije jetre mogu obuhvaćati čitav spektar poremećaja, poput kroničnog umora, depresije, čestih glavobolja, nesanice, promjene raspoloženja, PMS-a. Već tijekom ranih četrdesetih godina prošloga stoljeća, dr. Morton Biskind, u medicinskim endokrinološkim časopisima opisivao je predmenstrualni sindrom kao posljedicu neadekvatne deaktivacije estrogena u jetri koja je deficitarna vitaminima B skupine i proteinima. Probavni simptomi disfunkcije jetre uključuju mučninu, nepodnošenje masti, nadutost, epizode zatvora i proljeva, te gubitak apetita.
Čimbenici rizika na koje valja obratiti pažnju
Učestala konzumacija velikih količina masne i pržene hrane i/ili «junk food-a». Hrana poput prženih krumpirića, krafni i čipsa, izvor je lipidnih peroksida (užeglih masti) koji su toksični za jetru. Lipidni peroksidi imaju snažan imunosupresivni učinak i oštećuju membrane stanica jetre. Masti kojima treba dati prednost je hladno prešana ulja, poput maslinovog i bučinog.
Neumjereno konzumiranje kave. Kavi se pripisuju brojna pozitivna, ali i nagativna svojstva. Na takvom skliskom terenu najsigurnije je biti umjeren, kako bi organizmu osigurali potencijalne pozitivne učinke, ali i spriječili negativne učinke. Kava se tijekom uzgoja nerijetko tretira velikim količinama pesticida, a tijekom prženja kave nastaju karcinogeni produkti. Svi ti spojevi moraju se pretvoriti u bezopasne spojeve u jetri tijekom detoksikacije. Poznata je i priča o književniku Johannu Wolfgangu Goetheu, koji je obožavao kavu u mladosti, a kada je ostario nije je podnosio. Biokemijska pozadina priče o J.W. Goetheu krije se u «iscrpljenosti jetre», odnosno u smanjenoj razini enzima koji su potrebni u razgradnji kofeina. Ova pojava česta je u osoba starije dobi, a pridružuje joj se i smanjena funkcija bubrega, te se tvari koje valja izbaciti iz organizma zadržavaju dulje nego u mlađih osoba.
Neumjereno konzumiranje alkohola. Alkohol se razgrađuje u jetri, a neumjerena konzumacija alkohola uvjetuje bezuvjetna oštećenja mozga, jetre, gušterače, duodenuma i središnjeg živčanog sustava. Alkoholizam uzrokuje metabolička oštećenja u svakoj stanici organizma i smanjuje funkciju imunosnog sustava. Učestala konzumacija alkohola ometa produkciju probavnih enzima u jetri, što uzrokuje smanjenu apsorpciju masti, proteina i vitamina topljivih u masti, te vitamina B skupine (posebice vitamina B1 i folne kiseline). Toksičan učinak alkohola na jetru uključuje nakupljanje masti u jetri (masna jetra), mogućnost pojave hepatitisa (upalnih promjena u stanicama jetre), te pojavu ciroze jetre.
Pušenje. Negativni učinci duhanskog dima na pluća nepravedno se znatno više ističu od učinaka pušenja na jetru. Duhanski dim bogat je toksičnim spojevima - benzapirenom, policikličkim aromatskim ugljikovodicima, cijanidom, katranom, acetaldehidom, akroleinom itd. Svi navedeni spojevi dospijevaju u krv pušača, a zadatak jetre je detoksikacija svakog pojedinog spoja. Priznat ćete da zadatak nije nimalo lagan.
Otrovi. Tragovi pesticida u hrani nakupljaju se u jetri i mogu uzrokovati kronična oštećenja jetre. Vrlo je važno temeljito prati hranu tretiranu pesticidima, kako bi izbjegli nepoželjne toksične spojeve. Insekticidi i aditivi također bi se trebali izbjegavati.
Oralni kontraceptivi. Jetra žene koja ima manjak vitamina B skupine i/ili proteina teže pretvara estrogen u netoksičnu formu – estriol, te ostaje u formi za jetru toksičnog estradiola. Povišena razina estradiola povezuje se s emocionalnim poremećajima, poput nestabilnog raspoloženja i opsesivno – kompulzivnog ponašanja.
Lijekovi. Lijekovi opterećuju jetru, budući da predstavljaju strane i neprirodne tvari za organizam. Ove tvari tjeraju jetru na «prekovremeni rad», te se preporučuje selektivan pristup lijekovima.
Namirnice koje voli naša jetra
Jetra je u stalnoj međuigri s organima poput bubrega, žuči, štitnjače, gušterače, te donjim dijelom probavnog sustava. Stoga je važno osigurati prehranu koja će djelovati povoljno na sve unutrašnje organe, te na sustavno zdravlje čovjeka. Za zdravlje jetre neobično je važna pravilna funkcija bubrega, te je uputno u prehranu uvrstiti voće i povrće bogato kalijem, poput banana, badema, rajčica, grožđica, šljiva i osigurati dnevno potrebnu količinu vode (1-2 litre dnevno). Tradicionalan pristup «čišćenju» jetre je redovito ispijanje sokova od povrća poput mrkve, cikle, radića i maslačka.
Prejedanje je jedan od najčešćih uzroka smanjene funkcije jetre. Neumjerenost u hrani i piću također tjera jetru na «prekovremeni» rad, a umorna jetra nije jednako učinkovita u detoksikaciji štetnih tvari kao rasterećena jetra.
Artičoka
Artičoka je povrće koja spada u porodicu glavočika, zajedno s ljekovitim biljem sikavicom i čičkom. Zajedničko svojstvo im je visok udio tvari silimarina i inulina koje imaju zaštitan učinak na jetru. Redovito konzumiranje artičoke stimulira funkciju jetre i smanjuje razinu masnoća i kolesterola u krvi, a ovaj učinak može se zahvaliti visokom udjelu tvari cinarina.
Cinarin i kafeinska kiselina, tvari kojima je bogata artičoka, u pokusima na životinjama pokazali su se kao učinkoviti hepatoprotektivni spojevi. Inulin, neprobaljivi ugljikohidrat, ima blago laksativno djelovanje, te pomaže kod konstipacije. Zdravlje jetre ovisno je o redovitom pražnjenju crijeva, a u razdobljima zatvora veće je opterećenje jetre. Inulin je ujedno i hrana za «dobre» bakterije u debelom crijevu, te potičući njihov rast i aktivnost potiskuje rast patogenih bakterija u debelom crijevu. Na taj način smanjuje se razina toksina koji dospijevaju u jetru, a održava se i zdravlje čitavog organizma.
Češnjak
Ljekovita svojstva češnjaka poznata su od davnina. Starorimski pisac Plinije opisao je češnjak kao lijek za 61 zdravstvenu tegobu. Uz dobro poznata antibakterijska i antivirusna djelovanja, aktivne tvari iz češnjaka smanjuju razinu «lošeg» kolesterola i povisuju razinu «dobrog» kolesterola. Češnjak sadrži sumporne spojeve koji pomažu u detoksikaciji štetnih metala, poput žive, a upravo je taj učinak zaslužan za indirektno povoljno djelovanje na jetru.
Jabuke i kruške
Ovo voće bogato je pektinom, prehrambenim vlaknom topljivim u vodi, koji se pokazao kao sredstvo za blago sniženje razine kolesterola u krvi u nekoliko kontroliranih pokusa. Pektin se veže na žučne kiseline, što pomaže u sniženju kolesterola. Korisno je u prehranu uvrstiti i druge namirnice bogate topljivim prehrambenim vlaknima, poput zobi, riže, šljiva, citrusa, mahunarki, te kelja pupčara.
Mahunarke
Namirnice poput graška, soje i graha bogate su aminokiselinom argininom, koja pomaže u procesu detoksikacije amonijaka, toksičnog nusprodukta koji nastaje prilikom razgradnje proteina. Upravo je jetra mjesto na kojem se odvija proces detoksikacije amonijaka.
Gorko i zeleno povrće
Radić, rukola, raštika, i svo tamno zeleno lisnato povrće odličan su izvor klorofila i drugih fitokemikalija koje posjeduju čitav niz pozitivnih utjecaja na zdravlje.
Klorofil djeluje kao «čistač» krvi i jetre, a brojni antioksidansi štite od razornog utjecaja slobodnih radikala.
Način prehrane koji voli naša jetra zapravo predstavlja način prehrane koji bi trebali slijediti svi koji žele iz hrane uzeti ono najbolje. U situacijama kada je jetra oštećena i kod kroničnih bolesti jetre uz sve savjete koji su navedeni treba pripaziti na unos niza nutrijenata, poput vitamina B, C i E, te nekih aminokiselina.
Najpoznatija ljekovita biljka koja se koristi kod bolesti jetre je sikavica ili osljebad (Sylibum marianum), a aktivna tvar koja je zaslužna za pozitivne učinke ove biljke je silimarin. Silimarin je flavonoid koji se istražuje kao potencijalna pomoć kod svih oblika bolesti jetre. Standardna dnevna doza koja je korištena u većini pokusa je 420 mg. Kod virusnog hepatitisa u studijama se silimarin primjenjuje u kombinaciji s fosfatidil – kolinom. Kontrolirane studije dale su različite rezultate, no nazire se učinkovitost ove tvari kod smanjenja oštećenja jetre. Potrebno je provesti još studija na većem broju ispitanika, koje će potvrditi učinkovitost ove tvari u liječenju kroničnih bolesti jetre.
izvor: www.vitamini.hr
made by: Dr.sc. Darija Vranešić Bender


nasetijelo @ 17:17 |Isključeno | Komentari: 0
Čašica na dan vodi u cirozu
Jetra je najveći organ u našem tijelu, teži 1200-1500 mg i čini pedeseti dio ukupne tjelesne mase. U djece je relativno veća te čini njezin osamnaesti dio. Smještena je u desnom gornjem dijelu trbuha i zaštićena rebrima.
 Gornji rub jetre projicira se u visini bradavica. Razlikujemo dva jetrena režnja: lijevi, manji, i desni, koji je šesterostruko veći.
Funkcionalna je jedinica jetreni režnjić ili lobulus. Jetra ima centralnu ulogu u metabolizmu bjelančevina, ugljikohidrata, masnih kiselina, vitamina i minerala, hormona, u produkciji žuči i detoksikaciji lijekova. Iz navedenih razloga jetru nazivaju «kemijskom tvornicom» našeg organizma.
Pauci na koži  (spider naevus)
Među najznačajnije kliničke manifestacije jetrenih bolesti pripadaju: opća slabost, malaksalost, gubitak apetita, žutica, svrbež kože. Poremećaj metabolizma vode i elektrolita manifestira se posljedičnom pojavom otoka trbuha i nogu. Kožne manifestacije čine paukoliki madeži na koži iznad nivoa bradavica, kontrakture tetiva i crvenilo dlanova. Zbog poremećaja u metabolizmu hormona, može se javiti uvećanje dojki u muškaraca, gubitak dlakavosti, smanjenje testisa i impotencija te gubitak menstruacije u žena. Oštećena jetrena funkcija dovodi do smetnji u zgrušavanju krvi koje se manifestiraju krvarenjem u kožu i sluznice. Zbog poremećenog optoka krvi kroz jetru štetni spojevi iz crijeva mogu direktno ući u krvotok i dovesti do poremećaja mentalnog statusa.
Laboratorijski parametri značajni za procjenu jetrene funkcije jesu: bilirubin, jetreni enzimi – transaminaze (AST i ALT), alkalna fosfataza (AP) i gama-glutamil transpeptidaza (GGT), koncentracija i sastav bjelančevina u krvnoj plazmi te čimbenici zgrušavanja krvi. Transaminaze postižu najveću koncentraciju u krvi u stanjima akutnog oštećenja jetre (nekoliko desetaka puta veću od normalne) i proporcionalne su s oštećenjem jetrenih stanica. AP i GGT su povećanje u kolestatskim bolestima jetre, u kojih imamo smetnje u otjecanju žuči. Uvećana AP u doba rasta i razvoja djece nije znak jetrenog oštećenja, već posljedica izgradnje kostiju. Izolirano povećana GGT osjetljivi je pokazatelj mikrosomalnih enzima u jetrenim stanicama, a najčešće je uvećana u oštećenju jetre alkoholom. U određivanju uzroka jetrene bolesti, nadalje, određujemo virusne markere, autoantitijela (antitijela usmjerena na vlastita tkiva), količinu željeza i bakra u krvi i urinu itd.
Od slikovnih dijagnostičkih metoda, najčešće koristimo ultrazvuk. Za kvalitetan pregled nužno je da ispitanik bude natašte, a dan ranije konzumira hranu koja ne stvara veće količine plina u crijevima. Nadalje se koriste kompjutorizirana tomografija (CT) i magnetska rezonanca (MR).
Biopsija jetre jedini je dijagnostički postupak koji pruža izravan uvid u vrstu i težinu oštećenja jetrenog parenhima jer ne postoji pouzdana korelacija između kliničke slike i laboratorijskih nalaza te stvarnog oštećenja jetre. U današnje vrijeme najčešće se izvodi perkutana punkcijska biopsija pod nadzorom ultrazvuka.
Jetrene bolesti prema uzroku možemo podijeliti na:
• nasljedne metaboličke bolesti jetre uzrokovane poremećajima metabolizma bjelančevina, masti, ugljikohidrata, žučnih soli, bakra (Wilsonova bolest), željeza (hemokromatoza) te nedostatak enzima alfa-1-antitripsina,
• virusne hepatitise (A, B, C, D, E, G),
•oštećenja jetre uzrokovana lijekovima,
• alkoholnu bolest jetre,
• masnu jetru (masna jetra i nealkoholni steatohepatitis),
• autoimune hepatitise (primarna bilijarna ciroza i primarni sklerozirajući hepatitis),
• vaskularne bolesti jetre.
Žedna jetra
Alkohol je najvažniji i najčešći uzrok jetrene bolesti u zapadnome svijetu, odgovoran za 40-80% slučajeva jetrenih ciroza. Alkoholizam u cijelom svijetu predstavlja velik socijalno-medicinski problem, posebice zbog stalnog rasta broja registriranih alkoholičara. Količina konzumiranog alkohola i duljina pijenja alkohola dobro koreliraju s pojavom alkoholne bolesti jetre. Prosječnu potrošnju alkohola najbolje je iskazivati kao broj jedinica alkohola na tjedan (1 jedinica = jedna čaša vina, 270 ml 3,5-4% piva ili malena mjera žestog pića koje sadržava 37 ili 40% alkohola), pri čemu jedna jedinica alkohola sadržava sedam grama alkohola. Količina konzumiranog alkohola može se izraziti i kao broj grama alkohola na dan, a broj grama alkohola u nekom piću može se izračunati množenjem volumena pića u mililitrima s postotkom čistog alkohola u tom piću (žestoka pića = 40%, vino = 12%, pivo = 5%) i sa specifičnom težinom alkohola (0,8). Rizik za razvoj alkoholne bolesti jetre dramatično raste kod prelaska praga od 80 grama alkohola na dan za muškarce i samo 20 grama alkohola na dan za žene. Dokazana je povezanost između pijenja alkohola, razvoja ciroze i smrtnosti od ciroze. Prag količine konzumiranog alkohola potreban za razvoj ciroze iznosi oko 40 jedinica alkohola na tjedan, odnosno 600 kg kumulativne doze alkohola za muškarce i značajno manje - 150-300 kg za žene. Takva kumulativna doza postiže se konzumiranjem litre vina na dan kroz 20 godina. Međutim, nasljedna sposobnost metaboliziranja alkohola utječe na smanjenu ili povećanu osjetljivost pojedinca na alkohol. Taj je fenomen prepoznat pa bolesnik s jetrenom cirozom često postavlja pitanje: «Zašto moj prijatelj, koji je jednako pio kao ja, nije obolio od jetrene ciroze?»
Alkoholna bolest jetre dijeli se obično na tri stadija, i to: masnu infiltraciju, alkoholni hepatitis i cirozu. Ciroza je završna faza jetrene bolesti, obilježena potpunim poremećajem njezine strukture i funkcije. Uzroci ciroze mogu biti i druge jetrene bolesti, no najčešći je uzrok alkohol.
Osnovna je pretpostavka liječenja alkoholne bolesti jetre stroga apstinencija od alkohola.
Drugi su značajni uzroci jetrene bolesti virusi. Identificirano je ukupno šest virusnih hepatitisa koji uzrokuju jetrenu bolest kao prvu manifestaciju zaraze te čitav niz virusa koji, uz hepatitis, kao jednu od manifestacija bolesti, istovremeno, u jednakoj mjeri ili još više, zahvaćaju i druge organe.
Hepatitis A poznat je u narodu kao «zarazna žutica». Prenosi se fekalno-oralnim putem (prljavim rukama), a najčešći je izvor zaraze zagađena voda. Preventivne mjere uključuju pridržavanje higijene, a osobe koje putuju u endemske krajeve trebaju piti prokuhanu ili konfekcioniranu vodu i ne bi trebale jesti svježe voće i povrće.
Hepatitis B predstavlja značajan javnozdravstveni problem. Slika akutnog hepatitisa B varira od oblika bez simptoma pa do najtežeg oblika sa zatajenjem jetre. Ako infekcija perzistira duže od šest mjeseci, govorimo o kroničnom hepatitisu B. U neliječenih bolesnika, u kojih se virus aktivno umnaža, dolazi do razvoja jetrene ciroze unutar pet godina u 15-20% oboljelih. Nadalje, u tih bolesnika postoji visok rizik za razvoj raka jetrenih stanica.
Prevencija hepatitisa B uključuje osobne mjere zaštite od kontakta sa zaraženim materijalom, testiranje krvi, testiranje trudnica, cijepljenje te po potrebi pasivnu imunizaciju.
Akutni oblik hepatitisa C u većine bolesnika protekne bez simptoma, a bolest se otkrije slučajno. Problem predstavlja prijelaz akutnog u kronični oblik bolesti, s posljedičnom jetrenom cirozom i rizikom za razvoj raka jetrenih stanica. Za sada ne postoji cjepivo protiv hepatitisa C.
Uzročnik hepatitisa D naziva se još i delta - agens jer se radi o nepotpunom virusu kojemu je za replikaciju potreban virus hepatitisa B.
Hepatitis E ne prelazi u kronični oblik. Bolest se prenosi zaraženom vodom. Trudnice mogu imati teži oblik bolesti, koji može dovesti i do smrti majke ili ploda.
Hepatitis G tek je nedavno identificiran, naročito među bolesnicima koji su primali transfuzije ili su im transplantirani organi.
izvor: http://www.zzjzpgz.hr/nzl/27/jetra.htm
Dr.sc. Brankica Mijandrušić Sinčić, dr. med.


nasetijelo @ 17:16 |Isključeno | Komentari: 0
Jetra, najveća žlezda u našem organizmu jedini je unutrašnji organ koji se može regenerisati. Bolesti jetre su na desetom mestu kao uzročnici smrti, pa zaslužuje daleko veću pažnju nego što joj se trenutno posvećuje. Brojne su i važne funkcije koje svakodnevno obavlja da nas održi u životu i zdravlju:
*ima ključnu ulogu u preradi hrane koju jedemo,
*u procesu detoksikacije, štiti nas od štetnog uticaja brojnih toksina kojima smo izloženi
Sve materije koje unesemo u organizam dolaze u jetru, gde se razvrstavaju na toksine i ostale molekule. Snažnim sistemom detoksikacije jetra pretvara lekove i toksine u molekule koji se mogu eliminisati iz organizma urinom ili stolicom. Obavlja sintezu većine proteina koji cirkulišu u krvi, pa ima ključnu ulogu u regulaciji nivoa šećera u krvi. Telesne potrebe za glukozom beleže se u jetri, te se glukoza osigurava organizmu varenjem hrane ili razgradnjom glikogena – deponovanog šećera u jetri i mišićima. Kod produženog gladovanja, kada nije moguće osigurati glukozu probavom, a rezerve u jetri se troše, pokreće se proces kojim iz aminokiselina ili drugih molekula nastaje glukoza. Metabolizam masti takođe umnogome zavisi od jetre. U njoj nastaje holesterol, ali i pristiže holesterol iz krvi. Eliminacija holesterola iz jetre obavlja se preko žuči.
Kad smo dobri svojoj jetri?
Opterećujemo li je svakodnevnim uzimanjem lekova, alkohola, aditiva i neumerenih količina masti? Moderni stil života, pun zagađenja, stresa, loše hrane, velika količina nasumice uzetih lekova, sve to ostavlja traga na jetri. Zato se i kaže da je jetra ogledalo našeg zdravlja. Ipak, većina ljudi tokom života ne dobija uobičajene bolesti jetre, poput hepatitisa, ciroze ili žutice.
Ni optimalna ishrana, ni besprekorna probava ne osiguravaju dobru ishranu ćelija kada oslabi prerada unesene hrane u iskoristive oblike u jetri.
Na šta treba obratiti pažnju
Jetri ne prija često uzimanje velikih količina masne i prerađene hrane i/ili „brze hrane“. Prženi krompirići, krofne, čips i slično su izvor užeglih masti, toksičnih za jetru. Ove materije oštećuju membrane ćelija jetre. Trans-nezasićene masne kiseline treba uzimati umereno, jer sve veštački nastale masti, poput margarina, mogu imati loš učinak na zdravlje srca i krvnih sudova, a dokazano je da potiskuju produkciju materije koja štiti jetru od upale. Masti kojima treba dati prednost jesu: hladno ceđena ulja, poput maslinovog i ulja semenki bundeve.
Kafa: da, ali umereno
Kako se kafi pripisuju brojna pozitivna i nagativna svojstva, najsigurnija je umerenost. Kafa se tokom gajenja neretko tretira velikim količinama pesticida. Tokom prženja nastaju kancerogeni produkti. Svi ti spojevi moraju se pretvoriti u bezopasne supstance u jetri. Recimo, jedna od priča je i o Johanu Volfgangu Goteu, koji je obožavao kafu u mladosti, a kada je ostario nije je podnosio. Biohemijska pozadina priče o Geteu krije se u „iscrpljenosti jetre“, u smanjenom nivou enzima koji su potrebni u razgradnji kofeina. Ova pojava česta je kod starijih osoba, koje još i zbog smanjene funkcije bubrega materije koje treba izbaciti iz organizma zadržavaju duže nego kod mladih osoba.
Koliko smeta alkohol?
Alkohol se razgrađuje u jetri. Neumereno uzimanje alkohola oštećuje mozak, jetru, pankreas, dvanaestopalačno crevo i centralni nervni sistem. Alkoholizam izaziva metabolička oštećenja u svakoj ćeliji organizma i smanjuje funkciju imunog sistema. Više od jedne čašice dnevno ometa produkciju probavnih enzima u jetri i apsorpciju masti, proteina i vitamina grupe B. Otrovno dejstvo alkohola na jetru podrazumeva nakupljanje masti u jetri (masna jetra), mogućnost pojave hepatitisa (upalnih promena u ćelijama jetre), i pojavu ciroze jetre.
Koliko utiče pušenje?
Znatno se više ističe da duvanski dim negativno utiče na pluća, mada je to nepravedno prema jetri, na koju se takođe štetnost odražava. Kako? Duvanski dim je bogat toksičnim spojevima koji dospevaju u krv pušača, a zadatak jetre je detoksikacija svakog pojedinog spoja. Taj zadatak nije nimalo lak. 
Otrovi
Tragovi pesticida u hrani talože se u jetri i mogu je hronično oštetiti. Vrlo je važno temeljito prati hranu koja je gajena uz pomoć pesticida, kako bi se oprali i neki od toksičnih spojeva. Insekticide i aditive takođe treba izbegavati.
Lekovi
Oni opterećuju jetru, jer su strane i neprirodne materije za organizam. One teraju jetru na „prekovremeni rad“, pa se preporučuje selektivan pristup lekovima.
Šta je masna jetra?
Masna jetra većinom ne stvara tegobe ili uzrokuje samo bol pod desnim rebarnim lukom zbog povećanja jetre. Kod bolesnika sa cirozom dolazi do anoreksije, slabosti, umaranja, ponekad do mučnine i povraćanja.
Glavni uzroci masne jetre su gojaznost, alkoholizam iIi šećerna bolest. Posledica je nakupljanje masti u jetri koja prelazi 5% ukupne težine jetrenog tkiva. Uzrok su brojni urođeni i stečeni poremećaji metabolizma masti.
Uzroci mogu biti :
*lekovi i toksini (alkohol, kortikosteroidi, kontracepcija)
* prehrambeni uzroci (gojaznost, dijabetes, gladovanje, poremećaji metabolizma masti, bolesti pankreasa, upalne bolesti creva)
*nasledne bolesti (cistična fibroza, galaktozemija, Vilsonova bolest)
*virusne bolesti (hepatitis C).
Dugo je smatrano da to stanje nije opasno i da ne napreduje u bolest. Nova saznanja pokazuju da može biti vrlo ozbiljno i dovesti do ciroze jetre. Najčešće se dijagnostikuje ultrazvukom stomaka i laboratorijski povišenim vrednostima jetrenih testova. Lečenje zavisi od uzroka. Kod većine bolesnika korisno je smanjenje telesne težine i prekid uzimanja materije koja je dovela do masne jetre, što dovodi do poboljšanja nalaza.
A šta je NASH?
Nealkoholni steatohepatitis se obično javlja kod gojaznih žena srednjeg životnog doba, kod insulin nezavisnih dijabetičara i osoba sa povišenim masnoćama u krvi. Ova bolest na jetri pravi promene identične onima koje se javljaju kod bolesti jetre izazvane alkoholom, a pojavljuje se i kod onih koji ne konzumiraju alkohol.
Danas se pretpostavlja da je NASH uzrok većine ranijih ciroza jetre, kojima se nije znao uzrok. Koliki je to zdravstveni problem može se predstaviti činjenicom da se u SAD očekuje 4 miliona ljudi sa cirozom koju je uzrokovao NASH. Riziko faktori za NASH dele se u dve kategorije: lekovi i toksini, nasledni i stečeni poremećaji metabolizma.
NASH ima većina bolesnika bez tegoba i najčešće se otkrije slučajno, kada se rade analize krvi u okviru sistematskog pregleda. Bolesnici se ponekad žale na umor, malaksalost, bol pod desnim rebarnim lukom. Uobičajeno je da se kod takvih osoba nađe uvećanje jetre, a ređe i slezine.
Dokazano je da NASH, ukoliko se ne leči, dovodi do ciroze jetre.
Nema specifične terapije, već se teži boljoj kontroli telesne težine i poremećaja masti i šećera, uz izbegavanje toksičnih lekova.
Kad nastane ciroza jetre
Ciroza je hronična jetrena bolest koja dovodi do promene građe jetrenog tkiva, krvnih sudova i ćelija jetre, što može izazvati žuticu, povišeni krvni pritisak u venskom sistemu jetre, pojavu slobodne tečnosti u trbušnoj duplji, poremećaj svesti i zastoj rada jetre.
Uzroke ciroze delimo na:
1) Virusni hepatitisi (B, C, D)
2) Metaboličke bolesti (hemokromatoza, Vilsonova bolest, cistična fibroza, galaktozemija, porfirija)
3) Bolesti žučnih puteva (začepljenje žučnih puteva kamenom, tumorom i sl, PBC, PSC)
4) Smetnje u odvođenju venske krvi (zastoj desnog srca, „Budd Chiarijev“ sindrom)
5) Lekovi i toksini
6) Imunološke bolesti
7) Ostali uzroci (NASH, sarkoidoza)
Klinička slika
Kod bolesnika sa cirozom jetre dolazi do anoreksije (gubitak apetita i gubitak telesne težine), slabosti, umaranja, ponekad mučnine i povraćanja. Učestalo se javlja temperatura, što je i dijagnostički problem zbog potrebe da se isključi izvor infekcije. Temperatura je najčešće stalna, i samo se blago povisi. Brojni su i složeni simptomi ciroze jetre:
Probavni sistem:
zadah iz usta, povećanje zaušnih žlezda, proširenja krvnih sudova probavnog sistema sa posledičnim krvarenjem, ulkusi želuca i dvanaestopalačnog creva.
Krvotvotok: poremećaji zgrušavanja, anemija
Plućni sistem: osoba se brzo pri naporu zadiše, poplave joj usta, izliv vode u grudima.
Kardiovaskularni sistem:
izliv u srčanoj ovojnici, ubrzan puls, hipotenzija (pad pritiska), razvoj srčane bolesti.
Bubrezi:
zadržavanje soli i vode, zastoj bubrega sa visokim stepenom smrtnosti.
Neurološki sistem:
poremećaji svesti i periferni neurološki poremećaji.
Kožne promene:
žutica, crvenilo dlanova, paukoliko proširenje krvnog suda, promene na noktima, gubitak maljavosti.
Mišićno-koštane anomalije, poput gubitka mišićne mase, učestalih hernija, osteoporoza.
U sistemu žlezda sa unutrašnjim lučenjem događaju se brojne promene koje dovode do feminizacije, gubitka libida, impotencije, smanjenja testisa, gubitka menstruacije, neplodnosti i pojavom šećerne bolesti koja se kod bolesnika s cirozom jetre leči tabletama, a ne insulinom.
Lečenje
U slučaju bolesti jetre bez pojave tečnosti u stomaku i krvarenja terapija može biti vrlo delotvorna. Dijeta podrazumeva dnevno 1 g proteina po kilogramu težine pacijenta, uz 3 grama soli dnevno. Lekar će proceniti u fazi ciroze kada je neophodna terapija lekovima za izmokravanje i spuštanje pritiska u venskom krvotoku, laksativima, nadoknada proteina u krvi, vitamina i antibiotsko lečenje.
U slučaju terminalne faze ciroze jetre jedina uspešna metoda sa visokim preživljenjem jeste transplantacija jetre.
Prevencija najbolja terapija
U najvećem broju slučajeva prevencija znači apstinencija ili umereno uzimanje alkohola, izbegavanje rizičnog ponašanja za prenos virusne bolesti i stroga kontrola preparata ljudskog porekla koji se koriste u transfuzijama. Preporučuju se preventivni sistematski pregledi sa testiranjem na hepatitis B i C.
izvor:www.lisa.rs


nasetijelo @ 17:16 |Isključeno | Komentari: 0
Često oštećenje hepatocita uzrokovano lijekovima i toksinima je posljedaica njene centralne uloge u metabolizmu. Nalazeći se između gastroitestinalnog trakta i perifernih organa, trajno je izložena unesenim stranim supstancama čiji metabolizam može rezultirati toksičnim intermedijskim spojevima, koji mogu uzrokovati ili povećati već prisutno oštećenje jetre. Mnogi lijekovi i toksini koji ulaze u organizam preko gastrointestinalnog trakta zahtijevaju konverziju iz netopljivih u vodi u vodotopljive metabolite kako bi se mogli izlučiti urinom ili preko žuči.
Toksično oštećenje jetre je oštećenje nastalo zbog djelovanja raznih hemijskih otrova i brojnih lijekova. Budući da je jetra glavni organ u kojem se razgrađuju i detoksiciraju lijekovi i hemijski spojevi, toksična oštećenja su dosta česta i mogu imitirati bilo koji oblik jetrene bolesti.
Faktori rizika za toksično oštećenje jetre
Osjetljivost na toksično oštećenje jetre uvjetovana je nizom faktora poput starosti, spola, genetičkih faktora, trudnoće, uhranjenosti te mogućih udruženih bolesti. Tako je povećana osjetljivost starijih ljudi na hepatotoksičnost lijekova. Žene su predisponirane za pojavu hroničnoh hepatitisa pri upotrebi lijekova poput nitrofurantoina ili diklofenaka, dok se holostatske reakcije na lijekove pojavljuju jednako u oba spola. Debljina može povećati rizik od hepatotoksičnost lijekova zbog produžene hepatične ekspozicije lijekovima topljivim u mastima koji se deponuju u masnom tkivu.
Promjene u jetri
Toksična oštećenja nastaju ili zbog direktnog toksičnog djelovanja štetnih agenasa ili je pak riječ o imunološki posredovanom oštećenju. S obzirom na to razlikujemo dva tipa oštećenja: predvidivo, koje je uzrokovano hepatotoksičnim spojevima i nepridivo oštećenje koje je uzrokovano idiosinkartičnim hepatotoksinima.
Toksično oštećenjeobuhvata najrazličitije promjene u jetri , od masne promjene i holestaze do nekroze hepatocita, uključujući i masnu nekrozu sa zatajenjem jetre, slika sličnih akutnom i hroničnom virusnom hepatitisu sve do ciroze, tako da može imitirati bilo koju jetrenu bolest. Lijekovima je uzrokovano oko 30% svih slučajeva fulminantnog hepatitisa s masivnom nekrozom jetre.
Klinička slika toksičnog hepatitisa najčešće je nespecifična. Mnogi lijekovi uzrokuju sliku nespecifičnog virusnog hepatitisa s mučninom, anoreksijom i povraćanjem, a kasnije je moguća pojava bola u stomaku i ikterus. Temperatura, osip i artragije, karakteristični su znakovi hipersenzitivne reakcije na lijekove, ali ti simptomi mogu biti prisutni i kod virusnog hepatitisa. Sindroma akutnog oštećenja jetre razvija se u tri faze. Prvo se pojavljuju teški teški gastrointestinalni i neuroški simptomi, zatim slijedi razdoblje privremenog poboljšanbja i konačno jasno oštećenje jetre s multiorganskim zatajenje.
Nespecifičnost kliničnih manifestacija toksičnog hepatitisa čine dijagnozu u ranoj fazi vrlo teškom. Pogoršanje jetrene bolesti može značiti pogoršanje ranije jetrene bolesti, komplikaciju ranije jetrene bolesti ili sepsu. Dodavanje velikog broja lijekova teškim bolesnicima dodatno otežava dijagnozu toksičnoh hepatitisa. Sigurna klinička dijagnoza toksičnog hepatitisa može se postaviti nakon uzimanja nekog lijeka ili toksina, slijedi nastup bolesti, a nakon prekida ekspozicije, uslijedi poboljšanje. Zato je važno pročitati uputstvo prije uzimanja lijjeka.
Dijagnoza toksičnog oštećenja jetre
Porast vrijednosti ALT i AST najmanje dva puta iznad normale, te omjera ALT/AST većim od 5 su najčešće karakteristike hepaticelularnog ošećenja jetre lijekovima. Holestatsko oštećenje karakteriše se najmanje dvostrukim povećanjem alkalne fosfataze (AP) te omjerom ALT/AP manjim od 2. Međutim, mnogi lijekovi uzrokuju miješani tip ozlijede. Hipoalbuminemija je povezana s toksičnošću salicata. Limfocitoza i eozinofilija povezuju se s imunološkim fenomenima. Leukopenija i tombocitopenija može upućivati na diseminiranu intravaskularnu koagulaciju kada se pojavljuje s teškim toksičnim hepatitisom. Produženo protrombinsko vrijeme upozorava na teško oštećenu funkciju jetre i važan je prognostički znak. Koristan je toksikološki nalaz pri sumnji na visoke doze lijekova i toksina.
UZV i kompjuterizovana tomografija korisni su u isključivanju drugih uzroka jetrene bolesti, kao i u dijagnozi tumora. Doplerska analiza važna je u dijagnozi jetrenih vaskularnih bolesti uzrokopvanim lijekovima. Biopsija jetre je veoma dijagnostički korisna radi identifikacije tipa jetrenog oštećenja i njegove težine.
Liječenje
Glavna terapijska mjera je prekid uzimanja hepatotoksičnog lijeka. Većina bolesnika će se oporaviti, dok će rjeđe doći do daljeg pogoršanja.
izvor: http://www.hepatitis.rs.ba


nasetijelo @ 17:15 |Isključeno | Komentari: 0
Hemokromatoza je autosomno-recesivno nasljedni poremećaj metabolizma željeza, koji je obilježen neprimjereno visokom crijevnom apsorpcijom željeza iako je organizam zasićen tim metalom. Zbog toga dolazi do značajnog nakupljanja željeza u organizmu, naročito u jetri, što uzrokuje oštećenje ili smrt hepatocita, što rezultira patološkom fibrozom, te konačno razvojem ciroze jetre. Hemokromatoza je najčešća genska bolest bjelačke populacije u sjevernoeuropskim zemljama, podjednako raspoređena među ženama i muškarcima. Kod žena se hemokromatoza značajno rjeđe klinički očituje i dijagnosticira vjerojatno zbog gubitka velikih količina željeza za vrijeme menstruacije, porođaja i dojenja.
Dijagnostički postupak
Dijagnostički postupak sastoji se od kliničke procjene; laboratorijskih pretraga, genetičkog testiranja; radiološke obrade; te histološke procjene. Zahvaljujući genetičkom testiranju i rutinskim ispitivanjima vrijednosti serumskog željeza, danas se mnogi bolesnici s hemokromatozom otkrivaju u asimptomatskoj fazi. S druge strane, važno je poznavati tipične kliničke manifestacije hemokromatoze. Hiperpigmentacija odnosno njezina brončana boja kože nastaje zbog nakupljanja melanina, dok njezina siva boja nastaje zbog nakupljanja željeza u bazalnom sloju epidermija. Nerijetko su prisutne artralgije te gubitak libida i/ili potencije u muškaraca. Inače, danas je učestalost bolesnika sa šećernom bolesti značajno manja i u pravilu se dijabetes ne nalazi u odsutnosti ciroze jetre. Laboratorijskom obradom nalaze se povišene vrijednosti serumskog željeza i feritina, kao i povišeno zasićenje transferina. Uvođenjem komercijalnih genetičkih testova, kod bolesnika s hemokromatozom je analiza gena potpuno zamijenila neke agresivnije i kompleksnije pretrage. Stoga se danas smatra da kod asimptomatskih homozigota (C282Y/C282Y) ili složenih heterozigota (C282Y/H63D) identifikovanih pomoću analize mutacije HFE-gena među braćom i sestrama indeksnog bolesnika s hemokromatozom nema potrebe za biopsijom jetre. Drugim riječima, kod tih pacijenata je genskom analizom potvrđena dijagnoza hemokromatoze i odmah je indicirana terapijska venepunkcija. Tokom izvođenja biopsije jetre treba uzeti dovoljno tkiva za histološku analizu i za biohemijsko mjerenje koncentracije željeza u jetrenom tkivu. U slučaju kontraindikacije za biopsiju jetre preporučuje se za kvantificiranje koncentracije željeza u jetrenom tkivu učiniti CT jetre, MR jetre i/ili testiranje magnetske osjetljivosti. Inače, kod pacijenata s hemokromatozom i razvijenom cirozom jetre obvezatno je, zbog izrazito visokog rizika od razvoja hepatocelularnog karcinoma, svakih 6 mjeseci učiniti ultrazvučni pregled jetre te odrediti vrijednosti AFP-a.
Terapija
Terapijska venepunkcija zlatni je standard terapije hemokromatoze. Standardna doza pune krvi (500 ml) sadržava 200 do 250 mg željeza. Većina bolesnika dobro podnosi jednu venepunkciju sedmično, a koju treba provoditi sve dok hematokrit ne padne ispod 37%. Mlađi bolesnici mogu podnijeti uzimanje i 2 do 3 doze pune krvi sedmično. S ciljem praćenja terapijskog odgovora preporučuje se provjeriti zasićenje transferina i nivo feritina u serumu svaka 2 do 3 mjeseca. Kad se zalihe željeza iscrpe, odnosno kad su vrijednosti feritina ispod 50 ng/mL uz zasićenje transferina ispod 50%, indicirana je venepunkcija održavanja od jedne doze pune krvi svaka 2 do 3 mjeseca. Kod bolesnika koji ne podnose venepunkciju i/ili imaju dominantne srčane manifestacije bolesti primjenjuje se desferoksamin, dok je transplantacija jetre metoda izbora u bolesnika u terminalnom stadiju jetrene bolesti. I konačno, važno je izbjegavati hranu koja sadržava veće količine željeza (špinat, kiseli kupus, alkohol, iznutrice i jetra, krvavice, žumanjak jaja).
Prevencija
Uvođenjem komercijalno dostupne genetičke pretrage na mutacije C282Y i H63D poželjan je pregled članova porodice pacijenta. Ovom pretragom članovi porodice bolesnika dobiju pouzdanu informaciju o svom statusu (normalan; heterozigot; homozigot). Vjerojatnost da će se naći homozigot među braćom i sestrama iznosi 25% kod indeksnog bolesnika. Članovi porodice koji su genetičkom analizom identificirani kao homozigoti moraju se redovno kontrolisati radi eventualnog fenotipskog razvoja bolesti. Inicijalno se svim članovima uže porodice bolesnika s hemokromatozom preporučuje učiniti: KKS, Fe, TIBC, feritin, saturaciju transferina, bilirubin, AF, GGT, AST i ALT. Osobe koje su heterozigoti za C282Y nisu u opasnosti od postupnoga preopterećenja željezom. U djece koja su homozigoti za C282Y ili složeni heterozigoti poželjno je svake godine mjeriti nivo feritina i provoditi terapijske venepunkcije kada se one povise.
izvor: http://www.hepatitis.rs.ba


nasetijelo @ 17:14 |Isključeno | Komentari: 0
U toku trudnoće kod zdrave žene dolazi do promjene u jetri, što je posljedica promjene u hemodinamici uopšte u tom stanju. U tom devetomjesečnom periodu dolazi do povećanja ukupnog volumena krvi i plazme od 1.700 – 1.900 ml, što, naravno, ima za posljedicu i promjenu protoka krvi i plazme kroz neke unutrašnje organe, što ujedno dovodi i do promjena na nivou koagulacije i to u smislu hiperkoagulabilnosti. Promjene na veličini jetre se kod zdrave trudnice ne primjećuju, ali se u osnovnim laboratorijskim nalazima nalaze promjene kao što su: povećanje alkalne fosfataze, holesterola, triglicerida, fibrinogena, leukocita, dok su urea, urična kiselina i hemoglobin u padu.
Navedene promjene u funkciji jetre kod zdrave trudnice se povlače sa završetkom trudnoće. Međutim, trudnoća može uzrokovati trajna oboljenja jetre ili mijenjati tok već postojećeg oboljenja.
Najčešće oboljenja jetre u trudnoći nastaju u sklopu preeklampsije i eklampsije, mada nastaju i oboljenja koja ne moraju biti etiološki u svezi sa njima.
HELLP sindrom se javlja u 5-15% slučajeva kod trudnica sa eklampsijom. Promjene vezane za jetru se očituju u smislu hemolitičke anemije, pojačane aktivnosti jetrenih enzima, niskih vrijednosti trombocita, zbog čega se oboljenje i naziva tako (Hemolytic anemia, Elevated Liver enzymes, Low Platels) uz naravno prisutne simptome eklampsije i od drugih uzroka: glavobolja, edemi, hipertenzija, proteinurija, mučnina i povraćanje, hepatosplenomegalija, te u laboratoriju bilirubinemija i povećanje aminotransferaza.
Povraćanje u trudnoći se manifestuje kod velikog broja trudnica, naročito u prvom trimestru trudnoće. Spontano nestaje i zahtjeva u terapiji samo adekvatnu rehidrataciju trudnice. Međutim, u manjem broju slučajeva to povraćanje postaje prekomjerno, te je trudnica dehidrirana, u mineralnom disbalansu što može imati za posljedicu oštećenje ploda. U laboratorijskim nalazima takvih trudnica se nalazi bilirubinemija, povećanje vrijednosti aminotransferaza, promjena hormonalnog statusa u smislu hepertireoze, te se ovaj simptom ne smije zanemariti, odnosno čekati njegova spontana regresija. Pravilnom terapijom u bolničkim ustanovama u većini slučajeva trudnoća se može nastaviti bez posljedica na zdravlje ploda.
Akutna masna infiltracija jetre u trudnoći je teško oboljenje jetre koje se može javiti izolirano kao i u sklopu preeklampsije. Kod ovog oboljenja klinički uz prisutne simptome preeklampsije i simptoma HELLP sindroma, javlja se i diabetes insipidus. Bolest se manifestuje i u opetovanim trudnoćama kao i kod ženske djece iz tih trudnoća, te se zbog toga smatra da je u pitanju vjerovatno nasljednost u smislu nedovoljne oksidacije masnih kiselina.
Infarkt jetre i spontana ruptura jetre je rijetko oboljenje u trudnoći, u sklopu eklampsije koja nastaje najčešće kao posljedica hiperkoagulabilnosti. Spontana ruptura se javlja naglo, češće u lijevom režnju i veoma rijetko ima dobru prognozu.
Holestaza se u toku trudnoće manifestuje pojavom svrbeža kože koji se javlja već na početku trudnoće, zatim pojava blagog žutila kože, kao i povećanjem žučne kesice. Laboratorijski je popraćena povećanjem vrijednosti aminotransferaza γ-GT, vrijednosti žučnih kiselina i bakra. U terapiji se može koristiti antihistaminik, ali sve prestaje tek sa završetkom trudnoće. Bolest nije toliko opasna za trudnicu koliko za plod, jer može ostaviti posljedice na normalan razvoj ploda, kao i uzrokovati povećan broj prematurusa i mrtvorođenčadi.
Do sada navedena oboljenja jetre se javljaju u trudnoći kod zdrave trudnice, dakle i zdrave jetre. Sada ćemo nešto više reći o pogoršanjima već postojećih oboljenje jetre, a koje trudnoća pogoršava i uzrokuje brojne posljedice kako na majku tako i na plod.
Trudnoća i virusni hepatitis
U slučaju kada trudnica zadobije akutnu infekciju B hepatitisom, obično ne nastaje najteži stadij bolesti te prema tome ne dolazi ni do povećane smrtnosti novorođenčadi niti povećanog broja novorođenčadi sa malformacijama. Vakcinacija u trudnoći nema posljedica na plod. Kod trudnica sa hroničnim B hepatitisom ili žena nosilica hepatitis B virusa aktivacija ili egzarcerebracija bolesti se ne javlja učestalije. Najvažnija je prevencija, tzv."vertikalnog" prijenosa sa majke na dijete, što se dešava najčešće kod HbeAg pozitivnih majki i sa visokim vrijednostima HBV –DNK u serumu. Ujedno, neophodno je provoditi imunoprofilaksu kod sve novorođene djece čije su majke nositeljice hepatitis B virusa. Trudnice sa hroničnim C hepatitisom obično nemaju većih komplikacija u trudnoći, a mogućnost prijenosa na dijete je manja nego ko hepatitisa B.
Trudnice sa hroničnim autoimunim hepatitisom koje su liječene imunosupresivima, takođe, rijetko imaju reaktivaciju bolesti. Mogu se liječiti malim dozama azatriopina.
Veći procent rizika preeklampsije, te rođenja djeteta sa maliformacijama imaju trudnice kod kojih je dijagnosticirana bilijarna ciroza, Wilsonova bolest porfirijom ili nekim od oblika hiperbilirubinemije.
Treba napomeniti da zbog smanjenog motiliteta žučne kesice i hiperkolesterolemije često oboljenje u trudnoći, kao i pogoršanje, nastaje kod pacijentica sa holelitijazom. Tretira se konzervativno, osim u iznimnim slučajevima kada se mora hirurški rješavati.
Literatura:
Michielsen PP, Van Damm P. Viral hepatitis and pregnansy. Aca Ggastroent. Belg 1999;62:21
Barton J, Sibai B Hematic Imaging in HELLP syndrome: hemolisysis elevated liver enzymes and low platelet count. Am J Obstet Gynecol 1996; 174:1280
Čolić-Cvrlje V Jetra u trudnoći. Interna medicina Vrhovac i sar Naprijed Zagreb 1997; 1032
izvor: http://www.hepatitis.rs.ba


nasetijelo @ 17:14 |Isključeno | Komentari: 0
Wilsonova bolest je nasljedni, autosomno recesivni poremećaj metabolizma bakra koji dovodi do patološkog nakupljanja bakra u mnogim organima i tkivima. Osnovni poremećaj je smanjena bilijarna ekskrecija bakra, što dovodi do njegovog nakupljanja u mnogim organima, uključujući jetru, mozak i rožnicu. Višak bakra u tkivima ima za posljedicu stvaranje slobodnih radikala.
Očituje se raznim kliničkim slikama i nikad kod, npr. Dvoje bolesnika nisu slične. Najčešće su jetrena bolest i neuropsihijatrijski poremećaji. Rani simptomi bolesti su nekarekteristični i nespecifični. Većina bolesnika s Wilsonovom bolešću ima određen stepen jetrene bolesti. Hronična jetrena bolest se može javiti godinama prije pojave neuroloških simptoma. Mogu se javiti različiti oblici jetrene bolesti, od asimptomatskog povišenja aminotransferaza do akutnog hepatitisa, fulminalnog zatajenja jetre, hroničnog hepatitisa i ciroze sa svim komplikacijama.
Akutni wilsonski hepatitis ne može se razlikovati od drugih oblika akutnih hepatitisa. Na njega treba posumnjati u mladih bolesnika s akutnim non A-E hepatitisom. Bolest se može brzo pogoršati i sličiti fulminantnom zatajenju jetre. Iz nekrotičnih hepatocita oslobađaju se velike količine bakra, što može dovesti do teške hemolitičke anemije. Aktivnost aminotransferaza, iako povišena, niža je od vrijednosti koja se inače nađu u fulminantnog hepatitisa. Kombinacija anemije, visokog ikterusa i relativno niskih vrijednosti aminotransferaza kod mladih bolesnika treba pobuditi sumnju na akutnu Wilsonovu bolest. Najbolji dijagnostički test je kvantifikacija bakra u bioptičkom materijalu ili eksplantiranoj jetri.
Hronični hepatitis uzrokovan Wilsonovom bolešću se ne razlikuje od hroničnog hepatitisa druge etiologije. Biopsija jetre ukazuje na težak hronični aktivni hepatitis, a za postavljanje dijagnoze mora se izmjeriti sadržaj bakra.
Neurološki simptomi se najčešće javljaju u srednjim tinejdžerskim ili dvadesetim godinama života. Početni simptomi mogu biti neprimjetni, poput blagog tremora, poteškoća u govoru i pisanju, a mogu se ustaliti ili se vremenom pogoršavati. Glavno obolježje neurološke Wilsonove bolesti je progresivan poremećaj motorike. Oko trećine bolesnika prezentira se psihijatrijskim simptomima kao što su smanjena radna sposobnost, depresija, nestabilno raspoloženje i psihoza.
Dijagnoza se najčešće postavlja na osnovi kliničkih nalaza i laboratorijskih abnormalnosti. Postavljanje dijagnoze je složenije u bolesnika s još nekom jetrenom bolešću. U odsutnosti tipičnih kliničkih nalaza, mjerenje koncentracije bakra u tkivu jetre obavezno je u svakog bolesnika s neobjašnjivim povišenim jetrenim enzimima i nekim abnormalnim parametrima metabolizma bakra.
Ako postoji jača sumnja, treba mjeriti i u bolesnika bez znakova promjena u metabolizmu bakra.
Penicilamin je još uvijek zlatni standard u terapiji. Za nekoliko sedmica do mjeseci količina bakra se spušta na subtoksičnost praga i omogućava početak reparacije tkiva. Uobičajena doza je 1-1,5 g/dan, a kad se utvrdi kliničko djelovanje lijeka, dozu je moguće smanjiti na 0,5 g/dan. Potrebno je davati piridoksin u dozi od 50 mg sedmično da bi se spriječio deficit vitamina uzrokovan penicilaminom. Trientin je kelirajući agens bakra, djeluje povećavajući urinarnu ekskreciju bakra, a interferira i sa apsorpcijom bakra. Daje se u dozi od 1-2 g/dan podijeljeno u tri doze na prazan želudac. Jednako je djelotvoran kao penicilamin, a ima manje nuspojava, od kojih je najčešća siderblastična anemija.
Transplatacija jetre je terapija izbora u bolesnika s fulminantnom bolešću i onih s dekompenziranom cirozom jetre. Transplantacijom se ispravlja osnovni biohemijski poremećaj koji dovodi do Wilsonovve bolesti. Nesigurna je uloga transplantacije u liječenju bolesnika s neurološkom Wilsonovom bolešću u odsutnosti jetrene insuficijencije.
izvor: http://www.hepatitis.rs.ba


nasetijelo @ 17:13 |Isključeno | Komentari: 0
Masna jetra (steatosis hepatis) je naziv za pretjerano difuzno nakupljanje neutralnih masti (triglicerida) unutar jetrenih ćelija zbog čega je jetra obično lagano do umjereno povećana. Drugi naziv je steatoza jetre.
Razvoj bolesti
Masna jetra nastaje kad nakupljanje masti u jetrenim ćelijama premaši normalnih 5% mase ovog organa. Može biti privremeno ili dugotrajno stanje koje samo po sebi nije škodljivo, ali upućuje na neki poremećaj u organizmu. Ukoliko se ne liječi može doprinijeti nastanku drugih bolesti. Ako se uzrok može otkriti i odstraniti moguće je ozdravljenje.
Jetra je organ odgovoran za preradu masti iz hrane u oblike koji se mogu pohraniti i koristiti u organizmu. Trigliceridi su jedan od oblika masti pohranjenih u organizmu te se koriste za dobivanje energije i stvaranje novih ćelija. Razgradnja masti u jetri može se poremetiti do niza razloga što dovodi do nakupljanja masti u jetrenim stanicama. Masna jetra obično nije bolno stanje te može dugo vremena biti neprimijećena. U teškim se slučajevima jetra poveća i do tri puta te tada može biti bolna i osjetljiva. Nealkoholna masna jetra je nakupljanje masti u jetri koje nije uzrokovano alkoholom, a sve češće se dijagnosticira kod pretilih žena ili dijabetičarki.
Uzroci
Najčešći uzrok masne jetre je alkoholizam. Pretjerana konzumacija alkohola mijenja način razgradnje i pohrane masti, a stanju doprinosi i hronična pothranjenost često prisutna u alkoholičara.
Ostali mogući uzroci masne jetre su:
debljina
šećerna bolest
hemikalije (npr. ugljik tetraklorid)
predoziranje lijekovima (kortikosteroidi, tetraciklini, valproična kiselina, metotreksat, žuti fosfor)
pothranjenost
prehrana manjkava proteinima
trudnoća
trovanje vitaminom A
bypass hirurški zahvat na tankom crijevu
cistična fibroza
prirođeni poremećaji metabolizma glikogena, galaktoze, tirozina i homocistina
deficit enzima holesterol esteraze i arildehodrogenaze srednjeg lanca
Refsumova bolest
abetalipoproteinemija
Reyev sindrom
Podjela
Masna jetra se prema mikroskopskoj slici jetrenih stanica može podijeliti u makrovezikularnu (velike kapljice masti u jetrenoj stanici) i mikrovezikularnu (male masne kapljice). Makrovezikularna masna jetra je najčešći oblik i uzrokovana je alkoholizmom, dijabetesom, debljinom, terapijom kortikosteroidima, dugotrajnom infuzijskom prehranom.
Simptomi
Simptomi masne jetre povezani su sa stepenom, vremenom nastanka i uzrokom bolesti. Masna jetra najčešće nije povezana ni s kakvim simptomima, osobito ako se radi o hroničnom stanju.
Ukoliko postoje simptomi, to su: bolovi ili osjetljivost ispod desnog rebrenog luka, oticanje trbuha, žutica i povišena tjelesna temperatura. Simptomi koji se manje često javljaju kod alkoholne masne jetre, a češće kod masne jetre uzrokovane trudnoćom su: povraćanje, mučnina, gubitak apetita i bol u trbuhu. Naglo, akutno, nastala masna jetra zbog debljine može dovesti do značajnije bolne osjetljivosti jetre zbog rastezanja njene kapsule.
Makrovezikularna masna jetra najčešće se otkriva prilikom pregleda kao neosjetljiva, glatka, u cijelosti povećana jetra kod alkoholičara, pretilih osoba i dijabetičara. Može se javiti bol u gornjem desnom kvadrantu trbuha, osjetljivošću i žuticom, ili može biti tek abnormalnost otkrivena pri usputnom pregledu trbuha ili tokom obdukcije. Slaba je povezanost između masne jetre i često korištenih biokemijskih testova za jetrene bolesti. Alkalna fosfataza i transaminaze mogu biti blago povećane. Mikrovezikularna masna jetra ima izražen nastup obilježen umorom, povraćenjem i mučninom na što se uskoro nadovezuje žutica, hipoglikemija i diseminirana intravaskularna koagulopatija (nastanak ugrušaka u cirkulaciji).
Dijagnoza
Tokom rutinskog ili ciljanog pregleda liječnik može zamijetiti povećanu, a ponekad i osjetljivu jetru. Nalaz tvrde, bezbolne i u cijelosti povećane jetre uz minimalan poremećaj njene funkcije ukazuje na ovu bolest.
Ukoliko je pacijent hronični alkoholičar, pretio, pothranjen, trudnica ili boluje od šećerne bolesti dijagnoza je još vjerojatnija. Krvni laboratorijski testovi (tzv. jetrene pretrage) služe za određivanje kvalitete funkcije jetre. Abnormalnosti su: povećanje razine AST i ALT, a u mnogim je slučajevima povišena i alkalna fosfataza zbog zastoja žuči.
Slikovnim dijagnostičkim pretragama (ultrazvuk, magnetska rezonancija, kompjutorska tomografija) mogu se prikazati tipične promjene u jetri. Kad dijagnoza nije sigurna može se uraditi perkutana biopsija jetre. Tom se pretragom jedino može sigurno dijagnosticirati masne jetra, a podrazumijeva uzimanje malog komadića jetrenog tkiva vrlo tankom iglom kroz kožu koje se zatim analizira mikroskopski i time dokazuje povećana količina masti, a ponekad i osnovna bolest. Kod trudnica s masnom jetrom obično postoje i drugi poremećaji, eklampsija ili preeklampsija. Ova se stanja očituju povišenim krvnim pritiskom, oteklinama i grčevitim napadima.
Liječenje
Do ozdravljenja dolazi liječenjem stanja koje je uzrokovalo nastanak masne jetre i pomoćnom terapijom.
Pravilna prehrana, apstinencija od alkohola, štetnih lijekova ili hemikalija, liječenje postojećih metaboličkih poremećaja, redovna kontrola dijabetesa, smanjenje tjelesne mase, liječenje poremećaja probave, nadoknada vitamina i minerala itd. obično dovodi do oporavka.
U alkoholnoj masnoj jetri postepeni nestanak masti iz jetre nastupa nakon 5-8 sedmica odgovarajuće prehrane i apstiniranja od alkohola. Kod trudnica s masnom jetrom preporučuje se izazivanje poroda ako je trudnoća dovoljno visoka.
Prognoza
Masna jetra je stanje koje se može izliječiti ako se prepozna i na vrijeme pruži liječnički savjet i pomoć. Kod nekih pacijenata postoji sklonost razvoju drugih jetrenih poremećaja, što ovisi o trajanju i težini stanja. Kod trudnica masna jetra može ugroziti život i majke i djeteta.
Teška oštećenja jetre mogu zahtijevati i njenu transplantaciju. Alkoholna masna jetra može biti praćena upalom, odumiranjem jetrenih stanica i cirozom.
Mikrovezikularna masna jetra ima nagao nastup te ako pacijent preživi moguće je ozdravljenje. Nealkoholna masna jetra općenito ima dobru prognozu s rijetkim pogoršanjima bolesti.
Prevencija
Sprječavanje masne jetre moguće je pravilnom, uravnoteženom prehranom, zdravim životnim stilom te apstinencijom od alkohola. Kod trudnica su potrebni kvalitetni i česti pregledi kako bi se ovo stanje rano prepoznalo i na vrijeme liječilo. Kako bi se spriječio Reyev sindrom djeci se ne bi smjeli davati lijekovi koji sadrže acetilsalicilnu kiselinu (Aspirin, Andol) za liječenje gripe i drugih virusnih bolesti.
izvor: http://www.hepatitis.rs.ba


nasetijelo @ 17:12 |Isključeno | Komentari: 0
Ciroza je terminalni i ireverzibilni stadij hronične bolesti jetre, a okarakterizirana je difuznom destrukcijom i istovremenom regeneracijom jetrenih ćelija, što dovodi do pojačanog stvaranja vezivnog tkiva i velikog poremećaja strukture jetre. Kod ciroze jetre, u patohistološkom nalazu su dominantne fibrozne promjene uz stvaranje obnovljenih nodusa, uzrokovane mnogobrojnim nekrotičnim hepatocitima, sloma potporne retikularne mreže i jetrene vakularizacije. Fibroza dovodi do stvaranja vezivnih septuma koji se šire kroz jetreni parenhim pri čemu se povezuje centralna vena sa portalnim poljima. Ujedno su vidljive i brojne vaskularne anastomoze.
Bez obzira na uzrok, patohistološki nalaz u jetrenom parenhimu može biti identičan ili sa minimalnim razlikama, pa je klasifikacija ciroze prema patohistološkom nalazu zbog toga dosta otežana.
Za sada je prihvaćena podjela na tri osnovna oblika:
morfološka,
patofiziološka i
etiološka.
1.) Na osnovu morfoloških karakteristika, ciroza se dijeli na:
Mikronodularnu (u jetrenom parenhemu vidljivi brojni noduli manji od 1 cm u promjeru)
Makronodularnu (vidljivi brojni noduli veličine 3-5 cm u promjeru)
Mješovitu (zastupljeni noduli su veličine od 1 do 5 cm u promjeru).
2.) Prema patohistološkom nalazu, ciroza se dijeli na:
portalnu,
postnekrotičku,
posthepatičku,
bilijarnu i
kardijalnu cirozu.
Portalna ciroza najčešće u etiologiji ima alkohol. Karakteriše je povećana jetra (i do 4000 grama), što je posljedica masne infiltracije jetre i bujanje glatkog endoplazmatskog retikuluma.
Postnekrotička ciroza obiluje velikim brojem područja sa nekrozom hepatocita. Propadanjem strome i fibrozom koja se u obliku širokih vrpca širi kroz jetreni parenhim, stvaraju se čvorovi različite veličine (nekoliko milimetara do 5 cm). To je najčešće posljedica virusnog B ili C hepatitisa, mada od drugih etioloških uzročnika treba još pomenuti hepatotoksične medikamente i metaboličke bolesti.
Posthepatička ciroza jetre opisuje se kao poseban oblik, i to kao prelazni oblik ciroze između portalne i postnekrotičke.
Kao posljedica dugotrajne intrahepatalne i ekstrahepatalne opstrukcije žučnih puteva nastaje i pominje se kao poseban oblik bilijarna ciroza. Opstrukcija dovodi do otežanog oticanja žuči, uzrokuje mehanički ikterus, što za posljedicu ima destrukciju hepatocita i posljedičnu progredijentnu cirozu. Makroskopski gledano, jetra je uvećana, čvrsta, tamnozelene boje, podijeljena širokim brazgotinama u veće i manje dijelove.
Kardijalna ciroza je oblik ciroze jetre koja nastaje kao posljedica dugotrajne dekompenzacije desnog srca. Smanjeni udarni volumen srca uzrokuje produženu kongestiju i ishemiju jetrenog parenhima s posljedičnom nekrozom jetrenih ćelija, pretežno oko centralne vene i pratećom fibrozom. Na površini jetre vide se mjestimično hipermična ili blijeda mjesta što jetri daje tipičan izgled muškatnog oraščića.
3.) Ciroza jetre prema etiologiji:
Virisni hepatitis B i C
Alkohol
Druge infektivne bolesti (toksmoplazmoza, bruceloza, šistozomoza)
Medikamenti koji oštećuju jetru
Poremećaji imuniteta (autoimuni hepatitis)
Dugotrajna holestaza
Metabolički uzroci (Wilsonova bolest, hemohromatoza, cistična fibroza, ...)
Sarakoidoza
Kriptogena ciroza ili ciroza nepoznatog uzroka.
izvor: http://www.hepatitis.rs.ba


nasetijelo @ 17:12 |Isključeno | Komentari: 0
HIPERBILIRUBINEMIJA (Povećano stvaranje bilirubina)
Pretežno nekonjugovana hiprbilirubinemija
Povećano stvaranje bilirubina izazivaju hemolitički procesi i neadekvatna eritropoeza. U cirkulaciji odraslog odraslog čovjeka (prosječno 5l) trebalo bi biti oko 150 g/l hemoglobina (oko 750 g hemoglobina). Dnevno se raspada oko 0,8% ukupne količine eritrocita, što znači da se katabolizmom oslobađa oko 6,3 grama hemoglobina /24h.
U sklopu hemolitičkih procesa se može osloboditi i do 45 grama hemoglobina/24h, što stavaranje hemoglobina povećava sa uobičajenih 300 mg na količinu i do 8000 mg/24h. Tako veliku količinu bilirubina hepatociti ne mogu prihvatiti i preraditi te se on nakuplja u tkivima i krvi. Povećano stvaranje bilirubina se može odvijati i ekstravaskularno kao kod infarkta tkiva i velikih kolekcija krvi u tkivima. Klinički hemoliza se manifestuje: indirektnom hiperbilirubinemijom uz retikulocitozu, povećanim fekalnim urobilinogenom i skraćenim životom eritrocita.
Povećana količina nekonjugovanog bilirubina u seumu je jako opasna samo u slučajevima novorođenačke žutice (kem-ikterus) kada se on odlaže i u bazalnim ganglijama te nastaje bilirubinska encefalopatija.
Povećano stvaranje bilirubina srećemo i u slučajevima neadekvatne eritrpeoeze (perniciozna anemija, talasemija i kongenitalna eritropoetična porfirija), te kod sepse i djelovanja nekih lijekova u dugotrajnoj upotrebi. Pretežno nekonjugovana hiperbilirubinemija se javlja i kod određenih oboljenja kao što su:
a) Sy. Gilbert. Ovaj oblik oboljenja je dosta sličan prethodnom obliku hiperbilirubinemije, a uzrokovan je smanjenjem mogućnosti jetre da primi bilirubin, smanjenjem konjugacije bilirubina, kao i smanjenjem i transportnog kapaciteta bilirubina. Ima ga 7% zdrave populacije. Klinički sea manifestuje obično u dvadesetim godinama života sa blago povišenimvrijednostima bilirubina (do 30 μmol/l), obično nakon infektivnih procesa, posta, hiruških zastava, konzumiranja alkohola i sl. Dijagnostikuje se najčešće, tzv. testom gladovanja. Pozitivan efekt u smanjenju vrijednosti ima liječenje osnovne bolesti uz Fenobarbiton u maksimalnoj dozi od 3x360 mg/24h. Liječenje Gilbertovog sindroma nije potrebno.
b) Sy. Crigler-Najjar u oba svoja tipa Tip I je rijetki oblik poremećaja bilirubina koji je uzrokovan potpunim nedostatkom glukuronil-transferaze. Manifestuje se odmah po rođenju visokim vrijednostima bilirubina u serumu, sa visokiom stopom smrtnosti već do prve godine života. U terapiji se primjenjuje fototerapija, odnosno transplatacija jetre. Tip II je okarakterisan parcijalnim nedostatkom glukuronil-transferaze. Klinički se manifestuje u pubertetu sa povišenim vrijednostima bilirubina u serumu, ali sa vrlo rijetkim neurološkim poremećajima. U terapiji osim fototerapije koristi i Fenobarbiton koji djelotvorno utiče na smanjenje serumske koncetracije bilirubina.
c) Stečeni nedostatak glukuronil-transferaze. Ovaj oblik oboljenja se klinički manifestuje najčešće u novorođenačnoj dobi za vrijeme dojenja, majki oboljelih od hipotireoze, te kod liječenja hloramfenikolom. Hiperbilirubinemija prestaje prestankom dojenja. Takođe se može javiti u slučajevima oboljevanja od sepse, te kod hepatocelularnih bolesti.
Pretežno Konjugovana hiperbilirubinemija
a) Sy. Dubin-Johnson. Kod ovog oboljenja radi se o urođenoj benignoj bolesti koja se klinički manifestuje hiperbilirubinemijom sa pojavom tamnog pigmenta u centrolubularnim dijelovima jetre. Uzrok ovog oboljenja je smanjeni transport organskih aniona iz jetre u žuč. Javlja se između 10-40 godine života. Klinički se još manifestuje blagim gastroinstestinalnim tegobama sa hepatomegalijom u oko 50% bolesnika.
b) Sy. Rotor. Osnovni poremećaj kod ovog oblika urođene hiperbilirubinemije je smanjeni smještajni kapacitet hepatocita za bilirubin. Klinički se manifestuje ikterusom sa povećanjem bilirubina kod infekcija i smanjenjem u trudnoći.
c) Benigna familijarna rekurentna holestaza. Ovaj izuzetno rijedak oblik bolesti se klinički manifestuje povremenom pojavom ikterusa, pruritusa, stetoreje i gubitka tjelesne težine.
d) Rekturna žutica u trudnoći. Najčešće se javlja u zadnjem tromjesečju trudnoće, a manifestuje se hiperbilirubinemijom, pruritusom uz povećanje holesterola i alkalne fosfataze u seumu. Spontano nestaje desetak dana nakon poroda. Može se ponavljati i u sljedećim trudnoćama.
e) Holestaza uzrokovana lijekovima Holestazu najčešće izazivaju oralni kontraceptivi i anabolici.
f) Ekstrahepatalna bilijarna opstrukcija
izvor: http://www.hepatitis.rs.ba


nasetijelo @ 17:11 |Isključeno | Komentari: 0
Hepatitis je upala jetre bilo kojeg uzroka.
Hepatitis obično uzrokuje virus, naročito neki od pet virusa hepatitisa - A, B, C, D ili E. Rjeđe, hepatitis nastaje zbog druge virusne infekcije, kao što su infektivna mononukleoza, žuta groznica i infekcija citomegalovirusom. Glavni nevirusni uzročnici hepatitisa su alkohol i lijekovi. Hepatitis može biti akutan (koji traje manje od 6 mjeseci) i hroničan. Javlja se općenito po čitavom svijetu.
•           Virus hepatitisa A širi se u prvom redu preko stolice jedne osobe u usta druge (fekalno-oralni put širenja). Takav je prenos obično posljedica loše higijene. Česte su epidemije preko vode ili hrane, naročito u zemljama u razvoju. Nekad je odgovorno jedenje zagađenih sirovih školjki. Česti su i izolirani slučajevi zbog dodira od osobe na osobu. Većina hepatitisa uzrokovanih virusom A ne uzrokuje simptome i prolazi neprepoznata.
•           Virus hepatitisa B se teže prenosi nego virus hepatitisa A. Jedan od načina na koji se može prenijeti je preko zagađene krvi ili krvnih proizvoda. Međutim, zbog mjera opreza poduzetih da se osigura sigurno snabdijevanje krvlju, transfuzije krvi su rijetko u SAD-u odgovorne za prenos virusa hepatitisa B. Prenos se obično događa među korisnicima droga koji koriste zajedničke igle, kao i između homoseksualnih muškaraca i heteroseksualnih partnera. Trudnica zaražena virusom hepatitisa B može za vrijeme porođaja prenijeti virus svom djetetu.
Opasnost od izloženosti virusu hepatitisa B se povećava u bolesnika koji idu na dijalizu zbog bolesti bubrega ili u odjelima za rak te u bolničkog osoblja koje dolazi u dodir sa krvlju. U opasnosti su i ljudi u zatvorenim okolinama (kao što su zatvori i zavodi za duševno oboljele), gdje dolazi do uskog međusobnog dodira.
Hepatitis B mogu prenositi zdrave osobe koje su hronični nositelji virusa. Nije jasno može li se virus prenijeti ugrizima insekta. Mnogi slučajevi hepatitisa B nemaju poznat izvor. U nekim područjima svijeta kao što su Daleki Istok i dijelovi Afrike virus hepatitisa B je odgovoran za mnoge slučajeve hroničnog hepatitisa, ciroze i raka jetre.
•           Virus hepatitisa C uzrokuje barem 80% slučajeva hepatitisa koji nastaju zbog transfuzija krvi, uz mnogo pojedinačnih slučajeva akutnog hepatitisa. Najčešće se prenosi među korisnicima droge koji međusobno koriste iste igle. Prenos seksualnim putem je rijedak. Virus hepatitisa C je odgovoran za mnoge slučajeve hroničnog hepatitisa i neke slučajeve ciroze i raka jetre. Iz nepoznatih razloga i ljudi sa alkoholnom bolesti jetre često imaju hepatitis C, kombinacija bolesti katkada dovodi do većeg gubitka funkcije jetre nego što bi ga uzrokovala svaka bolest zasebno. Čini se da su mali dio zdravih ljudi hronični nositelji virusa hepatitisa C.
•           Virus hepatitisa D pojavljuje se samo kao zajednička infekcija sa virusom hepatitisa B i čini infekciju virusom hepatitisa B težom. U relativno velikoj opasnosti su uživatelji droga.
•           Virus hepatitisa E uzrokuje povremene epidemije slične onima koje uzrokuje virus hepatitisa A. Do sada su se te epidemije događale samo u nerazvijenim zemljama.
AKUTNI VIRUSNI HEPATITIS
Akutni virusni hepatitis je upala jetre uzrokovana infekcijom jednim od pet virusa hepatitisa, kod većine ljudi upala počinje naglo i traje samo nekoliko sedmica.
Simptomi i dijagnoza
Simptomi akutnog virusnog hepatitisa obično počinju naglo. Uključuju slabi apetit, osjećaj bolesti, mučninu, povraćanje i često povišenu temperaturu. U pušača, tipični simptom je gađenje na cigarete. Ponekad, osobito pri infekciji virusom hepatitisa B, osoba dobije bolove u zglobovima i urtikariju (crveni osip na koži koji svrbi).
Nakon nekoliko dana, mokraća postaje tamna i može nastati žutica. Većina simptoma u tom času tipično nestaje i osoba se osjeća bolje, iako se žutica pogoršava. Mogu se razviti simptomi holestaze (zastoj ili smanjenje žučnog toka), kao što su blijeda stolica i opći svrbež.
Žutica je obično najjača 1-2 sedmice, zatim prolazi tokom 2-4 sedmice.
Akutni virusni hepatitis se dijagnosticira na temelju simptoma i rezultata pretraga krvi kojima se ocjenjuje funkcija jetre. U oko polovice ljudi sa ovom bolešću doktor će naći osjetljivu i donekle povećanu jetru.
Akutni virusni hepatitis treba razlikovati od nekoliko drugih bolesti koje uzrokuju iste simptome, npr. simptomi slični influenci rano u bolesti mogu nalikovati drugim virusnim bolestima, kao što su influenca i infektivna mononukleoza. Povišena temperatura i žutica simptomi su i alkoholnog hepatitisa koji se pojavljuje u ljudi koji redovno piju značajne količine alkohola. Specifična se dijagnoza akutnog virusnog hepatitisa može postaviti ako pretrage krvi ukažu na virusne bjelančevine ili antitijela protiv virusa hepatitisa.
Prognoza
Akutni virusni hepatitis se može iskazati u rasponu od blage bolesti nalik na influencu do smrtnog zatajenja jetre. Općenito je hepatitis B teži nego hepatitis A i ponekad je smrtna bolest, naročito u starijih osoba. Tok hepatitisa C je na neki način nepredvidiv: akutna bolest je obično blaga, ali funkcija jetre se može popraviti, a nakon toga kroz nekoliko mjeseci ponavljano pogoršavati.
Osoba sa akutnim virusnim hepatitisom obično se nakon 4-8 sedmica oporavlja, čak bez liječenja. Hepatitis A rijetko, ako uopće, postaje hroničan. U 5% - 10% zaraženih ljudi hepatitis B postaje hroničan, a može biti blag ili potpuno razvijen. Hepatitis C ima najveću vjerojatnost da postane hroničan, u oko 75% slučajeva. Iako obično blag i često bez simptoma, hepatitis C je ozbiljan problem, jer oko 20% zahvaćenih ljudi konačno razvije cirozu.
Osoba sa akutnim virusnim hepatitisom može postati hroničnim nositeljem (kliconoša) virusa. U stanju kliconoštva virusa osoba nema simptoma, ali je još uvijek zarazna. To se stanje javlja samo u slučaju virusa hepatitisa B i C, a ne virusa A. Hronični nositelj virusa može konačno dobiti rak jetre.
Liječenje
Ljude sa neuobičajeno teškim akutnim hepatitisom može biti potrebno smjestiti u bolnicu, ali u većini slučajeva liječenje nije potrebno. Nakon nekoliko prvih dana obično se apetit vraća i osoba ne mora biti u krevetu. Nisu potrebna ni velika ograničenja prehrane ili aktivnosti niti vitaminski dodaci. Većina ljudi se može sigurno vratiti na posao nakon što nestane žutica, premda im rezultati testova funkcije jetre nisu posve normalni.
Prevencija
Dobre higijenske mjere pomažu u sprječavanju širenje virusa hepatitisa A. Budući da je stolica ljudi sa infekcijom virusa hepatitisa A zarazna, zdravstveni radnici moraju rukovati sa uzorcima stolice osobito pažljivo. Isto vrijedi i za krv osoba sa bilo kojim tipom virusnog hepatitisa. S druge strane, zaraženi ljudi ne moraju biti izolirani, to malo pomaže u sprječavanju prenosa hepatitisa A, a neće spriječiti ni prenos hepatitisa B niti C.
Medicinsko osoblje smanjuje mogućnost infekcije transfuzijom krvi izbjegavanjem nepotrebnih transfuzija, korištenjem poklonjene krvi dobrovoljaca radije nego od plaćenih davatelja krvi te pretraživanjem svih davatelja krvi na virus B i C. Zbog takvog pretraživanja broj slučajeva hepatitisa B i C prenesenih transfuzijama krvi znatno se smanjio, premda nisu potpuno uklonjeni.
Cijepljene protiv hepatitisa B potiče tjelesnu imunološku obranu i dobro štiti većinu ljudi. Međutim, bolesnici na dijalizi, osobe sa cirozom i ljudi sa oštećenim imuno sistemom stječu slabiju zaštitu od cijepljenja.
Cijepljenje je posebno važno za ljude koji su u opasnosti od zaražavanja hepatitisom B, premda nije djelotvorno kad je već došlo do bolesti. Zbog svega toga opće cijepljenje svih ljudi protiv hepatitisa B preporučuje se u sve većoj mjeri.
Cjepiva protiv hepatitisa A daju se svim ljudima visokog rizika stjecanja zaraze, kao što su putnici u dijelove svijeta u kojima je bolest naširoko rasprostranjena. Protiv virusa hepatitisa C, D i E nema cjepiva.
Ljudi koji nisu bili cijepljeni i koji su izloženi hepatitisu mogu za zaštitu dobiti preparat antitjela (imuni serumski globulin). Antitijela imaju svrhu odmah zaštititi protiv virusnog hepatitisa, ali opseg zaštite znatno se razlikuje u pojedinim situacijama. Ljudima koji su bili izloženi, možda slučajnim ubodom igle krvi osobe zaražene sa virusom hepatitisa B, imuna antijela protiv hepatitisa B osiguravaju bolju zaštitu nego obični serumski imunoglobulin.
Novorođenčadi majki sa hepatitisom B daje se imuni globulin protiv hepatitisa B i cijepe se. Ta kombinacija sprječava hronični hepatitis B u oko 70% novorođenčadi.
HRONIČNI HEPATITIS
Hronični hepatitis je upala jetre koja traje najmanje 6 mjeseci.
Hronični hepatitis, premda znatno rjeđi nego akutni hepatitis, može trajati godinama, čak decenijama. Obično je posve blag i nema nikakvih simptoma ili značajnog oštećenja jetre. U nekim slučajevima ipak stalna upala polako oštećuje jetru konačno dovodeći do ciroze i zatajenja jetre.
Uzroci
Virus hepatitisa C je čest uzrok hroničnog hepatitisa, oko 75% akutnog hepatitisa C postaje hronično. Virus hepatitisa B, katkada sa virusom hepatitisa D, uzrokuje manji postotak hroničnih infekcija. Virusi hepatitisa A i E ne uzrokuju hronični hepatitis. Lijekovi kao što su metildopa, izoniazid, nitrofurantoin i moguće paracetamol mogu također uzročiti hronični hepatitis, naročito kada se uzimanju duže vrijeme. U djece i mladih odraslih osoba hronični hepatitis može uzročiti Wilsonova bolest, rijetka nasljedna bolest sa nenormalnim nakupljanjem bakra.
Niko tačno ne zna zašto isti virusi i lijekovi u nekih ljudi izazivaju hronični hepatitis, a u drugih ne, odnosno zašto je stepen težine bolesti različit. Jedino je moguće tumačenje da u ljudi koji razviju hronični hepatitis imunološki sistem reagira prekomjerno na virusnu infekciju odnosno na lijek.
Kod mnogih ljudi sa hroničnim hepatitisom ne može se pronaći pravi uzrok. U nekih od njih dolazi do prekomjerne reakcije imunološkog sistema koja je odgovorna za hroničnu upalu. To stanje, nazvano autoimuni hepatitis, je češće u žena nego u muškaraca.
Simptomi i dijagnoza
Oko trećine slučajeva hroničnog hepatitisa razvije se nakon napada akutnog virusnog hepatitisa. Preostali se razvijaju postepeno, bez ikakve očite prethodne bolesti.
Mnogo ljudi sa hroničnim hepatitisom nemaju uopće simptoma. U onih koji ih imaju, simptomi su često osjećaj bolesti, slabi apetit i umor. Katkada osoba ima i blago povišenu temperaturu i osjećaj nelagodnosti u gornjem dijelu trbuha. Žutica se može razviti, ali i ne mora. Konačno se mogu razviti oblici hronične bolesti jetre. To može uključiti povećanu slezenu, krvne žile u koži poput pauka i zadržavanje tekućine. Mogu se javiti i drugi oblici, naročito u mladih žena sa autoimunim hepatitisom. To može uključiti praktički bilo koji tjelesni sistem uključujući akne, prestanak menstrualnog ciklusa, bolove u zglobovima, ožiljavanje pluća, upalu štitnjače i bubrega te anemiju.
Iako simptomi i rezultati testova funkcije jetre daju korisne dijagnostičke podatke, za konačnu dijagnozu je bitna biopsija jetre (uzimanje uzorka tkiva za ispitivanje pod mikroskopom). Ispitivanje jetrenog tkiva pod mikroskopom omogućuje doktoru da utvrdi težinu upale i je li se razvilo ožiljno tkivo ili ciroza. Biopsija može utvrditi i pravi uzrok hepatitisa.
Prognoza i liječenje
Mnogi ljudi imaju hronični hepatitis godinama a da ne razviju oštećenje jetre koje napreduje.
U drugih se bolest postepeno pogoršava. Kada se to dogodi i bolest je posljedica infekcije virusnim hepatitisom B ili C, upalu može zaustaviti protivirusni (antivirusni) činioc interferon-alfa. Međutim, taj lijek je skup, česte su nuspojave i kada se prestane sa liječenjem, vjerojatno je ponovno pojavljivanje hepatitisa. Zbog toga se takvo liječenje čuva za odabrane ljude s ovom infekcijom.
Autoimuni hepatitis se obično liječi kortikosteroidima, katkada zajedno sa azatioprinom.
Ti lijekovi potiskuju upalu, uklanjaju simptome i poboljšavaju dugotrajno preživljavanje. Ipak, ožiljne promjene (fibroza) jetre mogu se postepeno pogoršavati. Prekid liječenja obično dovodi do recidiva, pa zbog toga većina ljudi mora lijekove neprestano uzimati. Nakon razdoblja od mnogo godina 50% ljudi sa autoimunim hepatitisom dobije cirozu, zatajenje jetre ili oboje.
Ako je za nastanak hepatitisa pod sumnjom neki lijek, osoba ga mora prestati uzimati.
To čini da hronični hepatitis možda i nestane.
Bez obzira na uzrok ili tip hroničnog hepatitisa, bilo kakva komplikacija, kao što je ascites (tekućina u trbušnoj šupljini) ili encefalopatija (nenormalna funkcija mozga) zahtijeva liječenje.
izvor: www.vasdoktor.com


nasetijelo @ 17:10 |Isključeno | Komentari: 0
Žutica ili ikterus (lat. Icterus) označava simptom koji se manifestuje žutom bojom kože i bjeloočnica, a koji nastaje zbog povišenih vrijednosti bilirubina.
Klinička slika se manifestuje manje ili više izraženim žutilom kože i vidljivih sluznica ili nešto tamnijom mokraćom, a javlja se kada je koncentracija bilirubina u serumu preko 30 μmol/l. Postoji više razloga što koncentracija u serumu raste, odnosno zašto se javlja neravnoteža u količini nastanka bilirubina, njegove konjugacije i ekstrakcije u jetri i izlučivanje bilirubina u crijevo.
Žutilo se najčešće manifestuje tek kad je koncentracija konjugovanog bilirubina u serumu veća od 30 μmol/l, obično se prvo primijeti žutilo sklera jer konjugovani bilirubin ima veći afinitet prema rahlom tkivu, te se tu brže i više nakuplja. Nekada kod dugotrajnog perzistiranja povišenih vrijednosti bilirubina ta boja može biti i žuto-zelenkasta, što se objašnjava djelimičnom oksigenizacijom bilirubina u biliverdin.
Najčešći razlozi nastajanja žutice su hemolitički ikterus, hepatocelularni ikterus i opstrukcioni ikterus.
Hemolitički ikterus
Ovaj oblik žutice nastaje zbog skraćenog životnog vijeka eritrocita i njihovog posljedičnog povećanog raspada. U u tom slučaju, ako količina nastalog bilirubina premaši mogućnosti konjugacije u jetri, bilirubin u seumu raste, javlja se vidljivo žutilo kože i sluzokože, u urinu bilirubina nema, ali je povećana vrijednost urobilinogena u njemu. Osim direktnog znaka hemolitičkog ikterusa, u smislu skraćenja životnog vijeka, postoje i indirektni znaci: povećani broj retikulocita, povećane vrijednosti LDH-1 izoenzima u plazmi, smanjenje vrijednosti haptoglobina, anemija, te splenomegalija.
Hepatocelularni ikterus
Kod ovog oblika žutice koža može biti intenzivno žuta, još je izraženije žutilo sklera, urin je taman i u njemu je uvijek prisutan bilirubin, stolica je normalne boje. Ukupna vrijednost konjugovanog bilirubina u seumu je značajno povišena. Uz ove promjene, u kliničkoj slici dominiraju umor, opšta slabost, anoreksija, tupa bol ispod desnog rebarnog luka, splenomegalija, hepatomegalija, promjene na koži u obliku eritema ili spider nevusa do ascitesa. Ovakva klinička slika je prepoznatljiva i skoro uvijek ukazuje na akutni hepatitis, cirozu jetre i tumorozne procese na jetri.
Opstrukcioni ikterus
Sam naziv ukazuje da je osnovni uzrok ovog oboljenja neka mehanička zapreka u protoku žuči, a u zavisnosti o njenoj lokalizaciji govorimo o intrahepatalnoj ili ekstrahepatalnoj holestazi. Osim žutila kože i sluzokože, u kliničkoj slici nalazimo prepoznatljive promjene za ovaj oblik žutila: aholična stolica, prisutan bilirubin u urinu, te često svrbež kože.
Iz ovog kratog opisa oblika ikterusa i njihovih osnovnih karakteristika može se zaključiti da pri pojavi žutila kože i sluznica dijagnostički treba posumnjati na nekoliko oboljenja: hepatitis, ciroza jetre, tumoti jetre, pankreasa, žuči i žučovoda, sepsa i malarija. Na osnovu kliničke slike, te osnovnih laboratorijskih nalaza koji pokazuju izrazite promjene u hemogramu, povišenja vrijednosti bilirubina u seumu i urinu, povišenja vrijednosti transaminaza, imunoloških testova kojima se otkriva uzročnik hepatitisa, te sve dostupne osnovne radiološke metode digestivnog trakta, daje se definitivna dijagnoza, odnosno odabire potrebni medikamentozni ili hiruški način liječenja.
izvor: http://www.hepatitis.rs.ba


nasetijelo @ 17:10 |Isključeno | Komentari: 0
Jetrena encefalopatija (zvana i portalno-sistemska encefalopatija, hepatična encefalopatija ili hepatična koma) je poremećaj pri kojem se pogoršava funkcija mozga jer se u krvi nagomilavaju otrovne tvari, koje bi normalno jetra uklonila.
Tvari apsorbirane u krvotok iz crijeva prolaze kroz jetru, gdje se otrovi uklanjaju. Kod jetrene encefalopatije otrovi nisu uklonjeni, jer je oštećena funkcija jetre. Osim toga, budući da se stvaraju spojevi između portalnog sistema i općeg krvnog optoka (kao rezultat bolesti jetre), neki otrovi mogu u potpunosti zaobići jetru. Isti učinak može imati hirurška zaobilaznica koji se ugrađuje da se popravi portalna hipertenzija (porto-sistemski šant). Bez obzira na uzrok, ishod je isti: otrovi mogu doći u mozak i oštetiti njegovu funkciju. Koje su tvari otrovne za mozak nije potpuno poznato, međutim, čini se da neku ulogu imaju visoki nivoi produkata razgradnje bjelančevina, kao što je amonijak.
U osoba sa dugotrajnom bolesti jetre okidač za encefalopatiju je obično neki događaj, npr. akutna infekcija ili zabava na kojoj se ispijaju veće količine alkohola, što povećava već postojeće oštećenje jetre. Okidač može biti i uzimanje mnogo hrane bogate bjelančevinama što povećava nivo proizvoda njihove razgradnje u krvi. Do nagomilavanja proizvoda razgradnje bjelančevina, koji mogu neposredno oštetiti mozak, može dovesti i krvarenje u probavnom sistemu kao što je ono iz variksa jednjaka. Neki lijekovi, naročito neki sedativi, analgetici i diuretici, također mogu biti okidač za nastajanje encefalopatije. Kada se taj uzročni činioc ukloni, encefalopatija može nestati.
Simptomi i dijagnoza
Simptomi jetrene encefalopatije rezultat su smanjene moždane funkcije, naročito oštećene svijesti. U najranijim stadijima pojavljuju se blage promjene u logičkom mišljenju, ličnosti i ponašanju. Može doći do promjene bolesnikova raspoloženja i poremećaja prosuđivanja.
Sa napredovanjem poremećaja, osoba obično postaje pospana i smetena, a pokreti i govor postaju tromi. Česta je zbunjenost. Osoba sa encefalopatijom može biti uznemirena i uzbuđena, ali to nije često. Epileptični napadi su također rijetka pojava. Konačno, osoba može izgubiti svijest i pasti u komu.
Simptomi oštećene moždane funkcije u osobe sa oštećenjem jetre osiguravaju jaki ključ za postavljanje dijagnoze. Dah osobe može imati slatki miris. Kada osoba ispruži ruke, šake ne može držati nepomično, nego pokazuje grubo drhtanje (tremor).
U postavljanju rane dijagnoze jetrene encefalopatije može pomoći EEG (elektroencefalogram). On pokazuje nenormalne moždane valove čak i u blagim slučajevima. Pretrage krvi obično pokazuju nenormalno visoke nivoe amonijaka.
Liječenje
Doktor traži i nastoji ukloniti uzrok kao što je infekcija ili lijek koji osoba uzima. Doktor također nastoji iz crijeva ukloniti otrovne tvari. Iz prehrane se uklanjaju bjelančevine, a glavni izvor kalorija postaju ugljikohidrati uzimani oralno (na usta) ili dani intravenski. Sintetički šećer (laktuloza), uzet oralno (na usta), ima tri blagotvorna učinka: uklanja kiselost crijeva s time što mijenja vrstu prisutnih bakterija, smanjuje apsorpciju amonijaka i djeluje kao laksativ.
Mogu se davati i klizme za čišćenje. Ponekad osoba umjesto laktuloze može uzeti antibiotik, neomicin. Neomicin smanjuje količinu crijevnih bakterija koje normalno pomažu probavljanje bjelančevina.
Jetrena encefalopatija se liječenjem često može oporaviti. Zapravo je moguć potpun oporavak, naročito ako je encefalopatija bila ubrzana nekim popravljivim uzrokom. Međutim, u osobe u teškoj komi, koja je nastala kao posljedica akutne upale jetre, stanje je uprkos intenzivnom liječenju u 80% slučajeva smrtno.
izvor: www.vasdoktor.com


nasetijelo @ 17:08 |Isključeno | Komentari: 0
Primarni sklerozirajući holangitis
Uvod
Primarni sklerozirajući holangitis je upala jetre i konačna ožiljna promjena i začepljenje žučnih vodova unutar i izvan jetre.
Kod primarnog sklerozirajućeg holangitisa ožiljne promjene sužuje i konačno začepljuje vodove uzrokujući cirozu. Uzrok nije poznat, ali se vjerojatno može povezati sa nenormalnostima imuno sistema. Bolest najčešće zahvaća mlade muškarce. Obično se javlja u ljudi sa upalnim bolestima crijeva, naročito ulceroznog kolitisa.
Simptomi i dijagnoza
Bolest obično počinje postepeno sa sve jačim umorom, svrbežem i žuticom. Mogu se pojaviti napadaji boli u gornjem dijelu trbuha i povišena temperatura uzrokovana upalom žučnih vodova, ali oni nisu česti. Oboljela osoba može imati povećanu jetru i slezenu ili simptome ciroze. Osoba može razviti i portalnu hipertenziju, ascites i zatajenje jetre, što može dovesti do smrti.
Dijagnoza se obično postavlja endoskopskom retrogradnom holangiopankreatografijom (ERCP) ili perkutanom holangiografijom. Pri ERCP-u, nakon što se u žučne vodove kroz endoskop injicira radiokontrastna tvar, napravi se rendgenogram. Kod perkutane holangiografije, rendgenogrami se naprave nakon neposrednog injiciranja radiokontrastne tvari u žučne vodove. Da bi se potvrdila dijagnoza može biti potrebna mikroskopska pretraga uzorka jetrenog tkiva koji se dobije šupljom iglom (biopsija jetre).
Liječenje i prognoza
Neki ljudi nemaju simptoma čak ni 10 godina (nakon što se bolest otkrilo rutinskim pretragama funkcije jetre). Primarni sklerozirajući holangitis se obično postepeno pogoršava.
Lijekovi kao što su kortikosteroidi, azatioprin, penicilamin i metotreksat nisu se pokazali vrlo djelotvornima, a mogu uzročiti ozbiljne nuspojave. Vrijednost ursodiola je nejasna. Primarni sklerozirajući holangitis može zahtijevati transplantaciju jetre, koja je jedino poznato liječenje te inače smrtne bolesti.
Ponavljana infekcija žučnih vodova (bakterijski holangitis) je komplikacija bolesti i zahtijeva liječenje antibioticima. Suženi vodovi se mogu proširiti endoskopskim ili hirurškim postupkom. U 10% - 15% ljudi sa primarnim sklerozirajućim holangitisom razvija se rak žučnih vodova (holangiokarcinom). Tumor raste polako i liječenje traži upotrebu jednog endoskopskog postupka kako bi se postavili stentovi u žučne vodove da se oboljeli vodovi održe otvorenima. Ponekad je potrebno hirurško liječenje.
izvor: www.vasdoktor.com


nasetijelo @ 17:04 |Isključeno | Komentari: 0
Alkoholna bolest jetre je oštećenje jetre koje nastaje kao rezultat prekomjernog pijenja alkohola.
Alkoholna bolest jetre je česti zdravstveni problem koji se može spriječiti. Općenito, količina popijenog alkohola (koliko i kako često) određuje rizik i stepen oštećenja jetre. Žene su osjetljivije na oštećenje jetre nego muškarci. Kod žena koje piju godinama i tako mala količina kao što je oko 19 g čistog alkohola na dan (184 g vina, 370 g pive ili oko 57 g viskija) može uzročiti oštećenje jetre. U muškaraca koji piju godinama, odgovarajuća količina tako mala kao što je oko 57 g na dan (567 g vina, 1.134 g pive ili 170 g viskija) može oštetiti jetru. Međutim, količina alkohola koja oštećuje jetru razlikuje se od osobe do osobe.
Alkohol može uzročiti tri tipa oštećenja jetre: nakupljanje masti (masna jetra), upala (alkoholni hepatitis) i ožiljne promjene jetre (ciroza).
Alkohol pribavlja i kalorije bez bitnih prehrambenih sastojaka, smanjuje apetit i uzrokuje slabu apsorpciju prehrambenih tvari zbog svog otrovnog djelovanja na crijevo i gušteraču. Kao rezultat, ljudi koji redovno piju alkohol a da se ne hrane odgovarajuće, razviju slabu ishranjenost (malnutriciju).
Simptomi i dijagnoza
Općenito, simptomi ovise o tome koliko dugo i koliko mnogo je osoba pila. Teški potrošači alkohola obično razviju prve simptome za vrijeme svojih 30-tih godina sa sklonošću da teži problemi nastanu u njihovim 40-tim godinama. U muškaraca alkohol može proizvesti učinke slične onima koji nastaju zbog prevelike količine estrogena a premalo testosterone, zakržljali testisi i povećanje grudi.
Ljudi sa oštećenjem jetre zbog nagomilavanja masti (masna jetra) obično nemaju simptoma. U trećini tih ljudi jetra je povećana i ponekad osjetljiva.
Upala jetre izazvana alkoholom (alkoholni hepatitis) može uzročiti povišenu temperaturu, žuticu, povećanje broja bijelih krvnih stanica i osjetljivu, bolnu, povećanu jetru. Na koži mogu nastati vene slične pauku (tzv. spajder nevusi).
Osoba koja ima oštećenje jetre sa ožiljnim promjenama (ciroza) može imati malo simptoma ili sliku alkoholnog hepatitisa. Takva osoba može imati i komplikacije alkoholne ciroze: portalnu hipertenziju sa povećanjem slezene, ascites (nakupljanje tekućine u trbušnoj šupljini), zatajenje bubrega zbog zatajenja jetre (hepatorenalni sindrom), zbunjenost (jedan od glavnih simptoma jetrene encefalopatije) ili rak jetre (hepatom).
U nekim slučajevima, kako bi potvrdio dijagnozu alkoholne bolesti, doktor učini biopsiju jetre. U tom postupku kroz kožu se stavlja šuplja igla i uzima sitni komad jetrenog tkiva za ispitivanje pod mikroskopom.
Kod ljudi sa alkoholnom bolesti jetre, rezultati testova jetrene funkcije mogu biti normalni ili nenormalni. Međutim, nivo u krvi jednog od jetrenih enzima, gama-glutamil transpeptidaze u ljudi koji zloupotrebljavaju alkohol mogu biti naročito visok. Osim toga, crvene krvne stanice (eritrociti) budu veći nego što je normalno, znak prokazivača. Broj trombocita može biti nizak.
Prognoza i liječenje
Ako osoba nastavlja sa pijenjem alkohola, oštećenje jetre će napredovati i vjerojatno završiti smrtno. Ako osoba prestane piti, nešto od jetrenog oštećenja (osim ožiljnog tkiva) se može samo oporaviti i postoje dobri izgledi da osoba dulje živi.
U liječenju alkoholne bolesti jetre pomaže jedino prestanak pijenja alkohola. To provesti može biti izvanredno teško pa većina ljudi treba sudjelovati u razrađenom programu prestanka pijenja (odvikavanja od alkohola).
izvor: www.vasdoktor.com


nasetijelo @ 17:03 |Isključeno | Komentari: 0
Zatajenje jetre je teško pogoršanje funkcije jetre.
Zatajenje jetre može nastati zbog bilo koje vrste poremećaja jetre uključujući virusni hepatitis, cirozu i oštećenje jetre alkoholom ili lijekovima kao što je acetaminofen. Da bi došlo do zatajenja jetre mora biti oštećen njen znatan dio.
Simptomi i dijagnoza
Osoba sa zatajenjem jetre obično ima žuticu, sklonost stvaranju podljeva ili krvarenja, ascites, oštećenu moždanu funkciju (jetrena encefalopatija) i općenito slabo zdravlje. Drugi česti simptomi uključuju umor, slabost, mučninu i gubitak apetita.
Na zatajenje jetre izrazito ukazuju sami klinički pokazatelji. Pretrage krvi obično pokazuju teško oštećenu jetrenu funkciju.
Prognoza i liječenje
Liječenje ovisi o uzroku i posebnim kliničkim pokazateljima. Osoba se uobičajeno stavlja na ograničenu dijetu. Brižno se kontrolira uzimanje bjelančevina: previše bjelančevina može dovesti do oštećenja moždane funkcije, a premalo uzročiti gubitak težine.
Uzimanje natrija treba svesti na malu količinu da se utječe na nakupljanje tekućine u trbuhu (ascites). Alkohol treba potpuno izbjegavati, jer on može pogoršati oštećenje jetre.
Zatajenje jetre je smrtno, ako se ne liječi ili ako bolest jetre napreduje. Zatajenje jetre može biti nemoguće popraviti, čak i nakon liječenja. U terminalnim slučajevima, sa iscrpljenjem jetre, osoba može umrijeti od zatajenja bubrega (hepatorenalni sindrom). Transplantacija jetre, ako se učini dovoljno rano, može osobu vratiti u normalno stanje, ali je prihvatljiva samo za malen broj bolesnika sa zatajenjem jetre.
izvor: www.vasdoktor.com


nasetijelo @ 17:02 |Isključeno | Komentari: 0
 

Ascites je nakupljanje slobodne tekućine u trbušnoj šupljini.
Ascites se češće pojavljuje pri dugotrajnim (hroničnim) nego pri kratkotrajnim (akutnim) stanjima. Najčešće se pojavljuje kod ciroze, naročito ako je uzrokovana alkoholizmom. Ascites se može pojaviti i pri bolestima koje ne zahvaćaju jetru kao što su rak, zatajenje srca, zatajenje bubrega i tuberkuloza.
Kod osoba sa bolešću jetre, tekućina izlazi iz površine jetre i crijeva. Odgovorna je kombinacija činioca uključujući portalnu hipertenziju, smanjenu sposobnost krvnih žila da zadrže tekućinu, zadržavanje tekućine u bubrezima i promjene različitih hormona i hemijskih tvari koje upravljaju tjelesnim tekućinama.
Uzroci ascitesa
Bolesti jetre
•           Ciroza, naročito ciroza uzrokovana alkoholom
•           Alkoholni hepatitis bez ciroze
•           Hronični hepatitis
•           Začepljenje hepatičke vene
Bolesti izvan jetre
•           Zatajenje srca
•           Zatajenje bubrega, naročito nefrotski sindrom
•           Konstriktivni perikarditis
•           Karcinomatoza pri kojoj se rak širi na mjesta u trbušnoj šupljini
•           Tuberkuloza koja zahvaća trbušnu opnu
•           Smanjena aktivnost štitnjače
•           Upala gušterače
Simptomi i dijagnoza
Male količine tekućine u trbuhu obično ne prave simptome, ali velike količine uzrokuju rastezanje trbuha i nelagodu kao i zaduhu. Kada doktor perkutira (kucka) po trbuhu, tekućina stvara mukli zvuk. Kada trbuh sadrži velike količine tekućine, trbuh je napet, a pupak (umbilikus) ravan ili čak izbočen. U nekih osoba sa ascitesom pri prekomjernoj tekućini oteknu gležnjevi (edem).
Ako postojanje ili uzrok ascitesa nije jasan, može se koristiti UZ. Kao druga mogućnost može se uzeti mali uzorak tekućine prodiranjem igle kroz trbušnu stijenku, postupak zvan dijagnostička paracenteza. U otkrivanju uzroka mogu pomoći laboratorijske pretrage tekućine.
Liječenje
Temeljno liječenje ascitesa je mirovanje u krevetu i dijeta bez soli, obično kombinirana sa lijekovima zvanima diuretici, koji uzrokuju izlučivanje više tekućine mokraćom. Ako ascites uzrokuje poteškoće pri disanju ili uzimanju hrane, tekućinu se može ukloniti iglom, postupak zvan terapijska paracenteza.
Ukoliko osoba ne uzima i diuretike, tekućina ima sklonost ponovnom nakupljanju u trbuhu. Često se iz krvi u trbušnu šupljinu gube velike količine albumina (najviše zastupljena bjelančevina u krvi), pa se albumin može dati intravenski.
Iz nejasnog se razloga ascitesna tekućina ponekad inficira, naročito u ljudi sa alkoholnom cirozom. Ta se infekcija naziva spontani bakterijski peritonitis i liječi se antibioticima.
vasdoktor.com
 

nasetijelo @ 17:00 |Isključeno | Komentari: 0
Jetra je najveći, i na neki način najsloženiji, organ u tijelu. Jedna od njenih glavnih funkcija je razgradnja štetnih tvari koje se apsorbiraju iz crijeva ili stvaraju bilo gdje u tijelu, a zatim njihovo izlučivanje kao bezopasnih nusprodukata u žuč ili krv.
Nusprodukti koji se nalaze u žuči ulaze u crijeva, zatim napuštaju tijelo stolicom. Nusprodukti koji se nalaze u krvi filtriraju se u bubrezima i zatim napuštaju tijelo preko mokraće.
Jetra proizvodi oko polovice tjelesnog holesterola. Ostatak dolazi iz hrane. Oko 80% holesterola što ga napravi jetra koristi se za proizvodnju žuči. Holesterol je za život važan dio svake stanične (ćelijske) membrane i potreban je za izgradnju nekih hormona, uključujući estrogen, testosteron i hormone nadbubrežne žlijezde.
Jetra također pretvara tvari u probavljenoj hrani u bjelančevine, masti i ugljikohidrate. Šećeri se u jetri pohranjuju u obliku glikogena a zatim cijepaju i kada je potrebno u obliku glukoze otpuštaju u krvotok, npr. kada nivo šećera postane prenizak.
Druga funkcija jetre je stvaranje (sintetiziranje) mnogih važnih spojeva, naročito bjelančevina koje tijelo koristi za obavljanje svojih funkcija. Među njima su tvari potrebne krvi za zgrušavanje pri krvarenju. Te su tvari poznate kao činioci zgrušavanja.
Jetra prima krv iz crijeva i iz srca. Sitne kapilare u crijevnom zidu ulijevaju se u portalnu venu koja ulazi u jetru. Krv tada teče kroz rešetku finih kanalića u jetri gdje se prerađuju probavljeni prehrambeni sastojci i sve štetne tvari. Hepatična arterija nosi u jetru krv iz srca. Ta krv nosi kisik za jetreno tkivo kao takvo, a isto tako i holesterol i druge tvari za preradu. Krv iz crijeva i srca se miješaju i kroz hepatičnu venu teku natrag u srce.
Nenormalnosti jetrene funkcije mogu se grubo podijeliti u dvije skupine: one uzrokovane slabom funkcijom stanica same jetre (kao što je ciroza ili hepatitis) i one uzrokovane sprječavanjem žučnog toka iz jetre preko žučnog sistema (kao što su žučni kamenci ili rak).
vasdoktor.com


nasetijelo @ 17:00 |Isključeno | Komentari: 0
Ciroza je proces razaranja normalnog tkiva jetre što ostavlja ožiljno tkivo koje više nije u stanju vršiti svoju raniju funkciju, a koje okružuje područja jetrenog tkiva koje još funkcionira.
Najveći dio čestih uzroka oštećenja jetre završava cirozom. U SAD-u je najčešći uzrok ciroze zlopotreba alkohola. Među ljudima u dobi od 45-65 godina ciroza je treći najčešći uzrok smrti, nakon srčane bolesti i raka. U mnogim dijelovima Azije i Afrike, glavni uzrok ciroze je hronični hepatitis.
Uzroci ciroze
•           Zlopotreba alkohola
•           Uzimanje nekih lijekova
•           Izloženost nekim hemikalijama
•           Infekcije (uključujući hepatitis B i hepatitis C)
•           Autoimune bolesti (uključujući autoimuni hronični hepatitis)
•           Začepljenje žučnog puta (žučovoda)
•           Trajna smetnja istjecanju krvi iz jetre (kao kod Budd-Chiarijeva sindroma)
•           Poremećaj srca i krvnih žila
•           Manjak alfa -antitripsina
•           Visok nivo galaktoze u krvi
•           Visok nivo tirozina pri rođenju (prirođena tirozinoza)
•           Bolest pohrane glikogena
•           Šećerna bolest (dijabetes)
•           Slaba ishranjenost (malnutricija)
•           Nasljedno nakupljanje prekomjerne količine bakra, Wilsonova bolest)
•           Preopterećenje željezom (hemokromatoza)
Simptomi
Mnogi ljudi sa blagom cirozom nemaju simptoma i godinama izgledaju zdravi. Drugi su slabi, imaju loš apetit, osjećaju se bolesno i gube na težini. Ako je tok žuči stalno začepljen, osoba ima žuticu, svrbež i male žute kožne čvoriće, naročito oko očnih kapaka. Slaba ishranjenost obično je posljedica lošeg apetita i poremećene apsorpcije masti i vitamina topljivih u masti (liposolubilnih vitamina) što je uzrokovano smanjenim stvaranjem žučnih soli.
Ponekad osoba može iskašljavati ili povraćati velike količine krvi zbog krvarenja iz varikoznih vena u donjem dijelu jednjaka (ezofagealni variksi). Te proširene krvne žile nastaju zbog visokog krvnog pritisaka u venama koje iz crijeva idu u jetru. Takav visoki krvni pritisak, zvan portalna hipertenzija, uz slabu funkciju jetre može također dovesti do nakupljanja slobodne tekućine u trbuhu (ascites). Mogu nastati i zatajenje bubrega i jetrena encefalopatija.
Mogu se razviti drugi simptomi dugotrajne bolesti jetre kao što su propadanje mišića, crvenilo dlanova (palmarni eritem), zakrivljenost prstiju (palmarna Dupuytrenova kontraktura), male vene u koži nalik na pauka, povećanje dojki u muškaraca (ginekomastija), povećanje pljuvačnih žlijezda u obrazima, gubitak kose, kržljavost testisa (testikularna atrofija) i nenormalna funkcija nerava (periferna neuropatija).
Dijagnoza
UZ može pokazati da je jetra povećana. Skeniranje jetre radioaktivnim izotopom stvara sliku koja pokazuje koja područja jetre su u funkciji, a koja su ožiljno promijenjena. Rezultati pretraga funkcije jetre su često normalni, jer je za izvedbu osnovnih hemijskih funkcija potreban samo mali postotak jetrenih stanica u funkciji. Konačna dijagnoza se postavlja mikroskopskom pretragom uzorka jetrenog tkiva.
Prognoza i liječenje
Ciroza je obično progresivna. Ako neko sa ranom alkoholnom cirozom prestane piti, proces ožiljnih promijena jetre se obično zaustavi, ali ožiljno tkivo ostaje zauvijek. Općenito, prognoza je slabija, ako je došlo do ozbiljnih komplikacija, kao što su povraćanje krvi, ascites, nenormalna funkcija mozga (encefalopatija).
Rak jetre (hepatocelularni karcinom) je češći u ljudi sa cirozom koja je posljedica infekcije hroničnim hepatitisom B ili hepatitisom C, uslijed preopterećenja željezom (hemokromatoza) i zbog dugotrajne bolesti pohrane (skladištenja) glikogena. U ljudi sa cirozom zbog zloupotrebe alkohola može nastati i rak jetre.
Ciroza se ne može izliječiti. Međutim, stanje se nastoji popraviti ukidanjem otrovnih činioca kao što je alkohol, uzimanjem odgovarajuće prehrane uključujući dodatak vitamina i liječenjem komplikacija kako se pojavljuju.
Osobi sa uznapredovalom cirozom može pomoći transplantacija jetre. Ali ako osoba nastavlja sa zloupotrebom alkohola ili ako se ne može ukloniti uzročni činioc ciroza će se konačno razviti i u transplantiranoj jetri.
PRIMARNA BILIJARNA CIROZA
• Uvod • Simptomi i dijagnoza • Liječenje i prognoza
Uvod
Primarna bilijarna ciroza je upala i konačna ožiljna promjena i začepljenje žučnih vodova u jetri.
Primarna bilijarna ciroza je najčešća među ženama u dobi od 35-60 godina, iako se može pojaviti u muškaraca i žena bilo koje dobi. Uzrok nije poznat, ali bolest se često javlja u ljudi sa autoimunim bolestima kao što su reumatoidni artritis, sklerodermija ili autoimuni tireoiditis.
Primarna bilijarna ciroza počinje upalom žučnih vodova u jetri. Upala sprječava tok žuči iz jetre, na taj način žuč ostaje u jetrenim stanicama ili se prelijeva u krvnu struju. Širenjem upale u ostatak jetre, svuda se po jetri razvija rešetkasto ožiljno tkivo.
Simptomi i dijagnoza
Primarna bilijarna ciroza obično počinje postepeno. Svrbež i katkada umor prvi su simptomi u oko 50% ljudi sa primarnom bilijarnom cirozom i ti simptomi mogu prethoditi drugim simptomima mjesecima i godinama. Pri fizikalnom pregledu doktor može napipati u 50% ljudi povećanu, čvrstu jetru i u oko 25% povećanu slezenu. Oko 15% ima male žute naslage u koži (ksantom) ili očnim kapcima (ksantelazma). Oko 10% ima povećanu pigmentaciju kože. Manje od 10% ima samo žuticu. Drugi simptomi mogu uključiti povećanje krajeva prstiju (batićasti prsti) i nenormalnosti kostiju, nerava i bubrega. Stolica može biti blijeda i masna te imati odvratan miris. Kasnije se mogu razviti svi simptomi i komplikacije ciroze.
Dijagnoza se u barem 30% ljudi postavlja prije razvoja simptoma na temelju nenormalnosti otkrivenih za vrijeme rutinskog pregledavanja krvi. Antitijela protiv mitohondrija (sićušnih struktura u stanicama) nalaze se u krvi u više od 90% ljudi s tom bolešću.
Kada su žutica i nenormalnosti jetrenih pretraga očite, djelotvorno dijagnostičko sredstvo je endoskopska retrogradna holangiopankreatografija (ERCP). Pri tom postupku, nakon što se radiokontrastna tvar endoskopom injicira u žučne vodove, napravi se rendgenogram. To će pokazati da unutar žučnih vodova nema začepljenja te omogućiti doktoru da bolje utvrdi jetru kao mjesto problema. Dijagnoza se može potvrditi mikroskopskim pregledom uzorka jetrenog tkiva dobivenog šupljom iglom (biopsijom jetre).
Liječenje i prognoza
Napredovanje primarne bilijarne ciroze vrlo je različito. U početku, bolest ne mora smanjiti kvalitet života i osoba sa tim poremećajem ima umjereno dobru prognozu. Čini se da dulje žive ljudi sa polaganim pogoršanjem bolesti. Kod nekih bolest nemilosrdno napreduje kulminirajući za nekoliko godina teškom cirozom. Prognoza je slaba kod ljudi koji imaju povećanje nivoa bilirubina u krvi (žutica). U većini se razvije metabolička bolest kostiju (osteoporoza).
Izlječenje nije poznato. Svrbež se može suzbiti uzimanjem lijeka holestiramina. Mogu biti potrebni dodaci kalcija i vitamina A, D i K, jer se uz nedostatak žuči ti hranjivi sastojci zadovoljavajuće ne apsorbiraju. Lijek ursodiol (urso-deoksikolična kiselina) čini se da donekle usporava napredovanje bolesti i općenito se dobro podnosi.
Najbolje liječenje za one koji ulaze u konačne stadije sa komplikacijama je transplantacija jetre. Prognoza za transplantiranu jetru je vrlo dobra, manje je jasno hoće li se u transplantiranoj jetri primarna bilijarna ciroza ponovno pojaviti.
izvor: www.vasdoktor.com


nasetijelo @ 16:57 |Isključeno | Komentari: 0
nedjelja, siječanj 27, 2013
Masna jetra, alkoholna bolest jetre, ciroza, primarni sklerozirajući holangitis i manjak alfa1-antitripsina su svi poremećaji koji se pojavljuju kao rezultat bilo kakvog oštećenja jetre. Jetru može oštetiti mnogo faktora, ali za neke od tih poremećaja način oštećenja nije poznat.
STEATOSIS HEPATIS
(Masna jetra)
Masna jetra je prekomjerno nakupljanje masti (lipida) unutar jetrenih stanica.
Katkada uzrok masne jetre nije poznat, naročito u novorođenčadi. Općenito, poznati uzroci oštećuju jetru na neki način.
Masna jetra obično ne izaziva simptome. Rijetko uzrokuje žuticu, mučninu, povraćanje, bol i osjetljivost trbuha.
Fizikalni pregled koji ukazuje na povećanu jetru bez bilo kakvog simptoma, upućuje na masnu jetru. Dijagnoza se može potvrditi biopsijom jetre, pri čemu se koristi dugačka šuplja igla da se dobije mali uzorak tkiva za pretragu pod mikroskopom.
Sama prisutnost prekomjerne masti u jetri nije ozbiljan problem. Liječenje je upravljeno uklanjanju uzroka ili liječenju uzročnog poremećaja. Ponavljano oštećenje jetre otrovnim tvarima kao što je alkohol može konačno dovesti do prelaska masne jetre u cirozu.
Poznati uzroci masne jetre
•           Debljina
•           Šećerna bolest (dijabetes)
•           Hemikalije i lijekovi (kao što su alkohol, kortikosteroidi, tetraciklini, valproična kiselina, metotreksat, ugljikov tetrahlorid i žuti fosfor)
•           Slaba ishranjenost i hrana sa nedovoljno bjelančevina
•           Trudnoća
•           Otrovanje vitaminom A
•           Hirurški zahvat na tankom crijevu u smislu stvaranja premosnica (bypass-ova)
•           Cistična fibroza (najvjerojatnije praćena slabom ishranjenošću)
•           Nasljedne mane metabolizma glikogena, galaktoze, tirozina ili homocisteina
•           Manjak arildehidrogenaze srednje dugih lanaca
•           Manjak holesterol esteraze
•           Bolest pohrane fitanske kiseline (Refsumova bolest)
•           A-betalipoproteinemija
•           Reyeov sindrom
vasdoktor.com


nasetijelo @ 17:48 |Isključeno | Komentari: 0
CHOLESTASIS
Holestaza je smanjenje ili zastoj protoka žuči. Opstrukciju protoka žuči mogu uzrokovati različiti faktori. 
Tok žuči može biti oslabljen na bilo kojoj tački između jetrenih stanica i dvanaesterca (gornji dio tankog crijeva). Čak i kada žuč ne teče, jetra nastavlja prerađivati bilirubin, koji bježi u krvnu struju. Tada se bilirubin odlaže u koži i dođe u mokraću, uzrokujući žuticu.
U svrhu postavljanja dijagnoze i liječenja uzroci holestaze dijele se u dvije skupine: na one koji potječu iz same jetre i one kojima je uzrok izvan jetre.
Uzroci unutar jetre uključuju hepatitis, alkoholnu bolest jetre, primarnu bilijarnu cirozu, učinke lijekova i učinke hormonalnih promjena u trudnoći (stanje koje se zove trudnička holestaza).
Uzroci izvan jetre su kamenac u žučnom vodu, suženje (striktura) žučnog voda, rak žučnog voda, rak gušterače i upala gušterače.
Simptomi
Žutica i tamna mokraća potječu od velike količine bilirubina u koži odnosno mokraći. Stolica je katkada blijeda zbog manjka bilirubina u crijevu. Stolica može sadržavati i previše masti (stanje koje se zove steatoreja), jer u crijevu nema žuči da pomogne probaviti mast iz hrane.
Manjak žuči u crijevu znači također da se kalcij i vitamin D ne apsorbiraju na odgovarajući način. Ako holestaza potraje, nedostatak tih hranjivih tvari može uzročiti gubitak kosti, što može dovesti do boli i lomova. Slabo se apsorbiraju i tvari koje su potrebne za zgrušavanje krvi, što stvara sklonost za lako krvarenje.
Zadržavanje produkata žuči u cirkulaciji može uzročiti svrbež (sa posljedičnim češanjem i oštećenjem kože). Zbog holestaze produžena žutica stvara prljavu boju kože i masne žute naslage u koži. Uzročni činioc holestaze određuje hoće li osoba imati druge simptome, kao što su trbušna bol, gubitak apetita, povraćanje ili povišena temperatura.
Dijagnoza
Kako bi utvrdio je li uzrok unutar jetre, doktor ispituje o simptomima hepatitisa, obilnom uzimanju alkohola ili o nedugo uzetim lijekovima koji mogu dovesti do holestaze. Male, pauku nalik krvne žile vidljive u koži (tzv. spajder nevusi), povećana slezena i slobodna tekućina u trbušnoj šupljini (ascites) znaci su oboljenja stanica jetre. Ako je uzrok izvan jetre, osoba može imati drhtavicu, bol iz žučnog sistema ili gušterače, te povećani žučni mjehur (koji doktor može napipati ili otkriti slikovnim pretragama).
Za ljude sa holestazom je tipično da im je nivo enzima zvanog alkalna fosfataza u krvi vrlo visok. Krvna pretraga koja mjeri nivo bilirubina ukazuje na težinu holestaze, ali ne na njen uzrok.
Ako su rezultati krvnih pretraga nenormalni, gotovo se uvijek radi UZ, CT ili oboje. To doktoru pomaže u razlikovanju između bolesti jetre i zatvaranja žučnih vodova. Ako se čini da je uzrok unutar jetre, može se napraviti biopsija jetre (uzimanje uzorka tkiva za mikroskopsku pretragu). Biopsija obično utvrđuje dijagnozu. Ako se čini da je uzrok blokada žučnih vodova, često se radi endoskopski postupak (uz upotrebu savitljive cijevi za promatranje) da se razjasni priroda blokade.
Liječenje
Blokada izvan jetre može se obično liječiti hirurški ili terapijskom endoskopijom (postupak koji uključuje upotrebu savitljive cijevi sa hirurškim priključcima). Blokada unutar jetre može se liječiti na različite načine ovisno o uzroku. Ako je sumnjivi uzrok neki lijek, osoba ga mora prestati uzimati. Ako je za blokadu odgovoran hepatitis, tada holestaza i žutica obično nestanu kada prestane hepatitis.
Za liječenje svrbeža može se uzeti oralno (na usta) holestiramin. Taj se lijek veže sa nekim žučnim proizvodima u crijevu, pa se oni ne mogu ponovno resorbirati i uzročiti nadražaj kože.
Sve dok jetra nije teško oštećena uzimanje vitamina K može poboljšati zgrušavanje krvi. Ako holestaza potraje, često se uzimaju dodatno kalcij i vitamin D, ali oni nisu jako djelotvorni u sprječavanju bolesti kosti. Ako se previše masti izlučilo u stolici, osobi se mogu dodatno dati trigliceridi.


vasdoktor.com

nasetijelo @ 17:47 |Isključeno | Komentari: 0
HYPERTENSIO PORTALIS
Uvod
Portalna hipertenzija je nenormalno visok krvni pritisak u portalnoj veni, velikoj veni koja nosi krv iz crijeva u jetru.
Portalna vena prima krv koja istječe iz čitavog crijeva i iz slezene, gušterače i žučnog mjehura. Nakon što uđe u jetru, krv se račva u sitne kanaliće koji kolaju jetrom. Kada krv napusti jetru, istječe natrag kroz hepatične vene u opći krvotok.
U portalnim krvnim žilama krvni pritisak mogu povećati dva činioca: volumen krvi koja teče kroz žile i povećani otpor krvnom protoku kroz jetru. U zapadnim zemljama, najčešći je uzrok portalne hipertenzije povećani otpor krvnom protoku izazvan cirozom.
Portalna hipertenzija vodi razvoju venskih krvnih žila (zvanima kolateralne žile) koje povezuju portalni sistem sa općim krvotokom i na taj način zaobilaze jetru. Zbog tog zaobilaženja, tvari koje se preko jetre normalno uklanjaju iz krvi mogu dospjeti u opći krvotok. Kolateralne žile se razvijaju na posebnim mjestima, najvažnije od kojih je donji kraj jednjaka. Tu žile postanu nabrekle i vijugave, tj. postanu varikozne vene (zvane ezofagealni variksi). Te nabrekle žile su krhke i katkad jako sklone krvarenju. Druge se kolateralne žile mogu razviti oko pupka i u rektumu.
Simptomi i dijagnoza
Kod portalne hipertenzije često je povećana slezena. Tekućina može izlaziti iz jetre i proširivati trbušnu šupljinu, a ta se slobodna tekućina u trbuhu naziva ascites. Varikozne vene u donjem kraju jednjaka i želučanoj sluznici lako krvare, katkada jako puno. Varikozne vene u rektumu mogu također krvariti, premda je to znatno rjeđe.
Doktor može obično napipati povećanu slezenu kroz trbušni zid. Tekućina se u trbušnoj šupljini može otkriti uočavanjem nateknutog trbuha i slušanjem muklih zvukova za vrijeme kuckanja (perkusije) trbuha. UZ i Rtg daju znatne podatke o portalnoj hipertenziji. UZ se može koristiti za ispitivanje krvnog protoka u portalnim krvnim žilama i može otkriti prisutnost tekućine u trbuhu.
Za ispitivanje povećanih vena može se upotrijebiti i CT. Pritisak u portalnom sistemu može se neposredno mjeriti iglom kojom se prodire kroz trbušni zid u jetru ili slezenu.
Liječenje
U cilju smanjenja opasnosti od krvarenja iz ezofagealnih variksa, doktor nastoji smanjiti pritisak u portalnoj veni. Jedan način je davanje propranolola, lijeka koji se koristi za liječenje visokog krvnog pritisaka.
Krvarenje iz ezofagealnih variksa je hitno stanje. Lijekovi kao što je vazopresin ili oktreotid mogu se dati intravenski da se vene koje krvare stisnu, a transfuzije krvi se daju radi nadomještanja izgubljene krvi.
Endoskopsko ispitivanje se obično radi da bi se potvrdilo krvarenje iz variksa. Vene se mogu začepiti gumenim trakama ili davanjem hemijskih tvari preko endoskopa. Ako se krvarenje nastavlja, preko nosa osobe i dolje u jednjak može se uvesti kateter sa balonom na kraju. Napuhavanjem balona pritišću se varikozne vene i obično zaustavlja krvarenje.
Ako se krvarenje nastavlja ili ponovno javi, može se hirurškim postupkom napraviti premosnica (zvana šant) između portalnog venskog sistema i općeg (sistemskog) venskog sistema. To snizuje pritisak u portalnoj veni, jer je pritisak u općem venskom optoku mnogo niži. Postoje različite vrste operacija portalno-sistemskog šanta, uključujući one koje se mogu napraviti u radiološkom odjelu upotrebom posebnih naprava pod nadzorom rendgena. Operacije šanta su obično uspješne u zaustavljanju krvarenja, ali su relativno opasne. One također povećavaju rizik od remećenja funkcije mozga zbog zatajenja jetre (jetrena encefalopatija).


nasetijelo @ 17:46 |Isključeno | Komentari: 0
Uvod
Manjak alfa1-antitripsina je bolest kod koje nasljedni manjak alfa1-antitrisina može uzrokovati bolest pluća i jetre.
Alfa1-antitripsin, enzim koji stvara jetra, nalazi se u pljuvačci, duodenalnoj tekućini, izlučevinama pluća, suzama, lučevinama nosa i likvoru. Taj enzim usporava djelovanje drugih enzima koji razgrađuju bjelančevine. Manjak alfa1-antitripsina omogućava drugim enzimima da oštete tkivo u plućima. Pomanjkanje u krvi ukazuje na zatajenje jetre da izlučuje enzim. Njegovo zadržavanje u jetrenim stanicama može uzročiti oštećenje, fibrozu (ožiljne promjene) i cirozu.
Simptomi i prognoza
Do 25% djece sa manjkom alfa1-antitripsina dobije cirozu i portalnu hipertenziju pa umire prije nego navrši 12 godina života. Oko 25% umire do 20-te godine. Ostalih 25% ima samo manje nenormalnosti jetre i dožive odraslu dob. Preostalih 25% nema znakova bolesti koja napreduje.
Kod odraslih manjak alfa1-antitripsina nije čest i ne mora uzročiti cirozu čak ako je prisutan. Češće odrasli sa ovim poremećajem dobivaju emfizem, plućnu bolest koja ima za posljedicu sve jaču zaduhu. Konačno se može razviti rak jetre.
Liječenje
Neko nadu dalo je zamjensko liječenje sintetičkim alfa1-antitripsinom, ali transplantacija jetre ostaje jedinom uspješnom terapijom. U transplantiranoj jetri koja proizvodi alfa1-antitripsin obično se ne pojavljuje oštećenje.
Liječenje odraslih je obično usmjereno na plućnu bolest. Mjere liječenja uključuju sprječavanje infekcije i prestanak pušenja u pušača.


nasetijelo @ 17:46 |Isključeno | Komentari: 0
HEPATOMEGALIA
Povećanje jetre (hepatomegalija) ukazuje na bolest jetre. Premda je tako, mnoge osobe sa bolešću jetre imaju jetru normalne veličine ili čak skvrčenu jetru. Povećana jetra obično ne uzrokuje simptome. Međutim, ako je povećanje vrlo jako izraženo, može uzročiti nelagodnost u trbuhu ili osjećaj punoće. Ako povećanje nastane naglo, jetra može biti osjetljiva na dodir. Doktor obično procjenjuje veličinu jetre prilikom fizikalnog pregleda, pipajući je preko trbušnog zida.
Pipajući jetru, doktor primjećuje i njenu strukturu (građu). Povećana jetra obično je meka kod akutnog hepatitisa, masne infiltracije, kod zastoja (kongestije) krvi ili u ranom stadiju suženja (opstrukcije) žučnih putova. Jetra ječvrsta i nepravilna ako je ciroza uzrok njenog povećanja. Izraziti čvorovi obično upućuju na rak.


nasetijelo @ 17:45 |Isključeno | Komentari: 0
Laboratoriji mogu provesti različite pretrage koje pomažu liječnicima u ocjenjivanju poremećaja jetre, žučnog mjehura i žučnog sistema. Među najvažnijima je skupina krvnih pretraga poznata kao testovi jetrene funkcije. Ovisno o problemu na koji se kod bolesnika sumnja, doktor može zatražiti i neke slikovne pretrage, kao što su ultrazvuk, kompjutorizirana tomografija i magnetska rezonancija. Doktor može uzeti i uzorak jetrenog tkiva za pretragu pod mikroskopom, postupak koji se zove biopsija jetre.
Laboratorijski testovi funkcije jetre
Testovi funkcije jetre rade se na uzorcima krvi. Većina testova određuje nivo enzima  ili drugih tvari u krvi, te na taj način se dijagnosticiraju problemi jetre. Jednim od testova određuje se i vrijeme zgrušavanja krvi.
TEST                            Na šta test može ukazivati
Alkalna fosfataza           Enzim koji se stvara u jetri, kostima i placenti. Otpušta se prilikom
oštećenja ili aktivnosti kao što su rast kosti ili trudnoća.
Prepreka u žučnom vodu, oštećenje jetre i neka vrsta raka.
ALT                              Enzim koji se stvara u jetri i otpušta u krv kada su jetrene
stanice oštećene.
Oštećenje jetrene stanice (kao kod hepatitisa).
AST                             Enzim koji se otpušta u krv kada su oštećeni jetra, srce, mišići ili
mozak.
Oštećenje jetre, srca, mišića ili mozga.
Bilirubin                                    Sastavni sastojak žuči koji se proizvodi u jetri.
Prepreka otjecanju žuči, oštećenje jetre, veliki raspad crvenih krvnih stanica (od kojih je napravljen bilirubin).
GGT                             Enzim koji proizvodi jetra, gušterača i bubrezi, a javlja se u krvi kada
su ti organi oštećeni.
Oštećenje organa, otrovnost lijekova, zloupotreba alkohola, bolest gušterače.
LDH                             Enzim koji nalazimo u krvi kada su oštećeni neki organi.
Oštećenje jetre, pluća ili mozga i prekomjerni raspad crvenih krvnih stanica.
5-Nukleotidaza              Enzim koji sadrži samo jetra i javlja se u krvi pri njenom oštećenju.                                  Prepreka u žučnom vodu ili oštećen protok žuči.
Albumin                        Bjelančevina koju stvara jetra i normalno otpušta u krv. Jedna od
zadaća albumina je da zadržava tekućine unutar krvnih žila.        Oštećenje jetre
Alfa-fetoprotein              Bjelančevina koju stvaraju jetra i testisi fetusa.
Teški hepatitis, rak jetre ili testisa
Mitohondrijska antitijela Antitijela protiv mitohondrija u krvnoj cirkulaciji, unutarnji sastojak
stanica
Primarna bilijarna ciroza i neke autoimmune bolesti (kao što je hronični aktivni hepatitis)
PT ili PV                       Vrijeme potrebno za zgrušavanje krvi (za zgrušavanje su potrebni
vitamin K i tvari koje stvara jetra)
Oštećenje jetre ili slaba apsorpcija vitamina K uzrokovana nedostatkom žuči.
Disajni testovi
Disajni testovi mjere sposobnost jetre da preradi (metabolizira) različite lijekove. Lijek, obilježen radioaktivnim spojem, može se dati na usta ili u venu. Količina radioaktivnosti u dahu osobe je mjera količine lijeka prerađenog u jetri.
UZ
Ultrazvuk pomoću zvučnih valova stvara sliku jetre, žučnog mjehura i žučnog sistema. Test je bolji za otkrivanje strukturnih nenormalnosti, kao što su tumori, nego rasprostranjenih (difuznih) nenormalnosti, kao što je ciroza. Najjeftinija je, najsigurnija i najosjetljivija tehnika za slikovni prikaz žučnog mjehura i žučnog sistema.
Upotrebom UZ-a doktor može lako otkriti žučne kamence u žučnom mjehuru. Ultrazvuk lako razlikuje žuticu uzrokovanu zaprekom u žučnom vodu od žutice uzrokovane slabom funkcijom jetrenih stanica. Vrsta ultrazvuka, dopler ultrazvuk žila, može se koristiti za prikazivanje toka krvi u krvnim žilama jetre. Doktor može također koristiti UZ kao vodič kada prodire iglom da dobije uzorak tkiva za biopsiju.
Radionuklidni (radioizotopni) prikaz
Koristi tvari koje sadrže radioaktivni spoj koji se injicira u tijelo, a preuzima ga određeni organ. Radioaktivnost se mjeri gama-kamerom pričvršćenom na kompjuter koji stvara sliku.
Scintigrafija jetre
To je vrsta radionuklidnog prikazivanja koje koristi radioaktivni spoj koji se apsorbira u jetrene stanice.
Holescintigrafija
Ovo još jedan tip radionuklidnog prikazivanja, koristi radioaktivni spoj koji se izlučuje iz jetre u žučni sistem; koristi se za otkrivanje akutne upale žučnog mjehura (holecistitisa).
CT (kompjutorizirana tomografija)
CT može dati odlične slike jetre i naročito je korisna za otkrivanje tumora. Može otkriti rasprostranjene (difuzne) poremećaje, kao što su masna jetra i nenormalno gusto jetreno tkivo uslijed prekomjernog nakupljanja željeza (hemohromatoza). Međutim, budući da je CT radiološka pretraga (opasno rendgensko zračenje) koje je uz to i skupa, ne upotrebljava se tako mnogo kao ultrazvuk.
MRI (magnetna rezonanca)
MRI daje izvanredne slike, slične onima koje se dobivaju CT-om. Međutim, ima nedostatke: skuplja je nego CT, traje dulje nego druge slikovne metode i zahtijeva ležanje u uskoj komori što u nekih ljudi izaziva klaustrofobiju.
Endoskopska retrogradna holangiopankreatografija
Ovo je pretraga kod koje se endoskop (savitljiva cijev za promatranje) stavlja u usta, kroz želudac i dvanaestopalačno crijevo (dvanaesterac) pa u žučni sistem. Radiokontrastna tvar se tada injicira u vodove žučnog sistema i naprave rendgenogrami. U 3% - 5% osoba taj test uzrokuje upalu gušterače (pankreatitis).
Perkutana transhepatična holangiografija
Ova metoda uključuje prodiranje dugačkom iglom kroz kožu u jetru, zatim injiciranje radiokontrastne tvari u jedan od jetrenih žučnih vodova. Za navođenje igle doktor može upotrijebiti UZ. Rendgenogrami jasno pokazuju žučni sistem, naročito začepljenje u jetri.
Operacijska holangiografija
Ova metoda koristi radio-kontrastnu tvar koja je vidljiva na Rtg-u. Tvar se injicira neposredno u vodove žučnog sistema za vrijeme operacije. Rtg tada pokazuju jasne slike žučnog sistema.
Običan rtg
Ova metoda može često pokazati kalcificirani žučni kamenac.
Biopsija jetre
Uzorak jetre se može dobiti prilikom hirurškog zahvata u svrhu pretraživanja, ali se češće dobiva prodiranjem igle kroz kožu u jetru. Prije postupka, bolesnik dobiva lokalnu anesteziju. Smještaj nenormalnog područja odakle se uzima uzorak može se odrediti Uz-om ili CT-om. U većini medicinskih središta biopsija jetre se izvodi kao ambulantni postupak.
Nakon uzimanja uzorka osoba ostaje u bolnici 3-4 sata, budući da postoji mala opasnost od komplikacija. Jetra može biti zaderana i može doći do krvarenja u trbuh. Žuč može iscuriti u trbuh i dovesti do upale trbušne opne (peritonitisa). Budući da krvarenje može početi i nakon 15 dana, osoba treba u tom razdoblju ostati na udaljenosti od bolnice do najviše jedan sat vožnje. U oko 2% ljudi te komplikacije prave ozbiljne probleme a od postupka smrtno strada 1:10.000. Nakon biopsije jetre česta je blaga bol u gornjem desnom dijelu trbuha koja se širi u desni pazuh, a obično se ublaži analgeticima.
Kod transvenske biopsije jetre, u vratnu venu se stavi kateter koji se provuče u srce i smjesti u jednu od hepatičnih vena koje dolaze iz jetre. Igla katetera se smjesti kroz venski zid u jetru. Ta tehnika ima manje izgleda da ošteti jetru nego perkutana biopsija jetre i može se primijeniti čak i u ljudi koji lagano krvare.


nasetijelo @ 17:44 |Isključeno | Komentari: 0
Bolest jetre se iskazuje na mnogo različitih načina. Pokazatelji bolesti jetre koji su od posebne važnosti su žutica, holestaza, povećanje jetre, portalna hipertenzija, ascites, jetrena encefalopatija i zatajenje jetre.
Bolest jetre doktor dijagnosticira na temelju simptoma koje bolesnik opisuje i fizikalnog pregleda.
Glavni klinički simptomi bolesti jetre
Žutica (ikterus)
Povećana jetra (hepatomegalija)
Tekućina u trbuhu (ascitesi)
Smetenost zbog encefalopatije
Želućano-crijevno krvarenje zbog variksa
Portaina hipertenzija
Koža
•           Proširene krvne žile nalik na pauka
•           Crveni dlanovi
•           Rumeni izgled
•           Svrbež
Krv
•           Smanjeni broj crvenih krvnih stanica (anemija)
•           Smanjeni broj bijelih krvnih stanica (leukopenija)
•           Smanjeni broj krvnih pločica (trombocitopenija)
•           Sklonost krvarenju (koagulopatija)
Hormoni
•           Visok nivo inzulina, ali slabi odgovor na njega
•           Prestanak menstruacije i smanjena plodnost (u žena)
•           Impotencija i ženskasti izgled (u muškaraca)
Srce i krvne žile
•           Ubrzanje srčane frekvencije i količine izbačene krvi
•           Sniženi krvni pritisak (hipotenzija)
Opći simptomi
•           Umor
•           Slabost
•           Gubitak težine
•           Slabi apetit
•           Mučnina
•           Povišena temperatura
ICTERUS
(žutica)
• Uvod • Simptomi • Dijagnoza i liječenje
Uvod
Žutica je žuto obojenje kože i sklera (beonjača) prouzročeno nenormalno visokim nivoom žučnog pigmenta, bilirubina, u krvnoj struji.
Stare ili oštećene crvene krvne stanice (eritrocite) iz cirkulacije uglavnom uklanja slezena. Prilikom tog postupka, hemoglobin, dio crvenih krvnih stanica koji prenosi kisik, razgradi se u
bilirubin. Bilirubin se prenosi u jetru i izlučuje u crijevo kao sastavni dio žuči. Ako je izlučivanje bilirubina onemogućeno, višak bilirubina prelazi u krvotok, što ima za posljedicu nastajanje žutice.
Visok nivo bilirubina u krvi može biti posljedica upale ili drugih nenormalnosti jetrenih stanica što sprječava izlučivanje bilirubina u žuč. Kao druga mogućnost, žučni vodovi izvan jetre mogu biti začepljeni žučnim kamencem ili tumorom. Rjeđe visok nivo bilirubina može nastati uslijed razaranja velikog broja crvenih krvnih stanica, kao što se katkada događa u novorođenčadi sa žuticom.
Kod Gilbertova sindroma nivo bilirubina je lagano povišen, ali obično ne toliko da bi uzrokovao žuticu. To se katkada nasljedno stanje obično otkriva prilikom rutinskih pretraga pretraživanja (skrininga) jetrene funkcije, stanje nema drugih simptoma niti uzrokuje probleme.
Simptomi
Kod žutice su koža i beonjače žuti. Mokraća je često tamna zbog izlučivanja bilirubina preko bubrega. Pojavljuju se i drugi simptomi ovisno o uzroku žutice, npr. upala jetre (hepatitis) može uzročiti gubitak apetita, mučninu i povraćanje te povišenu temperaturu. Zaustavljanje žuči može uzročiti simptome holestaze.
Dijagnoza i liječenje
Da bi odredio uzrok žutice doktor koristi laboratorijske testove i slikovne pretrage. Ako je problem bolest same jetre, npr. virusni hepatitis, žutica će obično nestati kako se stanje jetre popravi. Ako je problem u začepljenju žučnog voda, tada se obično što je brže moguće učini operacija ili endoskopija (postupak upotrebe savitljive cijevi za promatranje sa hirurškim priključcima) da se začepljeni žučni put ponovno otvori.


nasetijelo @ 17:43 |Isključeno | Komentari: 0
Recept za čišćenje jetre i žučne kese: kako da očistite jetru od žučnog kamenja, šljunka i peska, unapredite vaše telesno zdravlje, izbacite zagadjivače i otrove, oslobodite sebe alergija i eliminišete većinu bolova u ramenima, nadlakticama i gornjem delu ledja
dr. Juergen Buche, N.D., N.H.C., M.I., Phy.D.
Ovo je prirodan način da iz jetre i žučne kese, efikasno i bezbolno, odstranite većinu kamenčića, šljunka, kristala, mrtvog tkiva i nataloženih materija, koji sprčavaju detoksikaciju vašeg tela i lečenje.
Ovim postupkom se čiste žučni kanali u jetri i time dodatno pročišćava krvotok, povišavanjem efikasnosti rada jetre. Nije neobično da se, tokom ovog čišćenja, izbaci i značajna količina parazita iz jetre. Ipak, čišćenje od parazita treba primeniti kao poseban postupak, kako pre, tako i nakon završenog čišćenja jetre.
Ovo je postupak koji možete uraditi kod kuće, preko jednog vikenda, koristeći sastojke nabavljene u prodavnici prehrane, za cenu od nešto više od samo par stotina dinara! Dodatno, tehnika nije toksična, deluje brzo, nema propratne efekte, doprinosi da se osoba oseća dobro, diže nivo energije, oslobadja od većine alergija i pomaže da se izborite sa raznim vrstama zavisnosti.
Mada se ovaj postupak sprovodio, sa velikim uspehom, kroz nebrojene generacije, danas je prilično zaboravljen, a njegovo propagiranje, ne samo da je neznatno, već se i potiskuje od strane zvanične medicine.
Razlozi za čišćenje jetre i žučne kese i doprinos zdravlju
Ova tehnika se koristi da očisti jetru i žučnu kesu od žučnog kamenja, šljunka i peska, da bi time znatno poboljšala zdravlje vašeg tela. Ovom tehnikom, takodje, imate mogućnost da izbacite štetne materije i toksine, nataložene u žučnoj kesi i jetri. Možete očekivati da vaše alergije prestaju sve podpunije sa svakim sledećim čišćenjem. Svako čišćenje jetre, "leči" različitu grupu alergija, što pokazuje da je jetra podeljena na delove, gde svaki deo obavlja različite funkcije. Uzgred, čišćenjem jetre ćete eliminisati većinu bolova u ramenima, nadlakticama i gornjem delu ledja.
Ne preporučujemo da ovo čišćenje bude obavljeno umesto operacije žučne kese (jedino vi i vaš lekar možete doneti takvu odluku, nakon toga što naučite koje su sve prednosti i dobrobiti od ovog čišćenja), ali, premda ova tehnika ne može pogoršati takva stanja, ovime se nudi odlična šansa da, nakon jednog ili više ovakvih čišćenja jetre, operacija zaista postane nepotrebna. Glavna prednost ove tehnike, u odnosu na operacijuje, je da ona, sem što čisti žučnu kesu od njenog sadržaja, radi i "veliko spremanje" jetre, što operacija ne čini i nikada ne može učiniti.
Na ovim stranicama ćete saznati:
1. Kompletan spisak sastojaka potrebnih za čišćenje
2. Detaljne instrukcije kako da čišćenje obavite
3. Precizan redosled koraka u toku procedure
4. Objašnjenje zašto ova tehnika tako dobro deluje
Uvod i fiziološka osnova
Jedna od glavnih funkcija jetre je da proizvodi žuč, i to 1-2 litra na dan! Jetra je puna cevčica (žučnih cevčica), koje dopremaju žuč do glavnog žučnog kanala. Žučna kesa je spojena sa glavnim žučnim kanalom i služi kao rezervoar. Unošenjem masti ili proteina kroz ishranu, žučna kesa se podstiče da se potpuno iscedi u roku od oko 20 minuta. (To će se desiti i posle unošenja rastvora za čišćenje jetre). Lagerovana žuč završava, preko glavnog žučnog kanala, u tankom crevu i, eventualno, u debelom crevu.
Naravno, žučna kesa ne sadrži dovoljno žuči da neutrališe sav rastvor za čišćenje jetre koji ćete popiti. Tada, prazna žučna kesa dojavljuje svom gazdi, jetri, da odmah i snažno izbaci svu postojeću žuč u glavni žučni kanal. Da bi ovo učinila, jetra se praktično izvraćuje, i prazni od sve raspoložive žuči, zajedno sa kamenčićima, šljunkom i kristalima, da bi delovala na veoma potentan rastvor, koji koristimo za čišćenje jetre.
Gorka so (Magnezijum sulfat heptahidrat – MgSO4+7H2O) služi da opusti kanale, tako da prolazak većih kamenčića bude gladak i bezbolan. Takodje, Gorka so služi da tanko i debelo crevo oslobodi od fescesa. Gorka so se može nabaviti u svakoj apoteci, najčešće pakovana u kesice od po 10 grama. Cena kesice je «simbolična». Gorka so je, negde, poznata i pod nazivom «Epsomska so».
Mnogim ljudima, uključujući tu i decu, žučni kanali su zagušeni žučnim kamenjem. Nekima se, zbog toga, razviju alergije ili osipi, a neki nemaju nikakve simptome. Kada se žučna kesa skenira Rendgen aparatom, ne vidi se ništa. Karakteristično je da se najgori kamenčići ne nalaze u žučnoj kesi, već u jetri! I ne samo to! Mnogi od njih su previše mali ili nisu još dovoljno kalicifikovani da bi se otkrili Rengden aparatom.
Ima preko pola tuceta vrsta žučnog kamenja, a većina od njih sadrži u sebi kristale holesterola. Mogu biti crni, crveni, beli, zeleni ili bezbojni. Oni koji su zeleni, zeleni su jer su presvučeni žuči. Kada se seciraju, i posmatraju pod mikroskopom, mnogi od njih sadrže u sebi neidentifikovane objekte. Da li su ti objekti slučajno tu?
Mnogi imaju oblik pampura, sa žljebom na vrhu. Možemo samo zamisliti kako žučni kanali mogu biti zapušeni takvim oblicima! Drugo kamenje je kompozitno - sačinjeno od više manjih kamenčića, pokazujući time da su se kamenčići pregurpisali u žuči, neko vreme nakon poslednjeg čišćenja.
U samom centru svakog kamena, naučnici su pronašli grudvu bakterija, sugerišući time da je deo nekog mrtvog parazita mogao da počne formiranje kamena. Možda je funkcija jetre da enkapsulira zrele parazite, kako bi izbegla da bude uništena od strane takvih napadača. To je u redu kada se radi o jednom ili dva komada, ali šta se dešava kada moramo govoriti o hiljadama takvih enkapsulacija!?
Na kraju, gore opisani odbrambeni mehanizam jetre, preobraćuje se u sredstvo znatnog blokiranja jetre, što joj onemogućava da obavlja detoksikaciju i eliminaciju štetnih substanci, kao što su metaboliti i paraziti. Naime, kako kamenje postaje veće, a njegov se broj povećava, posledični pritisak na jetru uzrokuje da ona proizvodi sve manje žuči, koji je, naravno, medijum za transport neželjenih substanci.
Zamislite da vaše baštensko crevo sadrži kamenčiće. Mnogo će manje vode moći proticati, što će povratno uticati na smanjenje mogućnosti da crevo izbaci te kamenčiće. Sa žučnim kamenčićima, kao i kamenčićima u jetri, znatno će biti otežano i umanjeno izbacivanje viška holesterola iz tela, tako da će nivo holesterola rasti. Čišćenje jetre će, zasigurno, rezultirati i u smanjivanju nivoa holesterola.
Takodje, premda porozni, žučni i jetreni kamenčići mogu na sebi skupiti bakterije, ciste, viruse i parazite u raznim oblicima, koji prolaze kroz jetru. Ovim se formiraju žarišta upala, koja neprestano snabdevaju čitavo telo svežim bakterijama, izazivačima bolesti. Ni jedna stomačna infekcija, kao što su npr. čir ili crevno nadimanje, ne mogu biti trajno izlečeni, bez odstranjivanja ovih kamenčića iz žučne kese i jetre.
Priprema za čišćenje jetre
Čišćenje žučnih kanala jetre je najefikaniji postupak koji možete preduzeti da bi poboljšali svoje zdravlje. Ovo čišćenje bi trebalo, ukoliko je moguće, obavljati dva puta godišnje. Idealno bi bilo kada bi ova tehnika bila deo polugodišnjeg, "velikog spremanja organizma" (čišćenje bubrega, jetre i čišćenje od parazita). Ova druga dva čišćenja su veoma bitna za postizanje ukupnog rezultata.
Prva faza (neobavezno)
Ako je moguće, prvo obavite sve dentalne popravke. Idealno bi bilo da vaša usta budu bez metala (starih, metalnih plombi) i bez patogenih bakterija. Najbolje bi bilo da se očisti cela usna duplja.
Usta puna toksina mogu jako opteretiti jetru neposredno nakon čišćenja. Zato, prvo popravite sve zube. Tako ćete postići najbolje rezultate.
Druga faza (neobavezno)
Završite sa čišćenjem bubrega, pre nego što počnete sa čišćenjem jetre. Ovo se veoma preporučuje, ali nije bezuslovno. Poželjno bi bilo da vam bubrezi, žučni i urinarni trakt budu u odličnoj kondiciji, kako bi mogli efikasno odstraniti bilo koje substance, koje bi se propratno absorbovale u crevima, kada se, kao posledica čišćenja, izluči žuč.
Procedura čišćenja bubrega se sastoji u tome da nabavite nekoliko različitih biljaka iz biljne apoteke i od njih smućkate čaj, koji ćete, kao dobro vino, pijuckati, polako, nekoliko puta na dan, u toku nekoliko nedelja. Rezultat će biti fino čišćenje bubrega, kao i prestanak bilo koje urinarne infekcije. Ovo zahteva strpljenje, ali donosi rezultate. I ne košta skoro ništa.
Treća faza (i ova je faza neobavezna)
Dr. Hulda Regehr Clark napominje da ne možete čistiti jetru uz žive parazite u njoj, i da zbog toga mnoge kamenčiće nećete izbaciti, kao i da se možete osećati prilično loše. Prema tome, potrebno je i da, nedelju dana pre čišćenja jetre, svakodnevno ubijate parazite magnetnom rezonancom. Ako to već radite, kao redovno, povećajte doze magnetnog zračenja, jednu nedelju pre čišćenja jetre.
Gore navedene faze su uvek poželjne da budu izvedene, ali nisu obavezne, jer smo, i bez prethodnog čišćenja od parazita ili čišćenja bubrega, bili svedoci znatnog izbacivanja kamenja.
Četvrta faza (obavezna)
Tri dana pre čišćenja, pijte sok od jabuke. U ta tri dana, jako smanjite ishranu, i jedete samo male količine sirovih, nepreradjenih, voćnih ili povrćnih salata. Svakoga dana pijte najmanje jedan litar visoko kvalitetnog, nefiltriranog, najbolje domaćeg, soka od jabuka. Sok bi trebao da bude takav da možete videti talog na dnu flaše.
Pektin iz jabukovog soka pomaže da se omekšaju i poravnaju kamenčići u žučnoj kesi i jetri. Ovo će pomoći da oni lakše prodju kroz žučne kanale. Takodje, ovo smanjivanje ishrane, pomoći će da se isprazne creva od sadržaja, čime se olakšava skupljanje izbačenih kamenčića.
Peta faza (izvodjenje čišćenja)
Procedura
Za početak samog čišćenje, najbolje je odabrati dan kao što je npr. subota, da biste se sutradan, neradnog dana, mogli odmarati. Nemojte uzimati nikakve lekove, vitamine, ni ostale pilule ako vam baš nisu neophodni. Oni mogu omesti uspeh ovog čišćenja.
Prestanite sa bilo kakvim čišćenjem od parazita ili čišćenjem bubrega, jedan dan ranije.
Doručkujte nemasni, voćni obrok, a za ručak uzmite takodje neku nemasnu, laganu hranu, kao što su npr. kuvane cerealije, ali bez putera ili mleka. Time omogućavate proizvodnju žuči i pojačan pritisak u jetri. Viši pritisak će izgurati više kamenja napolje.
14.00 časova
Nemojte jesti ni piti posle 14.00 časova. Ako prekršite ovo pravilo, možete kasnije osetiti izvesne nugodnosti. Pripremite Gorku so. U 14.00 časova, izmešajte 4 pune supene kašike soli sa 3 čaše vode, dodajte 1/2 kafene kašičice praškastog vitamina C, i sve to dobro izmućkajte. Ova količina predstavlja 4 obroka, tj. četiri puta po 3/4 čaše. Molimo vas da imate na umu da se prva čaša pije u 18.00 časova, dok je drugi obrok predvidjen za 20.00. Ostala dva pripremljena obroka su rezervisana za sledeće jutro.
Posudu sa rastvorom ostavite u frižideru da se dobro ohladi (ovo preporučujemo isključivo zbog ukusa). Ukoliko želite, možete uraditi rektalno klistiranje, da biste debelo crevo očistili od svih neželjenih fekalnih sadržaja, ali pre 16.00 časova, i to isljučivo sa destilovanom (ne hlorisanom) toplom vodom. Što god vaša creva budu čistija, kamenje će biti lakše eliminisano. Pored toga, ukoliko želite da vidite šta ste to eliminisali ovim čišćenjem jetre, mnogo je ugodnije da, u sadržaju koji izbacite, tražite samo kamenje, bez odvraćanja pažnje na uobičajeni sadržaj stolice.
18.00 časova
Popijte prvi obrok (3/4 čaše), hladnog, već pripremljenog, rastvora. Ako ga, kojim slučajem, niste do tada pripremili, možete u 3/4 punoj čaši vode promešati 1 punu supenu kašiku soli. Možete dodati i 1/8 kafene kašičice vitamina C u prahu, da biste poboljšali ukus i izbegli nekontrolisani proliv. Ako nemate vitamin C u prahu, tada možete dodati malo limunovog soka da poboljšate ukus, ali ovo je potpuno neobavezno. Normalno da posle ispijanja rastvora možete popiti par gutljaja vode ili isprati usta. Izvadite iz frižidera maslinovo ulje, limun i grejpfrut da se malo zagreju.
20.00 časova
Ponovite sve prethodno, ispijajući sledeći obrok rastvora soli (3/4 čaše). Iako niste jeli od 14.00 časova, nećete osećati glad. Završite sa svim "ritualima", koje običavate pred spavanje. Nemojte odgovarati na telefon i pripremite se da budete sami sa sobom, u večernjem miru. Za uspeh ovog čišćenja, prilično je važno da se tačno pridržavate propisane satnice. Pokušajte da od nje nikako ne odstupite više od deset minuta, naročito pri postupcima koji slede.
21.45 časova
U posudu za mućkanje uspite 3/4 čaše (tačno izmerite) visoko kvalitetnog maslinovog ulja. Takodje, u istu posudu, uspite, tačno odmereno, 3/4 čaše iscedjenog grepfruta i limuna. Dobro zatrvorite posudu za mućkanje i energično je protresite dok se sadržina dobro ne izmeša, tako da postane tečna, skoro kao voda. Napominjemo da ćete u tome uspeti, samo ukoliko koristite sveže iscedjen sok grejpfruta i limuna.
Sada otidjite u WC, jednom ili više puta, čak i ako će vam to učiniti da malo zakasnite na vašu dozu mešavine ulja i soka, predvidjenu za 22.00 časa. Spremite se da odete u krevet i da u krevetu ostanete! Nemojte sredjivati kuhinju. Učinite to sutra.
22.00 časa
Pripremljenu mešavinu ulja i soka možete držati na vašoj noćnoj polici, ali je trebate popiti stojeći. Popijte je. Uz prve gutljaje, možete, ali nije obavezno, popiti četiri kapsule Ornitina, ukoliko ga imate, da biste bili sigurni da ćete dobro spavati cele noći. Ako već patite od nesanice, popijte 8 kapsula. Kompletnu sadržinu čaše popijte na-iskap, ako je to moguće. Veoma stare ili slabe osobe bi trebale da je piju polagano, ali ne duže od 5 minuta.
Lezite odmah. Što pre legnete, više ćete kamenja izbaciti. Prislonite kolena na grudi, zauzimajući položaj fetusa. Ležite na desnom boku najmanje pola sata. Mešavina ulja i citrusa će stići do vaše žučne kese i jetre. Kada se to desi, ovi organi neće znati šta da čine sa toliko zasićenom uljnom emulzijom, tako da će grčenjem izlučiti svu postojeću žuč, plus kamenje, šljunak i kristale.
Nakon pola sata, možete se okrenuti na ledja, glavom oslonjeni na tanak, kvalitetan, perjani jastuk. Pokušajte da mislite o tome šta se dešava u vašoj jetri. Imajte prijatne misli. Mislite o ljubavi. Vaša jetra je senzitivna na osećanja ljutnje, osvetoljublja i mržnje. Pokušajte da ostanete potpuno nepomični oko pola sata, a najmanje 20 minuta. Vizuelizujte kako se odvija proces čišćenja. Možete zamisliti kako kamenčići, jedan za drugim, putuju kroz žučne kanale, a izgledaju kao mali biseri. Malo je verovatno da ćete osetiti ikakav bol, zahvaljujući tome što je Gorka so uticala na širenje žučnih kanala.
Opustite se i spavajte. Pustite prirodu da deluje. Sutra ćete biti čistiji, mnogo čistiji, a takodje i mnogo zdraviji nego pre.
Sledeće jutro (rano)
Nakon budjenja, popijte treću dozu pripremljenog rastvora soli. Ukoliko vam je varenje loše ili imate mučninu (što će se veoma retko desiti), sačekajte da ona prodje, pre nego popijete vašu treću dozu. Nemojte je piti pre 06.00 sati. Najbolje bi bilo da ne morate ustajati iz kreveta, već da vam je neko donese. Ovaj napitak će delovati kao blagi laksans, i malo kasnije će izazvati pokretanje creva u smislu olakšanja. Da biste nadoknadili izgubljenu tečnost, pijte više vode, nego obično.
2 sata kasnije
Popijte poslednju, četvrtu, dozu rastvora Gorke soli. Možete se vratiti u krevet, ako želite.
Nakon naredna dva sata, možete ustati i nešto staviti u vaš prazan stomak. Za početak, popijte neki sveže iscedjen sok. Nakon pola sata, pojedite malo voća. Nakoj još jednog sata, možete se vratiti na vašu regularnu ishranu, ali neka ona bude lagana, sirova i prirodna. Do večere ćete se osećati potpuno preporodjeno i spremno čai i za najteže poduhvate.
Ako ste sve dobro odradili, očekujte sledeće:
Očekujte proliv drugog dana uzimanja rastvora soli. Najbolji način da vidite šta ste izbacili je da se ispraznite u belu porcelansku nošu ili u veliku plastičnu, belu, kofu. Noša ili kofa se, umesto klozetske šolje, koriste da bi se mogli videti crvenkasti kristali koji se skupljaju na dnu, dok kamenčići plivaju po površini. Ako se ispraznite u WC šolju, kristali će otići a da ih vi nećete moći videti. Ako vas ne interesuje baš naročito, iz bilo kog razloga, da vidite te kristale, koristite WC.
Drugi način pretraživanja izbačenog sadržaja je da koristite usmerenu lampu, tražeći zelenkaste kamenčiće u WC šolji. Zelenkasta boja će jasno pokazati da se radi o kamenčićima, a ne o hrani, jer je jedino žuč iz jetre zelena. Žuč i kamenčići iz jetre plivaju po površini zbog toga što sadrže holesterol. Eventualno ćete morati da izbacite čak i do 2000 kamenčića, u nekoliko postupaka čišćenja, a u periodu od oko godinu dana, da bi jetra bila dovoljno čista da vas trajno oslobodi svih alergija ili bola u gornjem delu ledja, kao i drugih, povezanih, simptoma. Prvo čišćenje vam može doneti privremeno olakšanje od tegoba, ali, premda kamenčići iz zadnjeg dela jetre putuju napred, mogu učiniti da ponovo osetite iste simptome. Da bi se dobili najbolji efekti, ako ovo čišćenje sporvodite prvi put, ponovite čišćenje jetre nakon dve nedelje. Jetra se čisti po nivoima, a naredna čišćenja izvlače toksine, odpatke i parazite iz dubljih i "ukopanijih" delova tkiva jetre. Ovo čišćenje žučne kese i jetre, možete ponavljati u intervalima od po dva meseca, sve dok ne prestanete izbacivati kamenčiće. Od tada, u cilju redovnog održavanja, ovo čišćenje možete sprovoditi svakih 6 meseci. Dve supene kašike maslinovog ulja svaki dan, obezbediće optimalnu efikasnost vaše jetre.
Nemojte sprovoditi ovo čišćenje kada ste bolesni. Trudnice trebaju konsultovati svog lekara. Starije osobe trebaju ovo činiti pod nadzorom lekara specijaliste. Drugog i trećeg dana pijte dosta vode.
Ponekad, žučni kanali mogu biti puni holesterolnih kristala, koji se neće uobličiti u okrugle kamenčiće. U tom slučaju će se pojaviti kao kaša koja pliva po površini sadržaja stolice. Može biti neznatno obojena i sastavljena od miliona sićušnih belih kristala. Izbacivanje ove kaše je isto toliko važno kao i izbacivanje kamenčića.
Koliko je sigurno čistiti jetru?
Veoma je sigurno. Profesionalci, kao i obični laici, izvršili su hiljade kura čišćenja, uključijući i one osobe sa preko 70 i 80 godina. Nismo čuli da je iko završio u bolnici, niti da je iko trpeo neke bolove. Autor ovog teksta, u svom, preko decenije dugom iskustvu, nije se susreo sa bilo kakvim komplikacijama. Čišćenje jetre vam može doneti izvesni osećaj neprijatnosti, u toku par dana nakon sprovodjenja prakse, jer se pokrenuti i rastvoreni toksini počinju oslobadjati.
Zaključak
Gore objašnjena procedura se suprostavlja mnogim savremenim medicinskim gledištima. Naime, smatrano je da žučnih kamenčića može biti tek nekoliko ali nikako na hiljade, i da nisu povezivani ni sa jednim drugim bolovima, osim pri žučnom napadu. Lako je razumeti zbog čega je vladalo ovakvo mišljenje: naime, u trenutku kada imate akutni napad bola, neki kamenčići, koji se nalaze u žučnoj kesi, dovoljno su veliki i dovoljno kalcifikovani da bi se mogli videti uz pomoć Rendgen aparata, a pri tom izazivaju upalu žučne kese.
Kada se hiruškim putem odstrani žučna kesa, akutni napadi bola prestaju, ali bolovi u zglobovima, alergije, problemi varenja i ostali simptomi se vraćaju i postaju još gori. Smatralo se da kamenčići ne stanuju u jetri. Ukoliko se jetra naknadno operiše, samo se najveći i najgori kamenčići mogu odstraniti, dok će bezbrojni drugi, manji kamenčići, šljunak i kristali ostati u već zapušenoj jetri, čime se ne postiže nikakvo poboljšanje. Istina je očigledna: ljudi kojima je hiruškim putem odstranjena žučna kesa, i dalje izbacuju zelene, sa žuči obložene, kamenčiće, kada primenjuju našu tehniku čišćenja jetre. Svako, koga interesuje da secira kamenčiće koje izbacuju ovi ljudi, može videti da koncentrični krugovi i kristali holesterola, u potpunosti odgovaraju slici "žučnog kamena".
Upozorenje
U veoma retkim prilikama, kada se osete talasi bola, koji se prostiru do grla, to može značiti da imate zaglavljen kamenčić u žučnom kanalu. Stolica boje gline je pokazatelj blokiranosti žučnog kanala. Gorka so može opustiti taj žučni kanal u roku od 20 minuta. Uzmite punu supenu kašiku soli, rastvorite je u 3/4 čaše vode, i popijte je, ali samo na prazan stomak, inače ćete se osetiti prilično bolesnim. Takodje, uzimanje velike doze Valerijane, 6-8 kapsula četiri puta na dan, uključujući i noć, može doprineti opuštanju kanala. Ako vam to donese olakšanje, možete biti sigurni da se radilo o grču sistema žučnih kanala. Elektro magnetizam Gorke soli čini da se spazam opusti. Najbolje bi bilo da jetru čistite nekoliko puta (u intervalima od po dve nedelje, osim ako niste jako bolesni) i da tako pokušate izbaciti zaglavljeni kamen. Ako ovo ne pomogne da bol prestane, potrebno je posavetovati se sa lekarom.
Preporučljivo je da drugog i trećeg dana nakon čišćenja, pijete obilne količine vode, jer se i tada izbacuju otpadni materijal i telesne tečnosti. To će, takodje, sprečiti i dehidraciju.
Preporučljivo je, da se prvo, pre čišćenja jetre, pobiju paraziti i očiste bubrezi. Ali ako vam se gorušica javlja dovoljno često i ne želite odlagati čišćenje, možete samo pobiti parazite i odmah preći na čišćenje jetre.
Da biste jetru održavali stalno zdravom, trebate kontrolisati unos hrane sa visokim procentom masnoće, kao što su sladoled, čips, prelivi za salate, sir, puter (previše), kremovi i neobično velike količine mleka (više od tri čaše dnevno).
Osećanja ljutnje, osvetoljublja, ratobornosti i mržnje, izrazito su destruktivna po zdravlje jetre. Izbegavajte ih po svaku cenu!!! Zaboravite sve "loše" što su vam drugi učinili, kao i sve "dobro" što ste vi učinili drugima.
Učite da opraštate!


nasetijelo @ 17:42 |Isključeno | Komentari: 0
Tumori jetre mogu biti nekancerogeni (benigni) ili kancerogeni (maligni). Kancerogeni tumori mogu nastati u jetri ili se mogu širiti u jetru (metastazirati) iz drugih dijelova tijela. Rak koji nastaje u jetri zove se primarni rak jetre; rak koji proizlazi negdje drugdje u tijelu zove se metastatski rak. Velika većina raka jetre su metastatski tumori.
  
Nekancerogeni tumori jetre su relativno česti, ali obično ne uzrokuju simptome. Većina ih se otkrije kada ljudi naprave iz nekog drugog razloga neku slikovnu pretragu-kao što je ultrazvuk, kompjutorizirana tomogranja (CT) ili magnetska rezonancija (MR). Međutim, neki od tih tumora dovode do povećanja jetre ili krvarenja u trbušnu šupljinu. Jetra obično normalno funkcionira pa pretrage krvi pokazuju normalne ili tek blago povišene razine jetrenih enzima.
HEPATOCELULARNI ADENOM
Hepatocelularni adenom je česti nekancerogeni tumor jetre.
Hepatocelularni adenomi se uglavnom pojavljuju u žena fertilne dobi, vjerojatno zbog toga što oralni kontraceptivi povećavaju rizik od takvog tipa novotvorina. Ti tumori obično ne uzrokuju simptome pa ih većina ostaje neotkrivena.
Rijetko neki adenom naglo pukne i krvari u trbušnu šupljinu što zahtijeva hitan hirurški postupak. Adenomi koje uzrokuju oralni kontraceptivi često nestaju kada žena prestane uzimati lijek. U iznimno rijetkim slučajevima adenom može postati kancerogeni tumor.
HEMANGIOM
Hemangion je nekancerogeni tumor jetre sastavljen od nakupine nenormalnih krvnih žila.
Procjenjuje se da 1% - 5% odraslih ima male hemangiome jetre koji ne uzrokuju simptome. Ti se tumori obično otkrivaju samo ako se dogodi da osoba bude podvrgnuta pretrazi UZ-om ili CT-om. Ne zahtijevaju liječenje. U male djece veliki hemangioma ponekad uzrokuju simptome kojima ih se otkrije, kao što je rasprostranjeno (difuzno) zgrušavanje i zatajenje srca. Može biti potreban hirurški zahvat.
HEPATOM
Hepatom (hepatocelularni karcinom) je rak koji započinje u stanicama jetre.
Hepatomi su najčešći tip raka koji nastaje u jetri (primarni rak jetre). U nekim područjima Afrike i jugoistočne Azije hepatomi su čak češći nego metastatski rak jetre i istaknuti su uzrok smrti. U tim područjima postoji visoka prevalencija hronične infekcije virusom hepatitisa B, što povećava rizik od hepatoma za više od 100 puta.
Hronična infekcija hepatitisom C povećava također rizik od hepatoma. Konačno neke tvari koje uzrokuju rak (kancerogeni) stvaraju hepatome. U suptropskim područjima u kojima su hepatomi česti, hrana je često zagađena kancerogenima zvanima aflatoksini, tvarima koje proizvode neke vrste gljivica.
U Sjevernoj Americi, Europi i drugim područjima svijeta, u kojima su hepatomi rjeđi, većina ljudi sa hepatomima su alkoholičari sa dugotrajnom cirozom jetre. Dodatne vrste ciroze su također povezane sa hepatomima, premda je u vezi sa primarnom bilijarnom cirozom rizik manji nego sa drugim vrstama ciroze.
Fibrolamelarni karcinom je rijetka vrsta hepatoma koji obično zahvaća mlade odrasle osobe. Nije uzrokovan prethodnom cirozom, infekcijom hepatitisom B ili C ili drugim poznatim činiocima rizika.
Simptomi
Obično su prvi simptomi hepatoma bol u trbuhu, gubitak težine i velika nakupina koja se može napipati u gornjem dijelu trbuha. Druga je mogućnost da osoba koja je dugo vremena imala cirozu može neočekivano postati bolesnijom. Česta je povišena temperatura. Katkada su prvi simptomi akutna bol u trbuhu i šok uzrokovan puknućem ili krvarenjem tumora.
Dijagnoza
Kod ljudi sa hepatomom tipično su povišeni nivoi alfa-fetoproteina u krvi. Katkada pretrage krvi ukazuju na nizak nivo glukoze ili visok nivo kalcija, lipida ili povećan broj crvenih krvnih stanica.
U početku simptomi ne daju ključ za postavljanje dijagnoze. Međutim, kada se jednom jetra dovoljno poveća da se može napipati, doktor može posumnjati na dijagnozu, naročito ako osoba ima dugotrajnu cirozu. Ponekad doktor može čuti glasne zvukove (hepatični šumovi) i zvukove grebenja (trenje zbog trljanja ili krepitacije) stetoskopom postavljenim iznad jetre.
UZ i CT iznad trbuha ponekad mogu otkriti rak koji još nije uzrokovao simptome. U nekim zemljama u kojima je čest virus hepatitisa B, kao što je Japan,UZ se koristi za preglede u svrhu rešetanja (skrininga, probira) ljudi sa infekcijom na rak jetre. Arteriografija jetre (Rtg napravljeni nakon što se u hepatičnu arteriju injiciraju radiokonstrastne tvari) može ukazati na hepatome. Arteriografija jetre je posebno korisna prije hirurškog uklanjanja hepatoma, jer pokazuje hirurgu tačan smještaj krvnih žila jetre.
Biopsija jetre može potvrditi dijagnozu. Opasnost od krvarenja ili druge ozljede prilikom biopsije jetre općenito su niske.
Prognoza i liječenje
Obično je prognoza za ljude sa hepatomom slaba, jer se tumor prekasno otkrije. Ponekad se osoba sa malim tumorom oporavi nakon što je tumor hirurški uklonjen.
DRUGI PRIMARNI KARCINOMI JETRE
•           Holangiokarcinom je rak koji proistječe iz sluznice žučnih kanala u jetri ili žučnih vodova. Na Orijentu, infestacija parazitima zvanima jetreni crvi, može biti djelomično odgovorna za taj rak. Ljudi sa dugotrajnim ulceroznim kolitisom i sklerozirajućim holangitisom katkada razviju holangiokarcinom.
•           Hepatoblastom je jedna od češćih vrsta raka u male djece. Ponekad se pojavljuje u starije djece i može proizvoditi hormone zvane gonadotropini, što ima za posljedicu rani (prerani) pubertet. Hepatoblastom se obično otkrije zbog općenitog pogoršanja zdravlja i velike nakupine (tvorbe) u gornjem desnom dijelu trbuha.
•           Angiosarkom je rijetki rak koji nastaje u krvnim žilama jetre. Angiosarkom može nastati zbog izloženosti vinilhloridu na radnom mjestu.
Dijagnoza i liječenje
Holangiokarcinomi, hepatoblastomi i angiosarkomi se mogu dijagnosticirati samo biopsijom jetre pri čemu se iglom uzima uzorak jetrenog tkiva za ispitivanje pod mikroskopom.
Obično je liječenje od male vrijednosti i većina ljudi umire unutar nekoliko mjeseci od otkrića tumora. Međutim, ako je rak otkriven relativno rano, tumor se može hirurški odstraniti uz nadu dugotrajnog preživljavanja.
METASTATSKI RAK JETRE
Metastatski rak jetre je tumor koji se proširio u jetru iz drugih mjesta u tijelu.
Metastatski rak jetre najčešće dolazi iz pluća, dojke, debelog crijeva, gušterače i želuca. Jetru mogu zahvatiti i leukemija i drugi oblici raka krvnih stanica, kao što su limfomi. Katkada je otkriće metastatskog tumora jetre prvi pokazatelj da osoba ima rak.
Simptomi
Često prvi simptomi uključuju gubitak tjelesne težine i slab apetit. Tipično je da je jetra povećana i tvrda, a može biti osjetljiva na dodir. Može postojati povišena tjelesna temperature. Ponekad je povećana slezena, naročito ako rak potječe iz gušterače. Trbušna šupljina se može proširiti zbog prisustva slobodne tekućine, stanje koje se zove ascites.
U početku nema žutice ili je blaga sve dok rak ne začepi žučne vodove. Sedmicama prije smrti, žutica postaje sve jača. Osoba može također postati zbunjena i pospana sa nakupljanjem otrova u mozgu, stanje koje se zove jetrena encefalopatija. ®
Dijagnoza
U kasnijim stadijima bolesti, doktor obično može dijagnosticirati metastatski rak jetre prilično lako, ali je dijagnoza teža u ranim stadijima. Na rak mogu ukazati UZ, CT i MRI, ali te slikovne pretrage ne mogu uvijek otkriti male tumore ili razlikovati tumor od ciroze i drugih nenormalnosti.
Tumori često uzrokuju lošu funkciju jetre što se može otkriti pretragama krvi.
Biopsija jetre potvrđuje dijagnozu u oko 75% slučajeva. Biopsija se može izvesti pod kontrolom UZ-a kako bi šansa za dobivanje kancerogenog tkiva bila veća. Drugi način za uzimanje biopsijskog uzorka je laparoskopija (fiberoptička cijev za promatranje koja se uvodi kroz trbušni zid).
Leukemija se obično dijagnosticira na temelju rezultata pretraga krvi i koštane srži. Tipično je da biopsija jetre nije potrebna.
Liječenje
Ovisno o vrsti (tipu) raka, lijekovi protiv raka mogu privremeno smanjiti tumor i produžiti život, ali oni rak ne liječe. Lijekovi protiv raka se mogu injicirati u hepatičnu arteriju koja onda otpremi visoku koncentraciju lijekova neposredno u stanice raka u jetri. Ta će tehnika vjerojatnije smanjiti tumor i proizvesti manje nuspojava, ali nije dokazano da produžuje život. Terapija zračenjem jetre može ponekad smanjiti jaku bol, ali donosi malo poboljšanje.
Ako se u jetri nađe samo jedan tumor, hirurg ga može ukloniti, naročito ako proistječe od raka crijeva. Međutim, svi stručnjaci ne smatraju takvu operaciju vrijednom poduzimanja.
Kod većine ljudi sa proširenim rakom, sve što doktor može učiniti je olakšati simptome,


nasetijelo @ 17:42 |Isključeno | Komentari: 0
Čišćenje žučnih kanala jetre jedan je od najvažnijih i najučinkovitijih postupaka za poboljšavanje vašeg zdravlja. Čišćenjem se značajno poboljšava probava, koja je osnova vašeg cjelokupnog zdravlja.
Možete očekivati postupno nestajanje alergija, a stanje će se poboljšavati sa svakim čišćenjem koje napravite! Postupno će nestajati i bolovi u ramenima, nadlakticama i leđima. Imati ćete više energije i općenito ćete se osjećati bolje.
Procedura čišćenja jetre i žučne vrećice
Ne preporuča se raditi čišćenje jetre bez napravljenog Antiparazitnog programa (preagresivno za organizam) prvo treba napraviti Antiparazitni program koji uključuje čišćenje jetre i žučne vrećice. Antiparazitni program
Zašto je čišćenje jetre bez napravljanog antiparazitnog programa preagresivno za organizam?
Praksa je pokazala da više od 95 % ljudi ima parazite. Paraziti se najčešće u organizmu nalaze u jetri, ako pokušate čistiti jetru a da prije niste ubili parazite antiparazitnim programom tijekom čišćenja paraziti doslovno grebu i grizu da ostanu u jetri.
Na taj način više radite štete nego koristi s direktnim čišćenje jetre bez napravljenog antiparazitnog programa. Iz tih razloga preporuča se da čišćenje jetre radite kao dio Antiparazitnog programa.
Djeca ispod 16 godina ne trebaju raditi čišćenje jetre.
Funkcija jetre je da čisti organizam i proizvodi žuč, od 1.1 do 1.6 litara dnevno! Mnogi ljudi proizvedu samo oko 2 decilitra žuči dnevno. Skoro svi zdravstveni problemi su direktna ili indirektna posljedica smanjene proizvodnje žuči i nedovoljnog prijenosa žuči. Jetra je puna kanala (žučni kanali) koji sprovode žuč u jedan veći kanal (skupni žučni kanal).
Žučna vrećica je prikvačena na skupni žučni kanal i djeluje kao rezervoar za skladištenje. Unošenje masti i proteina izaziva stiskanje pražnjenje žučne vrećice u periodu od oko dvadeset minuta. Na taj način uskladištena žuč završava svoj put kroz skupni žučni kanal u crijeva.
Kod mnogih osoba, uključujući i djecu, žučni kanali u jetri i žučna vrećica su puni kamenaca. Kada se žučna vrećica snima rendgenski često se ništa ne vidi, većina je premala i nije stvrdnuta, što je preduvjet za vidljivost na rendgenu. Ima više vrsta žučnog kamenca, većina u sebi ima kristale kolesterola.
Kamenac može biti crne, crvene, bijele, zelene, ili tamnožute boje. Zeleno kamenje dobiva boju od boje žuči. U jednom čišćenju jetre i žučne vrećice može izaći na desetine, ukupno u više nuždi može ih biti i do 200 i više raznih dimenzija.
U samom centru svakog kamenca nalazi se grupa bakterija, što upućuje na to da je neki mrtvi dio parazita možda započeo sa formiranjem kamenca. Što su paraziti
Kako kamenac raste i postaje brojniji, pritisak na jetru uzrokuje da ona proizvodi manje žuči. Uz postojanje žučnog kamenca manje količine kolesterola napuštaju tijelo i razina kolesterola raste. Budući je žučni kamenac porozan on može skupiti bakterije, viruse i parazite koji prolaze kroz jetru.
Na taj način se stvaraju «gnijezda» infekcija koja zauvijek bombardiraju tijelo novim bakterijama. Niti jedna trbušna infekcija (kao što su čirevi ili nadimanje crijeva) ne može se trajno izliječiti bez uklanjanja žučnog kamenca iz jetre.
Čišćenje jetre, žučne vrećice uz napravljeni Antiparazinti program je zaista najjednostavniji način za smanjivanje visokog kolesterola, pomaže u liječenju ekcema, psorijaze, artritisa, gihta, astme, akni, alergija, crvenog vjetra, preosjetljivosti na hranu, poboljšava probavu, gastritisa, bolova u trbuhu, bolova u ramenima, bolova u rukama, kamenaca u žuči, bolova jetre, hipertenzije, kardiovaskularnih bolesti, kolitisa, zatvora, raka, AIDSa, Alchajmerove bolesti, epilepsije, osteoporoze, angine pektoris, multipla skleroza i mnogih drugih bolesti.
Svi ljudi koji imaju kamenac u jetri, ne moraju ga imati i u žučnoj vrećici. Svi ljudi koji imaju kamenac u žučnoj vrećici, UVIJEK imaju kamenac i u jetri. Ako nemate žučnu vrećicu, čišćenje žučnog kamenca iz jetre je najvažnija stvar koju možete učiniti za vaše zdravlje!
Ponavljamo ne preporuča se raditi čišćenje jetre bez napravljenoga Antiparazitnog programa (preagresivno za organizam) prvo treba napraviti Antiparazitni program koji uključuje čišćenje jetre i žučne vrećice.
Antiparazitni program
Djeca ispod 16 godina ne trebaju raditi čišćenje jetre.
Procedura čišćenja jetre i žučne vrećice
Napomena!
Sve informacije na ovoj web stranici isključivo su informativne prirode i nisu namijenjene u svrhu dijagnosticiranja ili određivanja terapije bez savjetovanja s ayurvedskim liječnikom.


nasetijelo @ 17:41 |Isključeno | Komentari: 0
Jetra je jedan od najvažnijih pročistača u ljudskom tijelu i ujedno naš najveći unutarnji organ koji je odgovoran za više od 500 vitalnih funkcija. Njene najvažnije funkcije su izlučivanje žuči, čišćenje krvi i proizvodnja topline, osiguranje mišićnoga goriva (glikogen), probavljanje masnoće iz prehrane i proizvodnja vitamina A. Jetra obavlja i detoksikaciju koja je posebno važna za naš organizam i bez tog procesa bili bismo mrtvi za samo nekoliko minuta kad bi nam čak i naizgled bezopasna tvar poput kofeina bila ubrizgana izravno u krvnu žilu koja vodi do srca. Ali, kada bi taj isti kofein bio ubrizgan u krvnu žilu koja vodi do jetre, izlučio bi se bezopasno iz našeg tijela za samo nekoliko sekundi. Zbog svega navedenog jasno se dobiva dojam koliko je zdrava i odmorna jetra važna za naše zdravlje i tijelo te da je treba čuvati. 
Jetra se također, kao i svi organi u tijelu, može opteretiti lijekovima i nezdravim načinom života. S obzirom na to da je usko povezana uza žuč koja najčešće reagira na prekomjerni unos masnih i teških namirnica te može biti puna kamenaca, jetru i žuč potrebno je s vremena na vrijeme očistiti i odmoriti tretmanom gorke soli. 
Savjetovanje s liječnikom 
Tim tretmanom može se prije svega riješiti kamenaca kojih ima u jetri, njenim kanalićima i u žuči. Čak i oni koji nemaju žuč mogu imati kamence u kanalićima. Ti kamenci sadrže kolesterol, sol i još neke tvari koje zagušuju normalan rad jetre i tako znatno usporavaju izbacivanje toksina iz tijela. No i ovdje je potreban oprez. Kamenci u jetri najčešće su bezopasni, ali oni u žuči, pogotovo oni veći od 1 cm, mogu izazvati komplikacije pa se preporučuje prije tretmana posavjetovati s liječnikom. Savjetovanje s liječnikom potrebno je i kod ozbiljnijih kroničnih bolesti, pogotovo ako uzimate neke lijekove i idete na još neke tretmane. 
No, ne morate imati kamence u žuči i jetri da napravite ovaj tretman. Čišćenje jetre pomoći će i kod brojnih alergija, psihičkih bolesti, srčanih bolesti, raka, artritisa, hepatitisa, dijabetesa, probavnih smetnji, nadutosti. Obično se preporučuje čistiti jetru dva puta godišnje (obavezno u proljeće i početkom ljeta), ali može se čistiti i više puta ako postoji potreba (jaka alergija, manji kamenci u žuči i sl.). Najbolji rezultati postižu se ako nakon prvog čišćenja postupak ponovite nakon 14 dana kako bi se počistili zadnji ostaci toksina i tretman bio u potpunosti uspješan. 
Samo za zdrave 
Ovo čišćenje pokazalo se jako uspješnim i rasprostranjeno je diljem svijeta. Preporučuju ga mnogi new age terapeuti jer je sigurno i nije poznat slučaj da je itko završio u bolnici. Naravno, ovdje je potrebna i vaša odgovornost prilikom pristupanja tretmanu koji se ne preporučuje slabim, pothranjenim osobama, djeci, trudnicama te svima koji pate od ozbiljnih oboljenja (a nisu se posavjetovali sa svojim liječnikom). 
ŠTO JE POTREBNO? 
- gorka sol 4 velike žlice 
- maslinovo ulje 1,5 dcl 
- svježi crveni grejp (ili limun ako baš nema grejpa) oko 2 dcl soka 
- voda 6 dcl 
PRIPREMA: 
Za čišćenje jetre najbolje je odrediti dva slobodna dana (vikend), dan prije i tijekom čišćenja najbolje je ne uzimati nikakve lijekove, vitamine, suplemente i slično, bez kojih se inače može. 
PLAN ČIŠĆENJA: 
PRVI DAN 
JUTRO: pojesti nemasni doručak bez ulja, maslaca, sira, vrhnja i mlijeka - najbolje voće, žitarice, kruh, med... 
PODNE: pojesti nemasni ručak - kuhano povrće, kruh, voće... bez ikakve masti! Potrebno je popiti dovoljno vode jer iza 14 sati nema više konzumiranja ni hrane ni vode! 
14 SATI: više ništa ne jesti i ne piti - ako se prekrši ovo pravilo, kasnije može doći do mučnine u želucu. 
NAKON 14 SATI: pomiješati 4 velike žlice soli sa 6 dcl vode. Najbolje je pripravak staviti na hladno jer će se tako malo neutralizirati gorak okus soli. 
18 SATI: popiti prva 2 dcl vode s gorkom soli. Usta se mogu isprati vodom ili sokom ili na nekoliko minuta žvakati kaugumu. Nema gutanja, ne pije se ništa osim te mješavine. 
20 SATI: popiti druga 2 dcl vode s gorkom soli. Sada je već moguć prvi odlazak u toalet. To je normalno i preporučljivo jer će crijeva biti slobodna, a jetra će se lakše čistiti. 
21.45 SATI: iscijediti sok grejpa ili limuna te pomiješati s maslinovim uljem (bolji je sok od grejpa jer ne radi grudice u ulju pa ga je lakše popiti). Pripremiti se za spavanje. 
22 SATA: u pet minuta popiti pomiješani sok od grejpa i ulja, najbolje stojeći, i odmah leći. Najbolje je leći na leđa s uzdignutom glavom na jastuku (prvih 20 minuta), a onda se prebaciti na lijevi bok. Nastojite da više ne ustajete. Boli neće biti jer su od gorke soli svi kanali prošireni. Pokušajte zaspati. 
DRUGI DAN 
6 SATI UJUTRO (sljedeće jutro): nakon dizanja, ne prije 6 sati, popiti treću dozu gorke soli i vode. Može se pojaviti mučnina, no ona će proći. Nakon što popijete gorku sol, vratite se u krevet. 
8 SATI UJUTRO: popiti zadnju dozu gorke soli i vode. Nakon sat vremena možete ustati. 
10 SATI UJUTRO: možete jesti. Najbolje nešto lagano, početi sa sokom i voćem. Do večere ste se oporavili. 
Tijekom ovog tretmana, pogotovo drugi dan, često ćete ići u toalet. Nemojte se začuditi ako u školjki ugledate puno malih zelenih kamenaca (zbog kolesterola plivaju na vodi). Obično je jetra prepuna kolesterola pa je zato najbolje postupak ponoviti za 14 dana kako biste bili sigurni da ste jetru do kraja očistili. Nakon tretmana malo ćete dehidrirati (moguć je neznatan umor) pa pijte puno tekućine i odmarajte se. 
www.jutarnji.hr


nasetijelo @ 17:40 |Isključeno | Komentari: 0
Pročistite jetru uz pomoć domaćih kućnih pripravaka
Naša jetra je odgovorna za mnoge važne funkcije u tijelu. Jetra proizvodi žuč i pomoću nje razgrađuje masnoće, te je važna za normalan rad probave i za opskrbu krvi nutrijentima iz crijeva. Jetra regulira strukturu krvi i osnovne biokemijske procese u tijelu, te je zadužena za regulaciju metabolizma i za proizvodnju i pohranu proteina u tijelu. Jetra neutralizira štetne tvari u tijelu.
Čišćenje jetre bi trebali napraviti nakon pročišćavanja probavnog trakta da izbjegnete gomilanje otrova u organizmu. Oprez: prije čišćenja jetre i žučnog mjehura provjerite da nemate kamenac u tim organima. Ako imate kamenac, ne preporuča se pročišćavati te organe. Dijabetes, akutni oblici internih oboljenja, prehlada, gripa i zarazne bolesti, pogoršanje kroničnih bolesti, opća slabost, stres, trudnoća i dojenje – sve su to stanja kod kojih također trebate izbjegavati pročišćavanje jetre.
Pripremite sok od 10 kg oprane, ali neoguljene crne rotkvice. Od toga ćete dobiti otprilike 3 l soka. Pospremite sok u frižider.
Pomiješajte vlakna koja su ostala nakon pravljenja soka sa šećerom (500 g šećera za 1 kg vlakana) ili sa medom (300 g meda za svaki kg) i spremite na toplo mjesto. Uzmite po 1 čajnu žlicu soka sat vremena nakon svakog obroka. Postepeno povećavajte dozu sve do pola čaše (1 dcl). Pročišćavanje će u pravilu proći glatko i lagano. Ako osjetite nelagodu, stavite topli oblog na područje gdje je jetra. Kad popijete sav sok počnite dodavati u jelo vlakna od rotkve koja ste pripremili ranije i to 2-3 žlice po obroku. Ovaj pripravak vam neće samo pročistiti jetru, već će vam ojačati srce i pluća. Za vrijeme procesa čišćenja jetre izbjegavajte masnu i ljutu hranu.
Narežite 3 komada oprane neoguljene cikle na komadiće i stavite ih u staklenku od 3 litre. Dodajte 3 žlice pšeničnog brašna i 500 g šećera. Staklenku stavite na tamno mjestu i držite 2 dana na sobnoj temperaturi. Nakon toga dodajte 700 g grožđica, 4 šalice šećera i pola šalice vode, te pustite da odstoji tjedan dana, s tim da svaki dan promiješate smjesu. Procijedite smjesu nakon 7 dana. Dobit ćete oko 1 l soka. Uzimajte 1 žlicu soka 3 puta dnevno 30 minuta prije jela. Kad ste potrošili sav sok napravite pauzu od 3 mjeseca. Nakon pauze ponovite čitav ovaj proces sa tromjesečnom pauzom još dva puta. To bi trebalo biti dovoljno da se jetra u cijelosti pročisti.
Čišćenje jetre uz pomoć ljekovitog bilja je duže, ali manje intenzivno.
Pomiješajte jednake količine poljske preslice (ćaporak), kukuruzne svile (kose) i cvjetova nevena. Prokuhajte 1 žlicu mješavine dvije minute u 2 šalice kipuće vode i ostavite potopljeno 30- 40 minuta. Tada procijedite i popijte pola čaše 3 puta dnevno nakon svakog obroka. Nastavite 3 tjedna, zatim uzmite jedan tjedan pauzu, pa ponovite još jedan tjedan.
Slijedeća metoda je dobra za ljude sa ranim stadijem hepatitisa. Pomiješajte jednake količine žutikinih boba, brezinog lišća, pelina i stolisnika. Stavite 1 žlicu mješavine u 1 šalicu kipuće vode i pustite da odstoji 30 minuta. Popijte 1 šalicu ujutro i navečer.
Pomiješajte 3 dijela troskota, 1 dio cvjetova kamilice, 2 dijela drijena, 4 dijela kantariona i 4 dijela smilja. Stavite 4 žlice mješavine u 1 l hladne vode i ostavite preko noći. Ujutro prokuhajte 5-10 minuta i kad se ohladi procijedite. Prvu čašu popijte ujutro na prazan želudac, a ostatak razdijelite na 4 dijela i popijte 1 sat nakon svakog jela. Popijte 1 šalice soka od bundeve svako jutro.
U 1 šalicu ohlađene prokuhane vode dodajte malo meda i nekoliko kapi limunovog soka. Popijte navečer prije spavanja.
Žučni mjehur i žučni kamenac:
Narežite 2 grejpfruta sa korom na male komade, stavite u 1,5 litara vode i ostavite da odstoji preko noći, a zatim procijedite. Popijte šalicu ujutro prije doručka.
Popijte pola žlice maslinovog ulja 30 minuta prije jela. Tretman traje 2-3 tjedna.
zena.hr


nasetijelo @ 17:40 |Isključeno | Komentari: 0
Čišćenje jetre od žučnih kamenčića dramatično popravlja probavu, koja je osnova vašeg ukupnog zdravlja. Možete očekivati nestanak alergija.Nevjerojatno, ono također eliminira bol u ramenu,gornjem djelu ruke i gornjim leđima.Imati ćete više energije i pojačan osjećaj blagostanja.
Čišćenje kanala koji povezuju jetru i žuč je najsnažnija procedura kojom možete poboljšati svoje zdravstveno stanje.
Ali ovo čišćenje ne bi trebalo provoditi prije programa čišćenja parazita, a da bi se postigli najbolji rezultati treba odraditi još i čišćenje bubrega i popravke zubiju.
Posao jetre je da stvara žuč, 1 do 11/2 četvrtine dnevno.Jetra je puna cjevčica (žučne cjevčice) koje dostavljaju žuč do jedne velike cjevi ( zajednička žučna cjev). Žučna kesica je spojena na zajednički žučni odvod i djeluje kao rezervoar za skladištenje. Jedenje masti ili proteina pokreće stezanje i pražnjenje žučne kesice tijekom dvadesetak minuta, tako da sakupljena žuč završava svoj put kroz žučni odvod u probavnom traktu.
Kod mnogo ljudi, uključujući i djecu , žučne cjevčice su zakrčene žučnim kamenčićima. Neki od tih ljudi razvijaju alergije dok neki ne pokazuju nikakove simptome.Kada skaniramo žučnu kesicu ili je pregledamo rengenskim zrakama ništa se pokazuje. Tipično , oni (kamenčići) se ne nalaze u žučnoj kesici. Osim toga previše su mali da bi ih rentgenske zrake registrirale. Postoji nekoliko različitih verzija kamenčića, a kod većine nalazimo kristaliće kolesterola. Oni mogu biti crni.crveni, bijeli, zeleni ili smeđe obojeni. Zeleni svoju boju dobivaju od svog žučnog ogrtača. Primjetite na slici koliko njih na sebi nosi neidentificirane objekte. Da li su to ostaci nametnika? Primjetite koliko ih ima oblik čepova sa uzdužnim rupicama ispod vrhova. Možemo vizualizirati blokiranu žučnu cijevčicu kroz ove oblike. Drugo kamenje je nastalo od nakupina puno malih kamenčića što nam govori da su regrupirani u žučnim cjevocodima ubrzo nakon zadnjeg procesa čišćenja.
U samom središtu svakog kamenčića pronalazimo skupinu bakterija, što prema znanstvenicima, sugerira da je mrtvi dio parazita započeo formiranje kamenčića.
Kako kamenje raste i postaje sve brojnije pritisak na jetru uzrokuje smanjenje proizvodnje žuči. Zamislite situaciju da je vaš crijevo za polijevanje vrta prepuno klikera. Puno manje vode će moći proći, što će umanjiti sposobnost crijeva da izbaci klikere. Kod žučniog kamenja, puno manje kolesterola napušta tijelo i samim tim nivoi kolesterola rastu.
Žučno kamenje je porozno, pa samim time može pokupiti bakterije, ciste, viruse i parazite koji prolaze kroz jetru. Na ovaj način, gnjezda infekcije se stvaraju, te zauvijek opskrbljuju tijelo svježim bakterijama. Niti jedna infekcija stomaka kao što je čir, ne može biti trajno izliječena bez uklanjanja tih kamenčića iz jetre.
 Dijeta za čišćenje jetre
Nakon obilnog banketa, odmah po ustajanju, pijte 3 ili više čaša tople vode u koju ste iscijedili cijeli limun. Od tada nadalje limunadu bez šećera pijte prije doručka, ručka, večere i kad god ste gladni.
Za čišćenje organizma možete uzimati i pirjanu rajčicu ili sok od rajčice. Pijte vruću vodu s limunom ili sok od rajčice kad god vam je ugodno, što više to bolje.
Od ovog ćete režima izgladnjeti, tako da ćete se drugog dana radovati sljedećoj mješavini:
85 g maslinovog ulja
55 g ricinusovog ulja
85 g tučenog vrhnja
Mješavinu ispijte prije spavanja, a nakon toga možete sažvakati komadić limuna da biste poboljšali okus. Mnogo je jednostavnije nego što izgleda. Rano ujutro potjerat će vas na zahod i vidjet ćete da u cijelom svom životu niste imali tako tamnu stolicu i tako neugodan miris.
Sljedećeg jutra pripremite sljedeći doručak:
Pirjana rajčica: zreloj rajčici izrežite dio oko peteljke, u većini slučajeva je otrovan. Narežite rajčicu na male dijelove, dodajte malo vode i kratko vrijeme kuhajte. Možete dodati sol, luk i začine, ali nikakvu masnoću.
Imajte na umu da niti jedna ekstremna dijeta nije apsolutno dobra za vaše zdravlje. Stoga, prije nego se posvetite "novom" režimu prehrane, potražite savjet svog liječnika.
ordinacija.hr


nasetijelo @ 17:39 |Isključeno | Komentari: 0
Od svih složenih hemijskih laboratorija našeg tijela, jetrene ćelije su najzanimljivije. Milijarde ovih radnih jedinica, koje se nalaze u sastavu jetre, usmjerene su prema krvi i krvnim žilama koje dolaze iz tankog crijeva. Razmatrat ćemo  sve ove pojedinačne strukture kao jedan nevjerovatan organ, koji zovemo jetra.
Ona je najveća žlijezda našeg tijela i pridodata je organima za varenje. Teška je oko 1500 grama. Njena dužina iznosi oko 30 cm, širina oko 16 cm, a debljina 8cm. To je organ crvenkasto­smeđe boje i meke konzistencije. Kod oboljenja jetre i žučne kese javlja se bol u predjelu desne lopatice.
Jetra, koja leži u desnom gornjem uglu trbušne šupljine, funkcioniše kao izuzetan filter u krvnom sistemu. I dok bubreg filtrira proste vodene rastvore, viškove materijala u ljudskom tijelu, jetra čisti složene rastvore, kao što su lijekovi i hormoni. Zbog svog položaja i funkcionalne povezanosti sa drugim organima tijela, poremećaji u funkcionisanju jetre imaju veliki uticaj na metabolizam tijela i na rad drugih organa, a naročito slezene, koštane srži, endokrinih žlijezda, bubrega i centralnog nervnog sistema.
Jetra je svakodnevno izložena  djelovanju različitih toksina, tako da nema bolesti  organa u tijelu, a da pri tome nije oštećena i jetra. Jetra ne funkcioniše samo kao filter za hranu i viškove metabolizma, već takođe proizvodi globuline i enzime, koji obnavljaju krvne žile.1
U jetri nastaje oko 90-95 % svih proteina plazme. Zanimljivo je pomenuti da jetra može za 4-7 dana proizvesti polovinu ukupne količine proteina plazme u našem tijelu. Gubitak plazme izaziva naglu diobu ćelija jetre, pa se jetra ustvari povećava dok se ne obezbjedi dovoljna količina proteina u plazmi. Među najvažnije funkcije jetre ubraja se njena sposobnost da sintetizira aminokiseline.
Sposobnost jetre da odstranjuje amonijak pretvarajući ga u karbamid, spašava naše tijelo sigurne smrti. Specijalne ćelije pronađene u jetri uništavaju bakterije u krvi koje prolaze kroz jetru, naročito kada dolaze iz crijeva. Krv iz crijeva, zajedno sa toksinima i bakterijama, ulazi u jetrene ćelije i njihove sinuse.
Unutrašnja površina svih sinusa jetre je krcata tim specijalnim Kupferovim ćelijama koje strše u krv koja ovuda protiče. Te su ćelije toliko aktivne  da iz krvi mogu ukloniti 99% i više bakterija prije nego one dospiju do kraja svog jetrenog puta.
Kada se broj čestica ili otpadnih materija u krvi povećava ove specijalne ćelije se takođe povećavaju i beskompromisno otklanjaju te nepoželjne elemente. Jetra proizvodi izvore energije za tijelo. Jedna od najznačajnijih osobina jetre jeste proizvodnja glukoze, koja predstavlja glavni izvor energije u organizmu.
Glukoza  se svakog dana uzima iz hrane, pretvara u glikogen i skladišti u jetri. Tako jetra kontinuirano kontroliše nivo glukoze u krvi.
U periodu između obroka  nivo glukoze u krvi počne da opada, jetra pretvara uskladišteni glikogen u iskoristivo gorivo - glukozu. Dakle, jetra ne dopušta  da nivo glukoze padne ispod dozvoljene vrijednosti.
Kod čovjeka sa oboljenjem jetre, neposredno nakon obroka bogatog šećerima, koncentracija glukoze u krvi poraste  oko tri puta više nego kod zdrave osobe. Jetra takođe može proizvesti glukozu od masnih kiselina i aminokiselina, baš kao što može pretvoriti druge ugljene hidrate, koji se ne mogu lako koristiti u proizvodnji energije, u glukozu. Kroz jetru svake minute protiče oko 1,5 litra krvi, a u specifičnim uslovima može poprimiti ulogu rezervoara krvi. Jetra posjeduje strukturu koja može da se širi ili skuplja. Uz pomoć te osobine, ona može da skladišti krv i oslobađa je u krvne žile.
U zdravom tijelu, jetra može zadržati 10% ukupne količine krvi iz ljudskog tijela, što predstavlja oko 450 ml. U nekim situacijama, tj. kada dođe do oštećenja srca, količina krvi koja obično cirkuliše u tijelu postaće previše velika za srce. U tom stanju, jetra duplira svoj kapacitet za zadržavanje krvi i skladišti jedan litar krvi.
Tako ona omogućava srcu da radi pod optimalnim ritmom. Kada se potreba za krvlju poveća, npr. prilikom fizičkog rada, jetra oslobađa uskladištenu krv u krvni sistem i zadovoljava potrebe za krvlju. Jetra radi ekonomično. Kada se glukoza potroši u mišićima, oslobađa se jedan višak metabolizma u vidu mliječne kiseline.
Ako se mliječna kiselina duže zadrži u mišiću, ona stvara bol i onemogućava njegovo djelovanje. Jetra sakuplja tu mliječnu kiselinu iz mišića i  pretvora je u glukozu.
Ova naša laboratorija proizvodi nova crvena krvna zrnca umjesto onih mrtvih. (Sl.5) Slezena i jetra su mjesta gdje se proizvode nova crvena krvna zrnca i gdje se pretvara glavni dio proteina u aminokiseline.
Jetra je mesto gde se skladišti gvožđe koje ima važne funkcije u tijelu. Izuzevši željezo u hemoglobinu, ubjedljivo najveći dio željeza u tijelu, pohranjen je u jetri. Kad se u tjelesnim tekućinama  nađe višak željeza, jetra ga skladišti do potpune regulacije.
Jetra predstavlja najbolje skladište u tijelu. Svi minerali, proteini i male količine masnoća i vitamina, uskladišteni su u jetri. Kad god je potrebno, ona ispušta uskladištene supstance u data područja  na najbrži mogući način. U najvećim količinama se u jetri pohranjuje vitamin A, ali isto tako i vitamin D i B12. U jetri se nalazi dovoljno vitamina A za 1-2 godine, a vitamina D i B12 za 1-4 mjeseca. Ona brižljivo kontroliše da li tijelo ima dovoljno energije, uz pomoć jednog specijanog  sistema. Svi organi u tijelu povezani su sa jetrom. Jetra ima značajnu ulogu u zgrušavanju. Proces krvarenja nosi velike opasnosti po naš organizam. Pošto se krv nalazi u krvnom sistemu pod pritiskom, prilikom povrede krvne žile dolazi do naglog isticanja krvi.
 Međutim,  kod zdrave osobe formira se jedna montažna mreža, čije glavne dijelove izgrađuje jetra. Ako je jetra funkcionalna, ovaj proces teče bez imalo poteškoća. Osnovu ove mreže čine trombociti i fibrinogen. Ovaj kompleksan proces se odvija kroz 12 kaskadnih reakcija. Proces je konstruisan da  se može zaustaviti na bilo kom mjestu.
Fibrinska mreža pod elektronskim mikroskopom izgleda fenomenalno.(Sl.8) Jetra stvara veliki dio sastojaka koji se iskorištavaju u procesu zgrušavanja. Za metaboličke procese u jetri gdje se stvaraju protrombin i ostali faktori izuzetno je bitan vitamin K.
Bez njega je praktično nemoguće zaustaviti krvarenje. Zbog vrlo aktivnih hemijskih zbivanja u jetri, jetra je poznata po  sposobnostima da uklanja otrove i izlučuje lijekove kao što su: sulfonamidi, penicilin, ampicilin, eritromicin i drugi.
Na sličan način se hemijski mijenjaju i izlučuju hormoni. Režnjevi jetre sastoje se od režnjića, koji predstavljaju osnovnu jedinicu njene građe. Režnjići su u obliku piramida, promjera  1-2 mm. Ljudska jetra  sadrži 50 000-100 000  režnjića.   
Režnjić  se sastoji  od jetrenih ćelija poredanih zrakasto, kao žice na točku. S jedne strane  ovih poredanih jetrenih  ćelija teku mali žučni kanalići, koji odvode proizvedenu žuč, a s druge strane protiče krv koja se filtrira i oslobađa otrovnih i nepotrebnih tvari. 
U ovoj zrakastoj strukturi jetre krv i žuč teku u suprotnim smjerovima. U centru jetrenog režnjića nalazi se  centralna vena koja prima i odvodi krv.  Jetra je jedan ogroman filter sa zadatkom da oslobađa iz tijela suvišne materije.
Iz ovih jetrenih prostora otiče i suvišna tekućina limfnim žilicama. Dok krv protiče kroz bezbrojne žilice jetre u njima se nalaze specijalne Kupferove ćelije, koje eliminišu sve napasnike i toksične supstance. Specijalnim odvodnim sistemom se sva žuč sliva i odvodi u žučnu kesicu.
Jetra ima sposobnost da reparira samu sebe. Ako je neki njen dio oštećen, preostale ćelije popravljaju oštećeni dio, tako što odmah povećavaju svoj broj. Čak i ako se dvije trećine ovog organa odreže, preostali dio se obnavlja.
I dok sebe reparira, jetra uklanja oštećene ili mrtve ćelije iz svoje sredine i zamjenjuje ih novim. Jedna ćelija jetre dovoljno je specijalizovana da omogući više od 500 operacija istovremeno. ]elije jetre prerađuju mnoge tvari, koje nastaju na drugim mjestima u  tijelu.
Među njima je najvažniji bilirubin, jedan od glavnih konačnih produkata razgradnje hemoglobina iz eritrocita. Eritrociti koji su preživjeli svoj vijek, u trajanju od prosječno 120 dana, postali su previše krhki da bi dalje mogli opstati.
Membrana im puca i oslobađa se hemoglobin. U daljem toku  fizioloških reakcija oslobađa se bilirubin, da bi se izvršila njegova obrada i eliminacija. Na kraju se bilirubin  zadržava  u  malim količinama i nastavlja put u plazmi. Riječ žutica označava žućkasto prebojenje tkiva, uključujući žutilo kože i dubljih tkiva.
Najčešći uzroci žutice su:
1)         pojačano razaranje eritocita,
2)   opstrukcija žučnih vodova ili
3)   oštećenje ćelija jetre.
Glavna probavna funkcija jetre je da neprekidno stvara  malu količinu sekreta zvanog žuč. Žuč se izlučuje u sićušne žučne kanaliće, koji se nalaze između ćelija jetre.(Sl.10) Iz žučnih kanalića  žuč ide u sve veće i veće žučne kanale, dok napokon, ne stigne u žučovod i žučnu kesicu ili se izlije direktno u  dvanaestopalačno crijevo.
Žuč se neprekidno pohranjuje  u žučnu kesicu, koja ima oblik kruške, duga je oko 8 cm i zavučena je ispod jetre. Ukupna  dnevna količina žuči iznosi od 0,6-1 litar, a maksimalna zapremina žučnog mjehura je samo 40-70 ml.
Pa ipak se u žučnom mjehuru može pohraniti sva žuč koja se proizvede u 12 sati, jer se kroz sluznicu žučnog mjehura  apsorbuje tj.  upija voda, natrij i kloridi, a koncentrišu se ostali žučni sastojci.
Žuč se obično koncentriše oko 5 puta, a maksimalno se može koncentrisati  12-18 puta. Žučni mjehur prazni svoju pohranjenu koncentrisanu žuč u dvanaestopalačno crijevo, uglavnom kao odgovor na hormone koji se oslobađaju iz tankog crijeva, a rezultat su konzumiranja hrane bogate mastima i proteinima.
Kad u hrani nema masti, žučni mjehur se slabo prazni. Kad hrana sadrži dovoljnu količinu masti, žučni mjehur se potpuno isprazni za otprilike sat vremena.
Žuč sadrži soli koje pospješuju efikasnost varenja i upijanja masti. Ukus, a ponekad čak i sam pogled na hranu može da bude dovoljan poticaj da se žučna kesa isprazni. Glavni je zadatak  žučnih soli da kapljice masti učini takvim, da ih mućkanje u tankom crijevu može lako raspršiti.
Ovaj učinak je analogan upotrebi deterdženata u domaćinstvu, radi čišćenja masnih mrlja. Žučne soli su  i prevoznici jednostavnih masnoća u crijevima. Kad žučnih kiselina ima u obilju, upija se oko 95% masnoća, a kad žučnih kiselina nema, apsorbuje se samo 50-60% od uobičajene količine. Kad u probavnom traktu nema soli žučnih kiselina, stolicom se gubi i do 40 % masti, pa se može razviti metabolički deficit. Kad se masti nedovoljno  apsorbuju, tada  nema ni vitamina topivih u mastima: A, D, E i K.
Naročito je opasan nedostatak vitamina K, koji se javlja već nekoliko dana po prestanku lučenja žuči.  Zbog tog nedostatka   jetra ne može stvarati faktore zgrušavanja, pa dolazi do teških poremećaja u zgrušavanju krvi.
]elije jetre stvaraju žučne soli iz holesterola. U procesu lučenja tih soli, holesterol se izlučuje  u žuč. Holesterol je nus produkt pri stvaranju i lučenju žučnih soli. Njegova količina u žuči zavisi od količine masti u hrani, jer se holesterol  stvara kao jedan od produkata metabolizma masti.
 Zbog toga, osobe koje godinama uživaju velike količine masti naginju stvaranju žučnih kamenaca. Najprije se stvaraju kristali na sluznici žučne kese. Na ove kristale se dalje taloži holesterol, pa kristali postaju sve veći i veći, stvarajući  nekoliko velikih ili samo jedan kamenac, koji ispuni sav žučni mjehur.
Pri žučnom napadu pacijent osjeća bolove koji se zrakasto šire iz gornjeg desnog dijela trbuha naviše, prema desnom rebarnom luku, ponekad i preko ramena i  niz leđa. Takav žučni napad može trajati nekoliko minuta ili sati, sa jakim bolom koji ne slabi, a ponekad se javlja  mučnina i povraćanje.
U 90% slučajeva, kamen u žučnoj kesi se javlja kada žuč postane prezasićena holesterolom, koji se kristališe u tvrde kuglice prečnika do 2,5 cm. Vidimo da je ishrana bitan faktor u nastajanju žučnih kamenaca.
Ovi kamenčići su bezopasni, ali ponekad se pokreću pri kontrakciji žučne kesice i zatvaraju  otvor kanala. Tada se javlja bol. Kada su pacijenti izloženi čestim napadima, život postaje nepodnošljiv.
Prvo ćemo navesti hranu i pića kojih se trebamo odreći da zaštitimo žučnu kesicu: kafa i drugi oblici kofeina, meso i mliječni proizvodi, namirnice bogate masnoćama i šećerima. Naročito opasne namirnice su jaja, crni luk i svinjetina.
Izuzetno bitne namirnice u prevenciji i liječenju žučnih kamenaca su  one sa mnogo biljnih vlakana, jer regulišu nivo šećera u krvi. To su integralne žitarice, voće i povrće.3
Žene vegetarijanci su upola manje sklone stvaranju kamenaca u žučnoj kesi od onih žena koje jedu meso.
U istraživanju na Harvardu, koje je obuhvatilo  88 000 žena, utvrđeno je da one žene koje su najviše jele povrća  imale su male šanse da dobiju kamen(30 - 40%). Posebno su bile otporne one koje su jele  najviše jezgrastog voća, soje, sočiva, graška a naročito pomorandži.
Preskakanje doručka, stvara uslove za stvaranje kamena u žučnoj kesi, jer nema stimulacije za proizvodnju razblažujućih žučnih kiselina koje sprečavaju nastanak kamenca.
Prema dr Lindi Pejdž veoma je korisno ispiranje žučne kese, koje se sastoji od trodnevnog posta sa maslinovim uljem i šestodnevne dijete na maslinovom ulju, limunu, mrkvi, spanaću, celeru i peršunu. Slične  tečnosti treba uzimati 4-5 puta dnevno. Grčki istraživači su utvrdili da su osobe koje uzimaju mnogo životinjskih masti, kao što su masno meso i puter, sklonije stvaranju kamena. Ovi istraživači   ustanovili su da unošenje mnogo maslinovog ulja sprečava stvaranje kamena.
Čak i mali višak kilograma predstavlja opasnost od nastanka kamena u žučnoj kesi. Harvardska studija pokazuje da su gojazne žene šest puta sklonije stvaranju kamena od onih normalne težine. Žene sa samo 4,5 kg viška tjelesne mase , imale su gotovo dvostruko više izgleda da dobiju kamen.
Hepatitis je virusna infekcija koja oštećuje jetru. Postoje tri tipa hepatitisa: A,B i C. Hepatitis A se obično prenosi hranom ili vodom zagađenom fekalijama. Virus A, koji se nalazi u krvi i stolici bolesne osobe, prenosi se najčešće oralnim putem pa se naziva bolest prljavih ruku. Hepatitis B dolazi od bojenih produkata krvi, koji se koriste u transfuziji ili od  nesterilnih igala.
Oslabljena jetra čini čovjeka  osjetljivim za hepatitis. Faktori koji doprinose slabljenju jetre su drugi virusi, toksične hemikalije iz okolne sredine, kao i alkohol. Lijekovi koji oštećuju jetru mogu da obuhvate lijekove za smirenje, hemoterapijske agense, antibiotike i anestetike. Simptomi hepatitisa obuhvataju umor, mučninu, glavobolje, temperaturu, depresiju, promjenu vida, nervozu i žuticu, po kojoj se često i naziva ova bolest. Oporavak od hepatitisa zavisi od detoksikacije i jačanja organizma.
Biljna ishrana sprečava jetru da se premori. Dobro svakodnevno piće za čišćenje jetre sastoji se od jabučnog soka sa  medom. Ovaj sok podrazumjeva nekonzervisan sok, iscijeđen neposredno prije upotrebe iz svježih  jabuka. Podnevni obrok od jabuka, mrkve ili soka od povrća  djeluje blagotvorno na jetru.
U svijetu i kod nas je u porastu oboljenje jetre, koje nazivamo ciroza.(Sl.18) Pod ovim oboljenjem podrazumijevamo  sledeće promjene jetre:
- nekroza ili smrt jetrenih ćelija,
- dezorganizacija jetrene strukture,
- poremećaj cirkulacije i krvotoka jetre.
Postoje različiti uzroci i razne klasifikacije ciroze jetre. Mi ćemo pomenuti samo alkoholnu cirozu jetre, koju je najlakše spriječiti. Uzrok joj je alkohol, ali postoji i indirektni uticaj hipoproteinske hrane. Alkohol  izaziva postepeno različite patološke promjene na jetri, koje vode  od masne jetre, preko fibroze  do ciroze jetre.
 Ovakva jetra  je obično predstavljena nalazom masnih kapljica, ali i masnih vakuola u jetrenim režnjićima. Najčešći simptomi su žutica, smanjenje maljavosti, smanjenje testisa, sterilitet, poremećaj menstrualnog ciklusa, neuropsihički poremećaji, povećanje slezene i cirkulatorni poremećaji.
U liječenju i prevenciji  potrebno je apsolutno zabraniti upotrebu alkohola i ukloniti ga iz okoline bolesnika. Jetra ima zadatak da poništi djelovanje otrova i toksina u našem tijelu I zato se na njeno optimalno stanje mora obratiti velika pažnja.
Stanje jetre direktno je zavisno od ishrane. Prije nego navedemo neke od brojnih recepata koje nudi prirodna medicina, evo spiska provjerenih "prijatelja" i "neprijatelja" jetre. Namirnice koje su na vrhu liste poželjnih su artičoka i maslačak, od kojih se sprema veoma zdrava salata. Izvrsni lijekovi  za jetru su  potočarka, šargarepa, koprive i masline, kao i kvalitetno ulje od njih. Ljeti treba jesti lubenice i jabuke, a zimi narandže i grepfrut. Bareno povrće preliveno dobrim uljem se takođe preporučuje, a na začine treba zaboraviti. Jetru treba preventivno pročistiti uz pomoć čaja od žalfije, nane i ruzmarina.4
Za obnavljanje jetre i poboljšanje njene funkcije  predlažemo eliksir, koji se spravlja od svježe iscijeđenog soka maslačka i pravog čistog pčelinjeg meda. Jetru nazivamo mozak utrobe i smatramo je najznačajnijim zaštitnikom organizma.
Ona prima glavne udare kada pretjeramo sa upotrebom lijekova, teške hrane i vještačkih stimulansa. "Čim bolesnika više hranite, tim mu više škodite", rekao je Hipokrat.
Pogotovo se to odnosi na masnu, slatku i tešku hranu. Ako želimo zdravo tijelo obratimo pažnju kako postupamo sa nezamjenljivom laboratorijom našeg tijela. Ishrana je ogledalo života, a stanje jetre je  stvarni pokazatelj ishrane.
www.traganja.com


nasetijelo @ 17:38 |Isključeno | Komentari: 0
Surutka je bogata proteinima, vitaminima (B2, B6, B12, C, K), aminokiselinama, enzimima, mineralima koji čuvaju život (kalcijum, fofsor kalijum, magnezijum), sprečavaju demineralizaciju organa i kostiju i mnogo drugih za zdravlje i razvoj živih bića, neophodnih materija. Minerali održavaju tonus ćelija i sprečavaju visok krvni pritisak, moždani udar, infarkt. Proteini sprečavaju osteoporozu, regulišu holesterol, zaustavljaju dejstvo zubnog plaka, povećavaju mišićnu masu, jačaju imunitet, smanjuju stres i što je veoma bitno regenerišu jetru.
Jetra je najveca žlezda u našem organizmu i jedini je unutrašnji organ koji ima moc regeneracije. Bolesti jetre su cesti uzrocnici smrti, pa o njoj treba ozbiljno brinuti tokom celog zivota. Ona svakodnevno obavlja veoma brojne, slozene i bitne funkcije u nasim organizmima da nas odrzala u zivotu i zdravlju:
- ima kljucnu ulogu u preradi hrane koju jedemo,
- u procesu detoksikacije, štiti nas od štetnog uticaja brojnih toksina kojima smo izloženi.
Hemijski proizvedeni lekovi opterecuju jetru, jer su strane i neprirodne materije za organizam pa se zbog toga preporučuje uzimanje surutke za vreme takve vrste terapije.
Kada se sprovodi terapija za regeneraciju jetre uz pomoc surutke potrebno je u duzem vremenskom periodu svakodnevno piti surutku (od 0.5 do 1L) a pri tom izbegavati masnu hranu, alkohol, cigarete i svake druge otrove i materije koje ostecuju jetru. Da bi se postiglo sto bolje i brze izlecenje pozeljno je u isto vreme redovno u ishrani upotrebljava i mladi sir. Najbolje ga je jesti za dorucak i to na prazan stomak.
Surutka se preporucuje i za mrsavljenje jer surutkini proteini pospešuju mršavljenje i utiču na povećanje mišićne mase. Pored toga daju osećaj sitosti jer utiču na povećanje nivoa hormona koji smanjuje apetit.
Regeneracija jetre prirodnim putem
Jetra je naš jedini unutrašnji organ koji se može regenerisati. Ona svakodnevno obavlja veoma važne funkcije u našem organizmu i održava nas u životu. Jetra je odgovorna za preradu hrane, masnoca, eliminaciju toksina i drugih štetnih materija koje unosimo, tako da ne možemo biti zdravi, vitalni i spokojni bez zdravog funkcionisanja jetre. Sve materije koje unesemo u organizam odlaze u jetru, gde se razvrstavaju na toksine i ostale molekule. Jetra pretvara toksine u molekule koji se mogu eliminisatii iz organizma putem bubrega ili creva. Ona je odgovorna za sintezu vecine proteina koji cirkulišu u krvi, zato predstavlja organ koji ima kljucnu ulogu u regulaciji nivoa šecera u krvi. Reguliše zgrusavanje krvi, ucestvuje u procesu regulisanja obima krvi u organizmu i cak utice na nivo hormona u organizmu.
Na osnovu svega ovoga može se zakljuciti da se jetra brine za naše kompletno zdravlje, kako fizicko tako i mentalno. Simptomi disfunkcije jetre mogu biti mnogobrojni kao što su: hronican osecaj umora, nesanica, depresija, glavobolja, migrena, promene raspoloženja, slabije pamcenje, PMS, poremecaj hormona, mucnina, nepodnošenje masne hrane, poremecaj rada zucne kese, nadutost, zatvor ili proliv, gubitak apetita...
Da bi se jetra održala u dobroj kondiciji treba izbegavati preteranu upotrebu alkohola, kafe, lekova, masne i pržene hrane, cigareta i svih drugih štetnih otrova. Kada je upotreba masti u pitanju prednost dati hladno ceđenim uljima, kao što je maslinovo i ulje od semena bundeve. Voce i povrce gajeno uz upotrebu pesticida detaljno prati.
Lekovite biljke i hrana koja regenerise jetru
Pažljivo biranom ishranom i upotrebom lekovitih biljaka možemo ne samo sacuvati vec i regenerisati oštecenu jetru. Regeneracije jetre prirodnim putem kada je hrana u pitanju preporucuje se konzumiranjem surutke, jogurta, mladih sireva, cvekle, borovnice, brusnice, articoke. Lekovite biljke koje regenerisu i poboljšavaju funkciju jetre su: maslacak (koristi se cvet i pogotovo koren biljke), sladic (povecava proizvodnju interferona), tinktura od belog sleza (koja još i podiže imunitet organizma), cickovo mleko u obliku tonika (jedna od najpoznatijih lekovitih biljaka za zdravlje jetre), lincura (koja je još i izvrstan lek za lecenje svih bolesti želuca).


nasetijelo @ 17:38 |Isključeno | Komentari: 0
Za jetru se obično kaže da je laboratorijum našeg organizma, a to je ime dobila zato što se u njoj obavljaju mnogobrojne i raznovrsne hemijske radnje, koje u takvom obliku ne obavlja ni jedan drugi organ. Da bismo što bolje razumeli kakva treba da bude dijeta kod obolelih od jetre, mi ćemo u glavnim crtama izneti normalne i poremećene radnje jetre u vezi sa glavnim sastojcima naše hrane. 
 
Naša hrana se sastoji iz tri glavna sastojka: masti (biljnih i životinjskih), belančevina (meso, sir i jaja) i najzad ugljenih hidrata (šećer, brašno, krompir i dr.).
Kada mast uneta hranom dodje u jetru, ona mast zadržava, a potom šalje u druge rezervoare, gde je obično njeno nagomilavanje prirodno (oko trbuha, kukova i grudi). Poremećajem tog normalnog rada, tj. kada jetra nešalje mast u depoe, nastaje oboljenje jetre, naime mast se nagomilava i trajno zadržava u jetri. To oboljenje jetre je često i iz njega mogu da se razviju mnogo teža pa i smrtonosna oboljenja.
Prema tome, ovo stanje možemo da shvatimo kao početak teških i neizlečivih oboljenja jetre, a tu spada i ciroza jetre (hronično zapaljenje jetre).
Drugi važan sastojak je belančevina (meso, sir i jaja). To je onaj deo hrane čiji sastojci, pored ostalog, služe i kao zaštita jetre od otrova bilo koje vrste. Ova se hrana svari u crevima do svojih osnovnih sastojaka koji dolaze krvnim putem u jetru, a ona ih potom koristi za svoje poslove. Ona, pak, količina ove belančevinaste hrane koja je suvišna i nije potrebna jetri biva izbačena iz organizma, tj. u našem organizmu se ne stvaraju njene rezerve. Zbog toga je neophodno potrebno da se ova vrsta hrane stalno unosi.
Pored toga, jetra isto tako igra značajnu ulogu pri razmeni materija. Jetra nagomilava šećer u vidu rezervi i daje ga organizmu kada je to potrebno. Ona taj posao obavlja zajedno sa drugim organima, kao što su, na primer gušterača, nadbubreg i dr. Tako se dešava da u slučaju oboljenja drugih organa može da nastane poremećaj u razmeni šećera, a da jetra nije uzrok tog poremećaja.
Ugljenim hidratima su ranije pridavali bitnu ulogu u zaštiti jetre. Medjutim, oni ni danas nisu izgubili svoj značaj, ali u ishrani obolelih od jetre prvo mesto zauzimaju belančevine. Masti se kod pojedinih oboljenja jetre smatraju štetnim, a kod izvesnih indiferentnim. Znači, kod jetrinih oboljenja dijeta bi bila u stvari lečenje, jer unošenjem belančevina unosimo jetrine zaštitne činioce. U ishrani obolelih od jetre mora biti dosta belančevina. Količina ne sme biti preterana, jer preterana količina može čak i da škodi a većina bolesnika to teško podnosi.
Što se tiče izvora belančevina, i o tome treba voditi računa. To zavisi od sastava pojedinih belančevina. Izgleda da je najpodesnija i najkorisnija belančevina iz sira. Ona ima najviše neophodnih sastojaka, a uz to je bolesnici veoma lako podnose. Kod izvesnih težih jetrinih oštećenja meso se ne preporučuje (u momentu popuštanja jetrine antitoksične uloge). Posne vrste riba služe takodje za dijetetsku ishranu obolelih od jetre.
Ugljeni hidrati u savremenoj dijetetici jetinih oboljenja njisu izgubili svoj značaj, te ostaju i dalje u upotrebi. Njih treba davati u vidu pirinča, hleba, griza, pa čak i šećera (80-100 grama). Trščani šećer se obično ne podnosi dobro, jer je suviše sladak i može se zameniti groždjanim. I druge šećere je korisno davati bolesnicima od jetre. Količina ugljenih hidrata potrebnih ovim bolesnicima za 24 sata iznosi obično oko 6 grama na kilogram bolesnikove težine.
Masti se ne izbacuju iz dijete obolelih od jetre, jer hrana bez masti nije korisna, pošto bi izostale izvesne radnje i funkcije koje ona omogućava. Najbolje podnošljiva masnoća su maslo i ulje. Daju se oko 50 grama dnevno, ili, još bolje, 1 gram na kilogram telesne težine. Zabranjeno je unošenje svinjske i goveđe masti, slanine i dr.
Izvor: Veliki Narodni Kuvar 
www.turbo-kuvar.com


nasetijelo @ 17:37 |Isključeno | Komentari: 0
Jetra: je najveći organ u našem organizmu težine oko 1,5 kg, a jetra je ujedno i najveća žlijezda u našem organizmu.Nalazi se u desnom hipondriju ispod desnog rebarnog luka odnosno desne polovine dijafragme.
Jetra zauzima položaj u organizmu između digestivnog trakta i sistemskog krvotoka, u koji ubacuje produkte svoje funkcije, da joj on omogućuje specifičnu ulogu u najvećem broju broju metabloičkih procesa u organizmu.Zbog toga se jetra naziva labaratorijom organizma.Zbog ovakvog položaja i između ostalog funkcionalne povezanosti sa drugim organima određeni poremećaji koji mogu utjecati na jetru mogu imati velikog uticaja kako na metabolizam tako i na rad organa kao što su:slezena, kostne srži, endokrinih žlijezda, bubrega i takođe centralnog nervnog sistema.
Jetra je takođe izložena i dejstvu raznih egzogenih i endogenih patogenih činilaca i zbog toga nema bolesti, a da pri tom nije oštećena i jetra to su tzv. Sekundarna oštećenja jetre.To su oštećenja koja obično ne protiču sa kliničkom slikom inuficijencije jetre, već osnovnog oboljenja od kojeg bolesnik boluje, kao što je npr.bronhopneumonija sa žuticom itd.U fetalnoj dobi jetra je relativno velika jer ona ima funkciju da stvara krvne elemente.Kasnije ta funkcija otpada jer se organ relativno smanjuje.Jetra zbog toga preuzima čitav niz drugih funkcija u metabolizmu masti, šećera i bjelančevina u detokcikaciji i zbog toga je smatraju žlijezdom sa unutrašnjo vanjskom sekrecijom. Jetra se u enbrionalnom razvoju stvara iz zametka primarnog crijeva na mjestu gdje se kasnije u duodenum ulijeva duktus holedohus.Ovaj pupoljak zametka jetre urasta u prednju peritonealnu duplikaturu(prednji mezogastrijum)pastom perenhima je razmice i stvara serozni omotac.Jetra ispunjava cijeli gornji kadvrat abdomena, zasticena je rebrima i rebarnim hrskavicama,osim u epigastrijumu gdje prelazi na lijevu stranu.Gornja ivica jetre projektuje se naprijed u visini cetvrtog ili petog medjurebarnog prostora.
Žučna Kesa:je kruškoliki organ, rezeorvar žuči, duga 8-11 cm.Smještena je na donjoj strani desnog režnja jetre.O stvaranju žuči kao funkciji jetrinih ćelija(holerezi) bilo je riječi u poglavlju o glavnim funkcijama jetre.Osnovna funkcija ovog dijela zajedničkog hepatobilijarnog sistema omogućuje izlučivanje žuči u duodenum, a time i obavljanje njene funkcije.Sem toga poremećaji koji nastaju u ovm delu izvodnog žučnog sistema imaju po svojoj učestalosti u našoj nacionalnoj patologiji veliki značaj.
 Anatomija i fiziologija:
 Na jetri se razlikuju dvije strane:
a)gornja strana jetre(facijes dijaphragmatica)je konveksna i naliježe na dijafragmu i prednji trbušni zid i fiksirana je sa srpastom vezom(ligamentum falciforme)
b)donja strana jetre(facijes visceralis)je konkavna i idući od lijeve polovine dijafragme ka desno dolazi u odnos sa jednjakom,prednjom stranom želuca,gornjim dijelom duodenuma,desnom krivinom colona,desnim bubregom i desnom nadbubrežnom žlijezdom.
Na desnoj strani jetre nalaze se dva sagitalna i jedan poprečni žlijeb koji skupa obrazuju slovo H.Poprečni žlijeb predstavlja hilus jetre kroz koji u jetru ulaze i izlaze krvne žile, živci i žučovodi.Lijevi sagitalni žlijeb je u vidu pukotine ,fisura sagitalis sinestra,koja u svom prednjem dijelu sadrži lig.teres hepatis.A u zadnjem dijelu lig.venosum.Uz prednji dio desnog sagitalnog žlijeba naliježe žučni mjehur koji leži u jami .Jetra je izgradjena iz 4 režnja:desni(lobus dexter),lijevi(lobus sinister),četvrtasti(lobus quadratus)i repasti(lobus caudatus).Režnjevi su dalje izgradjeni od režnjica(lobuli hepatis).Režnjic jetre je u obliku piramide,izgradjen je iz jetrenih ćelija(hepatocita)poredanih u obliku gredica pružajući se zrakasto.Izmedju dva reda se nalazi intralobularni žučni kanalići,oni se slijevaju u intralobularne žučovode.Izmedju putanja jetrenih ćelija nalaze se kapilari koji se slivaju ka centru režnjića gdje se nalazi vena centralis koja prestavlja početak jetrenih vena(venae hepaticae),koja se dalje ulijeva u v.cavu inferior.Jetra ima dva krvotoka:nutritivni i funkcionalni.Za nutritivni,arterisku krv donosi a.hepatica,a za funkcionalni krvotok iz želuca i crijeva donosi v.portae.Što se tiče vaaskularizacije jetre,iz prethodnog,mozemo zaključit da jetra prima krv iz dva izvora : hepatičke arterije(25%) i vene porte(75%).Približno 25% srčanog protoka ide kroz jetru;odnosno 1ml/g/min.Arteriska krv dotiče pod sistemskim arteriskim pritiskom,a portna krv pod venskim pritiskom 0,9-1,3Pa.
Arterija hepatica:Arterija hepatika potiče iz trunkusa ćelijakusa,koji polazi od aorte u visini donje ivice 12 torakalnog pršljenja,i kod gornje ivice pankreasa dijeli se na arteriju lijenalis,arteriju gastriku sinestru  i arteriju hepatiku komunis.Arterija hepatika komunis ide udesno iza pilorusa gdje daje ushodnu granu za jetru (a.hepatika propria) i nishodnu za želudac i duodenum(a.gastroduodenalis).
Arterija hepatika se dijeli na dvije strane.Desna arterija hepatika potiče od račve arterije hepatike  sa lijeve strane duktusa hepatikusa komunisa i ide iza njega u desno nastavljajući put iza desnog duktusa hepatikusa ali ne u bliskom kontaktu sa njim.Završava se grananjem na prednju i zadnju granu.Prednja grana pravi omču blizu žlijeba žučne kese.Medijalni i lateralni segmenti lijevog lobusa jetre dobivaju krv od lijeve arterije hepatike ,koja je kratka  i odma se dijeli u terminalne grane.
Vena porte:Vena porte nastaje spajanjem lijenalne vene i gornje mezenteričke vene iza glave pankreasa.Vena porte je dugačka 5-8cm a njena širina varira 1-3cm.U hilusu jetre vena porte se deli na lijevu i desnu stranu.U oko 10% populacije vena se dijeli na tri grane,od koje dvije idu u desni režanj jetre a jedna na lijevu stranu.U porti hrpatis vena porte leži iza duktusa holedohusa i arterije hepatike.U desnu granu vene porte ulijeva se cistička vena,a u lijevu nekoliko malih paraumbilikalnih vena.
Hepatičke vene:Krv se iz jetre drenira u donju venu kavu preko tri hepatičke vene:desna,srednja i lijeva.Hepatičke vene nemaju vezivni omotač i kratkim stablima se nad kupolom jetre ulijevaju u venu kavu.
Poprečni dijametar je približno oko 20-23cm,a najveća debljina u srednjoj tački desnog lobusa je 15-17cm.Najveći anteroposteriorni dijametar je na nivou gornjeg pola desnog  bubrega i iznosi 10-12,5cm.
 Jetra je najveći organ u kome se obavljaju vitalni biohemiski procesi:sinteze,nakupljanje supstancija,transporta,sekrecije metabolita,neutralisanje i aktivacija endokrinih i egzokrinih supstancija,uravnoteženje koagulacionih faktora.Prolaskom venske krvi iz crijeva portnim sistemom,
jetra je preplavljenja raznovrsnim nutritivnim supstancijama,toksičnim odpadnim produktima ,medikamentima.Iz sistemske cirkulacije jetra prima raspadne produkte metabolizma,a pri sepsi bakterijske produkte i bakterije.Jetra svojom funkcijom vrši sintezu vitalnih supstancija i biotransformaciju tkivnih,endokrinih,metaboličkih supstancija i omogućava njihovo nepovoljno dejstvo,tranaformišući ih u neaktivne supstancije koje se zatim izlučuju preko žuči ili urinom .
Sintezom žuči ne pomaže se samo dejstvo enzima na materije u crijevima već i omogućava resinteza i metabolizam crijevnih sokova,uspostavljajući reciklički proces.Retikuloendotelni sistem jetre,kao filter portne cirkulacije, u stanju je da ostvari odlaganje i uklanjanje otpadnih produkata i toksičnih supstanci.Stvaranjem linfocitarne barijere u stanju je da neutrališe bakteriske toksine.Sve ove funkcije jetra je u stanju da obavi zahvaljujući ustrojstvu svoje cirkulacije i osobinama hepatocita.U hirurgiji jetra je jedan od centralnih organa za stresni i posttraumatski tok u održavanju hemostaze i obezbjedjenju povećanih metaboličkih zahvata u postoperativnom toku.Normalno jetra predstavlja depozit bitnih supstancija:rezervoar glikogena,aminokisalina,masti,liposolubilnih vitamina,vitamina B12 ,zatim metala željeza i bakra.Poremećaj enzimskih aktivnosti jetre izaziva poremećaj biotransformacije materija sa nagomilavanjem glikogena,masti pri alkoholnoj cirozi,bakra pri Vilsonovoj bolesti,željeza pri hemohromatozi.


nasetijelo @ 17:36 |Isključeno | Komentari: 0
Procjenjuje se kako je danas u svijetu 200 milijuna ljudi zaraženo virusom hepatitisa C. Infekcija hepatitis C virusom (HCV) može uzrokovati akutni i kronični hepatitis (upalu jetre). Akutni proces, čija je osobitost kratko trajanje, obično je bez simptoma, a ako su simptomi prisutni obično nestaju unutar nekoliko tjedana. Akutna infekcija rijetko dovodi do zatajenja jetre i tipično prelazi u kroničnu, dugotrajnu upalu. Kronična HCV infekcija najčešće se sporo razvija te u mnogih bolesnika uopće ne postaje klinički prepoznatljiva ako se razvije kasnije u životu. Prosječno 20-30% kronično zaraženih osoba razvije cirozu jetre tijekom dvadeset do trideset godina trajanja upale. Kronična HCV infekcija najčešći je uzrok dugotrajne bolesti jetre.      
                                                                                 
Uzrok: Hepatitis C uzrokovan je hepatitis C virusom (HCV). Nakon otkrića hepatitis A i B virusa krajem 1960-ih i početkom 1970-ih postalo je jasno kako se velik broj akutnih i kroničnih upala jetre ne može pripisati ovim dvama virusima. Stoga je postavljena pretpostavka o trećem virusu koji je nazvan "non-A non-B". Ovaj je mikroorganizam napokon identificiran 1989. godine kad je kloniran genom virusa i nazvan hepatitis C virus (HCV). Bolest je karakterizirana oskudnim znakovima i sklonošću progresiji u kronični oblik. Kod određenog postotka (20 do 30%) bolesnika razvija se ciroza ili hepatocelularni karcinom jetre. U ranim stadijima infekcije nije moguće predvidjeti da li će se infekcija sama proširit. Tako razina HCV RNK može biti prolazno nemjerljiva kod osoba koje će razviti perzistentnu infekciju, a može biti prisutna i 24 mjeseci kod osoba koje će se u konačnici "očistiti" od virusa. Stoga je neophodno da se u brojnim navratima utvrdi dugoročno nemjerljiva razina HCV-RNK i normalna razina ALT da bi se infekcija proglasila završenom. Karakteristična je visoka učestalost perzistentne infekcije HCV-om kod neimunokompromitiranih odraslih osoba, što upućuje na činjenicu da HCV ima jedan ili više specifičnih mehanizama kojim uspjeva izbjeći imunološki odgovor domaćina. Glavna posljedica infekcije je pretvaranje jetrenog parenhima u manje vrijedno, nefunkcionalno vezivo (tzv. fibroza), što može progredirati u cirozu, te znatno povećani rizik od nastanka hepatocelularnog karcinoma jetre. Ove kasne posljedice se javljaju u prosjeku nakon više od 20 godina od trenutka zaražavanja HCV-om. Kronični hepatitis C je jedna od najčešćih indikacija za presađivanje jetre u odraslih. Čini se, također, da bi mogao biti i glavni uzrok hepatocelularnog karcinoma na svjetskoj razini.                                                                                                                           Jesu li inficirani zarazni?
Hepatitis C je zarazna bolest i bolesnici je mogu prenijeti drugim osobama.                      
Prijenos bolesti:
Većina osoba zaraženih virusom hepatitisa C u Europi i Sjevernoj Americi dobije bolest intravenskim injiciranjem droga ili transfuzijama krvi. Prijenos virusa transfuzijama rijedak je nakon što su se krvni uzorci 1990. počeli redovito testirati na ovaj virus. 
Rizični čimbenici za zarazu su:
- intravenska narkomanija
- transfuzije krvi
- seks s intravenskim narkomanom
- boravak u zatvoru duži od tri dana
- namjerne ozljede kože iz religijskih razloga
- ubod ili porezotina nanešena krvavim predmetom
- bušenje ušiju i drugih dijelova tijela (piercing) i inekcije imunoglobulina 
Dijagnoza: hepatitisa C postavlja se u nekoliko koraka:
Na temelju porasta vrijednosti dva enzima u krvi, AST i ALT, koje zovemo zajedničkim imenom aminotransferaze ili transaminaze posumnja se na nekroinflamatarni proces (upalu) u jetri.
Dokazivanje antitijela na HCV je prvi korak u specifičnoj dijagnozi hepatitisa C. Pozitivan nalaz znači da je čovjek nekada bio u kontaktu s ovim virusom. Inficirana osoba može "pobijediti" ovaj virus i eliminirati ga zauvijek iz svojega organizma, no antitijela mogu doživotno ostati prisutna. Ovaj "scenarij" se dešava u 20-ak % inficiranih.
Da bismo znali je li inficirana osoba eliminirala virus ili se on još uvijek stvara, kao u slučaju kroničnog hepatitisa, potrebno je napraviti test kojim dokazujemo upravo virus HCV u krvi. Ovaj se test zove PCR (prema engl. Polymerase Chain Reaction ili lančane reakcije polimeraze). PCR može biti kvalitativan i tada se određuje ima li virusa u krvi ili nema. Kvantitativan PCR je test kojim se određuje točna količina virusa, a iskazuje se brojem kopija u 1 ml krvi ili internacionalnim jedinicama u 1 ml krvi (IU/ml).
Sljedeći korak u dijagnozi je genotipizacija kojom se utvrđuje genotip HCV (vidjeti u "Postoji li više virusa hepatitisa C?").
Ultrazvuk jetre pokazat će nam postoje li fokalne lezije koje bi mogle ukazivati na razvoj karcinoma jetre ukoliko kronični hepatitis traje dovoljno dugo i nije se liječio.
Biopsija jetre pokazat će nam stupanj oštećenja jetrenog tkiva uzrokovanog hepatitis C virusom                                                                                                                                       Ko bi se trebao testirati na hepatitis C:
- osobe koje si injiciraju droge, uključujući i one koji su drogu injicirali jednom ili svega nekoliko puta prije mnogo godina
- osobe koje su liječene faktorima zgrušavanja s krvnim produktima napravljenim prije 1987. godine
- osobe koje su obaviještene da su primile krv od davaoca za kojeg se kasnije pokazalo da je zaražen/a hepatitisom C
- osobe koje su primile transfuziju krvi ili organ prije polovine 1992. godine jer je tada postao dostupan test za ovaj virus
- pacijenti koji su dugo na hemodijalizi
- osobe sa znakovima bolesti jetre (npr. abnormalni rezultati jetrenih enzima)
- zdravstveni radnici nakon mogućeg izlaganja virusu (ubod na iglu ili instrument, moguć kontakt s krvlju)
- djeca rođena od HCV-pozitivnih majki 
Liječenje:
Pacijenti s hepatitisom C trebaju se posavjetovati sa svojim liječnikom o najboljem obliku liječenja. Svi pacijenti nisu pogodni kandidati za terapiju i stoga je nužna procjena iskusnog specijalista. Glavni je cilj liječenja eliminacija virusne RNA iz krvi. Ukoliko se HCV RNA ne može otkriti u krvi šest mjeseci nakon završetka liječenja, to se naziva održivi odgovor (sustainable response), pokazatelj je dobre prognoze i može se nazvati ekvivalentom ozdravljenja. Kod bolesnika koji i ne postignu takav odgovor, terapija može usporiti napredovanje bolesti i oštećenje funkcije jetre i drugih organa. 
Svi trenutni terapijski protokoli za hepatitis C temelje se na uporabi različitih pripravaka interferona alfa putem injekcije u mišić (imtramuskularno) ili pod kožu (potkožno, subkutano). Interferon alfa je prirodni glikoprotein kojeg stanice izlučuju kao odgovor na virusnu infekciju. Njihova je funkcija poticanja obrambenog odgovora protiv virusa. 
Prevencija :
Potreban je oprez i pridržavanje bazičnih higijenskih pravila kod svih invazivnih liječničkih ili stomatoloških zahvata. Medicinsko osoblje ima povečani rizik budući da često akcidentalno dolazi u dodir sa krvlju, koja je glavni put transmisije bolesti. Bilo kakvu prolivenu krv treba obrisati sa papirnatim ručnikom koji se odbacuje nakon uporabe,a da se koriste pri tom rukavice. Sa zavojem ili flasterom potpuno pokriti bilo koje mjesto gdje se zaražena osoba porezala ili gdje ima ranu. Stavite krvave papirnate rupčiće, mjesečne uloške ili druge okrvavljene zavoje u plastičnu vrćicu prije nego što ih odstranite.
Mada za hepatitis C ne postoje mjere specifične profilakse (cjepivo, serumi), prakticiranjem higijenskih mjera može se rizik zaražavanja ovim virusom svesti na minimalnu razinu:
Koristiti sterilan pribor kod tetovaže, piercinga ili intravenskog korištenja droga
Ne koristiti tuđe oštre predmete npr. britve, škarice, pribor za rezanje noktiju
Ne posuđivati svoju četkicu za zube
Koristiti kondome prilikom spolnog odnosa
Osoba zaražena hepatitisom ne smije:
Darovati krv ili druge tjelesne organe.
Koristiti iste injekcije s drugim osobama.
Koristiti iste osobne stvari s drugim osobama, kao što su četkice za zube ili žileti.
                                                  
                                                    
Akutni Hepatitis C
Etiologija:Inkubacija tj. period od ulaska virusa do pojave znakova bolesti, za hepatitis C iznosi prosječno oko 6 tjedana. Jedan od najmarkantnijih simptoma hepatitisa je žutica. No taj simptom vrlo često izostaje, posebice kod hepatitisa C. U samo 25-30% inficiranih HCV-om javljaju se simptomi bolesti. Oni su vrlo nespecifični i po njima se ne može zaključiti da se radi o upali jetre. U mnogim slučajevima osobe zaražene virusom hepatitisa C ne osjećaju se bolesnim, dok se druge osobe mogu osjećati kao da imaju slabiju gripu koja ne zahtjeva     liječenje.                                                                                                      
Klinička slika: Najčešći simptomi su umor, bolnost u gornjem dijelu trbuha, posebice s desne strane, mučnine, povraćanje, gubitak apetita, ponekad povišena tjelesna temperatura, bolovi u zglobovima. Zbog ovih netipičnih znakova bolesti, najveći broj oboljelih se otkrije posve slučajno, tijekom sistematskih pregleda, regrutacije, obrade nekih drugih bolesti i sl, i to uglavnom u fazi kroničnog hepatitisa. Mokraća nekih osoba može postati tamna, bjeloočnice i koža mogu postati žuti (žutica). Simptomi hepatitisa mogu nestati nakon nekoliko tjedana, ali to ne treba značiti da je i zaraza također nestala. Upala jetre može se ustanoviti analizom krvi, mjereći dva jetrena enzima (ALT i AST). Povećanje broja ovih enzima pokazuje određenu fazu oštećenja jetre.
Klinički tok: se razvija kroz 3 stadijuma a)preiketerusni stadijum b)stadijum žutice c)stadjum rekovalenscencije.                                                      a)Preikterusni stadijum počinje subjektivnim i prilično nekarakterističnim tegobama i traje svo do pojave žutice u ovom stadijumu bolesnici su najosjetljiviji u infektivnom pogledu.                                                        b)Stadijum žutice počinje pojavom vidljive obojenosti kože.Obično setek u ovoj fazi bolesti oboljeli obraća ljekaru.Iako i velike količine urobilinogena mogu ponekad dati zagastiji ton mokraći uobičejenu boju crnog piva u akutnom hepatitisu mokraća dobija tek pojavom bilirubinurije.                                  c)Period rekonvalescencije u toku trajanja žutice kad se subjektivni i klinički znaci bolesti u opadanju.Izvesni simptomi se mogu protezati i kroz ovaj stadijum, a potpunu histološku restituciju potrebno je nekoliko mjeseci do godinu dana.Trajanje reakonvalenscencije zavisi od nadoknađivanja izgubljene funkcije, smirivanja zapaljenskog procesa i uspotavljanje normalne funkcije u jetri. Akutni hepatitis C dijagnosticira se temeljem informacije o izloženosti virusu, simptoma (najčešće žutica, umor, mučnina), poznavanjem čimbenika rizika kod pacijenta, značajnim povećanjem jetrenih enzima (ALT povišen deseterostruko ili više) te prisutnošću anti-HCV protutijela. 
Dijagnoza akutne bolesti može biti problematična jer anti-HCV protutijela nisu uvijek prisutna u vrijeme kad bolesnik razvije simptome i zatraži liječničku pomoć. Kod 30-40% oboljelih anti-HCV protutijela razvijaju se tek 2-8 tjedana nakon nastupa simptoma. U ovakvoj situaciji je potrebno testiranje prisutnosti HCV RNA jer je ovaj marker prisutan prije početka simptoma i tijekom cijele akutne bolesti. Drugi je pristup ponavljanje anti-HCV testiranja mjesec dana nakon početka simptoma. 
Liječenje:  Većina istraživanja terapije akutne HCV infekcije koristi interferon-alfa. Zasad su najbolji rezultati viđeni kad je terapija započeta s 5 MU (milijuna jedinica) potkožno (subkutano; sc) svaki dan tijekom četiri tjedna nakon čega je nastavljeno s 5 MU potkožno triput tjedno tijekom dvadeset ili više tjedana. Trajni odgovor na terapiju (nestanak virusa) ovakvim je režimom postignut u zadivljujućih 98% bolesnika. Početna strategija svakodnevnih doza te uporaba relativno visokih doza lijeka mogla bi biti važan faktor za objašnjenje ovih rezultata. Niži terapijski odgovor zabilježen je u studijama u kojima se terapija daje svako drugi dan. Nije jasno mogu li se isti rezultati dobiti s pegiliranim interferonom, ali dosadašnji rezultati ohrabruju njegovu uporabu s istim početnim svakodnevnim režimom. 
Hronični Hepatitis C
Etiologija:
Rizik od kronične infekcije nakon akutne bolesti uzrokovane hepatitisom C je visok. U većini studija 80-100% bolesnika ostaje HCV-RNA pozitivno, što znači da se je nukleinska kiselina virusa prisutna u krvi bolesnika te da je bolesnik i dalje inficiran; 60-80% bolesnika ima trajno povišene vrijednosti jetrenih enzima. Nakon što je virus u tijelu proveo šest mjeseci, njegov spontani nestanak je vrlo rijedak. Nije jasan mehanizam odgovoran za visok broj kroničnih infekcija. Možda ima veze s genetskom razmolikošću virusa i njegovom sklonošću brzom razvoju mutacija što dozvoljava izbjegavanje obrambenih snaga organizma. Za spontani nestanak virusa mogu biti odgovorne i osobine zaražene osobe, primjerice posjedovanje specifičnih HLA-DRB1 i DQB1 gena, velika količina neutralizirajućih protutijela protiv HCV strukturnih proteina, trajno postojanje odgovora posebnih imunoloških stanica (HCV-specifične CD4 T-stanice); spontani nestanak je češći i kod bijelaca koji tijekom akutne infekcije imaju nisku razinu virusa u krvi. Izgleda kako i djeca imaju relativno nisku ušestalost razvoja hronične HCV infekcije nakon izlaganja virusu. Svi pacijenti koji se zaraze virusom hepatitisa C i razviju akutnu infekciju ne razvijaju kroničnu bolest niti imaju dugotrajna značajna oštećenja jetre. Naprotiv, oboljeli od kroničnog hepatitisa C imaju agresivniji tijek bolesti i visok rizik od ciroze jetre, dekompenzacije jetre i hepatocelularnog karcinoma. Kronična bolest ne mora nužno uzrokovati ove posljedice. Nije posve poznato zašto se bolest različito ponaša kod pojedinih bolesnika
Klinička Slika: Većina oboljelih od kroničnog hepatitisa C nema nikakvih simptoma ili su simptomi blagi i nespecifični (ne ukazuju na neku određenu bolesti ili poremećaj). Najčešće se žale na umor, rjeđe na mučninu, gubitak apetita, bolove u mišićima i zglobovima, slabost i mršavljenje. Simptomi rijetko potpuno onesposobe bolesnika i može biti teško pripisati ih jetrenoj bolesti; inače nerijetko se ovakvi bolesnici strpaju u kategoriju depresivaca.Pored uvećane jetre uvećana je i slezena, postoji subikterus sklera ili kože, često postoje izraženi vaskulitsi sa krvarenjima po koži u obliku petehija.
Od labaratorijskih nalaza najviše se promjena događa na razvijen zapaljenski i imuniološki proces:ubrzana sedimentacija, obe transaminaze visoko aktivne, visoka gamaglobulinemija i hipergamaglobulinemija.
Dijagnoza:se postavlja na osnovu kliničke slike bolesti, labaratorijskih nalaza, imunoloških testova, najsigurnije pomoću histoloških promena u isječku jetre.
Kronični hepatitis C se dijagnosticira kad više od šest mjeseci postoje anti-HCV protutijela i povišena je razina jetrenih enzima. Testiranje HCV RNA pomoću PCR metode potvrđuje dijagnozu i postojanje virusa u krvi (viremija). Gotovo svim pacijentima s kroničnom HCV infekcijom dokazuje se prisutnost virusa u krvi.
Dijagnoza je problematična kod osoba koje ne proizvode anti-HCV protutijela jer im je imunološki sustav potisnut ili oštećen (imunosupresija). Stoga je preporučljivo obaviti HCV RNA testiranje osobama koje su kandidati za presađivanje organa, bolesnicima na dijalizi, osobama pod terapijom kortikosteroidima, oboljelim od agamaglobulinemije ili drugih imunosupresivnih bolesti. Dijagnoza je također škakljiva kod osoba koje proizvode anti-HCV protutijela, ali imaju još neku jetrenu bolest koja može dovesti do ozljede jetre, primjerice alkoholna bolest jetre, preopterećenje željezom ili autoimunu bolest. U takvim situacijama prisustvo anti-HCV može biti odraz lažno-pozitivne reakcije, prethodne HCV infekcije ili blagog hepatitisa C. Tada će HCV RNA testiranje pomoči potvrditi stvarno postojanje infekcije virusom hepatitisa C.
Liječenje:Za liječenje hroničnog hepatitisa primjenjuje se imunosupresivna terapija a tu spadaju:kortikosteroidi, a zatim azatioprin, merkaptopurin. Iako većina bolesnika s kroničnim hepatitisom C nema simptoma u vrijeme postavljanja dijagnoze, suočeni su s ozbiljnom zdravstvenom prijetnjom koja može imati značajne emocionalne i fizičke posljedice. Liječnici bi nakon dijagnoze kod pacijenta trebali uočiti znakove depresije te preporučiti odgovarajuću terapiju. Bolesnicima može mnogo pomoći komunikacija sa sličnim pacijentima u grupi oboljelih od hepatitisa C. Savjetovanje treba sadržavati informacije o mogućim načinima prijenosa i zaštiti drugih osoba; oboljele najčešće najviše zanima mogućnost prijenosa virusa seksualnim kontaktom i rizik za osobe u istom kućanstvu.                                    Razlikovanje akutne i kronične infekcije:Razlika između akutne HCV infekcije te novootkrivene kronične infekcije nije uvijek lako uočljiva jer obje grupe bolesnika mogu imati HCV RNA, protutijela na HCV i povišene serumske aminotransferaze. Promjena razine HCV i protutijela u odnosu na vrijeme mogućeg kontakta s virusom može pomoći. Ipak, u mnogim se slučajevima navodne okolnosti kad je pacijent mogao doći u kontakt s virusom moraju pretpostaviti istinitima. Simptomi također nisu pouzdan pokazatelj jer se pojavljuju u manje od četvrtine zaraženih. 


nasetijelo @ 17:35 |Isključeno | Komentari: 0
Hepatitis B (serumski hepatitis, inokulacijski hepatitis) zarazna je bolest jetre uzrokovana virusom hepatitisa B (HBV). To je najčešći uzrok kronične virusne infekcije jetre širom svijeta.                                                                                                                  
Epidemiologija:
Pojavljuje se u cijelom svijetu, ali ne podjednako u svim dijelovima svijeta. Bolest je učestala u jugoistočnoj Aziji, Kini, u tropskim predjelima Afrike, srednjoj i istočnoj Europi, Latinskoj Americi, Sredozemlju i Srednjem istoku.
Procjenjuje se da je u svijetu oko 200 – 300 milijuna ljudi inficirano hepatitisom B, osobito u nerazvijenim zemljama, gdje se bolest karakteristično prenosi tzv. vertikalnim prijenosom – sa zaražene majke na dijete. U razvijenim zemljama HBV se uglavnom prenosi tzv. horizontalnim putem – nezaštićenim spolnim kontaktom sa zaraženom osobom, razmjenom pribora za intravensko korištenje droga među ovisnicima, prilikom određenih zahvata u esterilnim uvjetima (tetoviranje, bušenje ušiju, piercing, itd.) 
Čovjek je jedini rezervoar virusa hepatitisa B (oboljeli može zaraziti druge osobe u fazi inkubacije, u akutnoj fazi bolesti i tijekom kroničnog vironoštva). Najznačajniji izvor zaraze je krv inficirane osobe, a virus se nalazi i u slini i ejakulatu oboljele osobe.
Klinička slika:
Inkubacija hepatitisa B iznosi 1 do 6 mjeseci. Klinička slika varira, osobito obzirom na dob. U dječjoj dobi bolest može proći nezapaženo jer su simptomi bolesti obično blagi i nespecifični. U akutnoj fazi teško ga je razlikovati od drugih hepatitisa, pa je potrebno učiniti laboratorijske pretrage kojima se nađu povišene su vrijednosti jetrenih enzima, sam HBV virus u krvi (HBs Ag), te protutijela na HBV. Nakon nekoliko mjeseci bolest može spontano proći i ostaviti doživotnu otpornost, ali kod određenog postotka oboljelih može prijeći i u kronični oblik koji se može različito manifestirati, od "tihog" HBV nosilaštva (kronično vironoštvo) do kroničnog aktivnog hepatitisa s razvojem ciroze i hepatocelularnog karcinoma. Nađeno je da se samo u 2-8% akutno inficiranih odraslih razvija perzistentna HBV infekcija, dok čak do 90% inficirane novorođenčadi postaju kronični nositelji.
 Liječenje:
Terapija akutne bolesti je simptomatska - snižavanje tjelesne temperature, održavanje elektrolitske ravnoteže, mirovanje, dijetna prehrana, a u slučaju težih oblika bolesti smještaj u jedinice intenzivnog liječenja. Terapija kroničnog oblika bolesti provodi se lijekovima koji zaustavljaju umnažanje virusa ili koji pojačavaju obrambene snage organizma. 
Od specifičnih lijekova koristi se alfa interferon koji inhibira sintezu virusnog proteina i djeluje imunostimulatorno. Cilj je sadašnje antivirusne terapije postići kod oboljele osobe konverziju iz replikativnog stanja (HBeAg pozitivan u serumu) u integrirano (anti HBe pozitivan u serumu).
Unatoč poduzetim mjerama liječenja, u jednog dijela bolesnika nije moguće spriječiti umnažanje virusa, što može dovesti do ciroze i karcinoma jetre.                                 
Prevencija:
U svrhu sprečavanja prenošenja bolesti tzv. medicinskim putem, potrebno je provoditi i trajno nadzirati kvalitetu sterilizacije medicinskih instrumenata. 


nasetijelo @ 17:35 |Isključeno | Komentari: 0
Ciroza jetre je relativno česta bolest.Od ciroze jetre umire godišnje približno 0,1 na 1000 stanovnika.Ciroza je hronična bolest jetre koju obilježava oštećenje jetrenog tkiva, stvaranje fibroznih ožiljaka i progresivno propadanje jetrene funkcije, nakupljanje tekućine u abdomenu(ascitis), krvarenja(koagulopatija), povišen tlak u portalnim krvnim žilama(portalna hipertenzija) i poremećaj određenih mozgovnih funkcija(hepatička encefolopatija).                               
Etiologija: nije potpuno jasna ali su poznati neki faktori koji imaju važnost u natanku te bolesti.Hronični alkoholizam često je jedan od važnih elemenata u nastanku ciroze jetre.Oko 10% do 35% alkoholičara razvit će se akutni hepatitis što je prva stepenica za razvoj ciroze.Alkohol ima direktno hepatoksično djelovanje.Hronični alkoholizam uzrokuje masnu infiltraciju jetrenih stanica.Jetrene stanice s vremenom propadaju i time pridonose razvoju hronične upale i ciroze.Veoma je štetno uzimati alkohol ako u hrani nema dovoljno animalnih proteina i vitamina.Od ostalih činilaca za koje se misli da igraju ulogu u nastanku ciroze spominje se preboljeli akutni hepatitis, B hepatitis, hepatitis A non B.U bolesnika koji su imali teške oblike akutnog hepatitisa s masivnom nekrozom, kasnije se može dokazati postnekrotična ciroza jetre.                
Etiološka podjela ciroze jetre:                                                                     Alkoholna ciroza:
Jetra je osobito osjetljiva na utjecaj alkohola. U tijelu alkohol se cijepa na određene spojeve od kojih su neki jako štetni za jetru. Nakon nekog vremena pretjerano uživanje alkoholnih pića dovodi do pojačanih potreba za kisikom i u isto vrijeme uzrokuje nakupljanje masti što onemogućava jetri da uzima kisik. Imunološki sistem odgovara na to tako da stvara upalni proces koji konačno uništava stanice jetre. U toku te početne faze jetra je znatno uvećana ("masna jetra"), da bi se u kasnijoj fazi smanjila te zadobila ožiljke i čvoriće koji predstavljaju nakupine regeneriranih jetrenih stanica ("zrnata jetra").
Ciroza kao posljedica hroničnog hepatitisa:
Jedan od uzroka ciroze je hronični hepatitis (B ili C). Virusi koji uzrokuju hepatitis izazivaju upalu u jetrenim stanicama što dovodi do uništenja jetrenih stanica. Ako je upala vrlo jaka uništenje jetrenih stanica napreduje i stvara se sloj ožiljnog tkiva. U uznapredovalim slučajevima jetra se smanji u veličini.
Primarna bilijarna ciroza:
Primarna bilijarna ciroza je vrlo rijetka. Vjerojatno se radi o autoimunom procesu gdje imunološki sistem napada stanice jetre zamjenjujući ih s nekim stranim antigenom. Primarno su napadnute stanice u žučnom vodu, a kasnije se uništavaju i stanice jetre. Rijetki poremećaji koji također uključuju cirozu su hemokromatoza (nakupljanje željeza u jetri), Wilsonova bolest (nakupljanje bakra u stanicama jetre), cistična fibroza itd.
Klinička slika:To je najčešće bolest ljudi poslije četrdesete godine života.Muškarci više obolijevaju od žena.Bolest počinje postepeno.Bolesnici opaze da mršave i da im trbuh raste ili da im noge otiču.Češće imaju i lagane bolove ispod desnog rebarnog luka.Obično se pojavi i subikterus.Katkad je jedan od prvih simptoma ciroze jetre krvarenje iz zubnog mesa melena ili hematemeza zbog krvarenja iz varikoziteta jednjaka.Može doći i do povišenja temperature.Bolesnici sa cirozom jetre imaju blag ikterus, a kasnije se razvije i ascitis.Bolesnici u uznapredovalom stadiju razviju žuticu koja je  uzrokovana nemogućnošću jetre da odstrani bilirubin iz tijela.Na dlanovima je prisutan tzv. pulmarni eritem.U muškaraca se opaža smanjena dlakavost, a može se razvit atrofija testisa i ponekad bolno povećanje grudi.Zaboravljivost, poteškoće u zadržavanju pažnje i ne odgovaranje na pitanja prvi su znaci oštećenja mozga toksinima koji nastaju zbog nepravilne funkcije jetre.Ostali simptomi uključuju specifičan miris(zemlje) i drhtanje.Prognozu je veoma teško predvidjeti.Jedan dio bolesnika umre zbog iskrvarenja iz ezofaginalnih varikoziteta, a drugi zbog interkurentne bolesti repiratornog trakta.Klinički tok bolesti:protiče kroz 2 stadijuma:kompenzovani(latenti stadijum ciroze) i dekompenzovani stadijum.                                                        1.Kompenzovani stadijum ciroze jetre je onaj u kome, iako postoje klinički znaci ciroze još uvijek nema tečnosti u trbušnoj šupljini, potkožnih edema niti su poremećene funkcione probe.                                                             2.Dekompenzovani stadijum se odlikuje pojavama ascitisa, edema, a ponekad i sa izraženom žuticom.                                                                        Komplikacije Ciroze: Najozbiljnije komplikacije ciroze su krvarenja, infekcije i oštećenje mozga. Skoro svaki proces u tijelu poremećen je zbog nepravilnosti u radu jetre (probavni, hormonalni, krvožilni). Jetra je također zadužena za razgradnju brojnih otrovnih tvari koje se nakupljaju i oštećuju funkcije mozga. Ciroza je također uzrok nastajanja karcinoma jetre. Ciroza je neizlječiva bolest. No pravilnim dijetalnim programom i liječenjem može se usporiti njezin tok. U bolesnika s hepatitisom B petogodišnje preživljenje nakon ustanovljene ciroze je 71%. Kod alkoholne ciroze, ako bolesnik prestane piti alkoholna pića, postotak preživljenja od 5 godina iznosi 85%. Za one koje nastave piti šanse daće živjeti više od 5 godina su 60%. Tako?đer, vrlo je teško ustanoviti kada je ciroza zapravo nastupila.                                                                                         Portalna hipertenzija i komplikacije:
U cirozi propadanje jetrenih stanica usporava protok krvi, a krvni tlak raste. Taj tlak uzrokuje povrat krvi kroz portalnu venu, što dovodi do portalne hipertenzije. Ascites je tekućina koja se nakuplja u trbuhu, a obično je posljedica portalne hipertenzije i njegova je pojava važna za daljnju prognozu bolesti. Jednom kada se ascites pojavi svega polovina bolesnika preživi dulje od dvije godine. Također se vidi oticanje ruku i nogu te povećana slezena. Ascites sam po sebi nije smrtonosan, ali je neugodan i može oslabiti funkcije disanja i mokrenja. Jedna od najozbiljnijih posljedica portalne hipertenzije je razvoj varikoziteta (uvećane krvne žile koje predstavljaju poprečni put za otjecanje krvi zaobilazeći jetru). Takve krvne žile su vrlo tanke stjenke i izvijugane. Varikoziteti se javljaju najčešće u jednjaku i želucu. Unutarnje krvarenje iz varikoziteta javlja se u 20 do 30% pacijenata s cirozom, a krvarenju pogoduju ascites, encefalopatija, proširene vene. Krvarenje u probavnom sustavu javlja se zbog poremećenog sustava u zgrušavanju krvi, obično uzrokovano zbog deficita vitamina K, smanjenih koncentracija proteina zgrušavanja i niskog broja trombocita (krvne stanice koje normalno započinju proces zgrušavanja). Abdominalne infekcije javljaju se u 25% bolesnika unutar godinu dana od postavljene dijagnoze. Veći rizik za nastajanje infekcije imaju bolesnici s niskim vrijednostima proteina i visokim vrijednostima bilirubina. Encefalopatija (oštećenje mozga) uzrokuje mentalnu konfuziju, a u najtežim slučajevima komu i smrt. Razvoj encefalopatije obično je povezan s drugim komplikacijama, kao što je krvarenje iz probavnog trakta, opstipacija, infekcija, operativni zahvat ili dehidracija.
Dijagnoza:se postavlja na osnovu kliničke slike i funkcionog ispitivanja.Za postavljanje dijagnoze ciroze jetre kao bolesti neophodan je detaljan klinički pregled jer je klinička slika naročito u dekompenzovanom stadiju.Biopsija jetre nije neophodna.                                                                                                Liječenje:
Cirozu se može liječiti djelujući na njene uzroke. Ako se radi o alkoholnoj cirozi, prije svega treba prestati piti alkoholna pića i liječiti alkoholizam. S obzirom da su alkoholičari obično pothranjeni i imaju povećane kalorijske potrebe treba ih nadoknaditi. Kortikosteroidi mogu biti korisni u liječenju alkoholnog hepatitisa. Hronični hepatitis B i C liječi se interferonima. Na žalost postotak onih koji imaju korist od te terapije je malen. U nekim slulčajevima kratkotrajno uzimanje kortikosteroida može biti korisno. Ako postoji ascites moraju se uzimati lijekovi koji potenciraju lučenje tekućine tzv. diuretici. Gubitak tekućine ne smije biti prebrz, zbog poremećaja u metabolizmu kalija. Ako diuretici nisu dovoljno uspješni pribjegava se paracentezi. Putem igle i tube tekućina se izvlači iz trbušne šupljine (4 do 6 litara). Ako bolesniku nije bolje paracentezu treba obnavljati svaka dva tjedna. Transplantaciju jetre treba uzeti u obzir kao jedino rješenje u nekih pacijenata s cirozom i ascitesom. Zdravi život osobito je važan za oboljele od ciroze. Prehrana mora biti bogata voćem, povrćem i cjelovitim žitaricama koje obiluju vitaminima i drugim sastojcima važnim za zdravlje. Vitaminske nadomjeske nije dobro uzimati bez dogovora s liječnikom. Neki pacijenti moraju izbjegavati hranu bogatu željezom. Preporučuje se da  se smanji sol u prehrani, a osobito u bolesnika s ascitesom. Što manje soli to bolje. Smanjeni unos tekućine nije uvijek nužan, osim ako je prisutan ascites. Mesni proteini moraju se uzimati s mjerom ali unos biljnih bjelančevina (npr. soja) ne ograničava se. Vježbanje može isprovocirati krvarenje, pa se ne preporučuje.


nasetijelo @ 17:34 |Isključeno | Komentari: 0
Tumori jetre
Tumori jetre se dijele na benigne i maligne koji se kasnije dijele na primarne i sekundarne.
Benigni tumori:Hemangiom je tumor koji se najčešće sreće u jetri.Više se javlja kod žena nego kod muškaraca.Imamo dva tipa:kapilarni i kaveozni.Kapilarni su mnogo češći dok kaveozni se javljaju kod svih dobnih grupa.Male tumorske promjene najčešće se nađu slučajno pri operacijama, a ako je tumor veliki obično se palpira.
Što se tiče ostalih benignih tumora možemo spomenuti da postoje:Adenomi(hepatoadenomi i holangioadenomi) i Hamartomi.
Maligni tumori:
Primarni maligni tumori potiču kada se neke od struktura jetre, ili sekundarni, u jetru prenose iz nekog oboljelog organa(metastaza).Maligni tumori sve se više pojavljuju i njihova učestalost se povećava iz dana u dan.Hepatom je najčešće primarni maligni tumor jetre.Davno je utvrđena veza između ovog tumora i ciroze.Postoje tri tipa ovog tumora zavisno od tkiva iz kojeg je nastao:
                1)Hepatocelularni(nastao od hepatocita)
                2) Holangiokarcinomi(nastao od kapilarnih duktula)
                3)Mješani od ova dva tipa
Etiologija:malignih tumora je nepoznata.Ipak prema nekim eksperimentima i kliničkim podacima, izgleda da pojava, naročito primarnog karcinoma jetrenih ćelija ima i svojih specifičnosti.
Klinička slika:
Ovog tumora je varijabilna(nekarakteristična) tako da je teško dijagnostikovati pri operaciji.Razvoj kliničkih manifestacija povezan je sa veličinom i položajem tumora.Karakateristika mu je da dovodi do naglog pada tjelesne težine i izražene anemije.Bol se javlja u slučajevima kada hepatom raste na površini jetre.Metastaziranje tj.širenje primarnog karcinoma van granica jetre, najčešće se događa hematogenim putem, i to venskim: preko hepatičkih vena i donje šuplje vene može da izazove tumorske embolije plućnih krvnih sudova, i time metastazira u pluća.
Dijagnoza:se postavlja na osnovu povisenja alkalne fosfataze,splenoportografije,selektivne arteriografije,skenograma jetre,pomocu ultrazvuka,laparoskopijom i eventualnom biopsijom tkiva za vrijeme laparoskopije.
Prognoza: je loša, a bolest obično traje 6-12 mjeseci.Ukoliko karcinom nastaje na cirotičnom terenu, smrt može nastupiti i ranije.
Liječenje:Maligni tumori jetre danas se još uvijek ne liječe sa uspjehom.Ono može biti hirurško ili hemioterapijsko.
Hirurško liječenje se satoji u:parcijalnoj hepatektomiji, u totalnoj hepatektomiji i ligaturi hepatičke arterije.Od svih ovih hirurških intervencija najviše rezultata pruža totalna hepatektomija sa tranplatacijom nove jetre.
Hemioterapijsko liječenje obuhvata upotrebu citostatika, od kojih su najpoznatiji fluorouracil, floksuridin i metotreksat.


nasetijelo @ 17:33 |Isključeno | Komentari: 0
Masna jetra
Etiologija: Masna jetra je naziv za pretjerano difuzno nakupljanje neutralnih masti (triglicerida) unutar jetrenih stanica zbog čega je jetra obično lagano do umjereno povećana. Drugi je naziv steatoza jetre.                                                                                                
Razvoj bolesti:
Masna jetra nastaje kad nakupljanje masti u jetrenim stanicama premaši normalnih 5% mase ovog organa. Može biti privremeno ili dugotrajno stanje koje samo po sebi nije škodljivo, ali upućuje na neki poremećaj u organizmu. Ukoliko se ne liječi može doprinijeti nastanku drugih bolesti. Ako se uzrok može otkri iodstraniti moguće je ozdravljenje. 
Jetra je organ odgovoran za preradu masti iz hrane u oblike koji se mogu pohraniti i koristiti u organizmu. Trigliceridi su jedan od oblika masti pohranjenih u organizmu te se koriste za dobivanje energije i stvaranje novih stanica. Razgradnja masti u jetri može se poremetiti do niza razloga što dovodi do nakupljanja masti u jetrenim stanicama. Masna jetra obično nije bolno stanje te može dugo vremena biti nezamijećena. U teškim se slučajevima jetra poveća i do tri puta te ta da takva biti bolna i osjetljiva. 
Nealkoholna masna jetra je nakupljanje masti u jetri koje nije uzrokovano alkoholom, a sve češće se dijagnosticira kod pretilih žena ili dijabetičarki.                                                   
Uzroci:
Najčešći je uzrok masne jetre alkoholizam. Pretjerana konzumacija alkohola mijenja način razgradnje i pohrane masti, a stanju doprinosi i kronična pothranjenost često prisutna u alkoholičara.Pothranjenost, gojaznost, dijabetes melitus, tetraciklini, kortikosteroidi, fosfor....                                                              Klinička slika:
Simptomi masne jetre povezani su sa stupnjem, vremenom nastanka i uzrokom bolesti. Masna jetra najčešće nije povezana ni s kakvim simptomima, osobito ako se radi o hroničnom stanju.Početak bolesti može biti postepen ili nagao. 
Ukoliko postoje simptomi, to su: bolovi ili osjetljivost ispod desnog rebrenog luka, oticanje trbuha, žutica i povišena tjelesna temperatura. 
Simptomi koji se manje često javljaju kod alkoholne masne jetre, a češće kod masne jetre uzrokovane trudnoćom su: povraćanje, mučnina, gubitak apetita i bol u trbuhu. 
Naglo, akutno, nastala masna jetra zbog debljine može dovesti do značajnije bolne osjetljivosti jetre zbog rastezanja njene kapsule. 
Makrovezikularna masna jetra najčešće se otkriva prilikom pregleda kao neosjetljiva, glatka, u cijelosti povećana jetra kod alkoholičara, pretilih osoba i dijabetičara. Može se javiti bol u gornjem desnom kvadrantu trbuha, osjetljivošću i žuticom, ili može biti tek abnormalnost otkrivena pri usputnom pregledu trbuha ili tijekom obdukcije. Slaba je povezanost između masne jetre i često korištenih biokemijskih testova za jetrene bolesti. Alkalna fosfataza i transaminaze mogu biti blago povećane. 
Mikrovezikularna masna jetra ima izražen nastup obilježen umorom, povraćenjem i mučninom na što se uskoro nadovezuje žutica, hipoglikemija i diseminirana intravaskularna koagulopatija (nastanak ugrušaka u cirkulaciji).                                                              
 Dijagnoza:
Tijekom rutinskog ili ciljanog pregleda liječnik može zamijetiti povećanu, a ponekad i osjetljivu jetru. Nalaz tvrde, bezbolne i u cijelosti povećane jetre uz minimalan poremećaj njene funkcije ukazuje na ovu bolest. 
Ukoliko je pacijent kronični alkoholičar, pretio, pothranjen, trudnica ili boluje od šećerne bolesti dijagnoza je još vjerojatnija. Krvni laboratorijski testovi (tzv. jetrene probe) služe za određivanje kvalitete funkcije jetre. Abnormalnosti su: povećanje razine SGOT i SGPT, a u mnogim je slučajevima povišena i alkalna fosfata za zbog zastoja žuči. 
Slikovnim dijagnostičkim testovima (ultrazvuk, magnetska rezonancija, kompjutorska tomografija) mogu se prikazati tipične promjene u jetri. Kad dijagnoza nije sigurna može se uraditi perkutana biopsija jetre. Tom se pretragom jedino može sigurno dijagnosticirati masne jetra, a podrazumijeva uzimanje malog komadića jetrenog tkiva vrlo tankom iglom kroz kožu koje se zatim analizira mikroskopski i time dokazuje povećana količina masti, a ponekad i osnovna bolest. 
Kod trudnica s masnom jetrom obično postoje i drugi poremećaji, eklampsija ili preeklampsija. Ova se stanja očituju povišenim krvnim tlakom, oteklinama i grčevitimnapadajima.                                                                                                            Liječenje:
Do ozdravljenja dolazi liječenjem stanja koje je uzrokovalo nastanak masne jetre i potpornom terapijom(uklanjanje uzroka koji je izazvao masnu jetru).
Pravilna prehrana (bogata bjelančevinama), apstinencija od alkohola, štetnih lijekova ili kemikalija, liječenje postojećih metaboličkih poremećaja, redovna kontrola dijabetesa, smanjenje tjelesne mase, liječenje poremećaja probave, nadoknada vitamina i minerala itd. obično dovodi do oporavka. 
U alkoholnoj masnoj jetri postupni nestanak masti iz jetre nastupa nakon 5-8 tjedana odgovarajuće prehrane i apstiniranja od alkohola. 
Kod trudnica s masnom jetrom preporučuje se izazivanje poroda ako je trudnoća dovoljno visoka.                                                                                                                                 Prevencija: Sprječavanje masne jetre moguće je pravilnom, uravnoteženom prehranom, zdravim životnim stilom te apstinencijom od alkohola. 


nasetijelo @ 17:33 |Isključeno | Komentari: 0
Ehinokokus jetre zauzima prvo mjesto medju parazitarnim oboljenjima jetre po svojoj ucestalosti i prakticnom znacaju.Izaziva ga parazit Taenia Ehinococcus.
Epidemiologija: Čovjek se zarazi od psa kojem se jajašca nalaze na krznu. Obično se zarazi dijete u igri i bliskom kontaktu sa psom. Osim toga, zaraza se može širiti i zagađivanjem povrća psećim izmetinama, neopreznim rukovanjem zdjela iz kojih se pas hrani, neopreznim čišćenje pasjeg ležaja.
Patoloska anatomija:dospijevsi u crijeva,ljuska onkosfere se istopi,embrion tenije se oslobodi i preko sluzokose crijeva dospije u portni krvotok.Kao uobicajno jetreni portni kanalici su promjera 18 do 20 mikrona a promjer embriona ehinokokusne tenije oko 22 mikrona,i iz toga mozemo zakljuciti zasto je jetra prva prepreka gdje se embrion tenije zaustavi.Zbog toga se 70% ehinokokusa nadje u jetri.Na mjestu zaustavljanja rastanjem embriona razvija se mikroskopska cista ispunjena bistrom tecnoscu.Cista raste prvo lagano,ali vremenom moze postati ogromna.Ima vise tipova ehinokokusne ciste i to su:unikularni echinococcus,echinococcus cysticus multivesicularis,echinococcus alveolaris.
Klinička slika:Bolest najčešće nije praćena komplikacijama uglavnom prođe nezapaženo.
Tek uvećane ciste može da dovede do bolova u desnom hipondriju naročito pri promjeni položaja.Tegobe se mogu javiti zbog pritiska ciste na okolne organe ili kad su vezane za njih.Često se u toku razvoja ciste pojavljuje urtikarija.Bolesnik je dobrog očuvanog fizičkog stanja. Lokalizacija procesa u kostima prezentira se bolovima i čestim lomovima.
Kod smještaja hidatida u trbušnoj šupljini često dolazi do prskanja cista uslijed naglog povećanja tlaka u trbušnoj šupljini. Velika opasnost kod pucanja ciste je prosipanje novih zametaka po trbušnoj šupljini i razvijanje mnogobrojnih novih cisti. Takvo stanje se naziva sekundarna ehinokokoza, i uglavnom ima smrtni ishod
Dijagnoza: Osim epidemioloških podataka, kliničke slike i nalaza krvi, danas ključnu ulogu u dijagnosticiranju ehinokokoze imaju radiografskei druge metode prikazivanja. 
RTG pluća prikazivat će okrugle, iregularne mase dok ista pretraga neće davati pozitivne nalaze kod promjena u drugim organima osim u slučajevima kalcificiranja cista.
Osim RTG-a, djelotvorne tehnologije snimanja su CT i UZV.
Uzimanje uzorka tekućine iz ciste uglavnom je napušteno radi mogućih komplikacija zbog rasipanja ličinki po organizmu. Osim spomenutih metoda, za dokazivanje infekcije koriste se i imunološki testovi. 
Liječenje:
Metode kirurškog liječenja su: 
- cilj je potpuno odstranjenje ciste zajedno s hitinskom membranom
- ako je izražena pericistična upala ili je cista zagnojena, najprije se cista otvori i isprazni, a germinativni sloj i skoleksi uništavaju se ubrizgavanjem germcidnih otopina
- ponekad je potrebno radi odstranjenja ciste resecirati dio organa u kojem se cista nalazi
- kod ehinokokoze slezene potrebno je potpuno uklanjanje tog organa
- kod ehinokokoze jetre rjeđe se radi otvaranje ciste prema van kroz otvor na prednjoj trbušnoj stijenci.
Prognoza bolesti:
Mnogi bolesnici žive relativno dugo s velikim cističnim promjenama prije nego što uopće bolest bude dijagnosticirana.
Ehinokok jetre i pluća, može se u pravilu kirurški odstraniti.Kod nekih lokalizacija prognoza zna biti puno lošija.


nasetijelo @ 17:32 |Isključeno | Komentari: 0

Žučna kesa
Na njoj se razlikuju dno(fundus), corpus koji je izdužen te se postepeno sužava i prelazi u collum vesicae felleae.Collum zavija u luku i nastavlja kao izvodni kanal ductus cysticus.Ovaj kanal u vidus slova Y sapaja sa ductus hepaticus communis i formira ductus choledochus.
Ductus choledochus(veliki žučovod), spušta se od jetre prema dole i medijalno do gornjeg dijela duodenuma, prolazi iza njega i glave pancreasa i ulazi u pancreas.U pancreasu spoji se sa ductus pancreaticus i nastaje zajedničko stablo, koje ide nadesno prema silaznom dijelu duodenuma i otvara se u duodenumu na papilla duodeni maior.Na ovom otvoru posjeduje svoj sfinkter(Odije sfinkter), koji se otvara samo onda kada se u duodenumu vrši probava hrane.
Stvaranje žuči:
Jetra neprekidno luči žuč, koja napušta jetru kroz ductus hepaticus communis, te kroz ductus choledochus dolazi do duodenuma.Ako nema probave u duodenumu, žuč ne ulazi u duodenum već se vraća nazad.Pošto jetra izlučuje neprekidno novu žuč, žuč koja se vraća ide u žučnu kesu.Sluznica žučne kese oduzima jetrenoj žuči vodu i znatno je koncentrira, te je ovako koncentrovana žuč znatno sposobnija za probavu od jetrene žuči i ona se izlučuje u duodenum dok traje probava.Samo ukoliko se ova žuč potroši za probavu u duodenumu, dolazi do i žuč direktno iz jetre.
Ductus choledochus , v..portae i a. hepatica nalaze se u duplikaturi peritoneuma, koja je razapeta između donje plohe jetre i male krivinie želuca.Ta duplikatura čini omentum minus, a dio koji je razapet između jetre i duodenuma je lig. hapatouodenale, a između jetre i male krivinie želuca je ligg. hepatogastricum.

nasetijelo @ 17:31 |Isključeno | Komentari: 0
Žučni kamenci predstavljaju relativno čest poremećaj, što dokazuje podatak da oko 10% ukupne populacije ima žučne kamence. Kamenci žučnog trakta spadaju u skupinu bolesti koje češće napadaju ženski dio populacije; kod žena se dokazuju čak 4 puta češće. 
Kamenci su češće prisutni u žučnom mjehuru nego u žučnim putovima. Kada su prisutni u žučnim putovima, predstavljaju najčešći uzrok ekstrahepatičke opstruktivne žutice, a mogu izazvati potencijalno smrtonosne infekcije (kolangitis), pankreatitis ili kroničnu bolest jetre. Uzrok:Kamencice stvara zucna kesa, kruskoliki organ koji se nalazi ispod jetre sa desne strane abdomena. Zucna kesa stvara zuc koja se izliva u creva i omogucava varenje hrane. Zuc se sastoji od supstanci zvanih zucne soli koje se mogu uporediti sa prirodnim deterdzentima koji rastvaraju masnoce koje unesemo hranom. U trenutku kada hrana prelazi iz zeluca u duodenum i dalje u creva, zuc se iz zucne kese izliva u zucne puteve.
Zuc pomaze eliminaciju viska holesterola  iz organizma. Jetra izlucuje holesterol u zuc i dalje kroz digestivni sistem. Po mnogima su tri stanja neophodna da bi doslo do stvaranja zucnih kamenaca:
1.  Zuc postaje prezasicena holesterolom koga tada ima mnogo vise nego sto zucne soli mogu da rastvor;
2.  Poremecaj ravnoteze izmedju proteina i drugih sastojaka zuci dovodi do toga da holesterol pocne da kristalizira;
3. Zucna kesa se ne kontrahuje dovoljno jako tako da se ne prazni u potpunosti.
Etiologja: Prema izgledu i kemijskoj strukturi žučne kamence dijelimo u dvije osnovne skupine: kolesterolski i pigmentni kamenci.
Većina žučnih kamenaca, njih oko 80% spada u skupinu kolesterolskih kamenaca, a oni se opet dijele na čiste kolesterolske kamence, koji su obično veći i solitarni, i na miješane kamence koji su obično usitnjeni.
Pigmentni kamenci kod naših bolesnika spadaju u tzv. zapadni tip pigmentnih kamenaca, a obično su malih dimenzija, crnog izgleda poput ugljena. Ovaj oblika kamenaca prisutan je uz kroničnu hemolizu, alkoholnu cirozu, kroničnu infekciju bilijarnog trakta i starenje. Drugi oblik pigmentiranih kamenca predstavljaju kamenci orijentalnog tipa koji su smeđe boje. Uglavnom je prisutan u ruralnim sredinama Azije. Potonji tip se rijetko susreće kod nas.
Klinička slika:Oko 50% kamenaca ne izaziva nikakve simptome.To su tzv mirni kamenc.
Solitarni kamenci imaju najčešće ovakvu mirnu kliničku sliku ukoliko ne dođe do komplikacija.Drugih 50% čine tzv.Ativni kamenci koji izazivaju veoma karakteristične tegobe pri svom pomjeranju.Pomjeranje kamenaca ka vratu žučne kese i ulazak u holedohus izazivaju pored komplikacija kao što su hidropus žučne kese i opstruktivni ikterus.Glavnu karakteristiku čine bilijarne kolike tj.napadi bolova koji započinju pod desnim rebarnim lukom, šire se duž interkostalnih nerava desnom stranom pod desnu plećku.Traju i po nekoliko sati i popuštaju tek poslije inekcije spazmolitika.Često su praćeni povišenom temperaturom i leukocitozom, pojavljivanje tamne mokraće i aholične stolice.Ubrzo posle toga bolovi popuštaju a na koži se pojavljuje žutica.Žutica je holestaznog tipa ali je opstrukcija kod kalkuloze često nekompletna.
Dijagnoza kamenca:
Na kamence žučnog sustava uvijek se posumnja na temelju anamneze i kliničke slike opisane u daljnjem tekstu.
Od specifičnih pretraga u obzir odlazi nativna RTG snimka abdomena koja će prokazati kamence u otprilike 20-tak% bolesnika kod kojih u kamencima postoji dovoljna količina kalcija.
Međutim, danas je metoda izbora dijagnosticiranja pretraga ultrazvukom. Ovom metodom moguće je otkriti vrlo male kamence, već od promjera od 2 mm. Pregled je uspješniji u žučnom mjehuru, u usporedbi sa pretragom žučnih vodova.
Od ostalih metoda koje se rjeđe primjenjuju treba spomenuti peroralnu kolecistografiju, intravensku biligrafiju, scintigrafiju žučnih vodova, perkutanu transhepatičku kolangiografiju te endoskopsku retrogradnu kolangiopankreatografiju (ERCP).
Liječenje:
Hirurška terapija je dugo vremena bila prvi izbor uz terapiji žučnih kamenaca. Danas međutim, sve više mjesta ustupa novim terapijskim metodama. 
Indikaciju za hirurški postupak predstavlja žučni kamenac koji daje simptome, kliničke komplikacije kamenca, kao i prisutnost kamenaca u velikom žučnom vodu (u kojeg se ulijeva žuč i iz jetre, gdje se stvara nova žuč, i iz žučnog mjehura, gdje je pohranjena rezerva žuči).
Oko operiranja "mirnih" kamenaca koji ne pokazuju nikakve kliničke simptome postoje trajna neslaganja. Ipak, postoje stanja kada su prisutni rizici koji mogu uroditi vjerojatnim komplikacija i tada je indicirano izvesti kirurški zahvat. U rizičnu skupinu spadaju dijabetičari skloni sepsama, zatim tzv. porculanski žučni mjehur zbog rizika razvijanja karcinoma i kod prisutnosti kamenaca većih od 2.5 cm u promjeru jer se pokazalo da češće izazivaju upale.Osobe mlađe od 50 godina koje ne pokazuju nikakve simptome bolesti, niti spadaju u neku od prije navedenih rizičnih skupina nije potrebno preventivno operirati.
Kada hirurška terapija nije moguća ili je visoko rizična, kamenac se može odstraniti endoskopskim tehnikama.
                 
Zapaljenska oboljenja žučne kese i žučnih kanala
Zapaljenska oboljenja žučne kese dijele se po kliničkom toku na akutna i hronična a i jedna i druga predstavljaju zapaljenje žučne kese samo u prisustvu ili u odsustvu kalkulusa.
Etiologija:u nastanku ovog zapaljenja sudjeluju razne septikemije, pri čemu je najčešći tifus.
Uglavnom se više pojavljuje hronični tifus za razliku od akutnog koji je dosta rijeđi.
Klinička slika:u bolesnika sa zapaljenskim oboljenjem žučne kese  pod uslovom da nema prisutnih kamenaca sastoji se u osjećaju bola pod desnim rebarnim lukom, dosta neodređenog karaktera.Sa bilijarnom kolikom kod kamenaca ovaj bol ima zajedničko samo lokalizaciju kao i provokaciju od strane masnije hrane a razlikuju ga od kolike intezitet i kvalitet bola.U toku hroničnogholecistisa nema temperature niti drugih labaratorijskih znakova vezanih za zapaljenski sindrom, kao što su ubrzana sedimentacija eritrocita, leukocitoza i dr.Ovo se često događa u zapaljenskom obliku bez kalkuloze.
Liječenje:koje je u slučaju odsustva kalkulusa isključivo internističko, satoji se u regulisanju higijensko-dijetskog režima koji mora iz ishrane da isključi:svinjusku mast, svinjsko meso, žumance od jajeta itd.Pored ovih higijensko-dijetskih režima u slučaju febrilnosti potrebno je bolesnika smjestiti u postelju i primejeniti antibiotičku terapiju.U svim hroničnim i akutnim zapaljenjskim oboljenjima žučne kese potrebno je obratiti pažnju na crijevni motilitet i crijevnu pasažu zbog staze materija i prodora bakterija iz kolona u gornje dijelove digestivnog trakta.
U zapaljenska oboljenja izvodnih žučnih kanalaubrajaju se:oditisi i papilitisi, zapaljenja holedohusa, postoperativne stenoze.


nasetijelo @ 17:30 |Isključeno | Komentari: 0
Akutni pankreatitis
(Akutna infekcija gušterače, Akutna upala gušterače)
Bolesti probavnog sustava
Definicija
Kod akutnog pankreatitisa dolazi do aktiviranja enzima koji uništavaju vlastitu žlijezdu. Nakon upale normalizira se ukupna funkcija gušterače.
Uzroci, učestalost i faktori rizika
Glavni uzroci akutnog pankreatitisa kod odraslih su žučni kamenci, druga oboljenja žučnog mjehura te alkohol. Virusna infekcija (zaušnjaci, coxsackie B virusi) pneumonija izazvana mikoplazmom, bakterija Campilobacter, povreda, operacija gušterače ili žučnih vodova te neki lijekovi također mogu biti uzroci upale. Mehanizam koji uzrokuje pankreatitis nije dobro poznat. Mišljenje je da se enzimi koje gušterača normalno izlučuje u neaktivnom obliku aktiviraju u gušterači i počnu razarati njezino tkivo. To je proces autolize koji uzrokuje oticanje, krvarenje i oštećenje krvnih žila. Napadaj može trajati 48 sati. Bolest pogađa više muškarce nego žene. Uživanje alkohola je faktor rizika.
Simptomi
Bolovi u trbuhu i to u gornjem dijelu desno ili u sredini
ustrajni ili kronični
koji se vraćaju ili su se slični već prije javljali
mogu se pojačati ako se leži na leđima
mogu se proširiti na leđa ili ispod desne lopatice
može se pogoršati kada se jede ili pije (javlja se u roku od nekoliko minuta nakon obroka), naročito masna hrana ili hrana sa visokim sadržajem masti
bol se može pogoršati nakon uzimanja alkohola
Ostali simptomi su:
mučnina
povračanje
slabost
znojenje
uznemirenost
vrućica
ljepljiva i vlažna koža
blaga žutica
Ostali simptomi koji se mogu povezati s bolešću:
otečeni trbuh
punoća i plinovi u abdomenu
abdominalne probavne smetnje
modrice i krvarenje u koži
bol u prsima ispod grudne kosti
bol u slabinama
prekomjerni plinovi/vjetrovi
štucanje
osipi ili lezije na koži
stolice boje gline
Koje se pretrage mogu napraviti?
Opći pregled pokazat će da je krvni tlak nizak i da su otkucaji srca iznad 90 (malo ubrzani).
Pretrage koje pokazuju da se izlučuju enzimi gušterače:
povišene vrijednosti amilaze u serumu
povišene vrijednosti amilaze u urinu
povišene vrijednosti lipaze u serumu
Pretrage kojima se otkriva upala gušterače:
kompjuterizirana tomografija (CT)
abdominalni ultrazvuk
I druge krvne pretrage:
kompletna krvna slika pokazuje povećan broj leukocita
moguća povišena koncentracija glukoze u krvi
manje vrijednosti kalcija u serumu
Liječenje
Liječenje je usmjereno na potporne mjere kao što je intravenozno nadomještanje tekućine, ublažavanje boli uz pomoć lijekova protiv bolova te sprečavanje unosa hrane i tekućine na usta čime se ograničava aktivnost gušterače. Povremeno se kod stalnog povraćanja i jake boli može staviti nazogastrična sonda (cijev koja se kroz nos uvuče u želudac).
Operacija ili endoskopska terapija (korištenjem endoskopa, naprave sa svjetlom kojim se može pregledati unutrašnjost tjelesnih šupljina) indicirani su u nekim slučajevima kada treba ukloniti žučne kamence koji blokiraju drenažu gušterače.
Prognoza
U većini slučajeva simptomi se povlače u roku od tjedan dana, ali u nekim slučajevima se razvija po život opasna bolest. Smrtnost je velika kod hemoragičnog pankreatitisa kod kojega su prisutni oštećenje jetre, srca ili bubrega.
Napadi akutne upale mogu se ponovno javiti.
Komplikacije
nizak krvni tlak
zatajenje srca
zatajenje bubrega
ARDS (sindrom respiratornog poremećaja kod odraslih)
ascites, akumulacija tekućine u abdomenu
ciste (šupljine ispunjene tekućinom) ili apscesi (nakupine gnoja) gušterače
Nazovite svojeg liječnika
Nazovite svojeg liječnika ako imate jake i stalne bolove u trbuhu ili neki drugi simptom.
Prevencija
Prevencija akutnog pankreatitisa povezana je s prevencijom poremećaja koji bolest uzrokuju.
Ako pijete alkohol, kontrolirajte unos alkohola.
Koristite odgovarajuće mjere opreza da izbjegnete povredu trbuha.
Kako bi umanjili opasnost od pojave Reyovog sindroma, izbjegavajte davati aspirin djeci s vrućicom, naročito ako je u pitanju virusno oboljenje.
Cijepite djecu protiv zaušnjaka i drugih dječjih bolesti.
prirucnikbolesti.blogger.ba


nasetijelo @ 17:29 |Isključeno | Komentari: 0
Bolesti probavnog sustava
Uvod
Ciroza je kronična bolest jetre koju obilježava oštećenje jetrenog tkiva, stvaranje fibroznih ožiljaka i progresivno propadanje jetrene funkcije, nakupljanje tekućine u abdomenu (ascites), krvarenja (koagulopatija), povišen tlak u portalnim krvnim žilama (portalna hipertenzija) i poremećaj određenih mozgovnih funkcija (hepatička encefalopatija).
Kako nastaje ciroza?
Alkoholna ciroza
Jetra je osobito osjetljiva na utjecaj alkohola. U tijelu alkohol se cijepa na određene spojeve od kojih su neki jako štetni za jetru. Nakon nekog vremena pretjerano uživanje alkoholnih pića dovodi do pojačanih potreba za kisikom i u isto vrijeme uzrokuje nakupljanje masti što onemogućava jetri da uzima kisik. Imunološki sistem odgovara na to tako da stvara upalni proces koji konačno uništava stanice jetre. U toku te početne faze jetra je znatno uvećana ("masna jetra"), da bi se u kasnijoj fazi smanjila te zadobila ožiljke i čvoriće koji predstavljaju nakupine regeneriranih jetrenih stanica ("zrnata jetra").
Ciroza kao posljedica kroničnog hepatitisa
Jedan od uzroka ciroze je kronični hepatitis (B ili C). Virusi koji uzrokuju hepatitis izazivaju upalu u jetrenim stanicama što dovodi do uništenja jetrenih stanica. Ako je upala vrlo jaka uništenje jetrenih stanica napreduje i stvara se sloj ožiljnog tkiva. U uznapredovalim slučajevima jetra se smanji u veličini.
Primarna bilijarna ciroza
Primarna bilijarna ciroza je vrlo rijetka. Vjerojatno se radi o autoimunom procesu gdje imunološki sistem napada stanice jetre zamjenjujući ih s nekim stranim antigenom. Primarno su napadnute stanice u žučnom vodu, a kasnije se uništavaju i stanice jetre. Rijetki poremećaji koji također uključuju cirozu su hemokromatoza (nakupljanje željeza u jetri), Wilsonova bolest (nakupljanje bakra u stanicama jetre), cistična fibroza itd.
Tko obolijeva od ciroze?
Oko 10 do 35% alkoholičara razvit će alkoholni hepatitis, što je prva stepenica za razvoj ciroze.
Nakon godina pijenja oštećenje može biti opsežno i povezano je s ostalim navikama (loša prehrana i nedovoljan unos vitamina). Alkoholičari bi morali biti cijepljeni protiv hepatitisa B i trebala bi im veća doza cjepiva nego što je uobičajeno. Stručnjaci vjeruju da će se broj nastalih ciroza zbog kroničnog hepatitisa povećati za 60% i to osobito zbog hepatitisa C. Još se ne zna koji je rizik za nastanak ciroze u bolesnika koji boluju od hepatitisa C. Konzumiranje alkohola pridonosi većem riziku. Genski tip virusa utječe na jačinu bolesti i potencijalni razvitak ciroze. Bolesnici s većim brojem virusa u krvi i jetrenom tkivu imaju veći rizik za razvoj ciroze. Oko 3 do 5 % ljudi zaraženih virusom hepatitisa B razvije kronični oblik, a samo pola od njih će razviti cirozu.
Koji su glavni simptomi ciroze?
Umor i gubitak energije su uobičajeni rani simptomi udruženi s gubitkom apetita i mučninom. "Spider nevusi" obično se javljaju na koži (točkaste crvene mrlje iz kojih se šire paučinaste krvne žilice). Bolesnici u uznapredovalom stupnju razviju žuticu (žuta boje kože i bjeloočnica) uzrokovanu nemogućnošću jetre da odstrani bilirubin iz tijela. Na dlanovima je prisutan tzv. palmarni eritem (crvenilo). U muškaraca se opaža smanjena dlakavost, a može se razviti atrofija testisa i ponekad bolno povećanje grudi (ginekomastija). Nakupljanje tekućine u trbuhu (ascites) uobičajen je znak uznapredovale ciroze. Povišena tjelesna temperatura, bol u trbuhu i osjetljivost na pritisak je obično znak da je prisutna i infekcija. Zaboravljivost, poteškoće u zadržavanju pažnje i ne odgovaranje na pitanja prvi su znaci oštećenja mozga toksinima koji nastaju zbog nepravilne funkcije jetre. Ostali simptomi uključuju specifičan miris (poput zemlje) i drhtanje. Kasni simptomi encefalopatije su stupor i eventualno koma.
Koliko je ciroza ozbiljna bolest?
Najozbiljnije komplikacije ciroze su krvarenja, infekcije i oštećenje mozga. Skoro svaki proces u tijelu poremećen je zbog nepravilnosti u radu jetre (probavni, hormonalni, krvožilni). Jetra je također zadužena za razgradnju brojnih otrovnih tvari koje se nakupljaju i oštećuju funkcije mozga. Ciroza je također uzrok nastajanja karcinoma jetre. Ciroza je neizlječiva bolest. No pravilnim dijetalnim programom i liječenjem može se usporiti njezin tok. U bolesnika s hepatitisom B petogodišnje preživljenje nakon ustanovljene ciroze je 71%. Kod alkoholne ciroze, ako bolesnik prestane piti alkoholna pića, postotak preživljenja od 5 godina iznosi 85%. Za one koje nastave piti šanse da će živjeti više od 5 godina su 60%. Također, vrlo je teško ustanoviti kada je ciroza zapravo nastupila.
Portalna hipertenzija i komplikacije
U cirozi propadanje jetrenih stanica usporava protok krvi, a krvni tlak raste. Taj tlak uzrokuje povrat krvi kroz portalnu venu, što dovodi do portalne hipertenzije. Ascites je tekućina koja se nakuplja u trbuhu, a obično je posljedica portalne hipertenzije i njegova je pojava važna za daljnju prognozu bolesti. Jednom kada se ascites pojavi svega polovina bolesnika preživi dulje od dvije godine. Također se vidi oticanje ruku i nogu te povećana slezena. Ascites sam po sebi nije smrtonosan, ali je neugodan i može oslabiti funkcije disanja i mokrenja. Jedna od najozbiljnijih posljedica portalne hipertenzije je razvoj varikoziteta (uvećane krvne žile koje predstavljaju poprečni put za otjecanje krvi zaobilazeći jetru). Takve krvne žile su vrlo tanke stjenke i izvijugane. Varikoziteti se javljaju najčešće u jednjaku i želucu. Unutarnje krvarenje iz varikoziteta javlja se u 20 do 30% pacijenata s cirozom, a krvarenju pogoduju ascites, encefalopatija, proširene vene. Krvarenje u probavnom sustavu javlja se zbog poremećenog sustava u zgrušavanju krvi, obično uzrokovano zbog deficita vitamina K, smanjenih koncentracija proteina zgrušavanja i niskog broja trombocita (krvne stanice koje normalno započinju proces zgrušavanja). Abdominalne infekcije javljaju se u 25% bolesnika unutar godinu dana od postavljene dijagnoze. Veći rizik za nastajanje infekcije imaju bolesnici s niskim vrijednostima proteina i visokim vrijednostima bilirubina. Encefalopatija (oštećenje mozga) uzrokuje mentalnu konfuziju, a u najtežim slučajevima komu i smrt. Razvoj encefalopatije obično je povezan s drugim komplikacijama, kao što je krvarenje iz probavnog trakta, opstipacija, infekcija, operativni zahvat ili dehidracija.
Koji testovi se mogu napraviti da se utvrdi ciroza?
Fizikalni pregled
Cirotična jetra je obično uvećana, a na opip često grubo zrnata i tvrda. Ako je trbuh otečen liječnik može postraničnim laganim udarcem osjetiti kako se giba tekućina u trbuhu.
Biopsija
Biopsija je uzimanje uzorka jetrenog tkiva putem posebne igle. Biopsija se može izvoditi i putem peritoneoskopa, katetera s kamerom, kako bi se vidjela površina jetre. Biopsija se ne izvodi u pacijenata s problemom u zgrušavanju krvi ili s ascitesom. Preporuča se kod pacijenata s kroničnim hepatitisom koji još nemaju prave simptome ciroze kako bi se utvrdio stupanj oštećenja.
Krvni testovi
Brojni su testovi koji se izvode da bi se utvrdila funkcija jetre, ali najvažniji je utvrđivanje vrijednosti bilirubina u krvi. Bilirubin je žutocrveni pigment koji se normalno metabolizira u jetri, a izlučuje urinom. Povećane vrijednosti bilirubina u krvi uzrokuje žuticu. Mjerenje specifičnih enzima također je korisno za postavljanje dijagnoze. Vrijednosti pojedinih faktora za zgrušavanje krvi i albumina u serumu mogu biti značajni za postavljanje dijagnoze. Protrombinsko vrijeme je vrijeme u sekundama potrebno da se krvni ugrušak formira. Što je duže vrijeme to je veći rizik krvarenja. Specifični testovi za kronični hepatitis uključuju vrijednosti aminotransferaza, bilirubina i testovi zgrušavanja krvi. Vrijednosti aspartat aminotransferaze (AST) i alaninaminotransferaze (ALT) su osobito značajni. Visok omjer AST/ALT u kroničnom C hepatitisu obično je znak ciroze. Metode imunoeseja mogu detektirati antitijela za viruse hepatitisa.
Tehnike slikovnog prikaza
Ultrazvučna pretraga abdomena, kompjuterska tomografija (CT) i magnetska rezonanca (NMR) su tehnike koje mogu biti korisne u određivanju stupnja bolesti. Tim pretragama može se pokazati početni ascites, zrnata površina jetre, vraćanje krvi u portalnu venu, karcinom jetre, a mogu se prikazati uvećane krvne žile. Također se mogu primijeniti arteriografija (kontrast se injicira u krvnu žilu i zatim rendgenski snima) i splenoportografija (kontrast se injicira u slezenu i tako se može mjeriti tlak u portalnoj cirkulaciji). Putem katetera može se izravno mjeriti tlak u venama jetre. Paracenteza se izvodi u slučaju prisutnog ascitesa. Uzima se tanka igla kako bi se usisala tekućina iz trbušne šupljine. Tekućina se analizira (proteini, bakterije, bijele krvne stanice).
Liječenje ciroze
Cirozu se može liječiti djelujući na njene uzroke. Ako se radi o alkoholnoj cirozi, prije svega treba prestati piti alkoholna pića i liječiti alkoholizam. S obzirom da su alkoholičari obično pothranjeni i imaju povećane kalorijske potrebe treba ih nadoknaditi. Kortikosteroidi mogu biti korisni u liječenju alkoholnog hepatitisa. Kronični hepatitis B i C liječi se interferonima. Na žalost postotak onih koji imaju korist od te terapije je malen. U nekim slučajevima kratkotrajno uzimanje kortikosteroida može biti korisno. Ako postoji ascites moraju se uzimati lijekovi koji potenciraju lučenje tekućine tzv. diuretici. Gubitak tekućine ne smije biti prebrz, zbog poremećaja u metabolizmu kalija. Ako diuretici nisu dovoljno uspješni pribjegava se paracentezi. Putem igle i tube tekućina se izvlači iz trbušne šupljine (4 do 6 litara). Ako bolesniku nije bolje paracentezu treba obnavljati svaka dva tjedna. Transplantaciju jetre treba uzeti u obzir kao jedino rješenje u nekih pacijenata s cirozom i ascitesom. Zdravi život osobito je važan za oboljele od ciroze. Prehrana mora biti bogata voćem, povrćem i cjelovitim žitaricama koje obiluju vitaminima i drugim sastojcima važnim za zdravlje. Vitaminske nadomjeske nije dobro uzimati bez dogovora s liječnikom. Neki pacijenti moraju izbjegavati hranu bogatu željezom. Preporuča se smanjiti sol u prehrani, a osobito u bolesnika s ascitesom. Što manje soli to bolje. Smanjeni unos tekućine nije uvijek nužan, osim ako je prisutan ascites. Mesni proteini moraju se uzimati s mjerom ali unos biljnih bjelančevina (npr. soja) ne ograničava se. Vježbanje može isprovocirati krvarenje, pa se ne preporučuje.
Liječenje varikoziteta
Varikoziteti se mogu liječiti endoskopskim putem, lijekovima i kirurški.
prirucnikbolesti.blogger.ba


nasetijelo @ 17:28 |Isključeno | Komentari: 0
Rak gušterače
Zloćudni tumor gušterače
Zloćudne (maligne) bolesti         
Vrste tumora gušterače
Tumori gušterače mogu se podijeliti u egzokrine i endokrine. Endokrini tumori rastu iz stanica otočića i često proizvode hormone. Najčešće su smješteni u repu ili tijelu gušterače i mogu narasti do 10cm i više prije nego se pojave bolovi i masa dostupna opipu, te gubitak tjelesne težine i povećana slezena zbog pritiska tumora na venu lienalis (koja odvodi krv iz slezene).
U endokrine tumore spadaju:
·         Gastrinom (Zollinger-Ellisonov sindrom) - povećana razina hormona gastrina, u 70% slučajeva zloćudan
·         Inzulinom - povećana razina hormona inzulina, pa u krvi nastaje hipoglikemija (nedostatna razina glukoze)
·         Verner-Morrisonov sindrom- vodenasta dijareja (proljevi), u 60% slučajeva zloćudan
·         Nefunkcijski - ne izlučuju hormone, pa se obično klinička slika razvije tek kada velika masa tumora pritiskom na okolne strukture uzrokuje bolove u trbuhu i leđima.
Egzokrini tumori su oni koji se razvijaju iz duktalnih i acinarnih stanica gušterače, najznačajniji je od njih duktalni adenokarcinom.
Duktalni adenokarcinom
Duktalni adenokarcinom (karcinom gušterače) najčešće se javlja u glavi gušterače, 2 puta je češći u muškaraca i najčešće zahvaća muškarce u dobi od 55 godina, a vrh incidencije je u sedamdesetim godinama života. Uzrok karcinoma gušterače je nepoznat, no tri puta češće se javlja u pušača, a povećani je rizik i kod bolesnika s kroničnim pankreatitisom (kronična upala gušterače).
Klinička slika
Karcinom gušterače je podmukla bolest, jer u vrijeme postavljanja dijagnoze u 85% slučajeva se već proširio u lokalne strukture ili je metastazirao u jetru i pluća. U većine bolesnika u uznapredovalom stadiju bolesti javljaju se gubitak tjelesne težine i bol u abdomenu (trbušnoj šupljini) u 75% slučajeva. Većina bolesnika ima rastuću i jaku bol u gornjem dijelu trbuha koja se širi u leđa, a popušta obično pri naginjanju prema naprijed. Često se javljaju anoreksija i depresija. Pregledom se obično otkrije žutica, hepatomegalija (povećana jetra), bolna osjetljivost u abdomenu ili se palpira abdominalna tvorba(moguće ju je osjetiti pritiskom na trbuh), a može se palpirati i povećani žučni mjehur u oko 25% slučajeva (Courvoisierov znak). No klinička slika i pregled pacijenta može biti i bez osobitosti.
Dijagnostička obrada
Najtočnija i najisplativija metoda uspostavljanja dijagnoze i ocjenjivanju proširenosti karcinoma je CT (kompjutorska tomografija) i pokazat će prisutne abnormalnosti u 75% slučajeva. Ako se radi o karcinomu koji nije moguće operirati i koji je već metastazirao, provodi se perkutana aspiracija iglom za histološku analizu (uzimanje uzorka tkiva zahvaćenog dijela gušterače iglom kroz kožu za analizu). Ako se CT-om ne pronađe tumor ili ga je moguće operirati, koristi se endoskopski ultrazvuk kako bi se otkrili mali tumori i odredio stupanj proširenosti. Uobičajeni laboratorijski nalazi često su normalni. Ako postoji bilijarna opstrukcija (začepljenje žučnih kanala) ili metastaze u jetri, mogu porasti vrijednosti bilirubina i alkalne fosfataze. U 25 do 50% slučajeva javlja se hiperglikemija (prekomjerna razina glukoze u krvi).
Liječenje/prognoza
Parcijalna pankreatektomija (djelomično odstranjenje gušterače) ili pankreatikoduodenoktomija (odstranjenje  gušterače i dvanaesterca) tzv. Whippleov postupak, jedino je što potencijalno može dovesti do izlječenja, no tumor je moguće odstraniti u svega 15% bolesnika, a izlječiv u 3%. Pri tome je petogodišnje preživljenje 15-20%. Kemoterapija i radioterapija mogu poboljšati preživljenje. Srednje preživljenje, ako tumor nije moguće operirati, je svega 5 mjeseci.
prirucnikbolestiblogger.ba


nasetijelo @ 17:23 |Isključeno | Komentari: 0
Žučni kamenci
Žučni kamenci
Bolesti probavnog sustava
Žučni kamenci se stvaraju iz žuči, tekućine koja se sastoji uglavnom od vode, žučnih soli, lecitina i kolesterola a proizvodi se u jetri. Žučnjak je vrećica veličine 10 cm s mišićnom stjenkom koja je smještena ispod jetre, a služi kao spremište žuči sve dok žuč ne bude potrebna u tankom crijevu za probavu masti.
Što su žučni kamenci?
Oko tri četvrtine žučnih kamenaca stvara se iz kolesterola, a oko 15% žučnih kamenaca je poznato kao pigmentni kamenci. Oni se sastoje od kalcijevog bilirubinata, ili kalcificiranog bilirubina.
Oko tri četvrtine žučnih kamenaca stvara se iz kolesterola. Kolesterol sačinjava samo pet posto žuči, nije jako topiv, međutim, kako bi ostao raspršen u tekućini, mora biti u odgovarajućoj ravnoteži sa žučnim solima. Ako jetra izlučuje previše kolesterola u žuč te ako žuč zaostaje i stvara mulj u žučnom mjehuru može doći do prezasićenja. Kolesterol se tada može taložiti izvan otopine žuči i stvarati žučne kamence, a to stanje je poznato kao kolelitijaza. Žučni kamenci mogu biti u rasponu od nekoliko milimetara do nekoliko centimetara u promjeru. Oko 15% žučnih kamenaca je poznato kao pigmentni kamenci. Oni se sastoje od kalcijevog bilirubinata, ili kalcificiranog bilirubina, tvari koja se stvara razgradnjom hemoglobina u krvi. Pigmentni kamenci mogu biti crni ili smeđi i često se stvaraju u žučnjacima osoba s hemolitičkom anemijom ili cirozom. Bolesnici mogu također imati mješavinu pigmentnih i kolesterolskih kamenaca. U bilo kojem trenutku, kamenci se mogu zaglaviti u vodu žučnog mjehura, koji vodi od žučnjaka do glavnog žučovoda, i izazvati bol (bilijarna kolika), infekciju i upalu (kolecistitis) ili sve zajedno. Oko 15% osoba s kamencima u žučnjaku ima također kamence i u zajedničkom žučnom vodu (koledokolitijaza), koji ponekad prijeđu u tanko crijevo, ali se također mogu zadržati u vodu i izazvati napuhnutost, infekciju ili upalu gušterače.
Tko obolijeva od žučnih kamenaca i bolesti žučnjaka?
Glavni rizični faktori za razvoj kamenaca su ženski spol, pretilost, dob iznad 40 godina te povišena arzina estrogena (vrijeme do menopauze, oralni kontraceptivi te hormonska nadomjesna terapija).
Između 10 i 20 posto svih odraslih osoba iznad 40 godina ima žučne kamence, međutim, samo jedan do tri posto se žali na simptome. Žučni kamenci se pojavljuju kod skoro 25% žena do dobi od 60 godina i do 50% do dobi od 75 godina. Oko 20% muškaraca ima žučne kamence do dobi od 75 godina. Bolest žučnih kamenaca je relativno rijetka kod djece. Kod žena je vjerojatno veći rizik zato što estrogen stimulira jetru da uklanja više kolesterola iz krvi i usmjeruje ga u žuč. Vjerojatnije je da će trudnice s kamencima imati simptome. Povećani rizik od stvaranja žučnih kamenaca primijećen je kod žena koje uzimaju oralne kontraceptive i kod onih koje koriste estrogensku nadomjesnu terapiju nakon menopauze. Vjerojatnije je da će se žučni kamenci razviti kod muškaraca i žena s prevelikom tjelesnom težinom ili pretilih i onih koji uzimaju prehranu s mnogo zasićenih masti i rafiniranih šećera. Variranje tjelesne težine (gubljenje težine dijetom i zatim vraćanje težine) također povećava rizik od žučnih kamenaca. Lijekovi za sniženje kolesterola, gemfibrozil i klofibrat, smanjuju razine kolesterola u krvi povećavajući količinu koja se izlučuje u žuč, što povećava rizik od žučnih kamenaca. Ostali faktori rizika koji smanjuju protok žuči i time povećavaju rizik od stvaranja žučnih kamenaca uključuju gladovanje, trudnoću i intravensku prehranu. Ciroza predstavlja velik rizik za žučne kamence, osobito pigmentne. Bolest žučnjaka može napredovati brže kod bolesnika sa šećernom bolešću, koji obično pate od težih infekcija.
Koji su simptomi žučnih kamenaca i bolesti žučnjaka?
Najčešći simptom bolesti žučnjaka je isprekidana jaka bol koja se naziva bilijarna kolika i koja se pojavljuje u srednjem ili gornjem desnom dijelu trbuha. Obilni ili masni obroci mogu izazvati bol, ali se ona obično pojavljuje nekoliko sati nakon jela, često budeći bolesnika tijekom noći.
Oko 80% osoba sa žučnim kamencima nikad ne osjeti simptome. Mnogi drugi ostaju asimptomatski (bez simptoma) barem dvije godine nakon što započne stvaranje kamenaca. Ako se simptomi pojave, vjerojatnost pojave bolova je oko dva posto godišnje tijekom prvih deset godina nakon stvaranja kamenaca, nakon čega se vjerojatnost razvoja simptoma smanjuje. U prosjeku, potrebno je oko osam godina da bi se simptomi razvili. Najčešći simptom bolesti žučnjaka je isprekidana jaka bol koja se naziva bilijarna kolika i koja se pojavljuje u srednjem ili gornjem desnom dijelu trbuha. Obilni ili masni obroci mogu izazvati bol, ali se ona obično pojavljuje nekoliko sati nakon jela, često budeći bolesnika tijekom noći. Bol može biti prilično jaka. Promjene položaja, lijekovi protiv bolova koji se mogu nabaviti bez recepta ili izlazak plinova ne ublažavaju simptome. Bolesnik može imati povišenu temperaturu i osjećati mučninu ili povraćati. Bilijarna kolika obično nestaje nakon jednog do pet sati.
Simptomi akutnog kolecistitisa
Jaka bol i osjetljivost u gornjem desnom trbuhu su najčešći simptomi. Bolovi su jaki i dugotrajni i mogu trajati i do nekoliko dana.
Akutna upala žučnjaka (akutni kolecistitis) uzrokuje simptome koji su slični simptomima bilijarne kolike, ali su jači i ozbiljniji. Bol se pojavljuje naglo. Jaka bol i osjetljivost u gornjem desnom trbuhu su najčešći simptomi. Bolovi su jaki i dugotrajni i mogu trajati i do nekoliko dana. Trećina bolesnika ima povišenu temperaturu. Vjerojatnije je da će se pojaviti mučnina i povraćanje kod akutnog kolecistitisa nego kod bilijarne kolike. Bolesnici s akutnim kolecistitisom često se žale na bol prilikom udisaja. Bol se može širiti iz trbuha u leđa. Akutni kolecistitis obično je uzrokovan žučnim kamencima, ali se u nekim slučajevima može pojaviti i bez kamenaca.
Simptomi kroničnog kolecistitisa
Simptomi ovog stanja obično su nejasni. Bolesnik se često žali na plinove, mučninu i nelagodnost u trbuhu nakon obroka, ali to se jednako često javlja i kod osoba koje nemaju bolest žučnjaka
Do kronične bolesti žučnjaka (kroničnog kolecistitisa) dolazi zbog dugotrajnog prisustva žučnih kamenaca i blage upale. Ožiljci dovode do toga da žučnjak postane krut i zadebljan. Simptomi ovog stanja obično su nejasni. Bolesnik se često žali na plinove, mučninu i nelagodnost u trbuhu nakon obroka, ali to se jednako često javlja i kod osoba koje nemaju bolest žučnjaka. Kamenci zaglavljeni u glavnom žučovodu (koledokolitijaza) mogu blokirati protok žuči i izazvati žuticu. Kad dođe do upale u žučnom vodu, to je stanje poznato kao kolangitis. On uzrokuje povišenu temperaturu, drhtavicu, mučninu i povraćanje te jaku bol u gornjem desnom kvadrantu trbuha. Rad srca se može ubrzati i bolesniku može pasti krvni tlak.
Kako se dijagnosticiraju žučni kamenci i bolest žučnjaka?
Ultrazvukom i drugim tehnikama snimanja lako se pronađu žučni kamenci. Međutim, budući da su žučni kamenci česti i većinom ne uzrokuju nikakve simptome, samo pronalaženje kamenaca ne mora obavezno objašnjavati bolesnikove bolove, koji mogu biti uzrokovani mnogobrojnim drugim stanjima.
Isključivanje drugih poremećaja
Sindrom iritabilnog crijeva (IBS) ima neke zajedničke simptome kao i bolest žučnjaka, uključujući poteškoće kod probave masne hrane. Međutim, kod IBS-a, bol se obično pojavljuje u donjem dijelu trbuha. Akutni apendicitis, inflamatorna bolest crijeva (Crohnova bolest ili ulcerozni kolitis), upala pluća, vrijed na želucu ili dvanaesniku, hijatalna hernija, pankreatitis, hepatitis, kamenci u bubregu, infekcije urinarnog trakta, divertikuloza ili divertikulitis, komplikacije trudnoće, pa čak i infarkt srca mogu sličiti napadu žučnjaka.
Klinički pregled
Fizikalni pregled često otkriva bolnost u gornjem desnom dijelu trbuha kod akutnog kolecistitisa i ponekad kod bilijarne kolike. Kod kroničnog kolecistitisa obično nema bolnosti.
Laboratorijska ispitivanja
Rezultati laboratorijskih ispitivanja su obično normalni kod osoba s jednostavnim bilijarnim bolovima ili kroničnim kolecistitisom. Međutim, kod akutnog kolecistitisa, a posebno kod koledokolitijaze (kamenaca u glavnom žučovodu) jetrena ispitivanja krvi pokazuju povišeni enzim, alkalnu fosfatazu i bilirubin. Bilirubin je narančasto-žuti pigment koji se nalazi u žuči. Visoke razine izazivaju žuticu, koja daje koži žućkastu boju. Liječnici će također provjeriti nivoe u krvi jetrenih enzima poznatih kao aspartat (AST) i alanin (ALT) aminotransferaze, koji su povišeni kad su prisutni kamenci u glavnom žučovodu. Visok broj bijelih krvnih stanica (leukocitoza) čest je nalaz, ali se ne pojavljuje kod značajne manjine bolesnika s kolecistitisom.
Tehnike snimanje kod žučnih kamenaca i kolecistitisa
Ultrazvuk, dijagnostička metoda najčešće korištena za otkrivanje žučnih kamenaca, jednostavna je, brza i neinvazivna tehnika snimanja. Ultrazvuk otkriva žučne kamence čak i od samo dva milimetra u promjeru s točnošću od 90% do 95%. Bolesnik ne smije jesti šest ili više sati prije pregleda, koje traje samo oko 15 minuta. Tijekom tog postupka, liječnik će pregledati jetru, žučne vodove i pankreas i brzo snimiti stjenku žučnjaka ne bi li otkrio zadebljanje (karakteristično za kolecistitis). Kolecistografija je snimka trbuha rendgenskim zrakama kojom se mogu otkriti kamenci koji su okruženi prstenom kalcija, što se vidi na rendgenskoj snimci. Nažalost, samo 10% do 30% kamenaca ima te takozvane radio-mutne osobine. Kod ovog postupka, tableta koja sadržava spoj joda koji se pojavljuje na rendgenskoj snimci uzima se jedan dan prije pregleda. Ona se apsorbira u crijevu, izlučuje jetrom i koncentrira u žučnjaku, gdje se može vidjeti na rendgenskoj snimci načinjenoj idući dan. Međutim, bolesni žučnjak se obično neće vidjeti jer je njegov izlaz blokiran i zato neće apsorbirati boju. U rijetkim slučajevima stjenke žučnjaka su kalcificirane kao posljedica kronične upale, i žučnjak se pojavljuje na običnoj (stojećoj) rendgenskoj snimci trbuha kao takozvani "porcelanski" žučnjak.
Koji načini liječenja postoje za kamence u žuči i bolest žučnjaka?
Na trajnoj osnovi, postoje tri pristupa liječenju žučnih kamenaca: pristup čekanjem, nekirurško uklanjanje kamenaca i kirurško uklanjanje žučnjaka.
Akutna bol kod kamenaca u žuči i bolesti žučnjaka obično se liječi u bolnici, gdje se provode dijagnostički postupci kako bi se isključila druga stanja i komplikacije. Na trajnoj osnovi, postoje tri pristupa liječenju žučnih kamenaca: pristup čekanjem, nekirurško uklanjanje kamenaca i kirurško uklanjanje žučnjaka. Smjernice American College of Physicians navode da ako osoba nema nikakve simptome, ne treba žuriti s liječenjem. Stručnjaci sugeriraju pristup čekaj-i-vidi za takve bolesnike, koji su nazvali pristup čekanjem. Izuzeci od ovog pristupa su osobe s velikim rizikom od raka žučnjaka, podgrupe s velikim rizikom od komplikacija žučnih kamenaca, oni kod kojih su kamenci veći od tri centimetra i osobe koje imaju polipe na žučnjaku. Postoje neki manji rizici kod pristupa čekanjem. Žučni kamenci skoro nikada ne nestanu spontano. U određenom trenutku, tada, kamenci mogu izazvati bolove, komplikacije, ili oboje, i zahtijevaju liječenje. Mali rizik od razvoja raka žučnjaka može potaknuti mlađe osobe koje nemaju simptome da se odluče odstraniti žučnjak. Bolesnici koji dođu u bolnicu zbog akutnih bilijarnih kolika dobivaju tekućinu i lijekove protiv bolova. Lijekovi poznati kao spazmolitici i antikolinergici prvi su lijekovi izbora za olakšavanje bolova žučnjaka jer smanjuju spazam mišića. Također se mogu primijeniti lijekovi za zaustavljanje povraćanja. Bolesnici kod kojih postoje dokazi o infekciji, uključujući povišenu temperaturu i povećan broj bijelih krvnih stanica, primat će antibiotike. Ako je bolesnik primljen u bolnicu s akutnom upalom žučnjaka, obično je potrebna operacija, ali se ona obično provodi barem 48 sati nakon primitka kad se upala ublažila. Ako bolesnik nema povišenu temperaturu i druge ozbiljne zdravstvene poteškoće i ne pokazuje znakove jake boli ili komplikacija i ako su rezultati laboratorijskih ispitivanja normalni može ga se otpustiti uz antibiotike i lijekove protiv bolova.
Kirurško uklanjanje žučnjaka (kolecistektomija)
Žučnjak nije vitalni organ za funkcioniranje čovjekovog tijela i danas, samo kirurško uklanjanje žučnjaka (kolecistektomija) jamči da bolesnik neće imati recidiv žučnih kamenaca. Kandidati za kirurško liječenje su bolesnici koji su imali jedan vrlo jak ili nekoliko manje jakih napada žučnih kamenaca, ili imaju upalu žučnog mjehura ili gušterače. Kolecistektomija se može provesti nekoliko dana nakon primitka u bolnicu zbog akutnog napada. Neki bolesnici mogu biti sigurno otpušteni iz bolnice nakon napada akutnog kolecistitisa i biti podvrgnuti operaciji nakon nekoliko mjeseci. To je jedan od najčešćih kirurških zahvata koji se provodi na ženama i može se čak provesti na trudnicama s malim rizikom za dijete ili majku. Kao i kod svake veće operacije, naravno, postoje komplikacije. Do ranih devedesetih, otvorena kolecistektomija (uklanjanje žučnjaka kroz abdominalni rez) bila je standardni način liječenja. Sada je laparoskopska kolecistektomija, kod koje se koriste mali rezovi, najčešći kirurški pristup. Pokazuje se čak sigurnom i kod trudnica koje zahtijevaju kolecistektomiju. Ispitivanja upućuju na to da je to dobra opcija kod hitne operacije starijih pacijenata kod kojih postoji rizik od komplikacija anestezije zbog drugih bolesnih stanja. To obično nije postupak izbora za osobe s akutnim kolecistitisom kod kojih se razvila gangrena. Kod laparoskopije, uklanjanje žučnjaka se provodi pod vodstvom laparoskopa, instrumenta ponešto sličnog periskopu. Četiri mala reza na trbuhu omogućuju kirurgu da umeće instrumente i laparoskop, tanki teleskop koji šalje sliku područja na video monitor. Kirurg odvaja žučnjak od jetre i drugih površina i uklanja ga kroz jedan od rezova. Laparoskopska kolecistektomija zahtijeva opću anesteziju, ali pacijenti ipak mogu napustiti bolnicu ranije nego nakon otvorene operacije, rez je mali, i manje je postoperativne boli i nesposobnosti za rad nego nakon otvorenog postupka. Kod oko 5% do 10% laparoskopija, potreban je prijelaz na otvorenu kolecistektomiju tijekom postupka. Bolesnici s većim rizikom za prijelaz na otvorenu operaciju su oni čiji žučnjak ima debele stjenke i kontrahiran je, kod kojih se žučnjak može osjetiti kao opipljiva kvrga prije operacije, i bolesnici koji su bili podvrgnuti višestrukim abdominalnim operacijama. Najozbiljnija komplikacija laparoskopije je ozljeda žučovoda, koja može uzrokovati ozbiljno oštećenje jetre. Kod oko 6% postupaka, kirurg ne pronađe žučne kamence ili se oni raspu i ostanu u trbušnoj šupljini. U malom postotku, oni mogu uzrokovati opstrukciju i apscese koji zahtijevaju otvorenu operaciju. Kao i kod svih operacija, postoji rizik od infekcije, ali je vrlo mali. Preventivni antibiotici nisu potrebni i ne donose korist. Može postojati povećana pojava poremećaja gastroezofagealnog refluksa (žgaravica i drugi simptomi) nakon laparoskopije. Prije laparoskopije, standardno kirurško liječenje žučnih kamenaca, bila je otvorena kolecistektomija (kirurško uklanjanje žučnjaka), koja zahtijeva široki rez i ostavlja veći operacijski ožiljak. Bolesnik obično treba ostati u bolnici pet do sedam dana i možda se neće moći vratiti na posao mjesec dana. Rizik ovog postupka se povećava uz druge faktore, kao što su dob pacijenta ili ako je istovremeno s kolecistektomijom potrebna eksploracija glavnog žučovoda radi kamenaca. Kao i kod laparoskopske kolecistektomije, ozljeda žučovoda je moguća komplikacija, koja zahtijeva dodatne i teške operacije. Međutim, to se događa samo u 0,1% do 0,2% postupaka.
Nekirurško liječenje žučnih kamenaca
Liječenje žučnih kamenaca lijekovima moguće je kod nekih bolesnika koji se ne žele podvrgnuti operaciji ili imaju ozbiljne zdravstvene probleme koji povećavaju rizik od operacije. Međutim, nekirurško liječenje se obično ne može primijeniti na bolesnicima koji imaju akutnu upalu žučnjaka ili kamence u glavnom žučovodu budući da bi u tim slučajevima odgađanje ili izbjegavanje operacije moglo biti opasno. Uvođenje laparoskopske kolecistektomije uvelike je smanjilo korištenje nekirurškog liječenja.
Prognoza (komplikacije)
Asimptomatski žučni kamenci rijetko uzrokuju probleme. Smrt uzrokovana žučnim kamencima vrlo je rijetka. Ozbiljne posljedice od žučnih kamenaca su obično posljedica kamenaca u žučovodu ili operativnih komplikacija. Rak žučnjaka je vrlo rijedak, čak i kod osoba sa žučnim kamencima. Ovaj rak se razvije kod manje od jedan posto osoba sa žučnim kamencima kojima nije uklonjen žučnjak. Do perforacije ili stvaranja gangrene ili apscesa može doći kad su jaki simptomi prisutni veći broj dana. Empijem žučnjaka, ili gnoj u žučnjaku, pojavljuje se kod dva do tri posto bolesnika s akutnim kolecistitisom. Bolovi u trbuhu su obično jaki i tipično su prisutni više od sedam dana. I perforacija i empijem zahtijevaju hitnu operaciju. Žučni kamenci su odgovorni za oko 45% svih slučajeva akutnog pankreatitisa (akutne upale gušterače).
prirucnikbolesti.blogger.ba


nasetijelo @ 17:22 |Isključeno | Komentari: 0
nedjelja, siječanj 13, 2013
Kompletan vodič kroz ginekološke testove
Redovan ginekološki pregled podrazumeva i analizu briseva koja može da ukaže na mnoge polne bolesti
PAPANIKOLAU TEST
 Papanikolau test je ispitivanje koje se rutinski radi pri ginekološkom pregledu. Reč je o preventivnoj analizi ćelija s grlića materice koja može da ukaže na malignitet, objašnjava dr Vasiljević. Nalaz koji se obeležava sa „PA II grupa“ je uredan i znači da ste zdravi, dok nalazi IIIa, IIIb, IV… zahtevaju obavezan kolposkopski pregled s ciljanom biopsijom. To uključuje uzimanje isečka tkiva za patohistološku analizu.
 VAGINALNI SEKRET
 Uzimanjem vaginalnog sekreta određuje se grupa. Prva i druga znače da je nalaz uredan, treća grupa, u zavisnosti od subjektivnih tegoba pacijentkinje, uz bakteriološki vaginalni bris, zahteva specifičnu terapiju ili praćenje, dok četvrta grupa sekreta označava gonoreju (triper). Peta grupa ukazuje na prisustvo trohomonas vaginalisa, a šesta predstavlja gljivičnu infekciju.
 Sve ove grupe zahtevaju specifično lečenje uz obavezan kontrolni pregled, na koji se najčešće zaboravlja, upozorava dr Vasiljević.
BAKTERIOLOŠKI BRIS
 Doktorka naglašava i da se u javnosti neopravdano retko pominju bakterijske vaginoze, infekcije koje karakteriše smanjenje broja bakterija koje štite od infekcija i izrazito povećanje broja bakterija koje se inače normalno nalaze u vagini (stafilokoka, streptokoka, ešerihija, proteus, enterokoka, gardnerela, mikroplazma itd). U ovom slučaju uzimaju se bakteriološki cervikalni i bakteriološki vaginalni bris. Brisevi se zasejavaju na podloge, a terapija se određuje prema nalazu brisa.
 U grupu bakterija koje izazivaju upalu grlića materice i mogu da budu uzrok steriliteta i pobačaja spadaju hlamidija, mikroplazma i gonokoka.
 BRIS NA HLAMIDIJU
 Bris na hlamidiju uzima se s grlića materice. Dijagnoza se postavlja izolacijom preko kulture ćelija, posmatranjem kroz elektronski mikroskop i tehnikama hibridizacije nukleinskih kiselina. U slučajevima pozitivnog nalaza nalaže se obavezno lečenje oba partnera.
 – Sve žene stare između 20 i 35 godina, koje su tokom dva poslednja meseca promenile jednog ili više partnera, sve trudnice u prvom tromesečju trudnoće i sve žene sa spontanim pobačajima i nejasnim sterilitetom morale bi da se jave na pregled – naglašava dr Slavica Vasiljević.
 GENITALNE MIKOPLAZME
 Genitalne mikroplazme uslovno su patogene bakterije, s obzirom da ulaze u sastav normalne flore donjeg genitalnog trakta. Dijagnoza se postavlja izolacijom tih bakterija iz briseva grlića materice i identifikacijom nakon zasejavanja na čvrstim i tečnim hranljivim podlogama.
OPASNA GNOKOKA
 Gonokoka izaziva gonoreju, a infekcija je u 59 odsto slučajeva udružena sa hlamidijalnom infekcijom. Često pacijentkinja nema nikakve tegobe, napominje dr Vasiljević, već se gonoreja otkrije tokom preventivnog pregleda grlića materice.
 Za bakteriološku dijagnozu najčešće se uzima bris sa grlića, eventualno bris iz mokraćnog kanala. Identifikacija se vrši direktnom mikroskopijom i izolacijom na obogaćenim i selektivnim hranljivim podlogama. Obavezno se radi antibiogram i na osnovu njega se određuje terapija.
 ISPITIVANJE VAGINALNE FLORE
 Danas se veliki broj žena podvrgava ispitivanjima u cilju otkrivanja ili prevencije oboljenja koja mogu uticati na plodnost. Pregled svake žene na prisustvo svih infektivnih agenasa je nemoguć. Ali greška je i ne preduzimati ništa, čime se ostavlja mogućnost za razvoj komplikacija koje se često mogu izbeći korišćenjem jednostavnih dijagnostičkih metoda, upozorava dr Vasiljević.
 – U te metode spada ispitivanje sastava vaginalne i flore grlića materice i zato smatram da bi i to ispitivanje moralo da bude deo obaveznog ginekološkog pregleda – zaključuje ona.
Saveti ginekologa: Važna pravila intimne higijene
Svaka žena svakodnevno koristi kremu i tonik, a pomoću specijalne pene ili mleka skida šminku i neguje kožu oko očiju, a jednom nedeljno radi piling. I povrh svega toga, primenjuju razne masaže i kure na svom licu samo da bi sačuvale zdravlje i lepotu kože. Ali koja žena može da se pohvali isto tako brižljivom i temeljnom negom intimnih delova tela? O intimnoj higijeni se retko govori i piše. U najboljem slučaju, devojka je mogla da dobije savet mame s kojim se lekari najverovatnije ne bi složili. Ginekolozi, naime, kažu da postoje određena pravila koja moraju da se poštuju da bi se sačuvalo zdravlje polnih organa žene.
Fluor genitalis je sekret u materici. Njegova količina i izgled menjaju se u zavisnosti od količine hormona, psihičkih, ali i fizičkih okolnosti.
 - Normalan iscedak u materici zdrave žene ima različite funkcije, a najvažnija je zaštita gornjih delova genitalnog trakta od infekcije - kaže dr spec. Slavica Vasiljević, ginekolog. - Upotrebom alkalnih sapuna i neutralnih kupki stvaraju se uslovi za razvoj brojnih patogenih bakterija koje uzrokuju promenu iscetka - dodaje ona.
Pravilna nega
U intimnoj higijeni preporučuje se izbegavanje alkalnih sapuna. Njihovom upotrebom se stvaraju uslovi za razvoj brojnih patogenih bakterija. Danas postoje sredstva za intimnu negu žena koja svojom kiselošću (pH) stvaraju prvu branu infekciji genitalnog trakta.
Kako pH faktor utiče na zdravlje
Uzrok mnogih ženskih nedaća - upala, infekcija, pa i polnih bolesti - krije se u narušavanju vaginalne mikroflore. Devedeset odsto normalne mikroflore čine laktobakterije koje luče mlečnu kiselinu. Ph vrednost u vagini iznosi 3,3, što znači da je to kisela sredina koja sprečava prodiranje patogenih mikroorganizama. Ukoliko se ta kiselost naruši i sredina postane više bazna, broj laktobakterija se smanjuje, pa se oslobađa prostor za prodor drugih mikroorganizama. Ta kiselo-bazna ravnoteža se najčešće remeti kad prilikom pranja u vaginu dospe sapunica. Nije strašno ako se to desi jednom, ali ti konstantni bazni udari dovode do ozbiljnog narušavanja mikroflore i infekcije. Prvi simptom je obilniji vaginalni sekret karakterističnog neprijatnog mirisa. Dakle, žena koja koristi običan sapun, ma kako fin, i hlorisanu vodu remeti normalnu vaginalnu mikrofloru, a to nije nimalo naivno.
 Higijenu intimnih delova tela treba održavati specijalnim preparatima, najčešće gelovima određene kiselosti koji se kupuju u apoteci ili svakoj bolje snabdevenoj parfimeriji. To su preparati s biljnim ekstraktima koji ne nadražuju sluzokožu i sprečavaju upalu. Bitno je da sapun ili specijalni preparat ima Ph oznaku od 3,8 do 4,5 jer tada neće doći do promene bakteriološke sredine u vagini. Zabranjena su unutrašnja inspiranja, osim po preporuci lekara, jer se time povećava mogućnost infekcije.
Veš
Izbacite iz ormana sintetičke gaćice i suviše tesne farmerke jer koža u njima ne može da diše, pa se stvara povoljna sredina za razvoj štetnih bakterija. Pamučni veš nema zamenu. Takođe, imajte na umu da upotrebu dnevnih uložaka ne treba zloupotrebljavati, jer oni prave toplu, vlažnu, zatvorenu sredinu, što je odlična podloga za razne infekcije.
Šta izaziva infekcije
Žena je već od prve menstruacije izložena promenama, a posebno početkom seksualnog života. Fiziološki, kod svake menstruacije dolazi do porasta pH, što pogoduje infekciji. Do porasta pH dolazi i prilikom šećerne bolesti, infekcije genitalnog trakta (cervicitis, endometritis, piometra), kao i prilikom hormonalnih poremećaja. Trudnoća i babinje su takođe stanja u kojima je žena izuzetno osetljiva na infekcije. Čak i dugotrajna primena antibiotika, ispiranja i strana tela u materici takođe pogoduju infekciji. Ponekad se neracionalnom upotrebom antibiotika ili i vaginaletama može uništiti normalna vaginalna flora, a time i osnova prirodne odbrane od infekcije.
Ishrana
Raznovrsna zdrava ishrana sa mnogo voća i povrća čuva imunitet organizma, pa i vagine. Koncentrovane slatkiše treba izbegavati u slučaju da ste skloni gljivičnim infekcijama. Trudite se i da unosite dovoljno tečnosti i da pijete jogurte sa dobrim bakterijama.
Tampone koristite povremeno
 Dakle, evo kako treba da izgleda svakodnevna intimna higijena:
 - Treba se prati toplom vodom, čistim rukama, blagim dečjim ili medicinskim sapunom niske pH vrednosti, obavezno u smeru od Venerinog brega ka čmaru.
 - Ne treba se kupati u kadi ili bazenu u vreme menstruacije.
 - Svaka žena treba da ima svoj peškirić za intimnu higijenu koji treba da menja najmanje dva puta sedmično.
 - Nipošto ne treba koristiti sunđer ili rukavicu za pranje intimnih delova tela zbog toga što njima mogu da se nanesu mikroskopske povrede na nežnoj i osetljivoj sluzokoži polnih organa.
 - Mlaz vode i pokreti ruke prilikom pranja uvek treba da je usmeren odozgo naniže da se mikroorganizmi oko čmara ne bi preneli na sluzokožu vagine. Nemojte usmeriti jak mlaz vode direktno u vaginalni otvor da ne biste sprali zaštitni „film“ koji sprečava prodor bakterija u vaginu.
 - Sapunom može da se pere samo koža oko vaginalnog otvora.
 - Ulošci moraju da se menjaju najmanje pet-šest puta dnevno. Ukoliko koristite tampone, imajte na umu da on sme da se nalazi u telu najduže dva do četiri sata. Tamponi se ne koriste noću.
 - U većini zemalja lekari savetuju da se tamponi koriste samo povremeno.
Zašto je (pogotovo ženama) važan kalcij?
Već od najmlađe dobi potrebno je voditi računa o načinu prehrane i pravilnom unosu kalcija
Kalcij je najzastupljeniji mineral u ljudskom tijelu koje ga stalno dodaje i odstranjuje iz kostiju. Stručnjaci preporučuju unositi kalcij u organizam iz više izvora. Dnevna potreba za tim mineralom ovisi ponajprije o životnoj dobi. Kreće se od 800 mg za djecu, do 1200 mg za mladež, te za trudnice i dojilje. Trudnice tih 1200 mg kalcija dnevno mogu uzeti i u mlijeku te mliječnim proizvodima, obično se računa da šalica mlijeka ima oko 300 mg kalcija. Kod trudnica je veća potreba za kalcijem, pa je nužno povećati njegov unos. U starijoj životnoj dobi, kao i kod osteoporoze preporuka obuhvaća dnevni unos od 1000 do 1500 mg kalcija na dan.
Od trudnoće do osteoporoze
 Ne unosite li dovoljno kalcija u trudnoći, iz vaših će se zaliha, a to znači iz zubiju i kostiju, namiriti potrebe djeteta za tim važnim mineralom koji je nužan za njegov rast. Posljedice toga žene osjete tek kasnije, posebice nakon menopauze kada mnoge zahvati osteoporoza, poremećaj gubitka koštane mase. Kod te sve raširenije bolesti smanjuje se gustoća kostiju uslijed čega kosti postaju porozne. Cijeli koštani sustav tako postaje lako lomljiv. Kako bi se to izbjeglo, treba već od najmlađe dobi voditi računa o načinu prehrane i pravilnom unosu kalcija. Također se ne smije zanemariti vitamin D, koji je potreban za pravilnu apsorpciju kalcija i ugrađivanje u kosti.
Gdje ga sve ima?
 Kalcija ima najviše u siru, mlijeku, jogurtu, sjemenkama sezama, tofuu, bademima, sjemenkama lana, zelenom lisnatom povrću (kelju, špinatu, salati...). Ima ga mnogo i u brazilskom orašćićima, ribi haringi, srdelama, rajčici, brokuli, suhi smokvama, lješnjacima, grahu... Kako bi se spriječila osteoporoza ženama se savjetuje da jedu hranu bogatu upravo kalcijem. Treba izbjegavati hranu koja ometa apsorpciju kalcija u organizmu, te pretjerane količine kofeina i alkohola.Važan je i odnos fosfora u namirnicama, jer prevelika količina fosfata smanjuje apsorpciju kalcija. Izvori fosfora su mlijeko i mliječni proizvodi, meso, riba, iznutrice, sušeno voće, mahunarke, šparoge.
Pravilan unos kalcija
 Ako se kontinuirano unosi premalo kalcija, ako je smanjena ili poremećena njegova apsorpcija u organizmu, te ako nije optimalan unos vitamina D, bez kojeg nema iskorištavanja kalcija iz hrane, veći je rizik pojave osteoporoze kod žena, posebice u starijoj dobi. Ako kalcija ne unosimo dovoljno, on će se oslobađati iz kostiju, a to kod djece i mladih može dovesti do usporenog rasta. Ključan je odgovarajući unos kalcija i u starijoj dobi kada se naša koštana masa smanjuje, a poveća rizik od osteoporoze.
 Ako niste sigurni unosite li dovoljno kalcija u svojoj prehrani, dovoljno će biti obogatiti jelovnik sirom, jogurtom ili kefirom. Prije spavanja popijte šalicu mlijeka, a za desert si priuštite orašaste plodove. Treba paziti na unos željeza i vitamina A, koje se ne preporuča uzimati istodobno s kalcijem, no, nemojte sami donositi odluke kada je riječ o dodacima prehrani, o uzimanju minerala i vitamina savjetujte se sa liječnikom. Što se tiče kalcija, najbolje ga je uzimati kroz raznovrsnu i uravnoteženu prehranu.
Sprečite upale jajnika i bešike
Nelečene upale jajnika mogu da ostave ozbiljne posledice, pa čak i da dovedu do steriliteta, kaže dr Slavica Vasiljević, ginekolog. 
 Antibiotici ublažavaju simptome upale za dva-tri dana. Ukoliko se to ne desi, treba se obavezno javiti lekaru
Upale jajnika i mokraćne bešike, kojima su žene inače sklone, u zimskim mesecima još su češće zbog hladnog vremena i čestih prelazaka iz tople u hladnu sredinu i obrnuto. Rizik od obolevanja je još veći kod mladih žena koje, čak i kada je temperatura vrlo niska, izlaze napolje neadekvatno obučene, golog stomaka.
 – Ovih loših navika naročito treba da se čuvaju devojke i žene koje su sklonije upalama, jer neke žene nikada ne dobiju upalu, a drugima se ona često vraća – ukazuje dr Slavica Vasiljević, specijalista ginekologije, akušerstva i akupunturologije i vlasnica ordinacije „Merida“ u Beogradu. 
 Ona navodi da najveći rizik od upala postoji kod žena u reproduktivnom periodu, jer infekcija može da se dobije i prilikom seksualnog odnosa. Upale su češće posle porođaja, prekida trudnoće, bilo spontanog bilo namernog, nakon ginekoloških i drugih operacija u predelu trbuha. 
ANTIBIOTICI LEČE UPALU JAJNIKA
Upala jajnika, objašnjava naša sagovornica, počinje bolom u donjem delu trbuha, koji je obično obostran, može da bude blag, ali i veoma jak i praćen probadanjem i kočenjem noge. 
– Nekada se bol širi ka krstima, a upala može da počne i jakim probadanjem u predelu jednog ili oba jajnika, i da bude praćena i povišenom temperaturom – kaže doktorka.
 U slučaju ovih simptoma treba obavezno otići na pregled kod ginekologa koji će proceniti da li je za postavljanje dijagnoze i određivanje terapije dovoljan samo ginekološki pregled ili je neophodan i ultrazvučni.
 – Upale jajnika leče se antibioticima, koji se piju sedam do 10 dana, a obično se preporučuju i vaginalete, kako bi se izbeglo razmnožavanje gljivica. Dva do tri dana od početka terapije, upala počinje da se smiruje, pacijentkinja se oseća bolje, ali ni tada ne treba prestati sa uzimanjem antibiotika jer propisana doza mora da se popije. Međutim, ako antibiotici za dva-tri dana ne dovedu do poboljšanja, treba ponovo otići lekaru – kaže doktorka i dodaje da se u tim slučajevima obično prelazi na lečenje injekcijama.
 Ona naglašava da upale jajnika treba shvatiti veoma ozbiljno i obavezno ih lečiti, jer nelečena upala može da pređe u hroničnu i da dovede do zapušavanja jajovoda, pa i do steriliteta. Osim toga, dr Vasiljević savetuje ženama da se, dok traje upala, utopljavaju i da izbegavaju seksualne odnose. 
OVULACIJE ILI UPALA
 Dr Vasiljević kaže da ponekad žene za vreme ovulacije i neposredno posle ovulacije osete bol u predelu jajnika, pa pomisle da je u pitanju upala jajnika.
 – Ovaj bol je jak i smiruje se posle 24 sata. Međutim, u slučaju digotrajnijeg bola, treba posumnjati na upalu jajnika i obratiti se lekaru – kaže doktorka. 
 EŠERIHIJA KOLI PRVI UZROČNIK UPALE BEŠIKE
 Isti saveti važe i u slučaju upale mokraćne bešike koja se kod žena takođe često događa, a najviše zato što je mokraćna cev veoma kratka i što se njen otvor nalazi vrlo blizu analnog otvora i vagine, odakle lako dospevaju patogeni mikroorganizmi i izazivaju infekciju. Osim toga, ukazuje doktorka, ova cev se lako iziritira i pri seksualnom odnosu bez zaštite.
 Cistitis odnosno upalu bešike najčešće uzrokuju bakterije, a pre svih ešerihija koli. Mnogo ređe se kao uzročnici pojavljuju stafilokoke i enterokoke, a u malom broju slučajeva polno prenosivi mikroorganizmi.
 Dr Vasiljević navodi da se na upalu bešike može posumnjati u slučaju učestalog bolnog mokrenja ili peckanja pri kraju mokrenja. Kada je infekcija jača, u mokraći može da se pojavi i koja kap krvi, što ne treba da zabrinjava jer se to dešava zato što je mokraćna cev kratka, pa se izlaz lako iziritira.
 Ukoliko tegobe nisu mnogo jake, treba piti biljne čajeve protiv infekcije mokraćnih puteva, bar dva litra tople i negazirane tečnosti dnevno i mokriti što češće kako bi se izbacile bakterije. Ako ni ovo ne smiri simptome, neophodan je odlazak kod lekara koji za lečenje bakterijskih infekcija obično prepisuju antibiotike.
Kada je vreme za ginekologa
Pojačan sekret je jedan od najčešćih ginekoloških problema sa kojima se sve žene u nekom periodu svog života suoče.
zenskastrana
Telo luči različite izlučevine, ipak, treba znati kada je to normalna pojava, a kada se radi o promeni koja zahteva lečenje. U reproduktivnom životnom dobu sve žene neposredno pre ili posle menstruacije imaju normalni, jedva primetni sekret iz polog organa. Nakon menstruacije, sekret je oskudan i bistar, pre i za vreme ovulacije bistar i nešto pojačan, a nakon ovulacije malo zamućen. Te promene u izgledu iscetka veliki broj žena jedva opaža, ali pažljivim i upućenijim može pomoći da odrede plodne dane.
Vaginalni iscedak (fluor genitalis) je sekret u vagini , koji postoji bez obzira na to u kojem je žena dobu. Normalan iscedak u vagini zdrave žene ima različite funkcije od kojih je najvažnija zaštita gornjih delova genitalnog trakta od infekcije. Pre prve menstruacije devojčice nemaju iscedak iz polnog organa, a ako se ipak pojavi posledica je loše higijene, nošenja prljave odeće ili češanja po intimnom mestu. Prilikom menstruacije dolazi do porasta Ph vrednosti što pogoduje razvoju patogenih bakterija. Vrednost Ph raste i ukoliko dođe do infekcije genitalnog trakta (endometritis, cervicitis, piometra) i prilikom normalnih poremećaja. Dugotrajna primena antibiotika, trudnoća, ispiranja i strana tela u vagini su stanja u kojima je žena osetljiva na infekcije. Neracionalnom upotrebom antibiotika i drugih lekova u obliku vaginaleta može se uništiti vaginalna flora, a time i osnova prirodne odbrane od infekcije.
 Vagina u normalnim uslovima sadrži dobroćudne laktobacile koji održavaju njenu normalnu kiselost, pa u takvoj sredini ne mogu da se razmnožavaju drugi mikroorganizmi. Kod žena u zrelim godinama hormoni estrogena podstiču bujanje površinskog sloja vagine i time ona postaje otporna na mnoge bakterije. Kada je vagina ugrožena čestim nadražajima – npr. učestalim polnim odnosima, pogotovu sa više partnera, lekarskim zahvatima koji ozleđuju polni organ, kao odstranjivanja polipa i izrezivanja sumnjivog tkiva, kao i upotrebom unutravaginalnih uložaka ili dijafragme za zaštitu od trudnoće – u nju se mogu naseliti različiti mikroorganizmi.
 Obilan i zamućen iscedak neugodnog mirisa, koga prate svrab ili promene na spoljašnosti polnog organa ukazuje na upalu koju treba lečiti. Prvenstveno se sumnja na trihomonasne ili gljivične infekcije.
Trihomonasni sekret je obilan, gnojan i kiselkast, penušav a ima i neprijatno sladunjav miris. Trihomonas vaginalis je mikroorganizam koji uzrokuje upalu materice, bešike i mokraćnog kanala. Prenosi se polnim odnosom, a leče se oba partnera.
Gljivične infekcije uzrokovane su kandidom (candida albicans), a njihovom razvoju pogoduje smanjenje kiselosti vagine. Mogu se javiti kod devojčica i starijih žena, a najčešće pate dijabetičarke, trudnice i žene koje duže vreme uzimaju veće količine antibiotika. Infekciju prati beličast iscedak i osečaj peckanja i svraba na spoljašnosti polnog organa.
Bakterijske infekcije uzrokuju da laktobacili vagine postanu zamenjeni pojedinim grupama bakterija. Uzročnici bakterijske vaginoze su brojni: garnerela vaginalis, laktobacili, bakterioidi, peptosteptokoki i drugi.
Gardnerela vaginalis je često uzrok bakerijske vaginoze. Prati je zamućen iscedak, a pod mikroskopom se vide ćelije vagine u obliku klupka oko kojih su grupisane gardnerele. U polnom organu se mogu naseliti bakterije koje ne uzrokuju smetnje i tada bakterijsku vaginozu ne prate iscedan ni drugi simptomi bolesti. Jedna od takvih je Ureaplazma Urealitikum, koja napada unutrašnje polne organe i uzrokuje upali koja se može proširiti sve do jetre. Blagi oblik bakterijske vaginoze često nema simptoma, pa 20% trudnica koje od nje boluju nemaju smetnje i uredno rode. Ozbiljniji oblici te infekcije uzrokuju češće spontane porođaje. Humani papilloma virus, HPV, uzrokuje pojavu koilocita – to su ćelije sa svetlim jezgrom i umereno zmućenim iscedkom. Mogu se pojaviti sitne bradavice (kondilomi) oko čmara, a i na vagini, ali ređe.
 U ginekologiji sekret se deli na 6 grupa. Prva grupa javlja se kod novorođenčadi i predstavlja dominaciju Doderlajnovih bacila, gram – pozitivnih i gram – negativnih bakterija, čija je količina jako mala. Druga grupa se može javiti kod devojčica pre puberteta, a podrazumeva veću količinu Doderlajnovih bacila. Treću grupu imaju seksualno aktivne žene , pa prema količini bakterija i gljivica koje se nalaze u sekretu, dele se na IIIb, IIIc i IIId. Četvrtu grupu karakteriše prisustvo bakterije gonokoka koja izaziva gonoreju. Peta grupa - infekcija bičastim parazitom Trichomonas vaginalis. U šestoj grupi prisutna je gljivica Candida albicans.
 Treba obratiti pažnji i na pojavu krvi u iscedku iz polnog organa. I najmanje krvarenje koje se javlja pre ili posle menstruacije nije normalno. To može biti znak poremećaja ciklusa, ali i dobroćudnih i zloćudnih bolesti. Krv u iscedku iz polnog organa može se pojaviti kod infekcija i ozleda. Naime to je zamena epitela, i tada jednoslojni cilindrični epitel koji pokriva kanal vrata vagine zameni višeslojni otporniji epitel koji pokriva spoljašnji deo vrata vagine, pa je samim tim vagina vagina osetljivija na nadražaje. Posle pojave ovakvog iscedka, treba se obratiti ginekologu, koji će obaviti preglede i odrediti lečenje.
U intimnoj vezi treba izbegavati upotrebu alkalnih sapuna, jer se njihovim korišćenjem stvaraju uslovi za razvoj patogenih bakterija. Treba koristiti sredstva za intimnu negu koja svojom kiselošću (Ph) stvaraju branu infekciji genitalnog trakta.
Najbolje biljke za žene
Konvencionalni analgetici i antibiotici sjajna su stvar, ali i medicina ima svoje favorite. Donosimo vam spisak efikasnih prirodnih lekova za ženske tegobe koji su sastavili ugledni svetski fitoterapeuti. 
 Pišu: Kristina Ivčić, Iva Jerković
Izvor: Sensa, magazin za srećniji zivot
Virak 
(Alchemilla vulgaris) 
NAJBOLJE ZA: bolne menstruacije 
 Virak je vrlo cenjena lekovita biljka jer ima široku primenu kod mnogih ženskih tegoba i bolesti. U prošlosti je toliko bio korišćen i cenjen da ga je narod uzdizao dajući mu imena kao što su gospin plašt ili sveta biljka. Nije ni čudno kad pomaže kod gotovo svih ženskih bolesti: od bolnih i neredovnih menstruacija, belog pranja, spuštene materice i povreda materice do upala praćenih sekretom. Virak jača zidove materice, te zato, osim što štiti od pobačaja, i olakšava porođaj. Osim toga, primenjuje se i u drugim područjima: zaustavlja povećanje šećera u krvi, leči upalu disajnih organa i anemiju, a smatra se i da ublažava reumatske bolove. Olakšava i izbacivanje vode iz organizma. Najnovija naučna istraživanja pokazuju da neke materije u virku sprečavaju rast stafilokoka, bakterije koja je postala otporna na mnoge antibiotike. Japanski istraživači otkrili su i da supstanca agrimonin iz virka sprečava rak dojke. 
KAKO GA KORISTITI: uzima se u obliku čaja. Jedna kafena kašičica prelije se šoljicom vrele vode i ostavi da odstoji od pet do deset minuta. Pije se uvek u gutljajima. Potrebno je da se uzimaju dve šoljice na dan. Posle porođaja preporučuje se mnogo čaja u prvih osam do deset dana. Protiv belog pranja priprema se napitak. U litru vode skuva se 50 grama osušene biljke bez korena i tako se pije tokom dana. Za regulisanje menstruacije može da se kombinuje sa hajdučkom travom. Tri velike kašike te mešavine preliju se litrom vrele vode i posle 20 minuta čaj se procedi. Pije se vrlo toplo. 
SAVET: budućim majkama od trećeg meseca trudnoće preporučuje se čaj od ove biljke. Ako je pomešate s rusomačom (Capsella bursa), dobićete lek protiv skoro svih ženskih bolesti. 
UPOZORENJE: ne smeju je uzimati osobe koje imaju problema sa žuči i one koje boluju od gastroenteroloških bolesti. 
 Čaj od virka 50 g (Biljna apoteka), 200 din.
Lek u obliku čaja
 Iako ima svoje zagovornike, ali i oštre protivnike, prirodna medicina bez svake sumnje ima svoje prednosti. Uz to što je dostupna i najčešće jeftina, vekovi primene u narodu dokazuju njenu efikasnost. Većina biljaka može da se pripremi u obliku čaja, što je mnogim ljudima privlačnije od uzimanja tableta. 
Očajnica ili macina trava 
 (Marrubium vulgare) 
 NAJBOLJE ZA: pomoć pri začeću 
 Macina trava od davnina se koristi za lečenje neplodnosti žena. U narodu je zovu i očajnica, što slikovito opisuje njene davne korisnice, žene koje su očajavale zbog nemogućnosti da postanu majke. Osnova njenog delovanja jeste normalizacija lučenja polnih hormona i uravnotežavanje hormonalnog ciklusa, što je, kako svi danas znamo, preduslov uredne trudnoće. Pomaže kod menstrualnih tegoba i niza ženskih bolesti. 
KAKO JE KORISTITI: macina trava uzima se u obliku čaja. Dve kašičice treba preliti s dva i po decilitra vrele vode i procediti posle tri do pet minuta. Savetuje se uzimanje od tri do pet šoljica na dan. Zbog oporog ukusa, nekima je lakše da čaj piju kad je hladan. Može i da se zasladi, ali malom količinom meda. Ovu biljku dobro je kombinovati s virkom jer zajedno deluju vrlo pozitivno. 
SAVET: čaj treba da se pije najmanje tri meseca u kontinuitetu. U vreme menstruacije napraviti pauzu.
UPOZORENJE: čim se utvrdi trudnoća, prekinuti uzimanje čaja. 
 Čaj od macine trave 50 g (Biljna apoteka), 120 din.
Cimicifuga 
 (Cimicifuga racemosa) 
NAJBOLJE ZA: napade vrućine i noćno znojenje 
 Lekari u Evropi za simptome menopauze cimicifugu propisuju već od pedesetih godina prošlog veka. Dokazano je da ova biljka kod većine žena efikasno smanjuje valunge kao hormonalna zamena za estrogen. 
 U njoj može da se nađe nekoliko blagih fitoestrogena. Nova istraživanja pokazuju da cimicifuga pre svega deluje tako što smanjuje luteinizirajući hormon (LH), hormon hipofize, te se tako veže uz serotoninske receptore, poput antidepresiva. Ova aktivnost cimicifuge poklapa se s onim što učimo o valunzima. Poslednja istraživanja idu u prilog teoriji da su uzrok napada vrućine promene u hemiji mozga zbog menopauze, a ne isključivo manjak estrogena. 
 Neki antidepresivi pokazali su se kao dobri u borbi protiv valunga, a rade na sličnom principu kao cimicifuga. Kod problema s valunzima cimicifugom ne zamenjujte odmah klasične lekove. Biljci je potrebno nekoliko nedelja da pokaže delovanje, zato počnite da je uzimate dok ste još na terapiji. Posle četiri nedelje možete da odustanete od tableta, naravno uz savet lekara. 
KAKO JE KORISTITI: najčešća doza u istraživanjima bila je 40 mg čistog ekstrakta na dan. Biljka može da se nabavi posebno ili u kombinaciji s konopljikom, anđelikom i sladićem, namenjenim ženama u menopauzi. 
UPOZORENJE: nagađa se da cimicifuga može da pospeši razvoj onih vrsta karcinoma koji su osetljivi na estrogen. Strah se pojavio posle jednog istraživanja na miševima, ali mnogi stručnjaci veruju da to istraživanje ne može da se meri s višegodišnjom upotrebom ove biljke. Tvrdnje o izazivanju raka još su kontradiktornije kad se zna da u ovoj biljci estrogena nema ni u merljivim tragovima. 
 Nagađa se i da bi cimicifuga mogla biti povezana s bolestima jetre. U svetu je prijavljeno 47 slučajeva reakcija jetre na cimicifugu. Većina njih bila je privremena žutica, ali je jedan bio otkazivanje rada jetre. Prema mišljenju australijske botaničarke Ker Bou (Ker Bow), postoje neusklađenosti u dokazima. Iako to nije rečeno, osoba je u terapiji uzimala i tri klasična leka koja mogu da budu odgovorna za otkazivanje jetre. Bouova smatra da se u ovakvim slučajevima javlja nesvesna pristranost: prirodni preparati prvi su na udaru. 
 U obliku kapsula (Josif Pančić), 450 din.
Kurkuma 
(Curcuma longa) 
NAJBOLJE ZA: prevenciju raka dojke 
 Ovaj žuti indijski začin upoređuju sa đumbirom, a cenjen je zbog protivupalnog dejstva. Najnovija istraživanja bave se njegovim dejstvom protiv tumora. Prošle godine objavljeno je 250 studija o kurkuminu, aktivnom sastojku kurkume. Kurkuma deluje antibakterijski i antigljivično. Sprečava nastanak upalnih čestica povezanih s raznim tipovima artritisa. Sprečava autoimune bolesti, čuva nervni sistem i povećava proizvodnju glutationa, važnog antioksidansa koji proizvodi jetra. 
 Istraživanja pokazuju da kurkuma na rak deluje kao pametni lekovi: kancerogene ćelije uništava, dok zdrave ostavlja netaknutima. U istraživanjima raka dojke pokazalo se da kurkuma pojačava delovanje nekih tipova hemoterapije i to tako što povećava osetljivost ćelija raka na lek. Kurkuma se pokazala kao efikasna i u sprečavanju metastaza. 
KAKO JE KORISTITI: prosečan obrok s karijem sadrži 250 mg kurkume. Većina biljnih tableta sadrži između 300 mg i 1.000 mg. Tablete se preporučuju onima s velikom predispozicijom za rak dojke. Konsultujte se s lekarom. 
SAVET: za svakodnevnu prevenciju raka dojke razmislite o upotrebi kurkume kao začina. Jelima daje žutu boju i ljutkast ukus. Zapamtite da kurkume nema samo u kariju, već i u vorčester sosu, čatni umaku i senfu. Prah kurkume možete da stavite u neka jela umesto šafrana. 
UPOZORENJE: ne uzimajte je ako ste trudni ili planirate trudnoću. Zbog pretpostavki da može da ošteti DNK, ovaj sastojak teoretski bi mogao da ošteti fetus. 
 Ne preporučuje se posebno velika koncentracija ovog sastojka. Delovanje na DNK može da se neutrališe vitaminom E, pa se preporučuje da se uvek kombinuje s njim. 
 Čaj kurkuma (Biošpajz, Kalenić pijaca) 100 grama, 150 din.
Sladić 
 (Glycyrrhiza glabra) 
NAJBOLJE ZA: policistične jajnike 
 Slatki koren upotrebljava se kao aroma u slatkišima. Zanimljiva je činjenica da je aktivni sastojak u ovoj biljci pedeset puta slađi od saharoze. Upravo zato sladić je sastojak mnogih lekova kao što su sirup za kašalj ili lekovi za čir. Povećava izlučivanje kortizola i estrogena, a smanjuje testosteron. 
 Takvo delovanje važno je za žene s policističnim jajnicima jer taj sindrom podrazumeva preteranu količinu testosterona, što može da prouzrokuje neplodnost, povećanje telesne težine, dlačice na licu i akne. 
 Istraživanja su pokazala da sladić kod žena smanjuje količinu testosterona za pedeset odsto. Ključ je u aktivnom sastojku koji blokira enzim za proizvodnju testosterona u jajnicima. Sladić blagotvorno deluje i na kosu i na kožu sprečavajući tako, s druge strane, aktivnost testosterona. 
KAKO GA KORISTITI: kod policističnih jajnika sladić se najčešće kombinuje sa božurom. Božur takođe smanjuje proizvodnju testosterona, pa zajedno ove dve lekovite biljke imaju vrlo snažno dejstvo. Božur podstiče ovulaciju i poboljšava proizvodnju progesterona. Najbolje ih je pomešati u razmeri 1:1. 
SAVET: žene kojima je potrebna ova biljka često imaju želju za slatkišima koji je sadrže. Ali, količina u bombonama nije dovoljna za tretman. 
UPOZORENJE: velika doza te biljke može da izazove gubljenje joda u organizmu, a to može da prouzrokuje visok krvni pritisak. Ovde preporučene doze, međutim, nisu štetne. 
 Čaj od sladića 50 g (Biljna apoteka), 150 din.
Konopljika 
 (Agnus-castus) 
NAJBOLJE ZA: probleme sa menstruacijom i PMS-om 
 Još od 1. veka bobice konopljike uzimaju se za regulaciju menstrualnog ciklusa. Uzimali su ih i sveštenici da bi smanjili seksualnu želju, pa je, u međuvremenu, dobila i nadimak monaški biber. Konopljika deluje tako što potiskuje prolaktin, hormon koji stimuliše proizvodnju mleka. Kada je nivo prolaktina previsok, menstruacije postaju neredovne, pa čak i izostaju. 
 Konopljika smanjuje prolaktin imitirajući zapravo dopamin, važan neurotransmiter vezan za raspoloženje i libido. Istraživanja su pokazala da konopljika vraća normalni tok menstrualnog ciklusa za tri meseca. Kontinuiranim uzimanjem konopljike ovulacija postaje redovna. Upravo zato korisna je i za pospešivanje plodnosti, naročito kod nešto starijih žena. Konopljika se uzima u slučaju da vam je menstruacija neredovna ili ako potpuno izostaje. Nije preporučljiva za devojke mlađe od 18 godina. 
KAKO JE KORISTITI: počnite rano u menstrualnom ciklusu, pre ovulacije, a prestanite pet dana pre menstruacije. 
SAVET: ciklusi će postati normalni za dva-tri meseca i biće uredni čak i kada prekinete terapiju. Preporučuje se da se uzima od tri do devet meseci. Ako je potrebno, može da počne i drugi krug korišćenja, ali tek posle tromesečne pauze. Tog pravila treba se pridržavati. 
UPOZORENJE: konopljika ne sme da se uzima s kontracepcijskim hormonalnim lekovima. Budući da izaziva ovulaciju, prekinuće dejstvo kontracepcijskih tableta. Negativno utiče na in vitro oplodnju jer može da podstakne preteranu stimulaciju jajnih ćelija. 
 PMS Free (Pharma), 530 din. ili u kombinaciji s drugim biljkama u Menopause formula, 1.380 din.
Žalfija 
 (salvia officinalis) 
NAJBOLJE ZA: simptome menopauze 
 Iako je dobro poznata kao lek za upalu grla i krvarenje desni, žalfija ima mnogo širu primenu. Žalfija ima adstringirajuća, antiseptična i antibakterijska svojstva, pa osim toga što je korisna kod problema disajnih organa, pomaže i kod probavnih tegoba, čireva, rana, bolova i grčeva unutrašnjih organa. To je prava ženska biljka, o čemu govori i poslovica: „Tamo gde raste žalfija, gospodari žena“. 
 Čaj od žalfije vrlo je efikasna pomoć kod talasa vrućine (valunga) i znojenja, koji su česti u menopauzi. Osim toga, pomaže i kod naglih promena raspoloženja i depresije, takođe karakterističnih za taj specifičan period u životu žene. U narodnoj medicini poznata je i kao sredstvo za prevenciju pobačaja, ali ako se čaj od žalfije pije u poslednjem mesecu trudnoće, stimulisaće kontrakcije materice i olakšati porođaj. Primenjuje se i kod drugih ženskih bolesti, na primer protiv belog pranja. 
KAKO JE KORISTITI: iako je dobro poznata kao začin, žalfija se u lečenju uzima u obliku čaja. Dve kafene kašičice preliju se sa dva i po decilitra vrele vode. Piju se dve-tri šoljice dnevno. 
SAVET: ako želite da smanjite znojenje, potrebno je da skuvate jači čaj. U tom slučaju tri kašičice lista žalfije prelijte šoljicom vrele vode. 
UPOZORENJE: žalfija, posebno njeno eterično ulje, otrovna je u velikim količinama i ne sme da se uzima dugo. Nikako ne smeju da je uzimaju trudnice i ljudi koji boluju od epilepsije jer sadrži tujon, koji može da izazove napad. Žalfija je, međutim, potpuno bezopasna kad se uzima u malim količinama, što dokazuje i njena popularnost kao začinske biljke.
Ženske bolesti - lečenje biljem
Iako se, kada je reč o lečenju takozvanih ženskih bolesti, pacijentkinjama pre svega preporučuje da se obrate ginekologu, kao dopunska terapija često mogu da se koriste preparati lekovitog bilja.
Tim pre što neke trave, osim etarskih ulja, sadrže i druge sastojke koji pomažu da se "ženske tegobe" lakše prebole. U slučaju bolnih menstruacija i odliva blagotvorno deluju biljke sa obiljem tanina, da se ciklus "dovede u red" preporučuju se trave bogate aminima i alkaloidima, a za ispiranje bilje koje sadrži tanine, sluz i etarska ulja.
 Za lečenje najčešćih ženskih tegoba predlažemo vam nekoliko napitaka od lekovitih trava koje preporučuju ugledni fitoterapeuti.
VIRAK (ALCHEMILLA VULGARIS)
 Ova biljka obiluje taninima, jača zidove materice, a novija naučna istraživanja ukazuju da neke materije u virku sprečavaju razmnožavanje stafilokoke, bakterije koja je postala otporna na većinu antibiotika. Japanski naičnici su nedavno otkrili da agrimonin iz ove biljke sprečava rak dojke.
KORISTI SE:
* za ublažavanje bolnih i neredovnih menstruacija
 * protiv belog pranja i svraba stidnice
 * za smirivanje upala praćenih sekretom
Belo pranje
 - 50 g osušenog virka bez korena
 - litar vode
 Biljku prelijte ključalom vodom, poklopite i pijte proceđen čaj tokom dana, umesto vode.
 SAVET PLUS: Čaj ne smeju da piju žene koje imaju žučne ili probleme sa organima za varenje.
MACINA TRAVA (MARRUBIUM VULGARE)
Vekovima se koristi za lečenje ženske neplodnosti jer normalizuje lučenja polnih hormona i dovodi hormone u ravnotežu, što je preduslov uspešne trudnoće.
KORISTI SE:
* kao pomoć pri začeću
 * protiv menstrualnih tegoba
Menstralne tegobe
 - 2 kašičice suve macine trave
 - 2,5 dl vode
 Biljku prelijte vrelom vodom, poklopite, procedite posle tri do pet minuta i pijte tri do pet šoljica dnevno. Zbog oporog ukusa čaj se lakše pije hladan a može i da se zasladi s malo meda. Trebalo bi da se pije najmanje tri meseca, a tokom menstruacije da se napravi pauza.
 SAVET PLUS: Ako u međuvremenu žena zatrudni ne bi smela da pije ovaj čaj.
SLADIĆ (GLYCYRRHIZA GLABRA)
Ova biljka sadrži estrogene hormone, pospešuje lučenje kortizola i estrogena, a smanjuje nivo testosteron čak za 50 odsto. Ove osobine sladića pomažu ženama s policističnim jajnicima (povećano lučenje testosterona), što može da prouzrokuje neplodnost, povećanje telesne težine, dlačice na licu i akne.
KORISTI SE:
* za lečenje policističnih jajnika
Policistični jajnici
 - pola kašičice korena sladića
 - 1,5 dl vode
 Sladić prelijte vrelom vodom, poklopite, posle pet minuta procedite i pijte posle obroka tri puta dnevno, četiri do šest nedelja. Ako se duže pije ovaj čaj povećava krvni pritisak i zadržava vodu u organizmu.
 SAVET PLUS: Za lečenje policističnih jajnika sladić može da se kombinuje sa božurom (razmera 1:1). Božur, takođe, umanjuje proizvodnju testosterona u organizmu, podstiče ovulaciju i proizvodnju progesterona, pa snažno deluje sa sladićem.
KONOPLJIKA (VITEX AGNUS CASTUS)
Od davnina se bobice konopljike, često nazivane i "divlji biber", uzimaju da se reguliše menstrualni ciklus. Osim toga smanjuje lučenje prolaktina, hormona koji pospešuje proizvodnju mleka (ako je njegov nivo previsok, menstruacije postaju neredovne, pa čak i izostaju). Istraživanja su potvrdila da konopljika vraća ciklus u normalu za tri meseca, ali se ne preporučuje mlađim od 18 godina.
KORISTITI SE:
* da pospeši plodnost, naročito starijih
 * da reguliše menstruacije
 * protiv PMS
PMS
 - kašika listova konopljike
 - 2 dl vode
 Vrućom vodom prelite lišće, poklopite, procedite posle pola sata i pijte tri puta dnevno. Preporučuje se terapija od tri do najviše devet meseci. Ako je potrebno terapija može da se ponovi, ali posle tromesečne pauze.
 SAVET PLUS: Ne preporučuje se trudnicama, dojiljama, ženama koje primaju hormonsku terapiju ili koriste pilule za kontracepciju.
ŽALFIJA (SALVIA OFFICINALIS)
Da je prava ženska biljka svedoči i poslovica: "Gde raste žalfija, gospodari žena". Čaj od ove biljke smiruje simptome menopauze - nagle promene raspoloženja i depresije. U narodnoj medicini koristi se za prevenciju pobačaja, ali ako se čaj pije u poslednjem mesecu trudnoće.
KORISTI SE:
* protiv belog pranja
 * protiv talasa vrućine (valunga) i znojenja
Valunzi i znojenje
 - 3 kašičice lista žalfije
 - šolja vode
 Biljku prelijte vrelom vodom, poklopite, posle desetak minuta procedite i pijte dve-tri šolje čaja dnevno.
 SAVET PLUS: Čaj od ove biljke ne smeju da piju trudnice i žene koji boluju od epilepsije jer sadrži tujon, koji može da izazove napad.
RUSOMAČA (CAPSELLA BURSA PASTORIS)
U narodu poznata i pod imenom "hoću-neću" i vekovima se koristi da se zaustavi krvarenje (hemostatik). Sadrži peptid diozmin, koji deluje antihemoralgijski, i flavonske glikozide koji jačaju zidove krvnih sudova i deluju protivupalno.
KORISTI SE:
* protiv pojačanog menstrualnog krvarenja
 * da ublaži zapaljenja tkiva materice
 * protiv belog pranja
 * protiv prolapsa materice
Pojačano krvarenje
 - 30 g rusomače
 - 30 g troskota
 - 20 g kamilice
 - 20 g lista bele imele
 Prelijte tri kašike mešavine sa 4 dl ključale vode, poklopite, posle dva sata procedite i pijte po šolju toplog čaja ujutro i uveče.
 SAVET PLUS: Čaj od rusomače ne smeju da piju trudnice.


nasetijelo @ 10:57 |Isključeno | Komentari: 0
Endometrioza
Endometrioza je poremećaj koji predstavlja prisustvo tkiva sluzokože materice (endometrijuma) van šupljine materice. Ovakvo tkivo se ponaša isto kao i tkivo koje je lokalizovano u materici, tj. u svakom ciklusu raste, buja i krvari. Dok endometrijum koji je u šupljini materice može slobodno da raste i razvija se, na drugim mestima vrši pritisak na okolne strukture, pa izaziva kako kratkoročne tako i dugoročne poremećaje ( sterilitet).
Uzrok nastanka
 Postoji više teorija o nastanku endometrioze. Jedna od njih pretpostavlja promenu normalnih ćelija potrbušnice u ćelije endometrijuma. Druga teorija pretpostavlja izlazak krvi i ćelija endometrijuma kroz jajovode tokom menstruacije te njihovo nasađivanje po trbušnoj šupljini. Kako postoje poremećaji imunološkog sistema u žena koje boluju od endometrioze, postavljena je i autoimuna teorija - teorija po kojoj bolest nastaje kao reakcija imunoloških ćelija protiv vlastitog organizma. Nasledni faktori su takođe važni jer u krvnih ćelija postoji veća verovatnost obolevanja.
 Klinička slika
 Od simptoma karakteristični su jaki bolovi pri menstruaciji, koji se mogu pojačavati do nepodnošljivosti, zatim jače ili slabije bolove u donjem delu trbuha izvan menstruacije, jaka menstrualna krvarenja i jaki bolovi u zadnjem vaginalnom svodu pri polnim odnosima i pražnjenju creva. Endometrioza postoji samo u doba polne zrelosti. Ona nikada ne postoji pre puberteta i uvek se svršava u klimakterijumu. Uzrok je u oba slučaja nedostatak ovarijalnih hormona (ekstradiol).
 U doba polne zrelosti nalazi se u oko 25 do 50 posto žena gde je endometrioza urasla, zapušila i tube i uzrokovala prirodnu neplodnost.
 Endometrioza u mokraćnoj bešici upućuje nas kod polakizurie (česti pozivi na mokrenje), koji nastaju tri do sedam dana posle menstruacije i koji se održavaju skoro do pred kraj menstruacije. Cistoskopijom se razrešava ova dijagnoza (plavkasto - crvena žarišta u bešici). Tegobe od endometrioze za vreme trudnoće skoro uvek iščezavaju i duže vreme posle toga više ne nastaju.
 Dijagnoza
 Veća žarišta endometrioze i cista mogu da se vide ultrazvukom, a manje promene otkrivaju se laparoskopskom metodom.
 Lečenje
 Endometrioza se leči ili hirurškim putem ili lekovima. Počinje se primenom analgetika kao što je ibuprofen ili naprosyn, koji se propisuju s obzirom na prisutne simptome, bez konačne dijagnoze. Kod blažih tegoba često je efikasna hormonska terapija. Pošto endometriozu u mnogim slučajevima podstiče višak estrogena, koji obnavljaju sluznicu, lekari često prepisuju gestogene. Gestogeni degradiraju ćelije sluznice materice, atrofiraju ih. Najzad svo tkivo propada. Od lekova iz ove grupe su primolutnor i orgametril. Ovo lečenje kod težih oblika endometrioze može potrajati i pola godine. Kod određenih slučajeva endometrioze terapija je isključivo operativna.
Rak grlića materice je 100% izlečiv
Rak grlića materice jedno je od najčešćih malignih oboljenja budući da godišnje u Evropi od njega oboli oko 60.000, a umre oko 30.000 žena. Sa 1.500 novoobolelih godišnje Srbija drži neslavni evropski rekord. Ova statistika ne bi bila tako crna da žene redovnije idu na ginekološke preglede jer se rak grlića lako otkriva i veoma uspešno leči.
Do stvaranja kancera, objašnjava prof. dr Vesna Kesić, ginekolog-onkolog na Klinici za ginekologiju i akušerstvo Kliničkog centra Srbije, nastaje zbog promena na ćelijama grlića materice i njihovog nekontrolisanog umnožavanja. U većini slučajeva raku grlića prethode predmaligne promene, tzv. prekanceroze, koje mogu spontano da se povuku, ali i da se razviju u rak. Proces stvaranja karcinoma traje dugo, pa nekad od faze prekanceroze do razvoja raka prođe i po 10 godina.
 Kod lekara jednom godišnje
 – Kako ovaj proces traje dugo, a grlić je dostupan, pa se vidi i golim okom, velike su šanse da se promene koje prethode raku i koje su izlečive otkriju na pregledu. Upravo zato je važno da žene idu na preventivne preglede barem jednom godišnje, a prvi se preporučuje odmah nakon stupanja u seksualne odnose – kaže dr Kesić i navodi da kod nas tek svaka peta ili šesta žena redovno posećuje ginekologa.
 Osim redovnih pregleda, za prevenciju je veoma važan i zdrav život, što podrazumeva što kasnije stupanje u seksualne odnose, korišćenje zaštite i nepromiskuitetnost. Izbegavanje alkohola i cigareta se podrazumeva.
Vakcina nije dovoljna
 Kada je reč o vakcinama kao mogućoj zaštiti od infekcije humanim papiloma virusima, dr Kesić navodi da su do sada registrovane samo vakcine koje štite od nekih tipova HP virusa. Od tih profilaktičkih vakcina maksimalnu korist imaju samo osobe koje nisu mogle da dođu u kontakt s virusom, odnosno osobe koje nisu stupale u seksualne odnose. Vakcina štiti i devojke do 26 godina starosti koje su seksualno aktivne, ali u znatno manjoj meri.
 – Sve dok se ne pronađu vakcine koje će štititi od svih tipova virusa i pružati dugotrajnu zaštitu, vakcinisane žene ne treba uveravati da su potpuno zaštićene od rizičnih seksualnih odnosa i da više ne moraju da idu na redovne preglede – kaže doktorka.
Virusi se lako šire
 Glavni faktor rizika za nastanak raka jeste infekcija humanim papiloma virusima koji se seksualnim kontaktom lako prenose s jednog partnera na drugog. Na sreću, neće svaka infekcija HP virusa, koji tokom života zarade tri četvrtine odraslih, da se razvije u rak. Kod većine žena infekcija prođe sama od sebe, ali neki organizmi nisu u stanju da proizvedu antitela koja se bore protiv virusa.
 Osim infekcije HPV, rizik za razvoj raka grlića materice povećavaju:
 • Pušenje – rizik od obolevanja je čak dvostruko veći kod žena pušača u odnosu na one koje nikada nisu pušile.
 • Često menjanje partnera i rano stupanje u seksualne odnose.
 • Partner koji je imao veliki broj seksualnih partnerki.
 • Imunosupresija (HIV infekcija, oslabljen imunitet, oporavak nakon transplantacije organa).
 – Generalno gledano, najvećem riziku izložene su žene koje puše, one koje su u polne odnose stupile pre 16. godine, žene i devojke koje često menjaju partnere ili su stupale u seksualne odnose sa muškarcima koji imaju HPV infekciju i one koje ne rade redovno Papanikolau test – poručuje dr Kesić.
Simptomi raka grlića
 Premaligne promene i rak grlića u početnoj fazi ne daju nikakve simptome, a kada se bolest razvije, javljaju se sledeće tegobe:
 • Krvarenje posle polnog odnosa i između menstruacija ili posle menopauze.
 • Uporan sukrvičav vaginalni sekret.
 • Bol u donjem stomaku.
Galaktoreja
Galaktoreja predstavlja produkciju mleka u dojkama van perioda laktacije. Može se javiti i kod žena i kod muškaraca.
Uzrok nastanka
Najčešći uzrok galaktoreje je prolaktin sekretujući tumor (prolaktinom) hipofize. Takođe galaktoreja može nastati kod korišćenja nekih lekova (pentiazini, metildopa, opioidi), kontraceptivnih sredstva i kod hipotireoze, tumora jajnika i testisa.
 Klinička slika
Nekada je jedini sumptom produkcija mleka, ali uz to se često mogu javiti i nepravilne menstruacije, izostanak menstruacija i neplodnost, suvoća vagine. Kod muškaraca hiperprolaktinemija retko izaziva galaktoreju i ginekomastiju ( povećanje dojki). U 15% muškaraca javljaju se seksualne disfunkcije, a moguća je i neplodnost.
 Dijagnoza
Postavlja se na osnovu anamneze, kliničke slike, objektivnog pregleda, laboratorijskih analiza nivoa hormona u krvi i rendgenografije, CT-a (skenerom), MR-a (magnetnom rezonancom).
 Lečenje
Ukoliko je uzrok prolaktinom lečenje se može sprovoditi lekovima ili hirurški. Lek izbora je bromkriptin, agonist dopamina. Bromkriptin reguliše hiperprolaktinemiju kod gotovo svih bolesnika s mikroprolaktinomom. Lek može ponekad i smanjiti veličinu tumora, najviše tokom prva tri meseca lečenja. Ako se terapija prekine, nivo prolaktina opet raste, međutim ponovni rast tumora se može odložiti mesecima ili godinama. Bromokriptin je takođe delotvoran kod velikih makroadenoma. Ako u toku terapije bolesnica zatrudni, lek se prestaje davati.
 Hirurški zahvat i zračenje dodatne su mogućnosti lečenja ovih tumora koje se primenjuju ako se simptomi ne povlače nakon 1-3 meseca lečenja bromkriptinom, kod trajnih problema i težih poremećaja i ako bolesnici ne podnose bromkriptin. Mikroadenomi imaju jako dobru prognozu. Prognoza makroadenoma zavisi od simptoma i odgovora na terapiju lekovima.U drugim slučajevima često je dovoljna samo terapija bromokriptinom.
Mastopatija
Mastopatija je pojam koji označava istovremeno prisustvo progresivnih i regresivnih promena u tkivu dojke, koje u različitoj meri pokazuju znakove atrofije, hiperplazije i metaplazije različitih tkivnih komponenti mlečne žlezde, i kojima je u patogenetskom smislu zajedničko svojstvo njihova hormonska zavisnost. Po pravilu mastopatija se javlja obostrano i manifestuje različitim strukturnim promenama koje su individualno specifične. Javlja se tokom celog reprodukcionog perioda, a pogađa prie svega gornje spoljašnje kvadrante dojki.
Uzrok nastanka
 U etiologiji - nastanku mastopatije, najznačajniju ulogu igra disfunkcija jajnika s kvantitativnom ili sinhronom neravnotežom u produkciji hormona folikularne faze, odnosno hormona žutog tela s "estrogenskom dominacijom" kao posledicom. Na taj način nastala disregulacija cikličnih promena u mlečnoj žlezdi s premenstruacijskom hiperemijom, napetošću tkiva i proširenjem mlečnih kanalića, kod pojačane estrogene stimulacije ili ukoliko izostaje postmenstruacijsko povlačenje promena vrlo lako prelazi u područje patološkog. Smanjenje tegoba u vreme menopauze i odsustvo mastopatije, kao i involucija dojki u postmenopauzi, govori u prilog ovakovom sledu događaja.
Podela
Mastopatija I°: jednostavna mastopatija ili laka displazija dojke, mastopatija bez proliferacije epitela
Mastopatija II°: jednostavna proliferativna mastopatija ili srednje teška displazija, mastopatija s proliferacijom epitela, ali bez ćelijske atipije,
Mastopatija III°: mastopatija s atipičnom proliferacijom epitela, teška displazija dojke.
 U grupi jednostavnih mastopatija (mastopatija I°), najveći udeo od 70% čine promene tkiva dojke označene kao fibro - cistična mastopatija. Radi se o dobroćudnim strukturnim promenama tkiva dojke koje se javljaju u dva oblika: fibroznom (kada su u prvom redu prisutne promene u smislu umnožavanja vezivnog tkiva između žlezdanih lobulusa ili intralobularno, sa skleroziranjem i hijalinizacijom strome, kao i atrofijom acinusa), i fibro - cističnom (osim umnožavanja vezivnog tkiva, unutar žlezdanog parenhima su prisutne i manje ili veće ciste).
 Česta strukturna promena kod mastopatije I° je i adenoza (sklerozirajuća adenoza, adenomatosis), koja čini ca 9% dobroćudnih promena tkiva dojke. Kod ove forme dominira hiperplazija epitela acinusa, malih izvodnih kanalića, kao i mioepitela. Obično izostaje stvaranje cističnih struktura.
 Mastopatija II° obuhvata osim navedenih promena prisustvo intrakanalikularnog rasta epitela, koje se javlja fakultativno (ca 20%) kod fibro - cistične mastopatije. Intraduktalni epitel je zadebljan, često višeslojan ili stvara sliku solidnih adenoidnih ili papilarnih struktura.
 Teška displazija dojke ili mastopatija III° - atipična proliferirajuća mastopatija označava prisustvo epitelne proliferacije intraduktalno, intraacinusno ili intrapapilarno, a uz proliferaciju epitela se nalaze znaci mitoze i ćelijske atipije kao što su polimorfizam i hiperhromazija ćelijskih jezgara.
 Klinička slika
 Klinička slika mastopatija obuhvata pre svega 3 simptoma: prisustvo zadebljanja i čvorića u dojkama (mastopatični "plaque"-ovi), koji se najčešće nalaze u gornjim spoljašnjim kvadrantima dojke, češće difuznog rasporeda i obostrano, bolovi u dojkama (mastodynia, mastalgia), koji su cikličnog karaktera i javljaju se po pravilu pre nastupanja menstrualnog krvarenja, u drugoj polovini ciklusa, i prestaju s nastupanjem menstrualnog krvarenja, prisustvo iscedka iz dojki koji je obično vodenastog ili mlečnog karaktera, ređe sukrvičav ili smeđkast. U 50 - 60% prisustvo krvi u iscedku ukazuje na papilomatozne proliferacije unutar mlečnih kanalića.
Dijagnoza
 Dijagnoza mastopatije se postavlja na osnovu pregleda dojki, ultrazvučnim nalazom i mamografijom, a kod prisustva iscedka galaktografijom i citološkom analizom. Kod svih sumnjivih nalaza dijagnostiku je potrebno dopuniti punkcijom ili biopsijom sumnjivih promena, odnosno histološkom analizom tkivnih promena.
Lečenje
 S obzirom na različite forme mastopatije, kao i različitost subjektivnog doživljaja tegoba, u lečenju mastopatije je potrebna individualna terapija. Kod jednostavne mastopatije pre svega je cilj ispraviti "estrogensku dominaciju".
U lečenju se koristi lokalna aplikacija progesteronskih masti (resorpcija oko 10% od primenjene doze), kao i nadoknada gestagena tokom II faze ciklusa. U ovu svrhu se može primenjivati i niskodozirana oralna kontracepcija. Kod formi s produkcijom iscedka, naročito ako je povišen nivo prolaktina korisno je ordinirati bromocriptin. Slični dobri rezultati opisani su kod terapije s danazolom, ili antiestrogenom tamoxifenom, pri čemu se mora obratiti pažnja na česta neželjena dejstva ovih lekova.
Grozdasta mola (Hidatidna mola)
Grozdasta mola je poremećena trudnoća koju karakteriše degeneracija čupica i njihovo pretvaranje u mehuriće poređane u obliku grozda ispunjene tečnošću. Parcijalna degeneracija malog broja horionskih čupica kod inače normalne posteljice prilično je česta, ali je bez većeg kliničkog značaja. Međutim, prava grozdasta mola je relativno retko oboljenje. Javlja se u oko 0,4% svih trudnoća.
Klinička slika
U tipičnim slučajevima grozdaste mole začetak ugine već u početku trudnoće i čupice se samostalno razvijaju. Međutim, češći su slučajevi parcijalne mole kad nisu sve čupice zahvaćene degenerativnim procesom i kod kojih se začetak može i dalje razvijati. U takvim slučajevima na podu nekada mogu i da se nađu i druge urođene anomalije, pa on tada može da ugine pre termina očekivanog porođaja ili ubrzo po porađaju.
Molarna trudnoća u početku protiče kao normalna bremenitost, pri čemu su ponekad izvesni simptomi jače naglašeni. Pored amenoreje kraćeg ili dužeg trajanja, kod trudnica se često ispoljavaju znaci lošeg podnošenja graviditeta u vidu muke, gađenja, povraćanja, bledila i opšte slabosti. Najvažniji simptomi molarne trudnoće su oskudna produžena krvarenja, zatim krvarenja u vreme kada je žena trebalo da ima menstruaciju, brz rast materice, koji ne odgovara starosti trudnoće, znaci slabosti i iscrpljenosti trudnice i česta pojava ranih graviditetnih toksikoza. Zbog toga je trudnica bleda, malaksala i sa znacima intoksikacije. Ukoliko se molarna trudnoća ne otkrije ili spontano na završi u prvim mesecima graviditeta, kod bolesnice se može razviti klinička slika preeklampsije.
 Dijagnoza
Postavlja se na osnovu kliničke slike, laboratorijskih analiza (povišen horionski gonadotropin), nalaz mehurića mole u izbačenoj krvi, ultrazvuka.
 Lečenje
Molarna trudnoća se obično sponatno prekida oko četvrtog meseca trudnoće ili nešto kasnije, pri čemu nastaju obilna krvarenja iz materice. Zato treba hitno intervenisati i pažljivom kiretažom odstraniti sadržaj materice. Takođe se tako interveniše i u slučajevima kada se sa sigurnošću postavi dijagnoza. Nekada se praženjenje materice vrši i vakuum - aspiracijom. U prva tri meseca bolesnicu treba kontrolisati jednom mesečno, posle toga na 3 meseca do godine a na 6 meseci do dve godine. Pravilno lečene žene mogu po isteku 2 godine da ostaju trudne i da rađaju zdravu novorođenčad.
Proširene vene i trudnoća
Usled pritiska uvećane materice na trbušne vene, prvenstveno na donju šuplju venu i njene glavne ogranke, u odmakloj trudnoći dolazi do izvesne krvne, odnosno venske staze u donjim delovima tela trudnice, a naročito u donjim ekstremitetima. Osim toga usporenoj cirkulaciji u donjim delovima tela i prepunjenosti njihovih krvnih sudova svakako doprinosi i znatno povećan krvni volumen u organizmu trudnice.
Klinička slika
 To se ispoljava manjim ili većim hipostatskim otocima, najčešće na nogama, odnosno potkolenicama i stopalima. Donekle, to je razlog što se proširene  vene kod trudnica obično javljaju na nogama, i to, prvo i najčešće, na potkolenicama, zatim na butinama, stidnici i vagini. Sem toga, vrlo se često proširuju zapaljenje njihovih zidova i pojavu šuljeva od kojih pate mnoge trudnice.
 Lečenje
 Ne postoji, osim odmora u horizontalnom položaju i sa podignutim nogama, nikakva naročita niti efikasna terapija proširenih vena u trudnoći.
U vrlo izraženim slučajevima, kod proširenih vena na potkolenicama, preporučuje se nošenje gumenih čarapa ili uvijanje nogu zavojima, pre jutarnjeg ustajanja. Takve trudnice treba da se što više odmaraju ležeći, a što manje da stoje i manje da se kreću.
 Trudnice sa proširenim venama na donjim ekstremitetima, u maloj karlici, na spoljnim polnim organima i u vagini teba da se porađaju u bolesničkim porodilištima gde postoje mogućnosti za otklanjanje eventualnih komplikacija, a prvenstveno za zaustavljanje krvarenja iz prekinutih vena.
Kod izrazito proširenih hemoroidnih vena, trudnica treba da vodi računa da ima redovnu i žitku stolicu i da izbegava začinjena jela. Isto tako mora da se stara o održavanju higijene oko anusa. U slučaju zapaljenja hemoroidalnih proširenih vena terapija je kod trudnica ista kao i van graviditeta.
Ciste žutog tela (Luteinske ciste)
Ciste su patološke promene, obavijene kapsulom, ispunjene tečnošću ili polučvrstim sadržajem, a nalaze se u jajniku ili na njemu. Luteinske ciste nastaju uvećanjem žutog tela i njegovim ispunjavanjem tečnošću. Njihov zid mogu da čine ćelije granuloze uili teke interne.
Uzrok nastanka
Luteinska cista je funkcionalna cista žutog tela koje nastaje tek nakon oslobađanja jajašceta iz folikula tokom ovulacije.
 Klinička slika
Luteinske ciste se nalaze najčešće obostrano, pre svega kod mole hidatidoze. Često nema nikakvih simptoma ali kao i kod drugih cisti i ovde se mogu javiti promene normalnog menstrualnog ciklusa, bol tokom ili nakon seksualnog odnosa, osećaj punoće i oticanja u donjem delu trbuha, promene u mokrenju ili pražnjenju creva.
Usled nepravovremenog lečenja može doći do sledećih komplikacija: prsnuće ciste, uvrnuće peteljke ciste i prsnuće, suženje porođajnog kanala. Ukoliko dođe do prsnuća, javlja se jak bol u donjem delu trbuha, slabost, mučnina i povraćanje.
 Lečenje
 U većini slučajeva ciste se spontano povlače i zahtevaju samo ultrazvučno praćenje i kontrolu. Koriste se hormonski preparati u smislu gestagenske supstitucije u drugom delu ciklusa kao i kontraceptivne pilule koje mogu zaustaviti rast i pojavu cista.
Cistokela i uretrokela
 Spuštanje prednjeg zida vagine je retko kada izolovana pojava već je uglavnom praćena spuštanjem i uretre ili mokraćne bešike što dovodi do stvaranja uretrokele i cistokele.
 Uzrok nastanka
Etiološki činioci koji dovode do spada prednjeg, zadnjeg ili oba zida vagine, najčešće su posledica nezbrinutih rascepa posle teških, produženih, komplikovanih porođaja praćenih raznim akušerskim intervencijama - forcepsom, vakuum ekstraktorom, perforacijom, dekapitacijom, okretom i ekstrakcijom ploda. Sve ove intervencije izazivaju manje ili veće rascepe na zidu vagine i mišića na karličnom dnu i stvaraju pogodno tlo za nastanak uretro-, cisto-, rekto-, ili entero-kele.
Veliku ulogu u nastajanju ovih promena i povećani intraabdominalni pritisak koji vrši manji ili veći pritisak na matericu i vaginu pa se one spuštaju prema karličnom izlazu što dovodi do spada.
 Klinička slika
Cistokela (cystocoela) i uretrokela (urethrocoela) - slabljenje ili ruptura pubovezikalne cervikalne fascije iz bilo kog razloga manifestuje se spuštanjem prednjeg zida vagine zajedno sa uretrom(uretrokela), vratom ili dnom bešike(cistokela) kroz introitus vagine i izvan njega.
Obično do izražaja dolazi kod napona, kašlja, smeha, ustajanja, kada se i registruje ispupčenje ispod izlaznog otvora mokraćnog kanala i izmedju malih i velikih usana. Sluzokoža cistokele je obično tvrda, dosta zadebljele, hiperemična (zbog česte lokalne infekcije).
Od simptoma treba pomenuti - izraženi simptomi vulvitisa, kolpitisa, belo pranje, čest nagon na mokrenje, pečenje pri mokrenju i nevoljno ispuštanje mokraće (stress incontinentio).
Iako se najčešće javljaju kod žena koje su rađale mogu se naći i kod nulipara sa kongenitalnim malformacijama ili slabog endopelvičnog vezivnog tkiva i muskulature poda karlice.
 Dijagnoza
Dijagnoza spada prednjeg ili zadnjeg zida se postavlja na osnovu anamnestičkih podataka i izvršenog kliničkog pregleda.
U anamnezi je potrebno obratiti posebnu pažnju na opstetričku traumu (broj porođaja, težina dece, intervali između porođaja, intervencije, povrede), pojavu menopauze, pridruženu patologiju susednih organa, kao i na vreme pojave simptoma i promena, evoluciju, intenzitet i dosadašnje lečenje. U kliničkom pogledu,sem običnog ginekološkog pregleda (na ginekološkom stolu) koristimo i pregled u stojećem stavu. Ovaj pregled treba izvesti u mirovanju, zadršci (kontrakcija mišica karličnog dna) i naponu.
Da bi se prikazali pojedini elementi spada i ispada korisno je izvršiti i test ekarterima,uz njihovo prislanjanje na prednji i zadnji zid vagine, kao i povlačenje grlića materice dvozubim kleštima.
 Lečenje
Terapija spada prednjeg ili zadnjeg zida vagine zavisi od prisutnih subjektivnih tegoba ali i od toga da li je žena završila svoju reproduktivnu funkciju ili želi i dalje da rađa. Terapija može biti neoperativna i operativna. Neoperativna podrazumeva korišćenje pesara, izvođenje Kegelovih vežbi koje ojačavaju muskulaturu pelvičnog dna. Kod starijih žena korićenje estrogena može poboljšati i tonus i vaskularizaciju ovih struktura.
 Hirurška terapija se izvodi u cilju restitucije spuštene vaginalne sluzokože, podizanja bešike kao i parauretralnog vezivnog tkiva. Najčešće se terapija sprovodi iz zdravstvenih, higijenskih ali i estetskih razloga i to kao prednja ili zadnja plastika vagine (colporaphia anterior et posterior). Važno je bolesnici naglasiti da postoperativno treba da izbegava dizanje teških stvari,naprezanje i dugo stajanje naredna tri meseca.
Pet najvećih prednosti vitamina D za žene
Decenijama medicina na vitamin D gleda pre svega kao na dodatak kalcijumu - mineralu koji nam je neophodan za održavanje zdravlja kostiju i sprečavanje njihovog slabljenja i degeneracije. Međutim, našem telu treba vitamin D za mnogo više od njegove sposobnosti da ojača kosti.
 Vitamin D je, u stvari, jedan od najvažnijih mikroelemenata za zdrav način života svake žene. Ljudsko telo dobija vitamin D pre svega kroz sunčevu svetlost, ali naši moderni, unutrašnji životni stilovi zahtevaju dodatni unos vitamina D putem hrane i suplemenata. Ovo su samo neki od najvažnijih razloga zašto je ženama neophodan vitamin D.
1. VITAMIN D MOŽE DA UBLAŽI BOL U MIŠIĆIMA. Mnoge žene pate od hroničnog bola u mišićima ruku, nogu, leđa, vrata ili kukova. Jedan od najranijih simptoma nedostatka vitamina D je uporna bol i slabost, a ovi simptomi često mogu da dovedu do pogrešne dijagnoze fibromialgije ili depresije. Dodatak vitamina D može da spreči ove uobičajene simptome koji se javljaju kod žena.
2. PRAVILAN UNOS VITAMINA D SPREČAVA OSTEOPOROZU. Većina mladih žena još uvek ne pokazuju niti oseća simptome osteoporoze, ali ona pogađa mnoge žene preko 40 i većinu žena starijih od 60 godina. Prevencija osteoporoze je jedna od najefikasnijih i dobro istraženih upotreba vitamina D. Bez obzira na vaše godine, važno je da uzimate vitamin D kako bi zaštitili svoje kosti od ovog za žene uobičajenog i ozbiljnog stanja.
3. VITAMIN D MOŽE DA SPREČI UOBIČAJENE VRSTE RAKA KOD ŽENA. Rak dojke i rak grlića materice su najčešći oblici raka koji pogađaju žene, i oba su među vodećim uzrocima smrti. Iako sve još uvek nije medicinski dokazano današnja nauka sugeriše da suplementi vitamina D dramatično smanjuju rizik od pojave ovih potencijalno smrtonosnih kancera tokom života.
4. DODACI KOJI SADRŽE VITAMIN D MOGU DA POBOLJŠAJU ZDRAVLJE SRCA. Subklinički nedostatak vitamina D je glavni faktor rizika za nekoliko oblika bolesti srca. Zato medicinski stručnjaci već dugo priznaju ulogu njegovih hranljivih sastojaka za kompletno kardiovaskularno zdravlje. Žene su veoma osetljive na hipertenzije i druge oblike bolesti srca, pa je zbog toga važno da se obrati pažnja na potencijalan nedostatak vitamina D i druge uzroke za pojavu ovih kompleksnih stanja.
5. VITAMIN D MOŽE DA PODIGNE RASPOLOŽENJE. Poremećaji raspoloženja, uključujući depresiju, anksioznost, razdražljivost, sezonske afektivne poremećaje i predmenstrualni sindrom, su veoma česti među ženama. Vitamin D igra značajnu ulogu u prevenciji ovih bolesti i stanja, ali ih i ublažava. Dodatni dokazi su potrebni kako bi se utvrdila vrednost vitamina D za lečenje poremećaja raspoloženja.
 Iako su suplementi vitamina D veoma bezbedni i izgleda da efikasno sprečavaju i leče više medicinskih stanja, nisu odgovarajuće zamene za efikasnu medicinsku intervenciju. Razgovarajte sa svojim lekarom pre upotrebe suplemenata vitamina D za lečenje bilo kog zdravstvenog problema!
Preeklampsija
 Preeklampsija i eklampsija su komplikacije trudnoće. Kod preeklampsije postoji veoma opasno povišenje krvnog pritiska, oticanje nogu i ruku, i izlučivanje belančevina putem mokraće. Ukoliko takvo stanje potraje dolazi do eklampsije.
Uzrok nastanka
Pored genetske predispozicije, kao mogući etiološki faktori razmatrani su imunološki poremećaji, analizirana je i uloga različitih ćelijskih i serumskih supstanici koje deluju na spazam krvnih sudova. U poslednje vreme se u stručnoj literaturi ističe značaj poremećaja u razvoju krvnih sudova na nivou materica – posteljica. Siromaštvo, višestruke trudnoće, oboljenja bubrega, povišen pritisak pre trudnoće, šećerna bolest, povećano nakupljanje plodove vode, takođe su neki od faktora koji se vezuju za preeklampsiju. Pušenje, deficit kalcijuma i gojaznost su predisponirajući faktori za nastanak hipertenzivne bolesti u trudnoći.
 U rizičnu grupu spadaju: žene koje hronično pate od visokog krvnog pritiska, žene koje su u prethodnoj trudnoći imale preeklampsiju, žene koje imaju prekomernu telesnu težinu pre trudnoće, žene koje imaju višeplodnu trudnoću, trudnice ispod 18 i iznad 40 godina, žene koje imaju policistični sindrom jajnika, dijabetičarke, žene koje pate od lupusa, reumatskog artritisa ili nekog drugog autoimunog poremećaja.
Klinička slika
Bolest obično nastaje postepeno i može da se nadoveže na već postojeću nefropatiju. Karakteriše je brz porast težine trudnice i znatno povišen krvni pritisak. Količina izlučene mokraće može biti smanjena, a proteinurija (proteini u mokraći) izražena. Postoje manje ili više izraženi otoci na nogama, licu i donjim delovima tela.
 U razvijenom stadijumu bolesti javljaju se i izrazitiji simtomi. Trudnica je podnadula, malaksala, oseća se loše. Često se žali na glavobolju, zujanje u ušima i smetnje u vidu. Može biti nervozna i razdražljiva Ako joj se u tom stadijumu ne pomogne energičnim lečenjem, mogu se pojaviti pravi eklamptični napadi.
Dijagnoza
 Dijagnoza preeklampsije može biti propraćena zapažanjem bezbolnih otoka ruku, nogu i/ili lica, uz nenormalan dobitak na težini. Krvni pritisak pacijentkinje se meri na svakoj kontroli kod ginekologa. Pritisak iznad 140/90, ili povećanje "gornjeg" za 30 mmHg, a "donjeg" za 15 mmHgm, predstavlja signal upozorenja. Ukoliko se još u pregledanom urinu nađu belančevine, a mereno u 24 satnoj mokraći pređu količinu od 0.5 g, onda je dijagnoza preeklampsije veoma jasna i potvrđena.
Lečenje
 Čim se zapazi znatnije povišenje krvnog pritiska (140/90), praćeno obilnom proteinurijom i otocima, trudnicu treba hospitalizovati. Osnovni cilj lečenja jeste da se suzbiju izraženi simptomi i omogući nastavak trudnoće bez tegoba. Ishrana ima veliki značaj. Treba izbaciti so, masti i u prvo vreme proteine. Svakodnevno treba kontrolisati telesnu težinu, više puta dnevno krvni pritisak, količinu izlučene mokraće i proteina. Ako je pritisak veoma visok daju se sedativi, spazmolitici i hipnotici. Kada postoji opasnost od nastanka eklampsije daju se magnezijum sulfat i glukoza intravenski. I posle stišavanja napada trudnicu treba redovno kontrolisati sve do porođaja.
 Ukoliko i pored preduzetog lečenja ne nastane stišavanje bolesti, u najtežim slučajevima treba razmišljati o prekidu trudnoće.
Kada je poremećaj menstrualnog ciklusa razlog za brigu
Zašto ponekad ciklus izostaje, šta treba da radite kada je obilan, a šta ako krvarite i između ciklusa? Na sva ova pitanja, odgovore daje Slavica Vasiljević, specijalista ginekologije.
 Ako vam ciklus izostane, uzrok je najverovatnije stres. Međutim, ukoliko se to ponavlja iz meseca u mesec, obavezno posetite lekara
POVREMENI IZOSTANAK
 Ako vam je ciklus izostao, to samo znači da niste imali ovulaciju tog meseca. Najverovatniji razlog za to je stres, koji može da se umeša u otpuštanje hormona u telu koji utiču na ovulaciju. Ali, ako ciklus izostaje duže vreme, posetite lekara. Policistični jajnici ili poremećaj rada štitaste žlezde takođe mogu da utiču na ovulaciju.
 DIJAREJA
 To je potpuno uobičajeno. Krivac za predmenstrualnu dijareju je prostaglandin, hemikalija koja se otpušta u telu tokom menstruacije. On izaziva kontrakcije zidova materice, ali i vaših creva. Ali ima rešenja za to: popijte jedan ili dva ibuprofena dan ili dva pre ciklusa.
BLAGO KRVARENJE IZMEĐU CIKLUSA
 Obratite pažnju na to krvarenje, pratite kada se događa i koliko traje. Normalno je da ponekad veoma slabo krvarite između dve menstruacije i da to traje otprilike jedan dan. Uzrok tome je preuranjena ovulacija. Ali, ako dobijate menstruaciju dva puta mesečno i s jakim grčevima, možda imate ciste na jajnicima. Posetite lekara. Ciste često same prođu, ali u nekim slučajevima su potrebni lekovi ili operacija. Nešto ređe, uzrok ovakvog krvarenja mogu da budu polipi u samoj materici ili na grliću, ali i ranice na grliću materice.
PREOBILNI CIKLUSI
 Ako jednom ili dva puta godišnje imate abnormalno jaku menstruaciju, to nije ništa čudno. Ali ako se to dešava nekoliko meseci zaredom, to može biti znak endometrioze, mioma ili ciste. Sve troje mogu da izazovu neplodnost ako se ne leče, pa posetite lekara. On će vas poslati na ultrazvuk i analize krvi. Pilule za kontracepciju mogu malo da olakšaju simptome, ali ponekad je potrebna operacija.
Upale jajnika vode u sterilitet
Čim se pojave bolovi, ili vanredno krvarenje treba otići na pregled
 Neke osobe imaju sklonost ka ovoj vrsti upale. Do nje dolazi uglavnom zbog neodgovarajućeg oblačenja, kada se ne prati vremenska prognoza, već moda. Kod drugih je uzrok upale česta promena partnera i nekorišćenje mehaničke zaštite od polno prenosivih bolesti (kondom), što uzrokuje infekcije. Zato se, čim se osete bolovi u donjem stomaku, pojavi vanredno krvarenje ili pojačan iscedak neprijatnog mirisa, treba javiti ginekologu na pregled.
 "Pod upalom jajnika se podrazumeva zapaljenje dela unutrašnjih genitalnih organa kod žena, i to najčešće jajnika i jajovoda zajedno," objašnjava dr Vesna Vukotić Pavlović, načelnica službe za zdravstvenu zaštitu žena u Domu zdravlja „Stari grad“ u Beogradu. Retka je izolovana upala samo jajnika, a može biti samo sa jedne strane ili obostrana. Leči se antibioticima. Ako je početak upale, daju se u vidu tableta ili kapsula, a, ako je teži oblik, u vidu injekcija. Kod najteže kliničke slike, u bolničkim uslovima, antibiotici se daju u infuzijama venski.
 Kada se često ponavljaju upale, jedna od posledica može biti slepljivanje unutrašnjosti jajovoda. Ako je u pitanju samo jedna strana to može da onemogući oplodnju jajne ćelije i oteža ostajanje u drugom stanju. Ali, ponavljane obostrane upale mogu da dovedu do steriliteta. U takvim slučajevima ranije je jedina mogućnost bilo operativno lečenje. Uspešnost je bila mala, a oporavak dug, a sada postoji mogućnost vantelesne oplodnje koja ima više uspeha.
 ZAPALJENJE U KAPSULI
 Posle više godina učestalih upala može doći do stvaranja tumefakta (zapaljenje koje je inkapsulirano) oko jajnika. On svojom veličinom i položajem stvara stalne bolove zbog čega može doći do smetnji sa mokrenjem ili stolicom i neminovno dovodi pacijentkinju do operativnog lečenja, pišu Novosti.
KARCINOM GRLIĆA MATERICE SE MOŽE IZLIJEČITI
Karcinom grlića materice, koji ima veliku stopu smrtnosti, upozorava stručna javnost, bolest je koja može da se leči ukoliko se blagovremeno otkrije. Potrebno je biti informisan o nizu važnih detalja u vezi sa humanim papiloma virusima (HPV), glavnim uzročnicima njenog nastanka. Zato nije nimalo slučajno što su u poslednjoj Evropskoj nedelji u borbi protiv raka grlića materice (19. do 26. februara) sve aktivnosti usmerene upravo na edukaciju o HPV virusima, njihovo rano otkrivanje i prevenciju bolesti.
 O kakvim je virusima reč, koliko su opasni po zdravlje, objašnjava specijalista medicinske biohemije mr Drina Topalov iz laboratorije "Konzilijum", u kojoj se primenjuju najsavremenije metode njihovog dokazivanja.
 - HPV virusi predstavljaju jednu od najčešćih seksualno prenosivih infekcija. Pripadaju grupi Papillomaviridea, u kojoj je do sada otkriveno više od 125 podtipova. Među njima četrnaest ima visok onkogeni potencijal i spadaju u takozvane visokorizične HPV tipove. Stalna infekcija ovim tipovima virusa, uz još neke faktore, dovodi do karcinoma grlića materice koji, istini za volju, može da se spreči ukoliko se opasni virusi blagovremeno otkriju. Raspoloživi podaci, inače, pokazuju da do osamnaest godina čak 40 odsto žena dođe u kontakt sa virusima iz ove grupe, a do pedesete godine više od 80 odsto postaje inficirano nekim od HPV virusa. Čak i posle pedesete virus "zaradi" oko osam odsto žena. Sveukupne procene prilično su deprimirajuće, jer pokazuju da će do pedesete godine 75 odsto pripadnica nežnijeg pola biti inficirano jednim ili više genotipova HPV virusa! Na sreću, ne nose svi pogubne posledice i spontano se eliminišu u 94 odsto slučajeva.
* Kada najčešće dolazi do infekcije?
 - Relativno rano, jer se osobe najčešće inficiraju između petnaeste i dvadeset četvrte godine. Smatra se da se 26 odsto žena inficira HPV virusom posle samo jednog seksualnog odnosa. A što je još gore, svake godine se otkrije pola miliona novih slučajeva karcinoma grlića materice, dok 250.000 žena umre od ove zloćudne bolesti. Ovo je bolest od koje svaka dva minuta u svetu umire po jedna žena. Ironija u celoj priči je da je bolest potpuno izlečiva ukoliko se pravovremeno otkrije i pravilno leči.
* Kakva je situacija u Srbiji?
 - Što se tiče naše zemlje, situacija je prilično poražavajuća. Podaci pokazuju da je, u odnosu na sve smrtne slučajeve kod žena, rak grlića materice uzrok u šest odsto slučajeva. U odnosu na sve druge bivše republike Jugoslavije, Srbija ima najveću učestalost raka grlića materice i jednu od najvećih među zemljama jugoistočne Evrope. Gledano u brojkama, na sto hiljada stanovnika obolevaju 24,3 žene. Posmatrano po regionima Srbije, u centralnoj Srbiji učestalost obolevanja je tri puta veća u odnosu na zemlje Evropske unije. U odnosu na druge karcinome, rak grlića materice kod nas se po učestalosti nalazi na trećem mestu, odmah posle karcinoma dojke i pluća.
* Kakva veza postoji između HPV virusa i karcinoma grlića materice?
 - Istorijat HPV virusa i njima izazvanih infekcija zadire daleko u prošlost, a Hipokrat je prvi opisao karcinom grlića materice kao neizlečiv. U dvadesetom veku, u Evropi se počinje sa prvim pregledima, uvodi se "papa" test (analiza ćelija sa zida grlića materice) kao skrining test za ovu vrstu karcinoma. Međutim, tek pre tri i po decenije prvi put je doveven u vezu ovaj oblik karcinoma sa HPV virusima, što je na izmaku starog milenijuma i dokazano. Naime, 1999. godine analizom DNK je dokazano prisustvo HPV virusa kod čak 99,7 odsto cervikalnih kancera. Pre tri godine dr Zur Hausen dobio je Nobelovu nagradu za rad sa HPV virusima. Tada je poslao svima jasnu poruku - uzročnici svih karcinoma grlića materice su HPV virusi! Međutim, nisu svi karcinomi grlića materice isti. Postoje dva osnovna tipa, od kojih je jedan karcinom skvamoznih ćelija, odnosno izmenjenih ćelija u površinskom sloju epitela. Ovaj oblik javlja se kod tri četvrtine ukupnog broja slučajeva. Preostalu četvrtinu čine adenokarcinomi, koji nastaju u žlezdanim ćelijama u samom cervikalnom kanalu. Ovaj oblik teže se otkriva i predstavlja najagresivniju formu bolesti.
* Kako da se na vreme otkrije prisustvo ovih virusa?
 - Citološki skrining, odnosno "papanikolau" test u početku je bio test za detektovanje i kategorizaciju promena na grliću. Ovom testu kasnije je pridodata i takozvana LBC metoda. Iako su obe u širokoj primeni, njihovi nedostaci su evidentni. Rezultat pregleda može biti nedovoljno reprezentativan zbog nepravilnog rasporeda malignih ćelija u žarištu grlića materice, zbog grešaka u obradi i bojenju preparata, kao i u subjektivnosti onoga ko preparate gleda. Primer koji najbolje ilustruje njihova ograničenja dogodio se u Engleskoj. Tamo su kod žena, koje su bile obuhvaćene redovnim citološkim pregledom i koje su na prethodnom pregledu imale normalan "papa" nalaz, nakon tri godine na poslednjem pregledu dijagnostikovali karcinom u 32 odsto slučajeva. Međutim, sada postoji nova metoda koja nudi potpunu pouzdanost prilikom pregleda i dijagnostikovanja izmenjenih ćelija.
* Šta tu novu metodu čini pouzdanom?
 - Apsolutno je pouzdana, jer je stoprocentno osetljiva i specifična, zbog čega ne postoji mogućnost da se dobije lažno pozitivan ili lažno negativan nalaz. Pouzdanost omogućava RT- PCR tehnika, kao i određivanje pozitivne i negativne kontrole sa svakom serijom, čime se dokumentuje ispravnost reagenasa. Osim toga, tu je i interna kontrola svakog uzorka koja garantuje da je u uzorku pacijenta prisutan dovoljan broj ćelija za pouzdanu analizu. Istovremeno, metoda je potpuno automatizovana, čime je u potpunosti isključena subjektivnost onoga ko vrši analizu.
PREVENCIJA
Zahvaljujući novoj metodi RT-PCR HPV genotipizaciji (Real Time PCR metoda), prevencija karcinoma grlića materice može da se uradi apsolutno pouzdano. Ova metoda direktno detektuje uzročnike karcinoma. Među njima i odvaja tip 16 i tip 18 kao najprogresivnije, koji su odgovorni za oko 70 odsto karcinoma grlića materice, ali i preostalih dvanaest, manje agresivnih kao posebnu grupu. Iako rezultate izdaje kao "pozitivan" i "negativan", metoda je u suštini skladu sa kliničkim statusom bolesti. "Pozitivan" rezultat je siguran znak da je bolest u statusu kada postoji velika verovatnoća da pređe u karcinom, pogotovo ako su u pitanju podtipovi 16 i 18. Za ove podtipove karakteristično je da je period spontane regresije relativno kratak. Brzina progresije od infekcije do razvoja bolesti značajno je veća kod ovih genotipova u odnosu na druge visokorizične HPV viruse. Genotipizacija u ovakvim slučajevima omogućava identifikovanje pacijentkinja pod najvećim rizikom za razvoj karcinoma i dalju stručnu brigu o njima.
SIMPTOMI I FAKTORI RIZIKA
 Karcinom grlića materice u ranim fazama uglavnom prolazi bez nekih karakterističnih simptoma, zbog čega se i insistira na redovnom kolposkopskom pregledu i "papa" testu. U svakom slučaju, ako se pojavi vaginalni sekret sa ili bez sukrvice, krvarenje pa čak i oskudno nakon seksualnog odnosa, krvarenje izvan menstrualnog ciklusa ili preobilno menstrualno krvarenje, obavezno treba posetiti ginekologa. Bolovi u maloj karlici, učestalo mokrenje, opstipacija, takođe treba da budu razlog odlaska ginekologu.
Na ovo treba posebno da obrate pažnju osobe koje rano stupaju u seksualne odnose, odnosno pre osamnaeste godine, osobe sklone čestoj promeni partnera, jer su to takođe faktori rizika za pojavu bolesti. Faktori rizika su i seksualni odnosi bez zaštite, pušenje, sporadične kontrole kod ginekologa, prisustvo seksualno prenosivih bolesti, kao što je hlamidija ili mikoplazma, HIV infekcije...
Dismenoreja
Dismenoreja označava bolne menstruacije, najčešće normalnog trajanja. Bolna menstruacija ili dismenoreja je problem koji pogađa većinu ženske populacije u bilo kom uzrastu. Smatra se da 50 - 90% žena u jednom periodu menstrualne aktivnosti ima dismenoreje Ove tegobe su najčešće u ranoj mladosti, da bi se kasnije, pogotovu nakon porođaja polako smanjivale.
Uzrok nastanka
 U najvećem broju slučajeva pregledom i dodatnim ispitivanjima ne nalazimo organski uzrok dismenoreji i tada govorimo o primarnoj dismenoreji. Dismenoreju onda objašnjavamo funkcionalnim uzrocima - prirodnim procesima koji se odigravaju na kraju menstruacijskog ciklusa u materici, a čiji intenzitet premašuje uobičajeni.
 Zbog pada nivoa hormona na završetku ciklusa, dolazi do stezanja krvnih sudova i nedovoljne ishranjenosti endometrijuma. To je praćeno oslobađanjem prekomernih količina prostaglandina tipa F2 alfa, hemijskog medijatora, koji izaziva snažne kontrakcije (grčeve) materice. Primarna dismenoreja se obično javlja u poznom adolescentnom periodu 2-3 godine posle prve menstruacije obično negde oko 20. godine života. Ozbiljnija forma dismenoreje pogađa oko 15% mladih žena. Veruje se da je dismenoreja tipična za ovulatorne cikluse. To su ciklusi u kojima se oslobađa jajna ćelija i u kojima je moguća trudnoća.
 Pod pojmom sekundarna dismenoreja podrazumeva se organska bolest kao razlog nastanka bolnih menstruacija. Najčešći organski razlozi su endometrioza, polip materice, miom, suženje vrata materice i njegove malformacije ili priraslice u maloj karlici, strana tela materice i sl.
 Klinička slika
 Najčešće već nekoliko dana uoči same menstruacije, ili na samom početku, mogu se javiti grčeviti bolovi, slični kolikama, u donjem delu stomaka; ponekad su povezani i sa mučninom, migrenom ili nesvesticom. Kod nekih žena su ovi bolovi toliko jaki da ih potpuno onesposobljavaju i primoravaju da ostanu u postelji.
 Dismenoreja može biti:
primarna - menstruacije su u početku bezbolne, a zatim postaju bolne. Bol se javlja samo u ovulatornim ciklusima i u vidu grčeva je. Počinje nekoliko sati pre početka krvarenja i nestaje u prvom danu menstruacije, mada nekada može trajati i duže.
sekundarna - menstruacije postaju bolne usled organskog oboljenja genitalnih organa (inflamacija, tumori, oporemećaji statike, endometrioza).
 Dijagnoza
 Postavlja se na osnovu anamneze, kliničke slike, ginekološkog pregleda, ultrazvuka, laparoskopije, laboratorijskih analiza.
 Lečenje
 Kako je uzrok bolova pri dismenoreji pojačano stvaranje prostaglandina lekovi koji koče sintezu ovih materija u organizmu su logičan izbor u lečenju dismenoreje. To su nesteroidni antiinflamatorni lekovi koji umiruju i bolove i upalu (NSAIL ). Među njih spadaju ibuprofen, diklofenak, naproksen, nimesulid i piroksikam. Svi ovi lekovi su dostupni u našim apotekama pod različitim zaštićenim imenima. Neželjeni efekti ovih lekova se pre svega odnose na oštećenje sluznice organa za varenje.
 Ukoliko su bolovi izrazito jaki i ne rešavaju se nesteroidnim antiinflamatornim lekovima primenjuju se sredstva za oralnu kontracepciju ali obavezno uz prethodni pregled i saglasnost ginekologa. Nefarmakološki postupci za ublažavanje dismenoreje su blaga masaža trbuha i topli termofor. U tom momentu prija mirovanje ali je redovna fizička aktivnost između ciklusa korisna jer daje osećaj sigurnostii i dovodi do oslobađanja endorfina koji predstavljaju unutrašnje analgitike tela.
 Pojedinim devojkama pomaže akupunktura i neki od fizikalnih tretmana kao TENS (transkutana električna stimulacija). Preporučuje se dijeta sa malo masti i dosta ugljenih hidrata a od koristi su i tablete magnezijuma u dozi 300 mg dnevno, kao i vitamini B kompleksa. Hirurško lečenje koje se sastoji u presecanju živaca materice i/ili male karlice se primenjuje izuzetno retko.
Infekcije u trudnoći
Trudnoća je razdoblje koje veoma pogoduje razvitku infekcije: tokom trudnoće deprimirana je funkcija T limfocita i često promenjena biološka flora u porođajnom kanalu. Infekcija može nastupiti tokom trudnoće, za vreme porođaja ili nakon porođaja.
 Putevi nastanka infekcije su kontinuirani i diskontinuirani put širenja infekcije. Infekcije u trudnoći imaju specifično značenje baziarno na činjenici da se radi ne samo o  infekciji majke, već i o infekciji deteta, što može ostaviti kasne i trajne posledice.
Uzročnici
Uzročnici infekcija su kao i izvan trudnoće virusi, bakterije i treponeme, odnosno protozoe. Što se više bliži termin porođaja veća je uloga bakterijskih infekcija, dok tokom trudnoće težinu imaju virusne infekcije (rubeola, varicella, citomegalovirus, parvo B19 virus). Težina, trajanje i ishod infekcije zavise od broja i virulencije klica, imunobioloških svojstava odnosno otpornosti trudnice, puteva širenja infekcije, kao i gestacijskog doba.
Kontinuirani put označava direktno širenje infekcije bilo ushodnim (ascendentim) putem iz vagine ili nishodnim (descendentnim) putem iz jajovoda. Diskontinuirani put označava širenje infekcije putem krvi (hematogeni put) ili putem limfe (limfogeni put).
Najznačajnije infekcije u trudnoći obuhvaćene su skraćenicom T O R C H. Pri tome je T skraćenica za toksoplazmu, O za "other" i obuhvata hepatitis B, mumps i treponemu, R za rubeolu, C za citomegalovirus i H za herpes simplex virus.
 Klinička slika
Simptomi ovih infekcija kreću se od neprimetnih do blagih: blaga slabost, neznatno povišena tempe
nasetijelo @ 10:56 |Isključeno | Komentari: 0
Prati nas
 
 
Posjetioci